DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1885 str. 24 <-- 24 --> PDF |
262 — imade takodjer pripisati činjenica, da zemlje te malo ile svu veću građju, i ukupnu laktoviau iz tudjine dobavljati moraju." Nješta 0 tamanenju gubara. Saobćuje Blaž Vincetić^ lugar. Čovjek, kojega udes veže na svakdanji vanjski rad, svakomu milu narav, nemože, niti treba, ma samo jedan trenutak, toli brzo letećega, zlatnoga vremena, u nemaru i bezposlici sprovesti; a svakdašnja promatranja i osvjedočenja raznih dogodjaja i promjena u naravi, dovesti će ga opažajućeg pa makar do kakova rezultata. Rezultat pako svakoga razmatranja jest, budi vlastite, budi obće koristi. Neznam ni ja napokon, jesam li već dokončao, a u kratkom slieđećem obrazloženju takovog jednog opažanja moći će se i čitaoc predmeta o rečenom osvjedočiti: Bilo njekako oko godine 1874., bio sam onda još na ratarniei, kad sam čuo da se je pojavila u njekojih hrasticih brodskoga okružja, njeka vrst gusjenice u tolikoj množini, da je za vrieme od njekoliko sedmica, tek izlistalu šumu, posvema opet lišilo proljetnoga zelenila. Bijaše to „Phalena bombyx dispar.´^ Od onoga vremena pa sve do godine 1883. harao je taj leptir nemilice naše hrastike, tako da bi se putnik, koji bi na tako ogoljene šume naišao, žacnuo s njeke strane, a pogled bi ga sjećao mišlju zimske dobe. Godine 1877. bijah lugarskim vježbenikom, za srez iztočne Kusare u Bošnjacih, istoga je pako proljeća leptir i u otaj srez svoja jaja nanesao, koja je najvolio u pukotine kore kao i međju udubine starih grabova, te ina zakloništa postaviti i zapresti. Bila je pako kora drveća od toga gada kao šareno uskrsno jaje, a meni bila je ugodna zabava kakovom klipanicom po ciele dane ta jaja drobiti, koja bi pod pritiskom kao crnogorično sjeme na usijanu željezu pucketala. Tečajem duljega vremena, već tamo pred zimu, opazio sam, da me u toj ugodnoj dužnosti njeka dobričina podpomaže, al ga nisam mogao nikada u poslu zateći, da mu za tu uslugu bar dužnu zahvalnost izkažem. Jednoga dana padne mi u oči, što se je u ovaj kraj ove godine silno množtvo kreštelica (Eichelh^her) na ziminu naselilo, pa mi dodje volja osvjedočiti se, čime li će se te naše papige ove zime ovdje prehraniti. Zamišljeno, učinjeno; pušku na oko, opalim, a jedna ,jkvrc, kvrc" glavom o žilje. Kazporim ju, izvadim želudac, razsiečem ga, a on pun kao tuljak, pun je samih jaja našega gubara. Držim, da treba, za jedan puta jajima gubara, kreštelicin želudac napuniti 450 do 500 komada, a uzme li se, da želudac hranu za tri ure probavi, to treba za vrieme od 6 do 6 ura ova ptica pet obroka ili na dan za svoj´U đrehranu L800 do 2.000 komada Jaja. Ako -to nije iilSfk-šliff´rt^´ oMš j^"^j*^*i^ |
| ŠUMARSKI LIST 6/1885 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 263 — kreštelica svaki dan uništila bar toliko jaja, koliko leptira na dan dva stabla obrstiti može* To nam pako nadalje jasno dokazuje korist te naše pernate opiee, koja korist nadmašuje glas onih, što no su radi ono njekoliko litara žira, što no ga u vrieme žirovine potroši, na nju graknuli, nemisleć, da i u tomu poslu napokon znade kad kada, presadiv po gdje koju žirku, prikladnu uslugu u svome razkošju, šumarskoj struci učiniti. Uprava imovne obćine naložila je mjeseca lipnja 1878. lugarskom osoblju, da u napadnutih srezovih ve&ernje vatrice pali, čega se obći rezultat tamo nahodi. Pa što mislite, tko je toga gosta (gubara) tek god. 1883. sa eksekucije odtjerao? Nitko drugi, nego naš mali brbljavac „čvorak." Ako se još tko sjećati može i ako je tko na taj pojav pozornost svraćao, bila je proljeća god. 1883. u naših šumah tolika množ škvoraca, da stupiv u šumu, od vesela brbotanja i mnoge cvrke njihove, nisi ni mogao ondje se razgovarati, pa nije bilo šupljine na hrastu, a da se u njoj vika mladića jim čula nije. Noćju pako, kada tihi mir zavladao, onda se milijuni gusjeničnih grizala na lišću hrasta čulo i tako dan na dan, došlo je vrieme do zavoja, nu samo neznatna broja te ogromne posade, koja nam šume deset godina okupirala bijaše. Koliku korist nosi šumskomu gospodarstvu ta malena životinjica, ako se obazremo na do sada poznata razmatranja drugih i ako se uvaži, da to tauianenje u vrieme hranenja mladih biva, držim, da pogriešio nebi, uztvrdim li aproksimativno, da nam čvorak i deseterostruku korist prema kreštelici na ovome mjestu čini. Konačno pako još jedna: Mojim postupkom pako što sam, kako jur navedoh, jaja gubara drobio, došao sam do zaključka: da se nebi trošak izplatio, ako bi u to ime radnike najimali, jer, na površini hrapave kore, jaja se jako težko gnjetu što su tvrda, a razbrkanu i poremećenu zapredku ni zima nahudila bila nije. Prošle i ove godine neimamo ovdje hvala Bogu tih gostova, al zato vidite i jako riialo čvoraka! Rokovce, L svibnja 1885. |