DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1885 str. 18 <-- 18 --> PDF |
370 — tište gornje površine moglo imati toliko tresata, da bi ta količina odgovarala drvnoj gromadi od 3,040.000 kub. hvati goriva, iliti drvnoj gromadi uredjenog šumskog površja od kojih 38.000 ralih, dakle više, no što iznaša polovina današnje šumske površine petrovaradinske imovne obćine i t. d. i t. d. Jedna o trovanju zvjeradi stryhninom. Piše J. Zezulka, kr. šumar. Stanje šumarstva njekog okolišja prosudjujemo po postotcih izkazujućih nam izradbu,liesa u razmjerju s odpadci i neunovčivim drvljem, po razmjerju površja goljetih i kultura prema ukupnom šumištu i t. d., stanje lova pako po množini koristne divljači u razmerju sa zvjeradi. r Ma sve da i jesu statistični podatci odnoseći se na te odnošaje kod nas i u jednom i u drugom pogledu još dosta manjkavi, to nam ipak kazuju, da nam šumarstvo bar nenazaduje, drugačije stoje ipak stvari u pogledu lova, a naročito odnošaja lova u bivšem krajiškom području. Pitamo li se pako za uzrok, zašto li nam lovstvo toli sporo napreduje, vidit ćemo da tome nisu jedino manjkavosti postojećih zakona, no ponajpače ta okolnost uzrokom, što Hrvatska u obće porazmjerno neznatan vlastelinski šumski posjed imade, toga radi pako neimamo ni Ijuđih voljnih đoprinašati žrtve u svrbe podignuća lova u zemlji. Lov je uz to u nas i zabava nerazmjerno skupa, a obično jest lov uzakupljen. Zakupnik vanjskih, dr>.avnih imovno- i urbarno-imovno-obćinskih lovišta, obično je odnosni šumar, ili pako koje i opet neiinućno lovačko đružtvo, al ni od jednog ni od drugog nemože se očekivati u postojećih odnošajih, da će u svrhe podignuća lova, đoprinašati žrtva. U mnogom smo nadolje po mome uvjerenju i mi šumari i lugari dosta krivi lošom stanju lova, a svakako bi valjalo nauci o lovu i lovstvu u obće već i u školah šumarnica i lugarnica veću važnost posvećivati. Šumar i lugar ljubeći i gojeći lovstvo, daleko će prije obljubiti šumu, no onaj koji nije umio proniknuti slasti i užitak plemenite te zabave. Šumarstvo i lovstvo medjusobno se popunjuju, a šumsko-gojitbeni i gospodarstveni obziii, neprotive se nipošto razumnom i racionalnom množenju i gojenju koristne i plemenite divljači, a i odnošaji naši prijatni su gojenju divljači. Tako n. pr vidimo da tako rekuć redovito nalazimo u naših sruah, debljine ThAi, i iste bubrege lojom obrasle, a da i parožci naših srnjaka nisu poput onih Sedmigradske, Ugarske i Bukovine na glasu, svoje liepote i riedkog razvića radi, ponajglavnije imamo pripisati našem lovskom zakonu, koji nam baš za ono dobe, kad su parožci u srnjaka najcieniji, tako rekuć krati ubijanje istih. |