DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 385 — lESazličite -vieeti-. f Knez Maksimilijan Thurn i Tasis. Dne 29. svibnja u večer, umro je u Kegensburgu knez Maksimilijan Maria Lamoral od Thurn i Taxis, pokrovitel j hrvatsko-slavonskog šumarskog druztva. Mladi knez rodio se 24. lipnja 1862. godine, a bio je unuk i nasljednik pokojnoga kneza Maksimilijana Karla, koji je umro 10. studenoga 1871. Njegova mati prineesa Helena, starija je sestra Njezina Veličanstva naše kraljice Jelisave. Pokojnik imao je naslov nasliednog glavnog poštara i krunskog vrhovnog poštara u Bavarskoj, a bio je nasliedni član austrijske, bavarske, pruske, vtirtemberžke gospodske kuće. Umro je usljed prehlade, zadobljene na lovu na tetriebe u Štajerskoj , od upale pluća i porebriee. Knez brojio se medju najbogatije spahije u Hrvatskoj, gdje je od god. 1874, posjedovao ogromna imanja: Zelin - Cice, Lekenik, Baniju, Ozalj i Brod na Kupi. Nasljedstvo kneževe kuće prelazi na njegova mladjega brata, kojemu ima 19 godina. Prva glavna skupština našega družtva, obdržana dne 14. i 15. listopada g. 1876. u Zagrebu, izabra pokojnog kneza jednoglasno družtvenJm pokroviteljem, a u to ime klićemo mu, Slava! Družtvene viesti. Upravljajući odbor družtva držao jest na dne 15, lipnja pod predajednii^tvom predsjednika p. n. g. M. Dursta, te u prisutnosti gg. M. Vrbanića, A. Soretića, V. Koroškenj-a, K. Fišbacha i F. Kesterčanka odborsku sjednicu. Pošto se do onog dana nijedan od članova joŠ nije bio prijavio, da će glavnoj skupštini u G-radiški prisustvovati, pošto se nadalje jur 1. lipnjem imalo provesti novo ustrojstvo državne Šumarske uprave, usljed ćesa sućlanovi državni šumari, skupštini nebi mogli prisustvovati, posto je nadalje bas na 28. i 29 lipnja više Ćlanova nakano bilo pohoditi budapeštansku izložbu, te što se nadalje i gledom na predstojeću slavu 25-godišnjice križevaćkog zavoda, kojoj će velik dio družtvenih članova prisustvovati, bilo nadati vrlo slabom učešću na ovogodišnjoj skupštini, te inih njekih razloga, zakljući upravljajući odbor, nakon svestranog pretresanja predmeta, ovogodišnj u glavn u skupštinu ureČenuzadne28. lipnjai sliedećedane uNovuG-radišku, na neizvjestno vrieme odgoditi. Osim toga riešio je odbor u istoj sjednici više manje važnih administrativnih predmeta. O lovu ISTjegove visosti carevića kraljevića Budolfa u ObedskoJ bari, U posliednjem broju o. 1. donesosmo viest, da je Njegova visost carević kraljević Rudolf, koncem svibnja krenuo u ^^Obedsku baru^^ na lov, o tome podneseno jest po g, M. Prokiću visokoj kr, zem. vladi potauko izvješće, koje nam visokoista na svrsi shodnu porabu ustupila, te iz kojega sliedeće važnije momente vadimo, znajući, da će sudru gove naše bezuvjetno zanimati opis, tog po naše strane koli radostnog toli riedkog dogodjaja. Prije svega, da spomenemo na kratko koju obćenitu o toj „Obedskoj bari". Ista se pruža tik sela Kupinova, nedaleko Zemuna, a posjed je petrovaradinske imovne obćine. Ime joj potiSe od manastiraj koji bje za dobe Angjelije, matere despota Gjurgja Brankovića utemeljen, te kojega se ostanci još i danas na svršetku bare nalaze. Ovu nam čuvenu baru g. 1857. po prvi puta obširno opisao g. Josip Ettinger, u svome djelu: ^jSriemsko-slavonsko-hrvatske divlje životinje, zvjeri i ptice." Bara ta obsiže danas oko 1.100 jutara površine, te je pristanište nebrojenog množtva najraznoličnijih vrsti močvarnih ptica. Kako se u onome kraju pripovjeda, bijaše ta bara njekoc Savski rukav, dapače stari ljudi kazivaju, da su još pred ne dugo doba, onuda plovile turske ladje, što bi gledeć na oblik bare istina biti moglo, pa i sada se još za velike vode može ne posredno iz bare u Savu i obratno ladjama ploviti. Jo§te za vrierde vojne uprave u Krajim, traženo je, da imovna obdina rečenu baru vrati u posjed državlj nu zastupstvo imovne obćine nije aato pristalo j već je aaklju |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 336 — čilo pridržat ju, a lov u njoj ustupiti Njegovoj visosti careviću kraljeviću, koji se eto i opet dne 28., 29, i 30. svibnja t. g. poslužio tim pravom, te tamošnji predjel usrećio svojim visokim posjetom. Već na dne 13. svibnja započete su pod nadzorom dvorskog ornithoioga g. Hodeka i grofa Telekya, predradnje za predstojeći lov, tako su n. pr. u bari izvedeni nuždni prosjeci, a u susjednom šumskom predjelu „Bakić bara" namještena koliba za lov mrcinom, zatim potražena gniezda crne rode i orlova i t. d. Njegova visost kraljević Rudolf prispio je u Kupinovo dne 27. svibnja oko 7 satih, u pratnji Njegove visosti nadvojvode Otona, krilnog pobočnika Milana Wohlgemutlia, grofa Teleky -a te kotarskog predstojnika g. M. Tropera, na što je odmah PH P5 Vrleme 0Q -— u c3 OJ Ime lovca trajanja lova ´< PP 77´ |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 49 <-- 49 --> PDF |
započeo lov. Na bari samoj dočekaše visokog gosta, na ime imovne obĆine nadšumar iste g. M. Proki(? sa šumarom g. Havličkom. Lov nastavljen bi sve do 30. svibnja u 6-^/2 satih, dok se je svršio. Prelazed opis svečanog dočeka, koje je tamošnje žiteljstvo priredilo svome kraljeviću, saobćujemo na str. 33G. potanki izkaz lovine, koji nam najjasnije veliko bogatstvo ptica te bare predočuje. Lugar ustrieljen od zvjerotoađica. Čitamo u „Narodnill Novina" ; U šumah iločkoga vlastelinstva pojavljivali su se u novije vrieme Često putah zvjerokrađice, stoga je lugarom naloženo, da bolje pripaze na te nezvane goste. Dne 22. svibnja o. g. uputiše se lugari Jovan Vukovič i Savo Novakovič u Šumu, gdje naidjoše na dvojicu puskami oboružanih ljudi. Kako ovi lugare opaziše, natisnu se u bieg, a lugari za njima, U biegu izgubi jedan od progonjenih svoju kabanicu, koju Novakovič podiže i kući odnese. Pošto im zvjerokrađice izmakoše, vratiše se lugari k svojim kucam. Novakovid prispio je kući, ali Vukovića nije bilo. Kad se je za njega pitalo, pripoviedaii su seljaci, da su 24. čuli u šumi pucnjavu pušaka, pa kad su ljudi pošli tražiti ga, nadjoše ga u Šumi Lišvaj mrtva. Zvjerokrađice morali su ga u zasjedi dočekati te ga tu ustrieliti. Kraj njega ležala je njegova dvocievka puška jošte nabita. Sumnja, da su nesretnoga lugara ubili, pala je na zvjerokrađice Simu Silvestrovića, Simu Vozarevi<$a, Živana i Jovana MaŠića te Dmitru i Stevana Stanišića, te su ovi ljudi predani kot. sudu u Rumi. Za kabanicu, koju su progonjeni zvjerokrađice u šumi ostavili, dokazalo se je, da je Živana MaŠi6a. Stanje mirovinske zaklade lugara prve banske imovne obćinc. Primitak iznašao je do 28. svibnja 1885. godine 760 for. 80 nvČ. u gotovom i 340 for. u obveznih papirih, izdatak do 28, svibnja 1885, u gotovom 356 for. 50 nč. i GO for. u papirih. Odbivši izdatak od primitka, pokazuje se stanje zaklade dne 28. svibnja t. g. sa 404 for. 30 nvč u gotovom i 280 for. u papirih, Vuglenović, tajnik. Natječaji. Kod imovne obćine u Karanšebešu ima se popuniti jedn o mjest o Šumar a sa 800 for. plaće, 200 for. stanbine, 300 for. putnog paušala i 40 m. ^ gorivog drva, i mjesto Šumskog tasatora sa 1.000 for. plaće, 200 for. stanbine, 600 for. putnog paušala i 40 m.^ gorivog drva. Odnosne molbe valja do konca kolovoza upraviti upravnom odboru gori rečene imovne obćine. Ima se popuniti mjesto šumara obćine Grobnik sa sjedištem u Cavlih plaćom godišnjih 600 for. i 20^^, nagradom od šumskih šteta. Molbe valja upraviti do 25. srpnja t. g. kr. podžupaniji na Eieci. K statistiki lova u Hrvatskoj. Vadimo iz „Nar. Nov." broj 125 t. g. Prošle godine utamanjeno je u bivšoj Krajini ukupno 18 medvjeda j i to 9 u ogulinskom kotaru, 3 u otočkom, 2 u binjskom, te po jedan u zavaljskom, gračaČkom, udbinskom i gospićkom. Vukov a ubito je ukupno 256, i to 38 u oriovačkom kotaru, 35 u briajskom, 26 u graČaČkomj 23 u županjskom, 21 u novskomj 20 u garčinskom, 17 u otočkom, 14 u vinkovaČkom, po 13 u zemunskom i gospičkom kotaru, 10 u udbinskom, 7 u slunjskom, 5 u dubičkom, 4 u mitrovaČkom, po 3 u glinskom i dvoi´skom kotaru te napokon po 1 u ogulinskom, zavaljskom, petrinjskom i staropazovačkom kotaru. Lisic a ubito je ukupno 1.329, i to 276 u gospičkom kotaru, 191 u slunjskom, 165 u oriovačkom, 140 u otočkom, 89 u gračačkom, 82 u novskom, 61 u rakovačkom, 53 u glinskom, 52 u dvorskom, 45 u brinjskom, 33 u udbinskom kotaru, 25 u području grada Karlovacah, 19 u kotaru zavaljskom, po 15 u ogulinskom i županjskom kotaru te u području grada Petrinje, 14 u kotaru garČinskom, 10 u kotaru vinkovaČkom, 9 u kotai*u petrinjskom, 7 u kotaru staropazovačkom, 6 u dubičkom, 4 u Žumberku; te napokon 3 u kotaru zemunskom« Kuna potučeno je ukupno 377, i to najviše u gospićkom kotaru 157, satim 57 u otočkom, 56 u slunjskom, 49 u gračačkom, 18 u zavaljskom, 10 u novskom, 23 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 338 ;— 9 u oriova5kom, 8 u ogulinskom, 5 u Žiipanjskom, 4 u udbinskom, 3 u petrinjskom i l, u dvorskom kotaru, U drugih kotarih nije nijedna ubita. Divljih mačaka potučeno je 88, i to u gospičkom kotaru 43, u oriovačkom 12, u otočkom i u novskom po 7 , po G u gračaekom i slunjskom kotaru, 3 u petrinjskom,. 2 u ogulinskom te po 1 u zavaljskom i u dvorskom kotara. Grabežljive zvjeradi svih ovih pet vrsti utamanjeno je prošle godine u bivšoj Krajini ukupno 2.068. K šumarskoj statistiki Hrvatske. tJknpna površina Hrvatske iznaša glasom najnovijih statističnih izvještaja 4.250.998 hektara, od te površine jest´4,028.382 hektara (94-77*´/J produktivnog te 222.611 hektara´ (5´.23^/o) neproduktivnog tla. Oranice zapremaju 1,30.3.829 hektara (30-67"/o); vrtovi 52.885 hektara (1-24*^/,.,); livade 465.332 hektara (10-95´^/(,) ; vinogradi 67.511 hektara (1-597 J ; pašnjaci 597.599 hektara (l4-06*7o).; Šume 1,538.265 hektar a (36*19%); a ritovi i .trstenici 2.961 hektara (0-07*>/J. " ".´´ . Polag političkog razdieljenja zapremaju: ^ OJ c3 j i (73 U županiji a> rt ili d bi) CP ft t-o OJ E 0 odnosno okružju /— t: o 0 H^ >a2 C14 td > > > Eieka 7 95 0-17 20-30 0-16 17*54 51-78 97-90 210 Zagreb 28-86 115 15-34 3-02 9-95 36-89 — 95-21 4-79 Varaždin 30-35 1-44 12-42 4-40 8´64 38-62 — 95-87 4-13 Križevae 36-85 1-22 12-81 2-64 6-06 35-31 — 94-89 5-11 Belovar 38-47 111 12-70 1-70 606 36-38 — 96-42 3 58 Požega 29´06 163 6-41 0-79 7-85 5-203 — 97-77 2-23 Virovitica 36´94 1-41 7-46 1-01 . 9-80 38´67 018 95-47 4-53 Sriera 52-58 2-51 6-85 5-23 12-20 14-48 046 94´26 . 5 74 Lika-Otočac 14-47 010 8-07 O´Ol 26-23" 43 46 : 92-64. 7-36 Ogulin-Slunj 2584 0-33 10-53 0-43 18-63 40-42 96-18 382 Bansko okružje 35-28 1-18 7-28 1-11 17-27 33-24 9536 / 4-64 Gradiška 28-80 1-74 11-80 0*92 .18-99 32-46 __ 94-71 5-29 Brod 38-50 2-54 16-07 0-55 11-65 28-38 92-69 7-31 __Petrovaradin . 37-82 2-54 13-24 2-05 16 38 17-13 0-HH .8949 10-.51... U obće 30--67 1-24 10-95 1-59 14-06 36-19 0-07 94-77 5-23 . Ukupni čisti prihod šuma proračunan je popriečno po godini sa 2,083.003 for. iliti popriečno po hektar i godini sa 1-36 novč. Za pašnjake ustanovljen je čisti prihod sa 865.759 for. ili popriečno po hektar sa 1´45 for. K statistiki šuma područja kr. pođžupanije zlatarske. Šumsko povrsje kr. podžupanije zlatarske zaprema ukupno 26862*0816 ral ih, od kojih odpada na šume vlastelinske 16.428 ralih,, na obćinske 5.988 ral ih , a 5.448 ralili šume stoji pod segregacijom. Od ove površine odpada nadalje šume visokog uzgoja i to: na hrastike 1.891 rali, bukvike 4.254 rali, ostale listače 913 rali, iglače 22 rali, a mješovite šume 12.445 rali, na Sume sitnog odgoja 4.541 ral, na one sriednjeg odgoja 4.219 rali, na šikarje 1.703 rali,; a na ledine i goljeti 155 rali. U gorab leže 23 262 rali, u lugovih 3.599 rali. V. D. K statistiki šumskih prekršaja. Godine 1884. prijavljeno jest kod kr. podžupanije vukovarske ukupno (^^50 slučajeva šumskih prekršaja, od ovih bje tečajem iste godine razpravljano 458. Ukupni iznos utjeranih šumskih odšteta iznašao je 845 for. 75 novč. Kod kr. podžupanije varaždinske prijavljeno bi g, 1884. ukupno 658 slučajeva šumskog prekraja, od kojih jest do konca godine riešeno 489, a 49 ostalo ih je nei´iegeniij. ´ |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 51 <-- 51 --> PDF |
~"339 — U području kr. podžupaiiije BisaGke jest: ere?™?^?^ a> p H TS lp o a o CŽ r—1 OJ. >02 O đ3 00 rt --Ci p CS j-i—s., s o r-4 o5 73 43 0 T:3 i=3 1=1 rt O ta n3 o o ´3 rt . 1—-s CD Op a z ka 1 O SH rrt B 5-^ OJ O ^H -r-t r:J q ´S -—1 ^ u? ^ rt c:> o 1 "3 -r-f P^ >0 -i3 1" cj 8 9´^ IH OJ O K. O o ^ «3 O T^ ^ "? 3o -^ rt ´5--^ W rr-! O O m M ni O P m S II |i P S"" P5 1—1 « ´ Nerazprav] jenili prijava 1883 189 3 122-33 101 21-33 11-51 1-27 -— 54 2 94 — _ nije ostalo koneem godi1884 309 13 942-47 142*82 799-65 27 7815 5-64 1 30 27 23 49 142 ne — a utoci su svi po vis. vladi odbij eiii. K statistiki šumarstva ]5Jjemačke. G-odine 188S, iznašaše -akiipna povrlina Njemačke države 54,052.184 lia., sa 45,234.061 stanovnika, ođ ove površine zapremaju šume 13,900,611*5 ba. ili 25-75*^/^, ukupne površine. Na listače šume odpađa 34´5*^/o, na Četinjače pako 65-5^/^^. Od ove ukupne Šumske površine odpađa nadalje, na Šume državne i krunske 4,505.768 ha. ili S2´4z^j^^^ na pod državnom upravom stoječe služnostmi obterečene šume 49.989 ha. ili O´S^j^, na obcSinske šume 2,109.939 ha. ili 15´2^/o, na zakladne Šume 180.987 ha, ili 1*3^/^, na zadružne šume 344.757 ha. ili 2-5^/(j, a na privatuf šumski posjed 6,710.171 ha. ili 48*3´^/^. ^ Potrošba kamenog ugljevja u gradu Zagrebu. G-lasom izvještaja gradskog poglavarstva zagrebačkog za god. 1884. uvezeno bi iste godine u Zagreb 1,224.670kilograma kamenog ugljena, što bi po pi´ilici odgovaralo gorivosti od 31.600 kub. metara bukovog gorivog drva. K produkciji šiškO u god. 1884, God. 1884. dovezeno bi u Zagreb ukupno 4.550 kilogi´ama siške, K pošumljenju goljetih u području kr. podžupanije karlovačke. Kako nam se piše, zaključio je upravljajuči odbor karlovačke gospodarske podružnice, u svojoj na dne 26. svibnja t. g. obdržanoj sjednici, na predlog svog joredsjeđnika veleposjednika g. M. Vranjcani-a iz Severina, ustrojiti o trošku podružnice šumsko biljevišjte, iz kojega 6e se onda tro- i Četirigodišnje biljke dieliti pojedinim elanovom podružnice, kao i seljakom, u svrhu poŠumljenja goljetih po gornjoj poli karlovačke podžupanije. Ustrojenje biljevišta, kao i čitavo rukovođjenje posala oko uredjenja istog, da je povjerio odbor šumaru P. Knoblohu. — Mi radostno pozdravljamo koristni taj zaljuČak karlovačke podružnice. Šuraski požari (III), Dne 16. travnja t. g. upalila se šuma 3,DoInje Cerje"/ vlastelinstva Šidskoga, Požar zahvatio je pomladak cerovine u površini od 149´6, katastralnih jutara. Yatra opažena je za vremena, ali se požar nije ipak mogao svladati^ jer je bujna suha trava vatru hranila. Šteta da je znatna. Vriedan primjer. G. Dragutin Polak, drvotržac iz Daruvara, pristupio je kao član utemeljitelj mirovinskoj zakladi sbora službenika imovne občine križevačke, svotom ođ 50 for. Živio! K statistiki lova u Hrvatskoj, Iz najnovijeg djela g. Adolfa Danhelovskog: „Die Escelen^; Gustav Hilleprand Freiherr VOB Prandau´schen Do |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 52 <-- 52 --> PDF |
-m mSnen Valpo und Dolnji Miholjac in Slavonien", vadimo slieđede vanredno zanimive i pou6ne podatke odnoseće se na ođnošaje lova istog vlastelinstva. „Velike suvisle šumske prostorije vlastelinstvah sgodni su terain za udomljenje kao i razplodbu divljači, te se od takove nalaze stalno kurjaci, lisice, divlje mačke, kune, tvorci, lasice, vidre, srne, zečevi, a prolazno za posliednjih godma i u večih čoporih plemenita divljač t, j . jeleni. Zvjeradi imade u razmjerno sa šumskim površjem (od 49,321.576 rali) i odviše, pfi svem tom ipak ne toliko kurjaka kako bi se to u prvi mah možda predmnjevalo, što se ponajpače umanjivanju lovom i jur kroz godine običajnom i uspješnom trovanju u zimsko doba pripisati imade. Broj srnadi znatno se povećao, odkada se površine branjevina i mladih šuma povećao, te se može povoljnim označiti. Zečeva imade u obće, a naročito po ondašnjih šuma, dostajalo, te se ^nestajanje istih opaža osobito od ono doba, od kada je i okolišnipi obći^iam ´ pripalo pravo lova. Jer se nasuprot znade, da Je za prijašnje doba i te divljači ovuda u obilju bilo. Divljač se vremeno znatno umnožava, za dobe selen]> šljuka (šumskih), te je Ipv na ,|;akoye vanredno zanimiv, "pružajuć podjefino i najvišim gostom vlastelina prilike i sgode boravljenja u oviji pređjelih, poznatih i na glasu još od negda upravo na lovačkih sgoda i prilika. Najviše se ubilo šljuka, proljeti i jeseni g. 1853., kadno se vile od 2.pp0 komada tih pikača poubilo, i njeke sliedečih godina, bile su izdašne u toE^ pogledu. Točnijeg spoznanja ondašnjih odnošaja lova, saobćujemo na str. 341. izkaz lovine, od g. 1858. do konca 1884, za koje so doba sveukupno ubilo: 293 jelena, 34 kušute, 731 srna, 23 mladih srna, 6.007 zečeva, 20 vidra, 83 Iještarka, 2.169 jarebica, 14.558 šumskih Šljuka, 812 ridskih šljuka, 335 drozdova, 22 divlje guske, 3.646 divlje patke, 403 sarka, 57 divljih golubova, 117 branjuga, 5.352 prepelica i 1 i t i ukupno u razdobju od 27 godina 34.662 komada koristne divljači. IstQ4obno ubito bi nadalje: 307 kurjaka, 75 mladih vukova, i,dignuto 17 ležaja vučjih, 1.099 lisica, 242 jazavca, 266 divljih mačaka. 133 kune, 12 mladih kuna, 27 tvoraca, 69 veverica, 293 orla, 7.059 jastreba, 1.218 kobca, 19 kragiijaca, 299 sova, 32 gavrana, 906 vrana, 82 svrake, i liti ukupno 12.218 komada raznolike zvjeradi." Podatci ne samo zanimivi, no sjegurno i vrlo poučni, te samo štet^, §to nara i ostala vlastelinstva takovih podataka neskupljaju, odnosno nesaobčuju, za da se tako po malo dobavimo i valjanog lovno-statističnog materijala. Bude li sgode, saobdit ćemo još i nje^e druge podalfke vele važnog gori iztaknutog remek diela, koje svim našim drugovom ovime Čim toplije preporučujemo. Tko ima hajkom upravljati? To je ono pitanje, koje nam se već prečesto puta nametnulo, sudjelujiiĆi takovim hajkaui, pa ćemo stoga kušat da u sliedećem nanj odgovorimo. Usljed §. 30. lovnog zakona naredjuje hajke obć. poglavarstvo , pa si ovo pri svaja prava i bajkom ravnati dapače i u šumah privatnih; akoprem je kr. vladin odjel za unutarnje poslove izdavajuć uputu o hajkah naglasio, da hajkom ravnati imadu vještaci t. j . izuČeni šumari i lovci. Pravi lovac, te osobito ako je k tomu iz narodno-ekonomnog gledišta i šumar, za hajke u našoj domovini, niti posloviti smio nebi, znajuć, da je to najskupocienija lovačka zabava, što se hiljadu i hiljadu nadničara utaman potroši i što znade, da imade danas m^nje pogibeljnijib, daleko jeftinijih i radikalnijih sredstva, nego su traljave hajke za tamanjenje grabežljivaca, ter što si je pozitivnog osvjedočenja, da se domovina dotle faajkanjem toga zla osloboditi neće, dok su šume i pašnjaci puni tr.nja, glogovja, kupinovine i t. d,, dočim prosjeka neimad,^. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 53 <-- 53 --> PDF |
CCCCODGCGCCCGOOOODOOOOCOGOOOOOGOOOCCOOCOGCOC CC (X CC CO ´O: --1^ ^a --1 -Cl ~~. -^ -! -J -o -^1 a; j+* W´ K^ »— O to 00 ^´1 Cr; Oi Mi". :;; L>C´ h-´ O-^- OC C7i :-^ Cst^ O GC Os 00 -*- CL>0 ^( OC´ O -t^ to C"—´ O^ -O CO 1 O ´-* CC´ i 1 t4^ -1 a.SI 1 M 1 1 i M 1 1 i ^1 1 1 1 ^JGOto-Jb:)0´-.^03´:iD^-^o;-Jl4^co:x;o:JOOCocx:l^^<:;oCo 1 1 rt- M 1 ´ M 1 ^ 1 M 1 1 oo 1 ». 1 1 I>i (—^ iJS --0 -q O ^]OOW000030iCOOiOOCO—´iNSbOOO" ^OJ^^I^i 1 ´ 1 1 ´ ItNpl 1 l^-ilfcO^^I ll-i ^,1 tcl 1 coo 1 i ::^^ol ! 1 1 M SI ^1 cc~ 1—1 O 1 — —1 1 a:; O ti 1 1 ´ 1 ! i o-- ^^ 03 co co XI 1 1 g| 1 1 1 1 M 1 1 1 1 1 gSSl gl 1 1 1 o.^l l^ll^lllMlM-Mt>o 1 ! 1 1 1 1 II 1 1 1 1 1 ^.Sl 0. 1 1 ^.0*=. 1 1 1 II II i 11 1 1 1 1 1 II 1 1 1 g 1 1 i 1 1 1 1^1 Icfl iKloo^^ot^l ! \ \^ 1 M M 1 1 M 1 II »,. M M i 1 5 1 1 *3 0´´0´iO--30iooOkP^<7;>f^C»05i—^OiCiicr. oo^i-oociOH-* Cr;CCI>30tO»-´-<30CL)OO^i4^0000(4^l^a:OOh-i| CTiO^ <ćaiOotciccO>^OTOi M:. 1 -. 1 1 II II i 1 II 1 II 1 1 II n II i 1 1 1 1 1 1 1 1 ^1 1 1 ir 1 1 §1 1 SM 1 1 1 11 1 II 1 1 II 1 1 1 1 1 S rfi^COi--^Ccai´aiCO(Ji05C0i-^i4^i^t--´Cnvf^f-^05t>0O´´00cr; O^COO2K2b2tO03bS:j-COV-^CDOib0—´tOfci>tO[>0tOtN2C)i> 1—´ 1—1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 M 1 1 1 1 1 1 S iiM«iiiiiiiiiiiiiH.iii 1 1 1 1 1 1 1 1 r II 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 ^ 1 1 1 II 1 1 1 1 1 M 1 1 M M M 1 i 1 1 1 II 1 1 1 1 M 1 1 i 1 1 1 1 1 I g 1—1 0^^t),»JO^O^^00G0q:l0^50:* Godin e Jelena Košuta Srna MladihZeeeva srna o Vidra Lještarka JareMea šljuka šumskih Kidskih šljuka Drozdova Divljih gusaka o Divljih pataka Sarka Divljih golubova Bran juga Prepelica < SL o Ukupno Kurjaka Mladih vukova g5 Leiija mladih vukova Lisica Juzavaea p" o Divljih maeaka Kuna Mladih kuna Tvoraca < o Veveriea Orlova Jastreba Kobaca Kragujaea Sova o a. cs 00 00 Gavrana Vrana Svraka 00 00 4^ Ukupno - Sveukupno — It€ |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 54 <-- 54 --> PDF |
~ 342 — Tko nije sa liajkaSi kroz ovakove gikare prolazio kao sto su hrvatske, tko nezna, što je orientacija u sumab bez prosjeka, mogao bi se za bajke odlučiti, al inače ne. NajpravilBije su bajke obavljene u vojnoj Krajini vojničtvom, pa ipak, kada im jedna polovica grabežljivaca neizmakoše´? Danas pako riedkosti su, da se ^jn ubija, pa kada onda i kojim troskom se grabežljivad utamaniti smiera. Moje je uvjerenje, da se zemlja danas ma i peterostruko na hajkanje zlatnog vremena trošila, ipak niti za 50 god. toga zla osloboditi neće i šta više donle ne, dok se naše šumarstvo na onaj stepen nepopne, u kojem je n. pr. u sjevernoj Austriji. Al bilo što bilo, nije mi zadaća o sredstvu razpravljati, već samo o ravnatelju lova, pa du stoga ovo nastaviti: Lovom ravnati kadar je samo onaj, tko je prokušan lovac, ter o položaju bajka lišta pođpunu sliku imade, za da polag toga i temeljitu osnovu lovnu sastaviti umije, a što šumar i to biti mora, to je i opravdano, ako samo ovaj lovom ravna, što više niti nedopuŠta, da im na to nepozvan i nesposoban politički Petar ili Pavao diktira. Uplićuć se načelnici, bilježnici i ini organi u struku koje nerazumiju, izazivlju šumsko osoblje, da voljno nesudjeluje, pa stoga dok to neprestane i inog uspjeha ne ima, koji bi biti imao. Dakle šumari nepripuštajte otimanja onog zadatka, koji Vas po znanju i zvanju ide, jer i time domovini koristiti možemo! Šumari pako upravljajuć privatnim! Sumarni a tako i posjednici lovištah vazda odredjene hajke podpuno poremetiti mogu; naime ako Ćas prije divljad u svom lovištu razgoniti dadu, a to cesto i biva iz jur navedenog razloga, te onda i stoga, Što se hajke cesto u drugu svrhu i nedrže; ako ne, da se raubšici koristne divljadi okoriste. Svaka bajka stoga morala bi se kroz poglavarstvo samo sporazvimno sa Šum. osobljem odrediti, kojom šumari ravnaju, a dotictii politićni činovnik morao bi jedino red i mir medju narodom držati, što to posljednjeg isto tako samo po zvanju i znanju ide. M. K — ć. Srnjak vilenjak. Bilo je prije njekoliko godina, kad no bijah u družtvu sa više seljaka u lovu na lisice i zečeve. Slučaj htjede da sam ubio dvie lije i jednoga zeca, a više na mene nije ni udarilo. Ostali lovci svi zajedno jedva ubiše tri zeca, ma sve da se puškaralo na sve strane> Moglo se doduše i dvaput više poubijati, ali su lovci zlo pucali, te se zato mnogi njih izpriČavao, da je imao vražju nesreću. Jedan htjede, da je ,već u zoru susreo babu, drugi da mu je mačka preskočila putem, treći da je susreo snaŠu praznim škafom i tako tim pa i kojeČim drugim nastojahu zabašuriti svoju nespretnost., Samo bi pri tom jedan od lugara bio primjetio, da je i on iduć iz sela sastao babu, koja je kako susjedi kažu, prava pravcata coprnica, ali je zato ipak ubio jednog zeca, nu to samo zato, što je onda kad ga minula baba, brže bolje proturao pušku izmedju noguh, po tri puta amo i tamo, kad bi susreo snašu a on bi ju ma gdje uštipnuo, pa je onda siguran, da će ma Šta u lovu na njega udariti, što bi trebao svaki pravi lovac znati, želeći imat sreću u lovu. Nakon dovršena lova uputismo se k vatri, da štogodj založimo. Sjedeć mi tako u razgovora i veselju, počeše lovci ogledavati moju pušku, za da vide, kako ta izgleda koja dobro tuče. Kraj sebe metnuo sam moj lovački štap, držak štapa sačinjavala je svinuta srnečja noga, na kojoj je bio papak žutom podkovom baš liepo podkovan. Opazivši jedan prisutnih moj štap, uzG ga na sve kraje pregledavati, te ga njekim strabopočitanjem pokaže susjedu, prišapnuv mu nješta, a ovaj kimaj uć glavom, pogleda mene po strani, te reče, duše mi jest pravi vilenjak! Opaziv, kako ti dobri ljudi mojem štapu njeku osobitu važnost pripisuju, učinim se, kao da nevidim šta rade i iiečujem što govore, puneć si mirno Mu. Na što opet´ jedan primjetj , ala ga je majstorski podkovala, drugi pako doda, zato on ima sreću a lovu. Napokon me zapita jedan od lovaca, jesam, li zbilja ja sam onoga srnjaka čijega ^noga~nu mome štapu ubio? Ja koji sa činih dosad ne vješt-ujiliovu- razgovoru j odgo |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 55 <-- 55 --> PDF |
vorim bezazleno, da jesam. Na §to mi rekoše, đa je to bio srnjak vilenjak, kojega su vile jašile, i da su ga one podkovale i vise toga. Zakd se ja brarah, tim što im kazivah da sam ja sam tu podkovu dao priugotoviti i na papak pribiti, oni mi toga Ije nehtjedoše vjerovati, veleć da ^nadu, da ja to tajnom držim, al kovač sjegumo jiemože tako fletnu podkovu načiniti kao sto je ova, a nenosim ja badava tu palieu u lov sobom, već da znam da sam snjom siguran, da če na me ma kakova zvier udariti i t. d. A z:ar vi držite, da ima srnjaka kojega vile jašu? Upitam ja. Kako ne — dobijem za odgovor, ali da je toga težko dobiti na nišan,´ jer ga vile osobito euvaju, te je pravo čudo, kako sam baš ja mogao biti tako sretan, da ga ubili, a jedan od iovaea još dometnu, da je več stari lovac, koji već odavna vreba na srnjaka vilenjaka, pa da je več siiesiju srna potukao, ali zaluda^ na pravog se još nije mogao namjeriti. Sigurno pako znade, da je onaj u lova sretan, koji ga ubije , a još mi konačno savjetova, da se čuvam pod večer proc^i preko križanja, jer da bih´ mogao lasno nabasati na vilino kolo, a tad jao si ga meni, jer da bi mi se vile težko osvetile što sam im ubio vilenjaka srnjaka! I. E — r. Gojenje gnjetlova u Hrvatskoj. Gojenje gnjetlova (fazana) a Hrvatskoj iiepo se u novije doba poče razvijati, tako nalazimo koliko je nama poznato danas tu divljač jur u revirih grofa Bombela kraj Varaždina; baruna Inkeya kraj Koprivnice: grofa Draškoviča´ u TrakoŠčanu; ´grofa Rudolfa Erdedia-u Novom niarofu; vlastelina M. Tranjcanija u Severinu; M. Leitgebela u Faukovcu. Sto bezđvojbeno dokazuje da če se plemenita ta perad, možda već. skorim u našili revirih i lovištih stalno nahadjati. INadjevanje ptica i zvjeradi. ITmječe nadjevanja životinja vrlo je koristno i uputno po svakoga šumara, a da je na nasu, mi bismo tražili, da se to umjeće i u stručnih šumarskih školah nauča. Koliko bo puta nedolazi šumar, lovac u priliku ubiti riedke ptice i zvjerad koja bi vriedila, da se nadjene i tako sačuva, bud za zemaljski muzej ili vlastitu pokras doma. Mislimo stoga da nebude sgorega ako tuj iztaknemo njeka djela, naučajuča postupak i razne načine nadjevanja, a to jesu pako: Ph. L. Martin „Praksis der Naturgeschichte" I. Theil, Taxidroinie oder die Lehre vom Conser\ viren, Prapariren und Naturaliensammlang auf Reisen ^ Ausstopfen and Aufstellen Thiereetc. 2. Aufi,age. 10 Tafein. We5mar 1876. Preiss 3 fl 60 kr. Boitarđj die Kunst, Thiere auszustopfen, Pfianzen und Mineralien aufzubewahren, Preiss 90 kr. Eger, Dr. L., der Naturaliensammler, 5. Auilage, Preiss cartouirt 1 fl. 80 kr,, gebunden 2 fl, — Sva se ta diela mogu kroz svaku veču knjižaru naručiti. Kako se proračunava težina zeea? Zec se vagne zajedno sa kožom i utrobom onako kako bje ustreljen t. j . kako se donaSa na trg, pa se dobivena težina podieli sa 1-40. Tako dobiveni brojni iznos kaže nam .„čistu težinu" zeca t, j težinu divljačine bez kože i utrobine, N, pr. stavimo da zec tako vagnut imade 4 kgr. = 4,000 gr. Razdielimo li tu prostu težinu sa 1-46, to dobivamo 2.740 gr. = 2 kgr. 740 gr. čiste težine, pa bi zec, raČunajuč 1 kgr. divljačine sa 0*60 for., vriedan 1´64 for, bez kože. Tko nevjeruje neka proba. Svietleee drvo. Čitamo u „Pozoru." U Sieri Nevadi nadjoše nedavno drvo. kojega je lišće u tmini tako svietlilo , da se je moglo kraj njega čitati. Misli se, da svietlp polazi od tvari, koje je njeka vrst parazita na liš6e nagomilala. -. Slika šumarskog ravnatelja g. A. Danhelovskog. Tko bi želio ukrasiti svoj stan, prekrasno i elegantno izradjenom .slikom ravnatelja A. Danhelovskog, taj može takovu za cienu od 40 novč. dobiti u iitografijskom zavoda g. Dragutina Aibrechta u Zagrebu. Pošto je samo maleni broj snimaka priredjen, to neka se dotična gospoda svojimi naručbami (najbolje uz doznačnicu) izvole požuriti. Slika je na finoj, jakoj artiji u velikom formatu odtisnuta, liiek proti biesnoei. Njeki Dr. Grzygmala liečnik u Podoliji, preporučuje kako ^Waidmaii" saobčuje kao uztuk protiva bjesnoči ^ ]XB6G od biljke Xantkium spinosum |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 56 <-- 56 --> PDF |
— 344 — L. koji liek, da je ved više puta uspjebom upotrebio, kod Ijudih ugrizenih od biesnih pasa, kao i kod životinja samih. Osoba ugrizena od biesnog psa, imade kroz tri tjedna svaki dan^ po tri puta, po 60 cg. u prah studenog lišća rečene biljke pojesti, Družtvo za obranu životinja u Kolnu, izjavilo se pripravnim svakomu liečniku, koji bi htio s tom biljkom pokuse Iie5enja praviti, potrebne praške bezplatno dostaviti. Kako ćemo se riešiti mrmka (Grylotalpa vulgaris) P Za tamanenje te životinje, koja nam osobito po biljevištih silne štete nanaša, preporučaju sliedeće: U sandučiće po više stopa dugaSke, 36—46 em. visoke, provrtamo B cm. izpod gornjeg ruba po njekoliko rupa, kroz koje će mrmci prolaziti moći, ter ih tad površinom prema potrebi razdielimo, zakopav ih do gornjeg ruba u zemlju, napunimo toplim gnojem i pokrijemo sa 2 cm. zemlje. Eadi topla gnoja i kukaca skupit će se mrmci cielog okolišja u sanduSić. Nakon 8—10 dana stavimo s vanjske strane pred svaku škuljicu tanku daščicu zabrtviv ju tim, ter gnoj polagano vadimo razastiruć i ubijajuć mrmke kojih će najviše na dnu biti. I^. T. Znanstveno iztraživanje Krasa. Čitamo u „Sloven. Narodu" : U ^klubu austrijskih turista" u BeSu osnovao seje posebni odsjek^ koji se zove „Kraški odsjek." Njegova poglavita zadaća jest, da proući hiđrografske odnošaje u tom obziru znamenitih kranjskih, osobito podzemnih dolina i spilja. Lani je već o tom držao vrlo zanimivo predavanje sam predstojnik toga odsjeka, ravnatelj c. kr. geološkoga državnoga zavoda dr. Fr. Hauer. Vrstni izti-aživalac špilja gosp. F. Kraus, nastavio je to djelo, i na njegov je predlog klub turista zaključio, da bude Što više moguće žrtvovao za kraška podzemna iztraživanja. G-eneralno ravnateljstvo južne željeznice izjavilo se, da će izdašno podupirati družtvo. Postavljen bi posebni odbor za tehničke i znanstvene radnje. Taj će odbor sliediti rieku Pivku, kako se pod zemljom vijuga poĆam od pivske špilje pa možda upravo do postojinske. Ako mu se to posreći, ako li nadje put iz jedne špilje u drugUj tad će biti u Kranjskoj otvoren bajan podzemni labirint, kakova neima u Sitavoj Europi. To će biti ujedno prvi pokušaji, pa će se viditi, dali je moguće prodirati po kraških podzemnih špilja i voda. Po tom će se moći razmišljati, kako bi se dale odkloniti nutarnje povodnje, koje se ponavljaju svakoga ljeta zato, jer obilne, kiše ne mogu odticati po samih podzemnih struga, već se u špiljah ustavljaju i tako nabreknu, da se povrh zemlje prikazuju ciela jezera. Tvornica tanina u Županji i haračenje šuma. Poznato je, da je njeko englezko poduzeće (Lafon) jur prije dvie godine u Županju ustrojilo veliku tvornicu taninaj u svrhu eksploitacije hrastovih odpadaka iz tamošnjih obližnjih znamenitih hrastika. Koliko sam mogao doznati, plaća tvornica za metričku centu valjane hrastove kore po 30 novČ. Narod koje iz nužde, koje iz pohlepe za novcem, izsjeca usljed toga sve preostalo za guljaću sposobno hrašće, tako, da se je bojati, neućini li se tom vandalizmu, za dobe kraj, da će se tamošnji hrastici silno opustošiti. tL_Popavi^* Poljoprivredni riednik. Srpsko poljoprivredno družtvo u Beogradu, poćelo je 1. sieĆnjem t. g. izdavati njeku vrst poljoprivrednog leksikona, Što no ga sastavio Gaja M. Matić^ po dosadanjoj objelodanjenoj gradji, bit će to ne samo vrlo pouĆno, no i u obće vredno djelo srpske literature. A kad ćemo mi poćeti sa gradjom Šumarskog riećnika? Sadanje stanje kulture vrba u Njemačkoj. Poznati strukovnjak i gojitelj vrba, načelnik Krahe u Prummernu, objelodanjuje u tom obziru u „Allg. Forst- und Jagdzeitung g, 1884, str. 410." sliedeću zanimivu: „Uzgoj vrba našao jest u posliednje doba medju šumari i gospodari Njemaćke toliko prijatelja, da je vriedno reći koju i o današnjem obsegu te kulture u Njemačkoj. Ponajprije valja konstatirati^ da se još za dugo u Njemačkoj nebude preveć vrba uzgajalo. Uvoz za pletež namienjene vrbe, nadmašuje danas još izvoz za 22.000 ct. na godinu. Proći će dakle još liep broj godina, dok se u samoj Njemačkoj bude toliko |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 57 <-- 57 --> PDF |
— 34« — vrbovog Šiblja produciralo^ koliko se troSi za pletež, a i kasnije nam još uviek preostaje mogućnost izvoza u Francezku, Holandiju i Belgiju. Pa sve da se i današnji toli veliki Čisti prihodi vrbovih nasada na polovicu snize. to se uzgoj vrba ipak joŠ sveudilj bude izplaćivao, kako malo koja ina vrst gospodarske privrede. Obćina Vtirm dobivaše dražbovnom prodajom svojih vrbovih šiba za prošlih godina popriečni čisti prihod od 310 maraka na godinu po hektar. Kad bi se pako vrbe tržile oguljene, iznašao bi taj prihod i ´700 maraka na godinu. Pletarstvo jest danas u njekih strana Njemačke velevažnora industrijom, koja ved danas do 30.000 radnika bi-ani, kojih proizvodnje se na sve strane izvažaju. Za šest godina se broj pletara u Njemačkoj viŠe no za četvrti dio pomnožao , što je bezdvojbeno dokazom, da je ta industrija valjano zasnovana i trajna. Danas se već za 30.000 ct. pletene robe više iz Njemačke izvaža no uvaža Prodaja Šiblja na panju samo se tamo izplačuje, gdje imade u okolišju dovoljno pletara. Nasuprot su i opet obieljene vrbove štbe živahan predmet obče trgovine, koji se skupo placa, a po tom i u daleke strane izvažatl može. Centa dobre robe plačala se lani u Njemačkoj sa 20—25 maraka, u Prancezkoj pako istodobno sa 43 marke. Uspjeh kulture ponajglavnije ovisi o valjanom izboru vrsti, ova se pako mienja po zemlji i odnošajih tla, podneblja i t. d. Naročito se preporučuju: Salis amygdalina, S. viminalis, S. alba, S. fragilis, S. pethandra, S. triandra, S. purpurea, S, daphnoides, S. caprea i S. cinerea. Sto se napokon bieljenja vrbe tiče, to valja pri tom paziti na sliedeča pravila: 1. Bieliti se nigda nesmije na panja. Materijal dobiven tako lošiji je od onoga, koj se bieli nakon reza i nakon močenja u vodi, a i nasadi se bieljenjem na panju brzo uništuju, a pomladak nevalja. 2. Vrbn valja odmah Čim je dozriela, t. j . poČam od 1. rujna rezati, to bo zabtieva i nasad, a i guljenje, samo valja Šibe odmah u vodu metnuti. 3. Šibe nesmiju biti preduboko u vodi, najviše 15 cm. jer se inače kora na đolnjem kraju neda odlupiti. 4. Prije no se vrbe pomeču u vodu, valja ih pomno sortirati, te sve ozliedjene šibe, kao n. pr. one koje su granate, prelomljene, ili kvrgaste izbaciti. 5. Vrbe valja nadalje po debljini u male, srednje i jake sortirati, jer ih takove trgovci kupuju. 6. Čim se vrbe nakon oguljenja kore brže osuše, tim ostanu bielije." I u Hrvatskoj se u najnovije doba počelo od strane visoke vlade mnogo raditi u prilog uzgoja vrba i pletarstva, te nam je samo željeti, da se pri tom nebude ostalo kod samog pokušavanja, već da se i sbilja ozbiljno bude stvar uzela riešiti, jer bi se time bezdvojbeno našemu seljaku u mnogih krajevih mogla obezbjediti budučnost. Visoko gniozdeee race. U „Oesterreichische Porstzeitung" priobčuje nam g. J, Kp^rac sliedećn zanimivu: „Kako sam mogao razabrati iz raznih viestih po gumarskih i lovačkih novina saobčivanih, drži se obcenito visoko smještena gniezda raca velikom riedkosti. U Slavoniji to ipak nije slučaj, u koliko li tamo svaki mužek znade, da* se po topola i vrba rastućih duž potoka i močvara nalaze gniezda raca, koje pučanstvo marljivo obilazi a i plieni. Naročito se to sgadja po otočju Save i Dunava, koji se kako je poznato svako prolječe poplavljuju, te time nesjegurna gniezdišta racam davaju. S ovih razloga velika množ raca gniezdi po starih granatih vrba , a spomena vriedno jest pri tom i ta obstojnostj da mnoge race u obče ni negrade gniezda, vec ležu jaja u mjesta sgodno se prepličučih grana. Iz jaja izpadše mlade, odnesu stare odmah u vodu. Još više mi napokon i sliedeči slučaj ostao u pameti. Kad no sam ii srpnju p. g. sa još tri radnika obavljao stablimičnn procjenu u Šumi, opazim kržicu (Kriechante), koja se digne pred menom u vis, na mjestu pako odkuda je uzlefcila, naišao sam na gniezdo sa 11 jaja. Prkos prilične larme, koju radeć prouzrokovasmo, vrafcila se brižna mati ipak već za četvrt sata natrag u gniezdo.´* |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 58 <-- 58 --> PDF |
-Dobivanje slado?a iz javora. Vadimo iz „Journal Republicain" slieđedu za nimivu, u predmetu dobivanja sladova iz javorovine u sjevernih država Amerike. „Nastojanjem dr. Franklina Hougha zauze produkcija šećera iz javora u najnovije doba nenadani obseg, Danas se u saveznih državah i Kanadi, vec; oko 60 milijuna funti sladora godimice dobiva iz tamošnjih javorovih šuma. Najviše šuma od sladkog javora nalazi se sjeverno od Newyorka i A^ermonta, najintenzivnije se ta industrija tjera medjutim u njekih predjelih države Ohio. U okolisju od 3 milje okolo grada Garetsvili^ n. pr, imade 111 sladornih plantaža sa 87.000 javorovih stabala. Sam način kako se slador ia-javorovine u Americi dobiva j predočio je spomenuti. Ilough vele instruktivno u najnovije doba i na izložbi u Edinburgu, Cineinatiju, Louisville i Nev-Orleansu. Predočujuć toli sam način dobivanja sladora, koli i razgranjenost te industrije po Americi načinom grafičnim, kao pojedinim! modeli. Okružnica, Visoka kr. zem, vlada izdala jest dne 17. lipnja pod br. 16.145 sliedecu okružnicu: Glede ovršnoga jDrovadjanja pravomoćnih političkih odluka, odnosećih se na s^imske .prekršaje, koji su počinjeni po pripadnicih iz Bosne i Hercegovine u ovostranih šumah i obratno po tuzemnih žiteljih u tamošnjih sumah postignuta je sporazumno medju ovom, kralj, zemaljskom vladom, odjelom za unutarnje poslove, i medju zemaljskom vladom za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu podpuna uzajamnost .. Stavljajuc to do sveobćeg znanja^ poziva se ta oblast, da ima u buduće pravomoćne bdiidte, odnoseće se na šumske prekršaje počinjene u Bosnoj i Hercegovini po ovdašnjih žiteljih na zamolbu dotičnih nadležnih oblastih po obstojećih propisib ovršno provadjati, ter se u tom pravcu u n(3posredni sporazumak staviti s dotičnom političkom oblasti u Bosni ili Hercegovini. Predloži Dragutina Hirca o ošiimljonju foakarske okolice. Vadimo iz „Pozora" ; U Bakru se je ustrojio odbor, kojemu je zadaćom, da puste krajeve gradske okolice ošumi. Taj je odbor postao ponukom gradskoga fizika, dr, Bogoslava viteza Trnskoga, a Članovi mu jesu: Damin Narcis, Bietrich Ivan, Hire Dragutin, MikuliČic Juraj Augustinov, Mikuličić Juraj Jurjev i dr. Trnski. Isti se je odbor konstituirao 25. t. m. i tom je prilikom g. Hire čitao sliedeće izvješće o ošumljenju bakarske okolice: Okolica bakarska poznata je sa svoje romantike na daleko. Neima u hrv. primorju tako milovidna kraja kao što je naš okoliš, koji je još svakoga iznenadio, kad je ovamo došao. Kada je t-aj kraj toli zanimiv sada, kako krasan bijaše on tekar onda, kad je sve vrhove bakarske okoh´ee pokrivala Šuma zelenića, medju kojimi se je razlio zaljev bakarski poput alpinskoga jezera. Nu šume nepokrivahu samo naš kraj, već cielo hrv, primorje, a zna se, da bijaše još u XV.I, vieku liepih suma i za iztočne strane Velebita. U zimsko doba, a za cara Augusta bijahu u primorju tako guste šume, da je hrastova šuma toliku krmad hranila, da su s njom obskrbljivali svu Italiju, pak i sam Rim. Rimljani i Mletčiei gradili su svoje brodove i od primorske hrastovine, nu MletČići neizsjekoše Sume okolice bakarske, jer nebijahu nikada gospodari naše obale, i znamo, da su provaliv do Bakra, naše zidine krvavimi glavami ostavili. ´ Dok bijaše u primorju guste Šume, sjeklo se je u njih obilnije, a sjeće se botme i sada, gdje ih malo imademo. Da tako biva i kod Bakra svaki od nas znade. Čovjeka srdce boli, kad gleda gdje se pod udarci sjekire stari dub, bio koje mu drago vrsti naginje i napokon padne; srdce nas mora boliti kad znamo, koliko je godina taj dub trebao dok je onako porasao 1 onako se udebljao, srdce nas boli kad znamo, da je takav dub od velike klimatske vriednosti, jer čim ima koji kraj vise Šuma, tim mu je podneblje blažije, tim većma obiluje vreli, potoci i potočić-i, tim manje ima vjetra, pa ako igdje treba podići jak bedem proti vjetru, a to u nas u primorju proti žestokoj buri, a taj je bedem suma, i samo šuma. Naskoči li bura u ljetu, pa ako i onom žestinom kao u zimi, nikada neiraa u šumovitu kraju onu snagu, kao tamo gdje je pusto, jer joj se sila na Šumah razbija, ^ |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 59 <-- 59 --> PDF |
, ^ 347 - Na vrbovih bakarske okolice i^sjekoŠe šume, ali ne jamačno na jedanput, već malo po malo. Za mladi se nasad nije nitko brinuo, preostalo je kukavno i kržljavo ,grmlje, U takav su izsjeden kraj napustili blago, kako to i danas rade, i tako je nekoć bujna šuma .postala umejkoni, postala pašnjakom. Grovedo, koje tu pase, nije škodljivo mladicam, jer ih neogrizuje, nu škodljivo je opet u toliko, što mnogi mladi prirast sgazi i težinom svojom satare , koji se više poslie nikada´ nepridigne. Manje su škodljive ovce, nu usuprot zator su šuma koze, jer gdje koji kozji zub zagrize, tu više mladica nenikne, a zna se, da je koza odvažna i smjela i da zalazi u takove kx*ajeve, kamo govedo i ovce nikada neće poći. Vrhove bakarske okolice sastavlja kredni vapnenac, koji se lagano raztvara, nu bio on u obće koje mu drago vrsti, upliva on u veliko na razvoj vegetacije, jer se veoma ugrije, toplinu upija, pridržava i tako rast bilja i na golih stienah podržava. To nara svjedoči priroda sama i oko bakra. Nekoliko toplih dana pa baš i u srdeu zime i već te iznenadjuju nekoje biljke, koje s proljeća cvatu, a ima đapaće i grm, koji u zimi zažuti, to je sibika žuta (Coronilla Emerus). S ovoga razloga nekoji su kameniti krajevi plodni, zeleni, a velika i bujna vegetacija oko Bakra mora svakoga iznenaditi, jer tu odbiv kulturno bilje,, raste preko tisuću raznih biljaka, ncuraćunav ovamo njihove forme i varietete. Pa pogledajmo u naše vinograde i tuj imamo mjestimice ništa, većgruh, sitno vapneno nekamenje izpremješano sa neŠto zemlje crljenice, pa ipak na tom grublju uspjeva vrstna bakarska kapljiea, a plođovitost i bujnost podržava vajDueno kamenje, Nesdvajajmo dakle, da se kamen nebi dao ošumiti, ta priroda svjedoci, da je to moguće, samo treba, da nam ti mućnu radu idu na ruku svi na to pozvani faktori. Posjeće li se u nas stablo , koje je o sebe stajalo, dogodit će se ono, što se je dogadjalo, kad su malo po malo izsjekli cielu šumu. Prirasta neima, preostala je zemlja .bez saveza i tako je nestane, a uplivaju na to dva faktora: voda i bura. Pada li kiša, to onu zemlju izpire, odplavi i tamo staleži, kamo nespada^ gdje je bezkoristna^ a osim toga nam izsječen kraj do zla boga izruje. Sto preostane vodi, to izHže bura i tako ono mjesto, što je stablo zapremalo, okrši i nemože tako brzo ni bokori zazeleniti. Dobro je, ako voda^ zemlju razpuklinami staleži, jer je tu pred burom osigurana i malo po malo ozeleni. To nam svjedoče tolike razpukline oko Bakra u kojih je i drveće poraslo, a reć bi, da takova mjesta nekojemu drveću i grmlju upravo prijaju , n, \)r. glanguliću ili kopriviću (Celtis australisj i aedrgu ili hrušini (Prunus Mahaleb). Pa ako se ono i mučno probija, ipak napreduje, a ima dapače krajeva , gdje medju takovi Škrapami, stoji i ciela šumica. To je kod Bakra Bukovo, šumica šrarike (Juniperus .Oxyeedrus) pod Sv. Kuzmom, pa najbujnija šumica Artac, u kojoj baš i povisoke stiene M vis strše. Na nekojih mjestih vidimo bujnu vegetaciju na podnožju vrhova, koji se razplostuju. Vegetacija je tuj bujna, jer zemlja nije propala, već se na podnožja staložila; obronak je prama tjemenici gol, pust, nu podnožje je zeleno. Eno nam Srebraća, Kavne, Soplja, gdje je vođa zemlju izprala, ali ju i staložila i tu nekoje drveće krasno uspieva. Druga vrst kamena je pjeskar, takozvani j,ta3sello". Ovaj je kamen nosioc najbujnije vegetacije u primorju, gdje ima pjeskara tu je liepe zeleni , tu i dosta vrela. Ovaj se kamen uplivom zraka i zračnih oborina brzo raztvara i u sivkastu ili crnkastu zemlju premeće. Pjeskar se je najmoćnije razvio u dolini Eiečine, u Dragi, iuauje oko Bakra, u dolu bakaračkom, pak u Vinodolu, pa tko bi mogao reći, da nam ovo nisu najbujuiji krajevi u primorju, da nam to nisu oaze usred kamenitih, vapneuih vrhova. Razmotrimo li vegetaciju oko Bakra, vidlt ćemo, da ima drveća i. grmlja, koje ljubi vapneno tlo, a opet takovo, koje raste na pješčanoj ^semiji ; nekojim dakle prija vapnen-ac, a nekojim pjeskar. Ovo treba imati kod ošumljenja krasa i na oku i na umu, Što se žalibože do sada nije radilo. Do sada se je oko ošumljenja krasa ne samo, kod Bakra, već u cielom primorju ekspermentovalo , nu už sve pokuse do slaba izkustva došlo i onda ošumljenje mjestimice napustilo. Malo ne svi su se pokusi izjalovili, pa |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 60 <-- 60 --> PDF |
_ 3^8 — kad se gleda na uspjeh, a smetne pod oko i trud i vrleme i uložen novac; tad mora Sovjek požaliti, da se tako slabo uspieio. A gaSto? Zato, sto se je radilo proti prirodi, akoprem nam upravo ona mora kod ošumljenja biti kažiprstom. Svako drvo i svaki grm nije shodan za ošumljenje krasa, a da nije, svjedoči opet naočice priroda, u kojoj od posijana sjemenja nije nijedno niknulo, kao što se je to dogodilo prije nekoliko godina i kod nas u Bakru. Grad je najmio težake, dao saditi sjemenje planinskoga javora (Acer Pseudoplatanus), ali eto čuda, nenikne ni jedno sjeme, akoprem bijaše mjestimice i na dobru tlu posijano. Pa zašto javor nije porasao?! A zato, jer planinski javor nije na žalu hrv. primorja nikada rasao^ nit mu je prijala klima, nit se je mogao prilagoditi tlu. Javor je zastupnik subalpinske i alpinske flore, a podnipošto mediteranske, na koju spada kraj uz samo more. Na druge bi dvie vrsti javora jamačno niknule bile, jer u primorju krasno uspievaju, a to je klen (Acer campestre) i ugledni šestilj (A. monspessvilanum). Nesadimo i nesijmo dakle bilje, koje tu nikada nije raslo, več takovo, koje tu i danas uspieva. Priroda nas upućuje, koje drveče i grmlje valja saditi, ona nam kaže, koje će najbolje uspievatij koje uloženi trud nagraditi. (Sliedi). šumarska knjižnica na Hradeinu (Strahovu) u Pragu. Piše nam prijatelj: Nedavno bijah n Pragu, medju ostalimi znamenitostmi, koje tom prilikom vidjeb, spomenuti mi je takodjer i t. z. šumarsku knjižnicu u Strahovskoj biblioteci. Ovaj se razdiel glasovite te knjižnice sastoji iz mnogo debelih, velikih svezaka, nad kojimi se čita: j^Sumarstvo". I pojedini svezci imaju svoja imena; tako je jednoj ime; ^^Lipa", drugoj Hrast, Jela, Bor, Klen i t, d. Otvoriš li takovu koju knjigu, eto ti divnih listova! Vidiš praktičnost spojenu s umjetnosti; živo to ogledalo za zornn obuku. Ta čudotvorna knjiga be^ listova papirnatih, bez štampanih riečih, sbori ti sama, tumači ti sama, te shvaćaš sasvime: Čemu je lipa, kakova je i t. d. Kao da si sada odkinuo onaj svježi ogrančić s liŠčem i cvietom s duha; pak vidiš kao živu živcatu pčelicu^ gdjeno sjedi na cvietu te siše sladak sok. Tn je i osebice razrezana grančica, iz koje provirknje liko, tamo je njedno i kusić njegova spleta , načinjena poput rogozve i eno i papučicah načinjenih od tankih vitriea istoga lipova ličja. Tu ti je nauke obilne za ljubitelja naravi; tu imaš pred sobom četveru europejsku lipu, i resastu (tilia hirsute) i velinastu (t. grandifoliaj, malistnatu i dlakavu (t. pilosa). Evo ti biele daščice, koja pokazuje, kako je lipovina lahka, podatna nu ipak gusta; ujedno vidiš lutčicu i Škrinjicu lipovu, u toj pako nješto baruta u staklenčici, neka se znade, da se lipovina rabi i za tvorenje baruta. Sve se to i tako vidi i u drugih takovih knjigah, kojim je ime: Hrast, Bukva, Jasen, G-rab, Tisa, Jablan i t. đ. i tuj vam se kaže isti duh, ista odmjerenost, isti ukus, ista vještina častnoga redovnika koji je sve to složio i sabrao. Divna je nadalje zbirka mahovini, lišaja, guba i drugih nametnica bilinstva i t. d, Gledajući tu prekrasnu zbirku, sjetih se, od koje li bi koristi bilo po razširenje šumarskih zasada i ljubavi k šumi medju narodom, da pučke Škole, obrtničke škole i preparandije takovih botaničkih zbirka za praktičnu poduku sakupljaju. Nebi li nam pako profesori i slušatelji našeg križevačkog zavoda morali u tom prednjačiti i na ruku ići?! Da to bi imalo i moglo biti, slično bo znamo da postoji takodjer i na šumarskoj školi u Bieloj vodi u Moravskoj i inih sličnih zavodih, gdje su slušatelji bas primorani razne prirođopisne zbirke skupljati, dapače ono nosi i liepe koristi dotičnim sabirateljem. Deset novinarskiti zapovjedih. Vadimo iz „Slobode." Neki amerikanski list naštampao je za svoje čitatelje nekoliko opomena, koje nazva: „Deset novinarskih zapovjedih", i koje mi ovdje priobćujemo, moleći sve one, koji nam što pišu ili javljaju, da ih nikad ne smetnu s uma, jer su one za novinara doista ono, Što su crkvene zapovjedi za svakoga kršćanina. Te zapovjedi glase: 1. Sto godj nakaniš javiti novinam, napiši s mjesta i odašalji odmah, jer Stopo tvom mmenju novo, može za sat zastariti, 2. Budi kratak: tim prištediš sebi i Čitatelju mnogo vremena. Neka ti je načelo opisati čija, bea fraza bez refleksija. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 61 <-- 61 --> PDF |
— 3A9 — 3. Budi jasan: pi§i Čitljivo, osobito imena i brojeve. 4. Nepiši „jučer" i „danas" nego dan ili datum, 5. Medi više točakab nego črkaujah , ali ne zaboravi ni na jedne ni na druge. G. Ne popravljaj nikad imena ni broja ; Sto je pogrieSno, prekriži čitavu riečj pa napiši onako, kako ti*eba, iznad nje iil pokraj nje. 7. Glavna je stvar : ne piŠi nikad, u nijednom slučaju, na obađvijub sirana lista na kom pišeš. Ako je na jednoj strani napisano stotinu redaka, tad se prema potrebi rukopis brzo razreze i slagarom razdieli; ako je pisano na obađvie strane, tada može samo jedan slagar dugo vremena raditi. Radi toga ne može se mnoga stvar odmah uvrstiti kad dodje, već se ostavlja ili zabaci. 8. Sto napis eš podpiši uvjek. U svom mnienju treba da si odvažan, 9. Naznaci uvjek svoju adresu i budi spokojan, da će ime dopisnika, kad želi, na svaki naČin ostati tajnim. 10. Pročitaj uvjek svoj sastavak prije nego ga odpremiŠ^ ne svidja li se tebi samu, baci ga u košaru. Frankiraj sve što novinam Šalješ. Sa visoke škole za zemljotežtvo u Beču. Rektorom za g. 1885^6. izabran je profesor Gustav Hempel, prorektorom će biti prof. dr, G. Marbet. Šumarski koledar za srpanj. Srpanj ima 31 dan. Mjesečne mjene nastaju: TreĆak dne 5. u 1 s. 29 č. veČ. — Mlađj dne 12. u 6 sat, 19 čas. jutr, — Prvak dne 19. u 1 s. 23 Čas. jutr. — Uštap dne 27. u 3 s. 26 č. jutr. Vrieme . Friško veselo proljetno zelenilo liŠća biva jur već sve tamnije boje, lišće postaje suhlje, kožasto, pripravljajuć se tako po malo za predstojeću jesen. Ljetna je žega pritisnula, plodovi i usjevi dozrievaju. Narod ovuda kaže, ako u petak prije Sv. Jakopa kiša padne, da nebude Žira za žirenje, već da će zelen s brašća popadati. Šumarstvo . Sada je najbolje vrleme uglarenju, al valja ipak pri tom dobro na oprezu biti, da se nebi porodila vatra. Kad velika žega pritisne vaija biljeviŠta za- Ijevati- Šumski putevi sad se mogu popravljati, a odvodni jarci Čistiti. U gorskib krajevib nastavlja se doznaka i premjerba. Oni koji se žele podvrči državnom izpitu za samostalnu šumsku upravu, valja da sad svoje valjano obložene molbe podnesu visokoj vladi. SiŠke moglo bi ove godine biti ovuda u obilju. Prve nadjene su dne 27. lipnja kraj Zagreba. U ovom mjesecu pojavljuju se osobito rado škodljivi zareznici. Početkom sliedećeg mjeseca, počimlje jur predbježna procjena žira i ši^ke. Branjevine se sada najbolje čiste i proredjuju, sjemenjaci na sjećinah označuju. Osobito valja paziti na vatre u šumi, jer se šumski požari sada brzo i pogibeljno razširiti mogu. Koncem mjeseca režu se vrbe za pleter, subarei se izradjuju, a panjevi krče. Smolarenje počimlje. Lov . Početkom ovoga mjeseca počimlje lov na jelene. SrndaČi se streljaju, gdje se lov pravo goji prije no što kozanje poene, što obično oko dana Sv. Jakopa biva, tada je moći srndače lasno i na list dovabiti. Lov na´ divlje patke i guske sada je ponajbolji, koncem mjeseca pako nastaje lov na bekasine ^ divlje golubove i grlice. Mlade i stare lisice još se sveudilj po usjevih sadržavaju. Stare vučice drže štenad odaljenu u guštarah šume, a pred veĆer poćimaju ponajprije staii vuci urlikati, a zatim se odazivaju mladi, dok se neskupe da idu na plaćkanje, Često od nužde ili objesti znadu žderati po poljib krastavce, misirače i Ijubenice. Naši ljudi često znadu vabiti vuke, oponašajuć jim urlikanje, te je tako jur mnogi kurjak zaglavio. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1885 str. 62 <-- 62 --> PDF |
— 350 — Kurjaci su sada osobito ždrebadi, koja gdje gdje noćju pase^ pogibeljni. U Slavoniji i Sriemu kad koji seljak kurjaka iibije, običavaju oguljenu kožu slamom nadjenuti, te selom nositi, pobirajiići podjeđno harač 2a ućinjeno junactvo , naime jaja, slanine, hljeba i druge darove, pjevajiuii pri tom : Domaćine od kuće, Ima r koga kod kuće ? Evo vuka pred kućom! Podajte mu jajce, Da uedavi janjce, Podajte mu soćice Da nedavi ovćice, Podajte mu slamice, Da nedavi kravice, Podajte mu hljebca Da nedavi ždriebca, Podajte mu slanine, Heka bježi s planine, G-rdnu ranu dobije, Pa nemože da nosi, Veće mora da prosi. Seljačka dećurlija svojom cikom i krikom, uz laveš, povorku pratećih selskih pasaj već na daleko javljaju dolazak tih ćudnih svatova. Kakolov . Koncem mjeseca se raci loviti mogu. Eibnjaei se snaže. Som se sada još nebi smio loviti, jer se još bije. Koledar za kolovoz. Kako će sliedeći IX. broj „Šumarskoga lista" tek prvog rujna izaći, spominjemo podjeđno još i koju na kratko, u pogledu šumarskog koledara za kolovoz- Vrieme . Starci naši gataju, da će onakovo vrieme biti eielu jesen kakovo bude na dan Sv. Lovre. Ako li je na dan velike gospe Hepo, to gataju, da će biti mnogo 1 dobra vina, a i dobroj se je jeseni tada nadati. Šumarstvo . Sada se kupi sjeme od breze. Žirovina se procienjuje. U velegorju počima jesenska sadnja smrekoviue. Na šumske medje valja paziti, da se oranjem nemienjaju. Lov. U moćvarnih pređjelih jest u kolovozu najbolji lov na patke i divlje guske, koje se osobito u predmraĆak na zasjedi čekaju, a i na prepelice i zečeve, sad poćima lov. Oko polovice kolovoza poćimaju ptice selice odilaziti, pa se nadamo u tom pogledu raznim viestim ob učinjenih opažanjih. Ostavljaju nas bo sada pĆelarka , žuna, laste bregunice, crni rodo, kukavica, i-ažalj, lapiždo i mnoge male pjevačice. I. E. t Umro. Dne 22. lipnja umro je u ^Slavskompolju lugar I. banske imovne obćine Adam Paić, usijed posljedica rane zadobivene od đušmanske ruke u siećnju p. g. Pokojnik bio je miran i revan službenik. Za njim plaće udova sa petero neobskrbljene djece. Pokoj mu duši! Imenovanja. G-. Jovo MirĆić, umirovlj. c. kr. nadlugar i posjednik u Maljevcu, imenovan je kulturnim vicćnikom za podrućje kotara slunjskoga. G. Stjepan Tomić, do sada šum. pristav grofa Eltza, postao je kot. gumarom za Šumski kotar daruvarski. G. V, Lužinski kot. šamarom za šumski kotar pakrački. |