DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 17     <-- 17 -->        PDF

-^ 369 ^


kaši kalpak kite, negledee i na to, da su to vrlo oprezne i plašljive ptice, tako, da ih


je somo vrlo težko dovrebati. Osini toga dohavio sam medju ostalim i. jednog orla


krstača (Kaiscradlei-) i šest velikih kašikara, koji su takodjer- u nas vrlo riedki.


Za mog boravka prelazio bih češi´^e na križ Obedsku baru, voze.ć se s dva


vješta momka u 6an.}cu, pri čemu mi dobro došlo, što je voda \-elika bila, jer


kod male vode mučno je krčiti put po ivovini i trstiki.


Zaputiv se tako jednom preko bare, dodjem do stare drvene kapelice,
iežeće na obali-bare´ nasuprot Kupinova. (Vidi, točku d \\i\. nacrtu), na kome je
mjestu po kazivanju stojao negda manastir kaludjericah ,,Obed". Nedaleko kapelice
bijaše kučarica, u kojoj nadjenv stasu baku i bolestnog joj muža, koji
taj preko ljeta obitavabu. Baka mi otvori kapelicu, u kojoj vidjab starih stolaca
i prostih ikona. Upitavši baku ima li možda starih novaca (grešlja) koje bih
kupio, odvrati mi, da iieima ni pare, jer što u tasu padne, to da je paroku.
Al mi zato pokaza njekim strahopočitanjem, povadiv iz stare škrinje jednu šljaku
(štap) i preslicu sa kudeljom te vreteno napredeno, što da sve potiče još od
AngjeUne matere despota Gjorgja Brankovića, koja jest njekoć tuj bivši manastir
podigla, kojega se ostanci zidinah još i danas na kraju bare, kod Kupinova
nalaze.


Prije no ostavih to mjesto, uputim se jos jednom k bolestnom starcu u
kolibu, te ga zapitam kako li mu je. On nu odvrati, da se već ne nada dugom
životu, jer da mu starcu već nemogu komarei pomoći. A komu su komarči još
i)omogli? zapitam u čudu. Na što mi pripovjeda. da se je do sada, kad mu je
što´falik), uviek samo od komaraca vračiti dao. Kad bo bi osjetio koju bol,
samo bi svukao košulju s ledjah; zasjeo ki-aj baro te se od komaraca naštipati
dao. Komarči bi mu izsisali zlu krv, a on bi ozdravio.


" Blažena li je ta naša bara, nastavi baka. jer ako bi se čovjek imao vračit
na nogi, to treba samo da zadje u bara,, pak eto već pijavicah, koje će mu
po volji krv izvući. U našoj, bari imade i svake vrsti riba, a i kornjača u obilju,
u proljeću pako bezbrojno gušćih i pačjih jaja, tako da čovjek kraj bare netreba
gladovati. :o ; -r . :, ,;


Što mi je starac o komarcih pripovjedao, držim vjerojatnim, znajuć kako
se ljudi po gradovih t. z. Baunischeitismora lieče, što nap(*kon takodjer nije
drugotno iiečenje, no ga rečeni starac uporabljivaše.


Nisu napokon samo prenavedeni odnošaji koji Obedsku baru čine upravo
znamenitim mjestom, toli s lovačkog koli ,i nara\osknnog gledišta, nu po mome
mnienju, bara ta biti će vriedna sve i onda kad vec i nebuđe barom, što je
napokon neizbježivo, jer kako se jasno vidi, bara ta sve više zarašćuje tresetom,
tako da će se ista po malo i sasma izsušiti, ter postati vauredno bogato tresctište.
te tim opet neizcrpivo vrelo goriva po petrovaradinsku imovnu obćinu.


, . Jer sjetimo li se da „Obedska bara", po katastralnoj izmjeri 1100 ralih
površine, a duljinu-od 10 kilometara imade, to se u njoj već danas moglo do
7(i{),230.000 kub. stopa treseta staložitb Po izkustvu pako.znamo, da 250 kub,
stopa treseta odgovara običnom hvatu gorivih hrastovih drva, tako da bi ti^ese


25