DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1885 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 415 — Tvorenje palica. Piše M. Bađošević, šumarnik. Biio već u o* 1. sponaenuto, kako se u novije doba u nas po6eli izradjivati raznovrstni štapovi, te da je barun Alnoeh dapače kraj Samobora otvorio i posebnu tvornicu te vrsti u veliko. Pa ipak je tek tomu kakovih pet godina prošlo ^ odkađa su se počele u velikom broju sjeći svakovrstne palice oko Broda na Kupi, bile grabove, svibove, ljeskove a najviše drenove, u svrhu tu. da se surove odpreme tvorničarom palica za šetnju, sunco- i kišobrane, a posljednja vrst drva mnogo i za kojekakve držalice. Toga tvoriva ali odpreniljeno je već prvih trijuh godina toliko (na vagone po 20.000 komada), da su sve obližje šikare već izsječene, pa se dotični trgovac iza toga odpntio n priedjel oko Kostajnice, a dopro već i do Broda na Savi, Kupovalo se to, od komada po 1 — 1*5 novčića, drenove obične se dvostruko plaćaju, pa ipak su ljudi sjekli te palice isto tako od l~r 5 novčića na komad. Prima se u dobru robu palica: 1 m. duga a u sredini 15—35 mm. debljine uz uvjet, da je samo na jednu stranu uvijena i zdrava, da neima natrulog čvora, al inače i granata i čvorasta biti može, samo da je na debljem kraju, providjena sa čvorom ili kljukom iz koje tokar izreže i izrašpa držak na palici. Ljeskove palice za kišobrane imadu najvećma pinšarafeni držak, stoga se mnogo i ravnih palica te vrsti prodaje. Surove ove palice putuju najvećma u Prag, Brno, Beč, Draždjane, Lipsku, Berlin a mnogo i u Meissen dapače i u Francusku i Englezku. Dok nije bivši prosti kramar rodom iz obćine Brod-Kupa iz naše domovine uveo surovinu ovu u trgovini, služili su se tvorničari robom najvećma iz sjeverne Galicije, Magjarske pa Seđmogradske, nn prije 5 godina proizvadjalo se malo palica sa naravnim držkom, jer ib nigdje na blizu toliko i tako jeftino kao upravo u domovini našoj neima; stoga se proizvodu ovom još i daleko veća prodja otvoriti mora, pa bi toga radi i šumarstvo pozornije tu obrt pratiti imalo. U prvi mah se pričinja možda ovaj konsum neznatan, ta koliko njih misli nato, da žigice godimice hiljade jutara šume izsjeku, a tko bi danas vjerovao, da se i palica na 20 milijuna komada godimice u Europi troši, pa ipak je tako. Surovo prigotovljene i dobro prosušene, povezane čvrsto trticom u svežanj po 100 komada, odputuju do fabrikanta spram sjeveru, te se plaćaju ovdje po 4—7 for. po stotini, a drenove i znatno skuplje (na dvostruko). Iz toga se približno uvidja, da je trgovina ovom surovinom vrlo povoljna, jer koristi na stotini po 1 — 5 forinta; stoga i ćudo nije, ako li je x-)rvi trgovac ove robe u par godinah stekao imetak od preko 50.000 for. Prekupci ovih palica nisu veliki tvorničari nego tokarski majstori, kojim je specialitat prigotavljati gotove palice za šetnju, suuco- i kišobrane a naj |