DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 367 - Medjutim nada se ta za onda neizpuni. Godine 1854. bude i opet Zelebor izaslan od strane c. kr. dvorskog muzeja, da po Obedskoj bari i ostalih bara okoHšja kupinovskog za muzej sakuplja ptice, ja sam ga i opet pratio. Godine 1855. u veljači odputova Zelebor po nalogu c. kr. dvorskog muzeja u svrhe ornithologične zbirke u Indiju, a naročito bi mu zadaća da i u dolinah rieke Nila motri čaplje i ine vodene ptice kako živu i kada ođilaze, dočim sam ja imao opažati i bilježiti kad se vraćaju. Vrativ se Zelebor s ovog puta, dodje i opet u lov na Obedsku baru, te mi tom prilikom reče, da po njegovu izkustvu u Europi za ornithologa neima liepše sgode no na Obedskoj bari, koja se u tora pogledu pravim eldoradom smatrati može. Isto tako mi i g. 1857, prigodom putovanja sa „Novarom" oko svieta, mjeseca svibnja piša iz Granade, da još sveudilj nije našao takove sgode za ornithologa kao što je Obeđska bara, koja će mu ostat nezaboravna. Iste godine izdao sam djelo: „Sriemsko-slavonsko-hrvatske divlje životinje, zvjeri i ptice" , u kome sam po prvi puta potanje opisao „Obedsku baru" sa njezinimi pticami. Istodobno opisao sam tu baru još obzirnije u časopisu: „Zoologisch-botanische Zeitscbrift" izlazeće u Beču. Godine 1859. sam ju i opet opisao u mome „Forst- und Jagdkalender", u posebnom članku, koji bude godine 1861. pretiskan u bečkom časopisu „Jagdzeitung", te što imade tu posljedicu, da se je sad doista i od strane ornithologa kao i lovaca „Obedskoj bari" počela sve to veća važnost pripisivati, što ponajbolje dokazuju i ona mnogobrojna pisma koja mi stigoše radi naručbe ptica i ptičjih jaja za razne ornithologične zbirke. Vrativ se Zelebor nakon dvogodišnjeg puta oko svieta, prvo mu bijaše, da i opet „Obedsku baru" pohodi. Sastav se s njime, začudim se, da ga još 5 sada želja u taj kraj vuće, nakon što je za svog putovanja oko svieta, takovih pristaništa ptica u obilju morao vidjeti. Istina je, odgovori on, imade i bara i vodenih ptica u obilju i druguđ, ali su više razštrkane, a i nepristupnije od „Obeđske bare", kojoj u istinu nenadjoh para. U njoj jest moći došuljati se do gnjezdah najvećih kao i najmanjih ptica, njihovo življenje motriti od prvog časa izlegnuća, a to je po ornithologa od najveće važnosti i zanimivosti. Imade tuj nadalje još sila malenih ptičica, od kojih bara i trstika oživljuje, na koje ipak do sada nikoju pozornost neobratismo. Osim ptica imade u bari još i nebrojene vrsti, školjka, puževa, kukaca, leptira i biljka, od kojih mnoge vrsti još u obće ni opisane nisu, dok naši naravoslovci više po daljini blude i iztražuju, neznamo što imamo u zemlji samoj. Ivan Zelebor, c. kr. kustos dvorskog muzeja u Beču, umre godine 1869. Pokojnik bijaše na glasu ornitholog, a bečki mu muzej imade u velike zahvaliti bogatstvo zbirke ornithologične. Kad no se godine 1872. preselih u Zagreb, nagovori me ravnatelj zagrebačkog zoologičnog muzeja gosp. S. Brusina, da idem na muzealni trošak u „Obedsku baru" pribaviti za muzej ptica, kojemu se pozivu drage volje odazovem, odputiv se već L svibnja iste godine, u selo Obrež na Obedskoj bari, |