DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1885 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 232 — Izbojn i pup i (Lohđenknospen) se pojaviše: I. na panju sječenom u siečnju đue 21 . travnja. II. „ „ 1) „ veljači „ 25. 1) III. „ ,, ožujku „ 29. )1 TI H IV. „ n J: „ travnju „ 3. svibnja. V. ., ^^ W „ lip"Jtt „ 5. srpnja. VI. „ » ,. „ srpnju „ 30. kolovoza. VII. „ n 51 „ kolovozu ., 18. rujna. ibnju sječe ni p an j u obee nije p otj erao. 15. listopada imadijalm panj I. 18 izboj a, od koji h bje najjači 2-265 ml dug i 22 mlm debeo. II. 20 „ )? „ 2-069 „ i 16 H 57 » JI » III. 13 ,, TI » „ 1-808 n „ i 12 35 33 IV. 8 „ ri r 2-079 )) „ i 16 n 51 35 V. 17 „ r T! ,, 0-872 n . i ^ 35 n » VI. 7 „ n 51 31 „ 0-555 » „ i * 55 15 VII. 1 „ n r 1) , 0-015 1) „ i 2 51 „ Panjevi, iztraživani u pogledu sadržine škroba (Starke), pokazivahu suecesivno gubljenje škroba, od siečnja do travnja; u panju od svibnja nije se našlo škroba, od lipnja pako umnožao se i opet sadržaj škroba suecesivno. Pad lišća bijaše u upravnom razmierju sa dobom sječe. Od 15. listopada 1884. počamši poduzeti de se đalnja iztraživanja u tom pravcu na briestn , jasenu, javoru, johi i brezi, u pokušalištnom vrtu. Dobljene resultate objelodaniti će i opet u svoje vrieme. Nojogojstvo. U južnoj Africi goje u veliko nojeve t. z. farmeri t. j . posjednici t. z. „Straussenfarmen". Gojenje nojeva vrlo je tegotno i dvojbeno. Dobit i gubitak ovisni su često od najneznatnijih učina, pa ipak neima još ni dan danas uharnije grane u poljoprivredi u južnoj Africi od nojogojstva. Narav noja najtočnije bi proučena, svi običaji kao i navike te životinje uvažavaju se samo, da joj se život u robiji čim ugodniji učini. Srcu godi vidjeti one stotine prekrasne te ptice, svojimi du- Ijastimi vratovi i talasajućim perjem razmatrati za brzanja po otvorenih poljih. Cim je noj navršio treću ili četvrtu godinu, zatvore ga u družtvu sa ženkom u posebno ograđjenu prostoriju. Kokot počme malo zatim grebsti u zemlji gnjezđo u obliku plitke udubine, u koju kokoš u razdobjih ođ 2 do 2 dana 18 do 20 jaja legne. Moći je medjutim ženku mamiti na potrajno leženje jaja — tim da joj se noćju nekoliko jaja otme, tako da nigđa u gnjezdu neima više od 15 ili 23 jaja. Za ležanja sjedi ženka danju, mužak noćju. Kad se mladi izlegu (25 postotka jaja pogine) to ih ostavljaju tako dugo kod starih, dok se nauče samostalno tražiti hranu, a zatim se u velika jata skupe pod nadzorom mladog hotentota, na koga se brzo u toliko priuče, da ga svakamo sliede. Čudnovato je, da mladi tri dana potrebuju dok se nauče stajati na noguh, međjuto ih polažu u vatu, a prva hrana, koja im se podaje, sastoji se iz pjeska i komadića bielutka, a zatim tek travu dobivaju. Obična je hrana noju, djetelina, raž, kuruz, voće a kadikad vapno i kosti, a da te ptice svaki svjetleći predmet u obće prožderu, obće je poznato. U osmom mjesecu već su mladi obrasli perjem, nu obično je tek sa 16 mjeseci po prvi puta oskubljuju, u tu se svrhu nojevi sprave u tamne staje. Za da dodju i opet van, moraju proći uzki otvor u obliku ormarića. Tom se izlazu svi jagme, pošto isti ipak tek samo pojedinoj zvjeri izstup omogućuje, to je noj, komu kraj toga još i jaku vreču preko glave bace. U tom ormariću, koga spreda i straga zasunu vratašcarai, u ormariću kao zagvozden, zvier nastoji se nogama i krilama braniti , a baš time omogućuje se rezanje pera. Posebninii makazami režu se zatim polagano ponajprije velika pera, dočim se mala samo oskubljuju. Svaki se puta tako dobije 48 do 50 pera, vrieđnost se istih danomice mienja, a u posliednje je doba u obće ciena perju |