DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 16     <-- 16 -->        PDF

—-3M —


na to pozvanih faktora a narofiito i marljivog i sviestnog službovanja naših


mladih i tek ponamjestenih obćinskih tumara, koji žalibože do sada jos vrlo


malo doprinieše, da novo ustrojene te institucije narodu omile.. ^ -


Istina je nadalje, da zemaljski odbor svim mogućim načinom p.odui)ire
obćinsku šumarsku upravu, al težko nama, dok obćine vole tražiti dozvolu
krčenja šuma u svrhe pretvaranja šumištah u vinograde, dok se bore svimi
mogućimi sredstvi za obstunj koza i t. d. i t. d. pa ipak koli potrebno jest
uzgajanje šuma baš u Dalmaciji, gdje i t. z. šumska površina jedva 211709 ha.
iliti od ukupne produktivne površine 1,255000 ha. jedva 17% površja zapremlje,
dočim sve ostale austrijske zemlje od 26^/o (Moravska i Galicija) do 487«
(Koruška),, i još k tomu u prispodobi s ovozemnimi, kakovih šumišta imadu!


Što se napokon tog nesretnog di´žanja koza tifie, za koje jest tuj prava
borba, to se već i u istoj Crnogori štetnost njihova po uzgoj šuma uvidila, te
je već i tamo kao i u susjednoj Istriji tim zatornicam svakog šumskog
pođmladka i šumske kulture obaljen, broj na minimum, pa napokon,
zar da D al maci j a, uz divni svoj položaj i ino bogatstvo prirode
bude sveudilj ograničena samo na stočarsku privredu, nije li
već doba, da i ovdje ratarstvo s industrijom zahvate korien u
narodu? Mi bar držimo da jest!


Jur prije naglasismo skrb vlade i države oko podignuća obćinske šumarske .
Uprave u zemlji, boljeg razjašnjenja spomenutog radi, saobćujemo na strani
B02.—304, „pregled šumarskog osoblja ponamještenog kod obćina
dalmatinskih, sa stanjem koncem godine 1883., uz naznaku pojedinih,
takovom izdanih zemaljskih kao i državnih podpora".


Toliko za sada o stanju dalmatinskog šumarstva a do sgođe možda i još koja.´


Zadar, 15. travnja 1885.


0 šumskih prodaja u obće, a napose o prodaja sa naknadnom
premjerbom.


Izvješćuje kr. šumar J. Zezulka.


Kod svake šumske prodaje predmnjevamo, da bude kao što po kupca tako
i po prodavaoca od njeke probiti, gdje toga nije, tamo nastaju abnormalni i
nezdravi odnošaji tražbe ili ponude, i to dakako na štetu jedne ili druge
stranke t. j . producenta ili konsumenta.


Sad da vidimo, kako je u tom pogledu kod nas i naših postojećih šumarskih
prodaja, Najglavnije vrsti šumske prodaje jesu:


1. Prodaja drva na panju (Stockverkauf).
2. Prodaja u vlastitoj režiji izradjenih proizvoda (Regieverkauf).
3. Prodaja na temelju naknadne premjerbe, po trgovcu ižradjene robe
(Verkauf gegen Nachmessung).


ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 305 —


1, Prodaja drva. iia pa«j«.


Prodaja ova, koja kupcu debla ili <.´ielc sastojine, na povoljnu izradbu
izručuje, imade taj cilj, da tamo, gdje uz maleni broj upravnih organa nei^natnosti
šumskog površja, pomanjkanje nužđnih glavnica i t. d. u vlastitoj režiji
nemožemo raditi, trgovcu iliti poduzetniku prepuštamo rukovodjenje izradbe,
kao i izbor izraditi se imajućih proizvoda.


Dalje pako postoji prodaja na panju i tamo, gdje se najprobitačnijom
vrsti izradbe pokazuje izradba sitne robe, koja ne samo da je težko na skladištu
držati, čuvati i u kontroli voditi; nu koja iziskuje i puno i vještih sila,
koje nad izradbom bdiju, a uz to i podpuno poznavanje ciena (ponajviše prekomorskog
ili inozemskog) trga, koje se pako ni od svakog šumara predmnjevati
nemože.


Da se ipak i ovom prodajom cilj uspješno postići može, dokazuju nam
medju inimi povoljne prodaje u Slavoniji i ogroman pokret u trgovini dužicami
koji se je baš uvedenjem ove vrsti prodaje u mjestu i tamo prije običajne premjerbene
prodaje polučio.


2. Prodaja u vlastitoj režiji izradjenih drva.
U krajevih bogatih na industrijalnih trgovačkih i obrtnih poduzećih, u
kojih šume nisu vezane na prekomorska i inozemska tržišta, potroši sama okolica
šume ono njekoliko vrstih liesa i drva za ogriev, niti se ovdje poduzetna
dobit nedvostruči na štetu posjednika šume, izradjuju se stanovite vrsti proizvoda
koji se budi neposredno unovče ili pako kojem trgovcu, koji onda sam đetailnu
prodaju obavlja, prodadu. Tamo gdje je običajno šume pomljadjivati oplodnom
sječom, nalazimo ovu vrst unovčenja takodjer iz toga uzroka, što se njegovanje
mladog podrasta prigodom izradbe, nemože neintresiranom trgovcu povjeriti bez
uštrba po dojduči uzgoj, konačno pako imademo prodaju u vlastitoj režiji i
tamo gdje uz pomanjkanje svake ili nedovoljne tražbe, pojedini šumar sam
ustrojenjem paropila, tvornica itd. svoje šume unovčuje, izradjujući za ova poduzeća
potrebni lies i gradju.
Buduć da u Hrvatskoj samo ovaj zadnji način prodaje šuma u vlastitoj
režiji postoji, zatim što takvi podhvati usljed kasnije nastajućih konkurencija
obično samo životare, te što pri tom kontrola uviek većim troškom skopčana,


koja uz to i slobodno


za trgovinu neobhodno nuždno razpolaganje upravitelja
veže, imadu ovi podhvati samo privremenu vriednost, te su umjestui samo
dok se povoljniji prodajni odnošaji nepoluče. Kad je probitačno u režiji izradjene
proizvode uz stanovitu cienu, a kada i opet dražbenim putem unovčiti,
neće biti valjda potrebno ovdje razpravljati, jer u Hrvatskoj, gdje se samo po
tvornicah izradjeni proizvodi neposredno na trgu prodavaju, jest u tih siučajevih
jedino prodaja uz stanovite ciene opravdiva.
Da ipak u gore navedenih slučajevih i prodaja u vlastitoj režiji izradjenih
surovina svrsi odgovarati može, dokazuje nam medju ostalim napredno šumsko
gospodarstvo u Saskoj, Njemačkoj, Češkoj i t. d.


21


´







ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 18     <-- 18 -->        PDF

B06


i. Prodaja drva na temelju naknadne prenijerlue po trgovcu izradjene robe.
Još prije kojih 35 godinah bijahu u obće sunie u Hrvatskoj, slabih prometnih
odnošaja radi. pasivne^ a gospofijirilo se je na sploh prebornom sjec-
Djora. Da se pak što moguće najviše proda, i tim ta pasivnost smanji, prodavalo
se svakome toliko stabala, koliko je baš htio. Da takova maloprodaja uz
malen broj, uz to još neizobraženog šumarskog osoblja, životariti uzmogne,
bila je premjerbena prodaja tada posve opravdana, kupac izabrao si povoljno
stablo, ono mu se doznačilo, a nakon izradbe premjereno bi i na temelju proračunanog
kubičnog iznosa odmjerila se onda kupovnina.


Kasnije se pojavilo žalibože, i to ponajpaće pod pokroviteljstvom samog
upravnog šumarskog osoblja, kriomčarenje u veliko. Opaziv to višje upravne
oblasti, nastojaše tim kradjam na put stati ustrojenjem t. zv. drvoprovoznih
postaja na svih glavnih točka izvoznih puteva. Ove postaje imadu svrhu, i-obu
premjerenu i čekićem pobilježenu, na temelju izvoznice izdane po šumariji,
koja robu uviek pratiti mora, pregledavati, — te nadzirati, da li se u istinu
samo pravovaljanim načinom stečeni šumski proizvodi izvažaju. Danas je ipak
obće mnienje, a i veoma česte pronjjene u osoblju kod pojedinih šumarija to dokazuju,
da te provozne postaje svrsi neodgovaraju, i to tim manje, što je računajući
na ovu kontrolu kod izvoza, namješteno u obće u tih strana nedostatan
broj šumarskog osoblja, i tako se često dogadja, da usljed vrlo težko
se nadzirajućih drvoprovoznih postaja, po šuma kozevrtIare,do k
lugari na tih postaja tako rekuć dangube.


Dok je lies bio još malovriedan, prodavao se na temelju jedinice duljine
bez obzira na razlike debljine, tako imade u ogulinskom okružju još i danas
pametnika, koji pripovjedaju kako lugar hvatom bordonale mjerio, preskočivši
pri tom po <>-djekoji pedanj, a za svaki se hvat duljine groš plaćao, a tek kada
je ciena drva poskočila, uvedeno je plaćanje na temelju kubičnog iznosa. U
kohko nadalje prodaja na temelju preiitjerbe još T danas u njekih predjelih
Hrvatske prevladuje, naime po cieloj gornoj Krajini i gorskora kotaru, to neka
bude zadaćom^ ovih redaka, upozoriti na mane ove prodaje, nebi li se tako bar
u koliko moguće istim doskočilo, s druge strane pako želimo, da prikažemo svietle
strane „prodaje na panju" kao i prodaje na režiji, na koje se ipak posebno
osvrtati nećeiuo, jer kako smo jur na početku tih razmatranja iztaknuli, to se
prodaja u obće samo onda može nazvati racionalnom, kada se njom toli interesi
prodavca koli i oni kupca čuvaju.


U obće razlikujemo kod nas dva načina premjerbene prodaje. Prodaja
ta je poglavito po naših preboraom sječonr"^sječenih čamovih i bukovih šuma,
a naročito onih po gornoj Krajini, koje danas još većim dielom u obće samo
vrlo težko unovčujemo — udomljena. Postupak sam pri tom jest sliedeći: Drvosjek
izluči se na temelju gospodarske osnove, gdje pako takove još bilo nebi,
tamo se povi^šina đrvosjeka UsStanovi približno«




ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 307 —


Trgovac želeći raditi, uplati kod šumskog ili gospodarstvenog ureda, polag
ustanovljenog cienika približno (uioliko, koliko kn])ljena stabla u jedrih inetrih
vriediti mogu, na što mu se izdade vrhu te učinjene uplate t. z. šumska
doznaenica.


. Ovu doznačnicu imade trgovac predočiti odnosnoj šumariji, za da mu
onda šumar propisanim načinom obavi^đoznaku tako kupljenih st-abala, nakon
dovršene izradbe istih pako slieđi t z. premjerivanje.


Bukova drva za ogriev, imadu danas još ponajpače u gornjoj Krajini
slabu, drva za ogriev od četinjače pako rek bi nikakovu vriednost, uslied toga
mjeri se prigodom premjerbe sanm drvo za izraclbu liesa upotriebljeno, dakle
za tehničku porabu sposobno kao i izradjeni proizvodi, koji se posliednji ovom
prilikom podjedno čekićem šumarije obilježe.


Izračunavši šumarija na temelju takovih kod premjerbe dobivenih đata,
u premjerbenom zapisniku kubični iznos upotrebljenog tehničkog drvlja, odmjeri
se gristoJLba, a nakon pre izpitanja zapisnika premjerbe kod ureda, izplati
trgovac još na doznačnicom uplaćeni iznos podmiriti se imajući svotu, — odnosno
ako doznačnicom više uplatio nego što u đrvlju primio, to mu se dotični
višak povrati. — Nakon učinjene pre naznačene uplate ili povratka, izdaje se
trgovcu po šumariji t. z^izvoznica, koja robi, kako već i^ečeno, na provoznih
postajah gdje se pregledava da li je pravovaljano stečena i čekićem obilježena,
popratnicom služi. — Ova vrst prodaje imade jtu manu, što se po tom kod
naše prekomorske drvotržbe česte promjene tržnih ciena po šumskih oblastih
pravodobno nemogu uvažavati, bez da bi se ipak toga radi tko kriviti mogao,
niti nam često uz takve promjene te stalne ciene pružaju možebitni dobitak.
Kod slabih ciena i opet otežćuje se time svaka prodaja, te nam ta naša prekomorska
drvotržba nebi ni kod prodaje u vlastitoj režiji utanačiva.nje stalnUi
cjenika preporučivala, U šumah sa povoljnim! putevi te onakvih koje su bliže
riečkom trgu, pojavio se u zadnje vrieme živahni upit na lies crnogorice, a da
se jur prije spomenuto mienjanje tržnih ciena i živa konkurencija uzmogne u
korist posjednika šume obi^aćati, đražbuje se sada u gorskom kotaru kao i
kod kr. šumarskog ureda u Ogulinu, na kubični metar neizradjenog za tehničku
porabu sposobnog drva. Onaj koji najviše ponudi, postaje đostalcem, jamčeć
10^0 jamčevinom u iznosa svote — približno — ustanovljene pi´ocjene dotičnog
drvosjeka, koji se utanačuje obzirom na gospodarstvenu osnovu i načela
preborne sječe tako, da se stabla već prije dražbe pobilježe, a ostali postupak
jest isti kako gore naveđosmo.


Prelazeć sad na razmatranje obćih mana takove premjerbene prodaje iztaknuti
mi je slieđeće: Pošto trgovac samo za tehničku porabu sposobno drvo
platiti imade, odnosno kupuje, tko će se čuditi, da nastoji, da za svoj novac
što najljepši lies steče t. j . da onaj, od slabije ili manje vrstnoće za koji bi
ipak istu cienu platiti morao, na štetu prodavaoca neupotrebljuje, već da takav
u šumi ostavljati želi, znajuć, da time samo u svoju korist radi, jer mu se na
trgu lies jednako neplaća, dočim mu se po vrstnoći razvršćuje. Istu težnju




ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 30g —


imade i pod nadzorom trgovca stojeći i po njemu " plaćeni radnik, jer je i


njemu težko tesanje granatog vrha za bordonal, klaštrenje i guljenje vrha za


trupce, i ciepanje medju granama u vrhu i bliže vrha itd., i 2;ato vidimo, da


je trgovcu uviek stalo što bolji lies dobiti, a isto tako i radniku što najlaglje


i najviše zaslužiti, ovdje dakle stoji korist posjednika šume u protimbi onoj


kupca i radnika, a usljed toga nastaju nenaravni odnošaji; — koji se kako


ćemo kasnije dokazati, po šumaru samo veoma težko paralizirati dadu. Toliko


možemo ipak već ovdje primjetiti, da se u šumariji upravljanoj po piscu ovih


redaka, izradba doznačenih debla od onda, od kada se nad istom oštrije bditi


počelo, za 20^/e poboljšala.


Vidimo nadalje da kod premjerbene prodaje šumar ne samo da debla
doznačivati mora, nego što još tegotnije a i više vremena iziskuje, izradjena se
roba mora još i premjeriti. Vidimo dakle da je kod ove prodaje jedva malo
mauje posla, nego li kod prodaje u režiji, a pošto naše šumarije kako u obće
poznato popriečno 10-struko toliku površinu imadu, kao što imadu kotari onih
zemalja, gdje se šume izradjuju u režiji, te ako još uvažimo uz to i razliku
medju radnjom kod golosjecnje i našom kod preborne sječnje, to moramo doći
do zaključka, da kod nješto živahnije prodaje, šumar pune ruke posla imade,
neznajući, bili se prije doznake, premjerbe ili pisarničkog posla latio. Ovo preobterećenje
šumarije prouzročuje nadalje, da trgovac nije kadar u kratkom
roku najbolje plaćenu pojedince naručenu vrst robe nabaviti, kao ni veću množinu
robe brzo odpremiti te trgovinu na veliko makar i u više šumarija tjerati.


Osim toga se izvoznice izdavaju vazda samo na ustanovljeni „rok valjanosti"
ako li sada nepredvidno zločesto vrieme nastane, tako da se izvoz u
tom ustanovljenom roku nemože obaviti, to izvoznica gubi vriednost a trgovac
je dužan i opet robu, koju naravno sad više izvažati nesmije, po šumaru na
novo pregledati dati, za da se na temelju ovog novog pregleđanja, kojim se
pravovaljani posjed dotične robe konstatirati imade, uzmogne izvoznica produljiti.
Akoprem je nekadašnje kriomčarenje u veliko, ovakove stroge mjere
opravdati moglo, to ipak danas ovaj postupak barem „krutim" označiti moramo,
jerbo nješto kupiti, a time ipak nesmjeti slobodno razpolagati, jest svakako
mala tiranija! Iz ovog možemo uviditi. da premjerbena prodaja promet i trgovinu
šuma nipošto nepospješuje, dapače da je ona na štetu svijuh intresiranih


^tranaka.
Štetovnom moramo nazivati takovu jednostranu trgovinu, kakovom nam
se ova netom opisana prikazuje, još i tim više, što ti naši drvotržci rade svi
izključivo stanovitu jeđuovrstnu robu, tako n. pr. samo bordonale, trupce za
žaganje na pilah, ili cjepanu robu. Često bi ipak prikladno bilo izradbu njeke
ovih zahtjevanih vrstih nadopuniti onom druge vrsti, nu trgovac naš ipak neće
toga učiniti, jer mu jednostrano uredjena trgovina toga nedopušta te bi prodajom
druge vrsti robe, koju drugi trgovac sa dobitkom prodaje, on sam mogo
štetovati. Imade stabala koja su iznutra gnjila, nu izvana bi ipak zato jedan
ili dva reda cjepane robe dati mogla, znamo nadalje da stabla đonjekle kriva,




ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 309 —


nisu za izradbu bordonala sposobna, ali zato se ipak iz njih razžaganjem dobivaju
posve ravni trupci, isto tako imade dielomice gnjilih stabala, iz kojih se
bordonal dobiti nemože, ali se zato mogu dobiti zdravi kraći trupci iz njih itd.,
pa ipak jednostranost naše trgovine toga nedozvoljava.


Buduć nadalje trgovcu racionalna izradba nikoji dobitak neobećaje, u koliko
bo samo ona di-va plaća što su mu za izradbu Mesa potrebna, to je naravno,
da mu za to ni do izradbe stabla nije, niti ju nenađzire, niti za nju
haje. Onaj pako, koji je ikada vidio, hodajući po slavonskih šuma, one legione
poslovodja, kako trieske mjere nebi li iz njih još kakvu dužicu izraditi mogli,
taj mora nemarom naših trgovaca koji jedva kad kada i premjerbi ili doznaki
zablude, biti neugodno dirnut, te si o toj vrsti izradbe kao i unovčenja već a
priori bezuvjetno zločest pojam stvoriti. Premjerbenom prodajom prouzročeni
primitivni odnošaji prodaje i trgovine drvom uzrokom su nadalje, da se već
svaki i svatko u tih strana drvotržbe latio, i bez znanja i bez glavnice, tako
da je time nastala obća konkurencija u ponudi na riečkom i senjskom trgu,
a posljedica tih odnošaja najbolje se u tom prikazuje, da su bordonaii već kroz
30 godina istu cienu pridržah, tako da ljudi vele, da im se ciena kao i žemljičke
poznaju. Usljed tih odnošaja razviše se nadalje te za izradbu toli nepovoljne
usange, a isto tako je ova šumska malotržba, odgojila takodjer bar ne koristnu
malotržbu riečku.


Nemoć i nenaravnost naših odnošaja uz rečeno stajanje ciena i to uzprkos
toga, da smo u vremenu prirasta skupoće, potvrdjuje nam takodjer činjenica,
da još prije 4. godine bordonal nije smio biti kraći od 8 m. a barem 10*^4
njih moraše biti 14 m. dugih, dočim debljine morahu biti medju ^^Iz7 — ´^7´^^ ^^^´
Danas medjutim već i bordonah mogu biti i 5 m. dugi a duljina od 14 m.
već se nezahtieva bezuvjetno, a isto tako imadu već i debljine ^\/2i — ^JM cm.
kao bordonaii promet, a konačno samo još primjećujem, da su se upravo ogromni
zahtjevi na kakvoću drva stavljali a i još stavljaju, jer bordonal ne samo, da
mora biti za gradjevnu porabu sposoban t. j . posve zdrav, nego iz njega se
još i piljenjem mora dobra roba dobivati.


Naše šume trpe vrlo mnogo od t. z. okružljivosti; u koliko su ipak stanice
drva zdrave, to ova pogrieška gradjevnom drvu neškodi, nu pošto naši
bordonaii vazda još i za dalnje kalanje sposobni hiti moraju, to bi se tada i^azpiljena
polugotova roba, načinjena iz tako bolestnog drva, na okružlju razpala,
a zato i bordonaii nesmiju ovu pogriešku imati.


Nije nadalje dosta takvom trgovčiću što nerazumije posao, da mu manjka
nuždna prometna i radina glavnica, te što je usljed toga prisiljen odmah prodati
ono što je izradio, za da opet novac za dalnju ti´govinu kao i svoju potrebu
pošto poto steče, nu on si pri tom još i eventualne štete i manjke prihoda
naknadjuje obično lihvarenjem, prodavajući radnika i kirijašu, brašno, sia
ninu, zob, u obće sve potrebštine, i to naravno uz veliki dobitak tako, da mu
tim postaje prava trgovina liesom manje više nuzgrednim a lihvarenje pako
glavnim zanimanjem.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 310 —


Na ovaj način ostaju često radnik i kirijaš, koje ti bezđušnici na sav mogući
način izrabljuju, uz sav trud i muku dužnici, radnja im ozlovolji, a najkaŠBJe
im ni trgovac sam već nemože zapovjedati, u radnji i izvozu nastaje
podpuni nered, a hrdjav primjer uzrokom je, da i onaj trgovac, koji se do sada
lihvarenjem bavio nije, nebude kadar gospodariti s ljudima,


Obazremo li se još nakon rečenog jedan krat na sve ove rak rane, te
naše t. z. „premjerbene prodaje", to ćemo viditi, da su nedostatna izradba
robe bez valjanog nadzora, jednostranost trgovinemaloprodaja štetonosni prodavaocu, dočim dugotrajni postupak
prodaje i predaj e, te kruti provozni propisi ni kupca nemogu
zadovoljiti, a što je najgore, šumska uprava sama si je ove odnošaje,
nastavše baš tom premjerbenom prodajom, stvorila i odgojila.


Sjećajuć se one „crnac svoju dužnost učinio, crnac može ići", držimo
da se već i kod nas promjeniše na toliko odnošaji, da nam netreba
više takovu trgovinu, koja je bezuvjetno na štetu prodavaoca,
podržavati . Nedostatna izradba drva u šumah pri tom je najosjetljivija
bila, a označivaše ju najbolje oni silni ođpadci. Akoprem se nadalje danas
već odredbom bar to postiglo, da je trgovac dužan vaskoliko za tehničku porabu
sposobno drvo upotrebiti, (čim se već na 20^0 poboljšala izradba, kako
to barem opažamo u našoj šumariji) to ipak i ove mjere nisu dostatne u koliko
nezajamčiše šumarskom osoblju nikakvih represalija i proti zajedničkim interesom
trgovca, i od ovog plaćenog radnika, koji gdje god moguće ovu odredbu
paraliziraše tako, da je napokon usijed toga kr. šumsko ravnateljstvo odredilo,
da se trgovcu, pošto mu je dužnost sve za tehničku porabu sposobno drvo izraditi,
tamo gdje on toga nebi posve ili podpunoma učinio, u šumi zaostalo, na
za tehničku porabu još sposobno drvo, kod premjerbe uračuna podpunom pristojbom,
koju je podjedno dužan platiti.


I tako \idimo, da je i opet ova prodaja u svojoj konsekvenciji zahtievala
novai đrakoničku mjeru, jer platiti a ništa nedobivati, sigurno jetežko, ali žalibože
„crnac ostaje crnac" ma ti i cent sapuna umivajuć ga potrošio, tako i
ova vrst unovčenja izazivlje vazda posve protivne interese, jer niti ovom se
najstrožjora odredbom cilj podpunoma nije postigao, a da je tako, to ćemo dokazati
sliedećim razmatranjem izradbe pojedinih razvrstbina:


a). Tesane robe ili bordonala.


6). Trupaca za piljenje žaganica.


c). Ciepane robe.


Rol^a tesana ili fcordoHali.


Za da se poluči podpuna izradba za tehničku porabu sposobnog drva,
morao bi prije svega radnik težiti za tim, da jedan, dva ili tri bordonala tako
izradi, da zato cielu svrsi odgovarajuću duljinu debla upotrebi. Na sliedećem
primjeru možemo odmah viditi kako se već i ovdje interesi posjednika šume
sa Kupćevimi križaju. Stavimo n. pr. da se njeko stablo 20 m. dugo u sredini
53 cm. debelo sa sadržajem od 4.41 m,´^ izradi na bordonale, i to:




ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 3´11 —
1 sa 12 ra. debi. ^^jm cm, debi.


pri čemu je dakle izradjeno 190 + 0´46 = 2´3G m/* tesane robe, tla je pako
isto deblo trgovac samo na 18 m. izradio, bilo bi isto u sredini (na jedan
metar bliže k panju) imalo 55 cm. debljine, te bi se time moglo 4´28 m.´* drva
upotrebiti i izraditi za bordonale, i to dimenzija:


1 sa 12 ra. dulj. ^7^6 cm. debi, 1´9() m/^
30´ -r..^. .... R r 2´44 mJ


730 „ . 0-54 m.^
tesane robe, dakle se u/> manje primljenib 0´13 m/^ ipak pokazuje višak od
0*08 m/´ na izradjenoj robi, sto nam jasno dokazuje, da trgovac uz podpuno
izradjena debla dobiva manje, no onda kad razsipno radi. Ovaj primjer odgovara
naravi, dapače mi ga neizraćunasmo uz predmnjevu nepovoljnih odnošaja,
gdje n. pr. drvo u vrhu šiljato t. j . gdje se naglo promjer smanjuje dcitično
onaj u sredini debla jednakim ostaje i t. d.


Trgovcu se kao i radniku prima i plaća po kubičnom iznosu robe, stoga
oba teže, da što najviše moguće gotove robe dobiju. Radnik to polucuje kod
tesanja, razmjerenjem debla, dakako na štetu prodavaoca, jer kako to u gornjem
premjeru dokazasmo, to onda, kada trgovac najviše robe poluči za O´IS ni.^
manje plaća. Moglo bi se možda ipak pomisliti, da bi se uračunanjem neupotrebljenog
drva, dakle u gornjem primjeru od 2 metara prodanog debla, udo\
oljiti moglo, nu već narav stvari, nješto plaćati što se u istinu neprima, mora
da bezuvjetno ozlovolji svakog trgovca , a svaki šumar, koji svjestno svoje dužnosti
u smislu tih propisa vrši, mogo bi puno pripovjedati o posljedicah takovog
priračunavanja.


, Ovo zaračunavanje u istinu neprimljenog drvlja tim je neugodnije za
trgovca što je, kako to dokazasmo neizbježivo, te što se ovaj višak i \rlo težko
točno proračunati dade, u koliko bo poglavito od manje veće drvne punoće debla
ovisan. Po izkustvu pisca tih redaka iznaša kod dobrih radnika 5´7,, clele kupovnine,
kod nevaljanih radnika, pako može ovaj višak i na 14",, poskočiti,
svakako je pako ovaj višak tako znatan, da ga prodavače težko gubi i to tim
težje, što se samo na ovaj način kod premjerbene prodaje bolja izradba polučuje,
jer da tome tako nije, izradjivala bi se debla i danas kao i njekada, samo
na 507o5 dočim imademo danas ipak već TO^^/o izradbu tehničkog drva, za čamovinu-


Bukovina imade kraće deblo, a dočim se od nje đulja roba zahtieva, to
je moguće samo po jedan bordonal izraditi, zato se ista i podpuno izradjuje a
i izradjivaše.


Sretni bismo ipak bili da nara se samo na ovu neizbježivu nedostatnost
izradbe potužiti, nu kao što je težko radniku granati vrh tesati, (što je skopčano
i pogibelju za njegovo orudje), tako se i trgovcu bordonaii kraći od S m.
te tanji od ^7^^ *^^- slabije plaćaju, te stoga oni na svaki mogući aačiii izradbe
vrha izbjegavaju, a nije li šumar podpunoma vješt, prosuditi koliko se u istinu
prigodom otesanja gubiti mora, to može biti uvjeren, da će mu trgovac ili po




ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 24     <-- 24 -->        PDF

~ 312 —


slovođja sa radnikom tako dugo govoriti i dokazivati, dokle ga ne prevare. Dok
si pako činovnik nužđnu vještinu i izkustvo u tom steče, treba barem dvogodišnje
službovanje u takovih odnošajih. Ova potežkoća izradbe vrha debla,
te da se trgovcu plaćanje neizradjeuog vrha prištedi, učinila je radnika na toliko
domišljatim, da gdje je samo moguće stablo tako obara, da mu se vrh
prebije, pa ipak se kao što u obće kod izradbe, tako i kod izradbe bordonala,
ima deblo vazda tako podsjećati, da se što najmanje moguće ozliedi, te da padne
tako, da bude i za izradbu i okretanje što prikladnije t. j . da vodoravno pade
i leži, pa ipak smo vidjevali već, da su radnici sami išh guzine navaljivati tamo,
kamo je deblo pasti moralo, samo da mu se vrh prebije. Dakako da se to bar
kad kada može i kod premjerbe opaziti, nu tko nam opet jamči, da osobito u
sniegu onaj predmet na kojemu se je vrh prebio, neostane nevidljiv iU da stablo
u istinu nije tako visilo, da se povoljnije porušiti nije moglo? I tako ueznamo
u takvih slućajevih, imademo li interes posjednika šume bezuvjetno štititi ili sa
nepredvidljivim! okolnostmi računati.


Popriečno zapadne svaku zimu u naših krajevih do na 3´ sniega, kod takve
prilike pako neviđiš baš ništa od vrha debla, za da se pako podpuno očisti
deblo od sniega, za onda moći prosuditi,, je li deblo valjano izradjeno ih ne,
trebalo bi na svaka dva vrha po jedan djelatni dan, i negledeć, da bi taj trošak
često uzaludan bio, moramo dopustiti, da je takovo čišćenje nemoguće, pa kako
da onda šumar svjestno i bezbrižno propisnu kontrolu vodi, kako da prosudjuje,
da U je stablo to u istinu racionalno za tehničku porabu izradjeno ih ne, kad
se kraj naših vehkih kotara i ovog načina prodaje, svi ti poslovi po ljeti obavljati
nemogu.


Ostaje nam dalje spomenuti i to, da se debla, razvita u gustih godovih,
težko tesati dadu, a zato bude i ovdje radnik vazda voljan, budi stvar zabašuriti
ih bar stablo tako porušiti, da se čim moguće više razbije.


Gospodi sudrugovom u drugih krajevih, činiti će se možda nevjerojatnim,
da radnik stablo jurve porušeno, neizradjeno ostavlja, a žalibože, da se tekar
izkustvom a često i na štetu posjednika šume i činovnik o toj istini osvjedočiti
mora.


Za porušeno gnjilo stablo nedobiva radnik nikakove naknade, pa zato nije
ni voljan takovo stablo na toliko, budi zasjecenjern, budi razpiljenjem na više
komada priugotoviti, da bi se činovnik o posvemašnoj i podpunoj nesposobnosti
takvog debla osvjedočiti mogao, te tim i prama kontroU mogao pokriti, pa tu
nepomaže niti siliti niti moliti.


Djelomičnim Mhvarenjem trgovaca sa brašnom i t- d. radnici su tako izkvareni,
da ni iste zapovjedi trgovca nepomažu. Jednostranost trgovine nadalje
nečini koristnim trgovcu, da se kraći i inače posve zdravi trupci iz samo djelomice
nesposobnog deb.a izradjuju, jer bi na njih gubio, pa je i tuj opet šumar
u sličnom odnošaju kao kod nevidljivih u sniegu ležećih vrha, neznajuć da li
previše ili premalo priračunao zaračunavajuć nevidljivo gnjilo.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 313 —


Naša debla trpila su strahovito u prijašnih godinah t. z. i^panjejem. Španjeje
to, sastoji se u sliedećem; u visini od 2—3 m. izsjeće r^tetocinac do decimetar
drva, i kušao na ovom, da li to deblo za cjepanje sposobno ili ne, i tako
je znatan postotak naših debala, koja kvarožincu nebijahu dosta cjepka, dolje
djelomice izgnjilo, te za kupca i za radnju bordonala nesposobno postalo. Nije
nadalje dosta što radnik negleda, da li baš tamo odreže, gdje gnjileš prestaje, te
što 1—3 m. najboljeg zdravog drva na guzini pušća, nego pošto se tekar prigodom
rada kod četinjača o cjepkosti drva osvjedočiti može, to nije ni šumar
nikako kadar prosuditi, da li samo ostavljena guzina ili možda cielo deblo samo
iznutra gnjilo ili pako da li možda ipak za cjepanje sposobno, za da se usljed
toga kao neizradjeno trgovcu kod premjerbe priračuna. Ova nas jednostranost
trgovine može nadalje poučiti, da trgovac, koji nemari za stečenje valjano cjepane
robe obično prodavca odnosno šumara buđ na koji način nastoji prevariti.


Trupci za piljeBJe žaganica.
Ovi se trupci izradjuju 4´2 m. i 3*8 m. dugi, te se iz prvih dobivene
žaganice, kako već prema debljini zovu: „pajoli" ili „scoretti", iz drugih pako
„latižani". Da bude drvo suho i za izvoz laglje, a žaganica biela, izradjuju se
ti trupci obično u mjesecu svibnju i lipnju. Postupak pri tom pako jest sliedeći:
trupac se odreže, kora mu se oguli i posao jest gotov. Kako već više
puta iztaknusmo i dokazasmo, to trgovac neimade kod ovog načina unovčenja
drva nikakvi interes da racionalno izradjuje, te se stoga i kod piljenja trupaca,
na guzini kao i kod pravljenja bordonala, po gdje koji metar zdravog drva
neopreznim razžaganjem kao i usljed pomanjkanja svakog nadzora, ostavlja neizradjen.
Prigodom izradbe trupaca osobito je radniku nepovoljno klaštarenje granatih
vršaka, jer mu taj posao tegotan i neugodan. Žaganice imajuće više grana,
niesu roba prve vrsti, a uz to se zahtieva da bude dobra žaganica bar 30 cm.
široka, a stoga izbjegava trgovac kao i radnik izradbu vrha, i tako si iz istih
razloga, kao što to spomenusmo i kod bordonala, protivljuju i ovdje opet interesi
kupca i posjednika šume. Da se tim odnošajem na put stane, razvrstaše
se ciene po vrstnoći drva, čim se bar donjekle i željeni uspjeh postigao. Razredjivanje
to usliedilo je u tri razreda vrstnoće i to:


1. Drvo posve zdravo ili sa malo grana.
2. Drvo granato.
3. Drvo okružljivo ili djelomice gnjilo.
Pošto se kod piljenja gnjilež izbaciti može, to se primjerenim uredjenjem
ciene (pri čem treba uzeti obzir na to, da su troškovi izradbe, izvoza jednaki
kao kod zdravog drva), može postići i bolja izradba, akoprem još ni time cilj
ni iz daleka polučili nismo.


Kod zelenog stola radećim šumarom mogla bi se ta zadnja naša tvrdnja^
da se ni kod takvog razredjivanja, kod te izradbe posve povoljan uspjeh nepostigava,
možda nevjerojatnom činiti, ali ne samo, da se u obće šume i šumski




ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 814 —


ođnošaji nedadu u tabele smjestiti, nu ni razredjenje nemože u svakom skicaju
odgovarati, a da je tako, to nas izkustvo poučava. Radnik plaćen od trupca, neuzimlje
si truda, da stablo na prvi pogled gnjilo, dalje iztražuje nebi li možda
ipak koji trupac iz njega izraditi mogao, a isto tako mu je osobito težko debele
trupce žagati (tako je pisac ovih redaka opazio, da su radnici porušiv posve
zdravo debelo stablo, isto na tri ili četiri mjesta zasjekli, te onda sami ove
zasjeke gnjiležom zamazali, samo da se čini, da je dotično deblo gnjilo, za da
tako izrafibi i guljenju ovih debelih trupaca izbjegnu) ako još primjetim, da je
debele trupce vrlo težko i u samoj zimi na saonica izvažati, to će mi zaisto
potvrditi svaki, uvažajuć i još to, da je vrlo težko tako nedostatno otvorena,
kao gnjila ostavljena stabla, kojim se uz to po sniegu ni vrh nevidi, premjerivati,
te dužnostim svjestno udovoljavati, đa nam još i tim razredjivanjem drva
po vrsti cilj daleko ostao.


Cjepana roba.
Tim smo izcrpili tako rekuć, sve što nas kod premjerbene prodaje od
strane posjednika šume kao i kupčeve strane tišti, te nam ostaje samo još
opetovno i/.taknuti pomanjkanje nadzora kod izradbe i jednostranost te trgovine,
koja bi za cjepanje nesposobno porušeno drvo najradje gnjiležu prepustila
ili ga bar u najboljem slučaju samo za drva na ogriev izradjuje\ što osobito
kod izradbe bukove cjepane robe vriedi. Moglo bi se nadalje predmnjevati,
da se bar u šumah naših iniovnih obćinah, po trgovcu neizradjeno
drvo, za pravožitnike upotrebljuje, ako i jest tome
bar donjekle tako kod bukovine, to se ipak drvo četinjače za
ogriev još n eu potre bljuj e, dočim je za lies i pravožitnikom cielih stabala
treba, a izradbom se trgovačkog liesa deblo razmrcvari da više željenoj
svrsi i potrebi neodgovara, stoga ta šteta, koja se takovom manjkavom
izradbom šumi nanaša. istoj bar za V-? smanjuje vriednost,
to ^mo sigurno blago računali, i stoga neima dvojbe, da je potrebno,
da i imovne obćine strogo nad svoj´om izradbom bdiju.
Uspješne mjere poprimilo je nadalje šumsko ravnateljstvo proti šumskim
kradljivcem, izključivši od kupovanja šume svakoga trgovca koji je kod kriomčarenja
uhvaćen bio, a buduC da je kod posjednikah pila i starijih trgovaca,
trgovina sa iiesom, upravo pitanjem eksistencije, to nam se već netreba toliko u
ovih krajevih bojati kradje trgovačke, a želimo jedino, da i drugi posjednici
šuma slične uspješne mjere čim prije poprimu, jer bude li i nama već jednom
primjer slavonskih šuma pred očima lebditi, to će napuštenjem toli neracionalne
premjerbene prodaje valjda i našim šumaru svieth danak osvanuti i naše
će tužaljke tad bezpredmetne postati, ali prije svega treba da si posvemašnju
trgovinu odgojimo i da nastojimo racionalnu izradbu polučiti, jer neima dvojbe
da se i izradba naše crnogorice bar za lO´Vo Još podići može.
Ako k tomu još piimjetim, da bi se sagradjenjem cesta mogle još sada
tako rekuć bezvriedne uu ogromne množine naših šumah svjetskoj trgovini




ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 315 —


otvoriti, i to tim prije, što se danas ved i 2a črnogoricu i bukovinu dosta


živahno pita, to mislimo da je već vrieme, da se dosadanjim ne\oljoini prenu


vedenim odnošajein i zastarjeloj prodaji na kraj stane,


Zaključujuć spominjem, da sam pripravan svako doba sve ovdje navedene
tvrdnje toli uredovnimi podatci koji i inimi vjerodostojni mi svjedoraristvi podkriepiti.


K pitanju naobrazbe pomoćnog i čuvarskog osoblja.


II.´ ,


Razpraviv u zadnjem svezku prvo pitanje o javnih straža a obće a
šumskih napose, pretresti ćemo danas pitanje:


Koja su prava i dužnosti javne šumske straže?


Na to pitanje odgovaramo ovako: u javnoj službi u obće uživa svaki
šumarski činovnik (šumarski vježbenik, pristav, šumar, nadšumar i t. đ.) ili
službenik (lugarski pokusnik, pomoćnik, podlugar, lugar, nadlugar i t. d.) bez
razlike tu pogodnost oblastne osobe, usljed koje se pogodnosti:


1. Na njem ovršeni pokušaj zavedenja na zlorabu ili propast službenih
dužnostih i povriedu položene prisege, zapriečenje slobodne volje, uvrieda nanesena
poštenju ili uredovnoj časti, odpor proti njegovim odredbam i nalogom
i na njemu počinjeno nasilje, imadu strožije kazniti, nego li onda, kada bi
to sve počinjeno bilo na inače običnom čovjeku.
U vršenju čuvarske službe uživa svaki šumarski činovnik ili službenik
dalje još sliedeća prava:


2. Svatko je dužan pokoravati se njegovim službenim odredbam.
Tko toga nečini, postaje kažnjivim.
8. Njegova izpovjed odnoseća se na prijavu šumskih prekršaja smatra se
podpunim dokazom u svih stvarih, koje su njegovu nadzoru povjerene,
čim on uztvrdi, da je okrivljenog zatekao na činu, ter da ga je odmah opomenuo
ili uhvatio, dočim je kod običnog čovjeka potriebno, da se takove izpovjedi
podkriepe svjedočanstvom dvojice,
4. Može u službi nositi uobičajeno oružje (pušku, lovački nož, samokres),
a da mu u tu svrhu nije potreban posebni oružni list, kog ini sukromni nosioc
oružja imati mora.
5. Može proganjajuć šumoštetnika zatečenog na činu samovoljno
preduzeti kućnu pretragu, ter ondje tražiti bud štetočinu bud nepovlastno
prisvojene šumske predmete i proizvode.
6. Šumarski činovnik ili službenik treba se kod svojih izpovjedih, koje
isti pred sudom izkazuje o činih ili okolnostih po njemu u službi opaženih ili
se na njegovo službovanje odnosećih, samo pozvati na položenu službovnu
prisegu, da njihovu podpunu vjerodostojnost dokaže; dočim se obični čovjek u
takovih sgodah svagda posebno zapriseći uiora.