DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1885 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 415 — Tvorenje palica. Piše M. Bađošević, šumarnik. Biio već u o* 1. sponaenuto, kako se u novije doba u nas po6eli izradjivati raznovrstni štapovi, te da je barun Alnoeh dapače kraj Samobora otvorio i posebnu tvornicu te vrsti u veliko. Pa ipak je tek tomu kakovih pet godina prošlo ^ odkađa su se počele u velikom broju sjeći svakovrstne palice oko Broda na Kupi, bile grabove, svibove, ljeskove a najviše drenove, u svrhu tu. da se surove odpreme tvorničarom palica za šetnju, sunco- i kišobrane, a posljednja vrst drva mnogo i za kojekakve držalice. Toga tvoriva ali odpreniljeno je već prvih trijuh godina toliko (na vagone po 20.000 komada), da su sve obližje šikare već izsječene, pa se dotični trgovac iza toga odpntio n priedjel oko Kostajnice, a dopro već i do Broda na Savi, Kupovalo se to, od komada po 1 — 1*5 novčića, drenove obične se dvostruko plaćaju, pa ipak su ljudi sjekli te palice isto tako od l~r 5 novčića na komad. Prima se u dobru robu palica: 1 m. duga a u sredini 15—35 mm. debljine uz uvjet, da je samo na jednu stranu uvijena i zdrava, da neima natrulog čvora, al inače i granata i čvorasta biti može, samo da je na debljem kraju, providjena sa čvorom ili kljukom iz koje tokar izreže i izrašpa držak na palici. Ljeskove palice za kišobrane imadu najvećma pinšarafeni držak, stoga se mnogo i ravnih palica te vrsti prodaje. Surove ove palice putuju najvećma u Prag, Brno, Beč, Draždjane, Lipsku, Berlin a mnogo i u Meissen dapače i u Francusku i Englezku. Dok nije bivši prosti kramar rodom iz obćine Brod-Kupa iz naše domovine uveo surovinu ovu u trgovini, služili su se tvorničari robom najvećma iz sjeverne Galicije, Magjarske pa Seđmogradske, nn prije 5 godina proizvadjalo se malo palica sa naravnim držkom, jer ib nigdje na blizu toliko i tako jeftino kao upravo u domovini našoj neima; stoga se proizvodu ovom još i daleko veća prodja otvoriti mora, pa bi toga radi i šumarstvo pozornije tu obrt pratiti imalo. U prvi mah se pričinja možda ovaj konsum neznatan, ta koliko njih misli nato, da žigice godimice hiljade jutara šume izsjeku, a tko bi danas vjerovao, da se i palica na 20 milijuna komada godimice u Europi troši, pa ipak je tako. Surovo prigotovljene i dobro prosušene, povezane čvrsto trticom u svežanj po 100 komada, odputuju do fabrikanta spram sjeveru, te se plaćaju ovdje po 4—7 for. po stotini, a drenove i znatno skuplje (na dvostruko). Iz toga se približno uvidja, da je trgovina ovom surovinom vrlo povoljna, jer koristi na stotini po 1 — 5 forinta; stoga i ćudo nije, ako li je x-)rvi trgovac ove robe u par godinah stekao imetak od preko 50.000 for. Prekupci ovih palica nisu veliki tvorničari nego tokarski majstori, kojim je specialitat prigotavljati gotove palice za šetnju, suuco- i kišobrane a naj |
| ŠUMARSKI LIST 10/1885 str. 16 <-- 16 --> PDF |
~ 416 — giavniji proizvoditelji, recimo su 2 tvorničara u Meissenu, u novije doba u Velikom Ugrocu tvornica grofa Zaha, pa najnovija u našem Samoboru, jur svima poznata. Gradski tokari ili Stockfabrikanti, kako se sami krste, rade obično sa 5—10, a. spomenute tvornice sa 30—50 Ijudih. ´ : Kod posljednjih se vidja racionalni postupak a kod prvotnih je dosta primitivno. Tvornica radi ili parnim ili vodenim okretajem do 10 konjah jakosti, te tjera, makine za provlakn palicah, okružače za pričelivanje, vijugače za obrezivanje (osobito držke), razne, strojeve za gladjenje i politiranje i t. d. U Beču a tako i svakom od navedenih gradova tvori se stovrstnih oblikah palica, pa stoga se tvornica, koja treba, da po šabloni radi spram ručnom radu, ako,i primitivnije, te akoprem u cieni kao 10: 1 stoji, ipak težko uzdrži, a to je i onaj razlog, zašto se tvornice ove vrsti umnožiti neraogu, zato i samoborskoj tvornici niti za 5 godinah neproričem velikog uspjeha, tim manje, što je razpačavanje gotove robe na sijaset trgovcića mučno svezati. Italija je prva zemlja kišo-i suncobrana, te se toga za export u cielu Europu razmjerno najviše pravi. Stotine ambrelodelaca imade oko Udine, da cielo selo je kišobranar, nu ovi najviše prave proste kišobrane sa poznatim dvorubom na obodu, sa crnom bukovom palicom i držak iz crne kosti. Palice i držke za ove proste kišobrane proizvadja lih Lubljana, Al ove vrsti kišobrana nisu danas ni u seljaka obljubljeni, vidjaju se najvećma oni sa ljeskovom palicom i pri&vršćenim držkom, ako li je Lubljana to izgubila, može Samobor sada prisvojiti. Fini kišobrani, osobito svileni proizvadjaju se u Florencu, Kimu, Napulju, Turinu, Milanu i Veroni te inih manjih gradovih; pa neću pretjerati ako kažem, da u Italiji preko 10.000 duša imade, koje se samo kišobranarstvom bave; ali čini se, da kao što Italija u obće u industriji zaostaje, da je i ovo proizvadjanje dnevno manje, a svakako i tako biti mora već s obzirom na palice same. Iz Hrvatske odprema se sm^ova palica n. pr. u Prag, a odavle putuje gotovo izradjena u Turin, a iz Tarina providjena platnom ili svilom kao gotov kišobran u Zagreb, time poskupila je palica kirijom i carinarom, što se od politirane ili lakirane robe takove plaća, po komadu uz "/o provizije najmanje za 20—30 novčića, a to je kod kišobrana recimo 4—6 for. vriedna, odmah 5*7o. dakle Turin to spram Beču, G-radcu itd. trajno uzdržati neće, pa zato je export talijanski od one dobe u ovoj robi najvećma izgubio, odkada surove palice na vsjever putuju iz Hrvatske a opet bi se ovo donjekle izravnalo, da je samoborska tvornica kadra svezati se valjano s Italijom, a u tom leži po mome mnenju i tvornici ovoj njezina budućnost! Dnevno se kišo- i suncobrana više traži/ ta i slavonski pastir, kojeg je široko mastni šešir,ili od trave spleteni ogrtač od kiše štitio, pronašao je već shodnijira mjesto toga kišobran razzapeti, pa će tako pomoćju željeznice nesretni agenti i iz najzabitnijih selah gotov novac za pokrivala ova u inozemstvo odvući, za da se već nikada nevrati; umjesto, da si.pastir svojom travom |
| ŠUMARSKI LIST 10/1885 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 417 — zabavno ogrtač piete i novac prišteđi- Nu mi nemožemo plivati proti vodi, pa zato, da nam ipak novac kod kuće ostane, radimo složno svi o tom, da i kod kuće ovu industrij´u dignemo. Dakle evo nam i tvornice palica kraj Samobora, pa toj sam ponajpače i ove redke posvetio, za da dokažem koliko je nuždno, da joj u svemu pripomognerno, al ne da neopravdanimi obtužbami zaprieke pravimo. Oitao sam dopis, neznam u kojem glasilu, sa sadržajem, da neka se stane na put haranju šikara, u kojih da se palice za samoborsku tvornicu sjeku. Spomenuo sam već gore, da se godimice toga na 20 milijuna komada troši, a moglo bi se to i podvostručiti, te što sbog preskupog tla, što sbog po manjkanja navedenih vrstih iistača, povoljnije položene krunovine do Hrvatske, za consumno polje ove vrsti robe, u Europi neima; stoga će i najveći dio po trebe na nas upućen ostati, pa recimo, da godišnje samo 10 milijuna komada pr. mille 2 for. = 200.000 for., a radnje po komadu sa 1 nvč. = 100.000 foi% dobiti daje, već je ukupno 300.000 for. Nije li svotica od 300.000 for. za nas vrlo liepa? a tko bi ju inače zamjeniti mogao, ta što nam se brst plaća, što li šiblje? Ovo što 0 tom pišem, moje je osobno izkustvo, pa sam proputovao u tu svrhu, a tako i izpitao, sve ono, što nabrajam; zato tvrdim, da se zajedničkim postupkom za stojeću palicu po hiljadi ne 2 for., nego 5 for. dobiti može, a za drenove i 15 for. Sječe se dok u drvo sok nedodje, a jer su to sve vrsti dobre izbojne snage, pa kako da se onda šume izharati mogu? Kao što niti hrastovo drvo, o koje šumar s nosom udara, tobože vještački efektivne ciene niti danas još mjestimice postiglo nije, (kup ovisi o kupcu a ne li 0 prodavaocu), tako nije ta efektivna ciena ni kod palicah prispjela, na mnogih se mjestih to i badava daje, a tko je tomu kriv? Nu recimo, što sjegurno uzajamnim čvrstim držanjem ciena i možemo, da poprieko po hiljadu 2 for. dobijemo i da se uvede redovita kultura zato, kao što je u Badenu uvedena za višnjeve palice, i napravimo si kratak račun 0 popriečnom godišnjem dohodku 1 rali i računajmo: Na 1 rali može se proizvesti 10.000 palicah po 2 nove. = 320 for., tečajem razdobja od 6 godina; stoga brutto dohodka 50 for., mladici privezati prizemno kamen, ili slično, da je prisiljena kljukom uzrasti, sasvimi upravninii troškovi itd. tečajem 6 godinah, za koju dobu stupa šikara u podpuno sposobnu uporabu, nije li tada bez računa još ipak dohodak daleko veći, no ga od pašnjaka dapače i najboljih naših šuma postići možemo, pa zar zato da zaprieke pravimo tvorničarom palica? Istina, nama jest stati svim mogućim na put haranju i otimačini po naših šumah, nu s druge strane nam je i opet bezuvjetna dužnost, nastojati oko razvitka i podupirati na svaki mogući način sva poduzeća, koja su kadra rentu naših šuma povisiti. Nek se narod uputi, kada, u koje doba, gdje i u kojih šumah, te koje vrsti izboj´a i palica smije, a koje bez velike štete nesmije rezati; prekršitelji neka se primjerno kazne, al zato, jer imade štetočinaca i neumnika, koji zatiraju 28 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1885 str. 18 <-- 18 --> PDF |
418 šume, protiviti se u obće industriji, tvorenju i rezanju palica, mislimo, da gleđona na, gori rečeno nemože biti opravdano. :, .Kao što obično, .radi se i u ovom slučaja prije svega, o načinu izvađjanja dobave, kao i nabavljanju surovine u obće. Nek se priđržajc narod da samo ono sječe, sto za drugu koristuiju porabu nije, neka se tvorničar prisili, da nekupuje surovine dvojbene provenience, ali neka se zato neobiedjnje, toli koristno po nas poduzeće, da je ono zator šuma. Šuniarsko-trgovačka razmatranja. ´ X. . Iztakousmo jur na ovome mjestu, da u novije doba proizvodnja njemačke bačvarske i kacarske gradje u veliko, sve to veću važnost zadobiva, cieline.rađi saobćiti ćemo u slledećem, što o toj vrsti proizvodnje sponnnje, netom izdano izvješće osiečke trgovačko-obrtnicke komore. : , Ova se roba kod nas skoro izključivo proizvadja n prostranih šumab u dravskoj dolini. Ista se roba razprodaje stranom n austro-ugarskoj monarkiji,, a stranom seizvaža u Njemačku i Francezku. Glavna su skladišta Budimpešta, Beč i Monakov. Sa proizvadjanjem te robe bavilo se je stranom kao glavnim proizvodom, a stranom kao uzgrednom robom, u svemn 50 poduzetnika. Godine 1880. proizvedeno je do 2,1000.000, a god. 1881. 2,400.000 akova, od kojih bijaše 2´!^/o, za dana i 5*^/o kacarske gradje. Proizvod ovih obiju godina bijaše skoro sasvim razprodan. Veći dio razprodao se je na austro - ugarskih tržištih, od kinla je naknadno velika množina izvezena u Njemačku. Manji dio, al još iiviek znatan (god. 1881. preko 1,100.000 akova), bijaše izravno u Njemačku izvezen. Francezka udioničtvovala je kod izvoza slavonske bačvarske gradje godine 1880. sa 107oT´ godine J881. sa 15*7o godišnje produkcije. , Po izvještajih prometnih zavoda izvažalo se samo god, 1881. iz Slavonije preko 276.000 met. centi u brodovih, a željeznicom preko 30.000 rnet. centi razne bačvarske gradje. Ciene se od g. 1880. i 188L medjusobno mnogo nerazliknju, te se mogu nazvati povoljnimi. Kišovitim vremenom u mjesecu kolovozu i rujnu god. 1881. bila je znatno potištena nada na berbu, a time nastala je u trgovini mala stanka. Ali u kratko vrieme oživi trgovina na novo, i do konca godine bijaše već manjak dostatno nađoknadjen. Za partije, koje su bile prema veličini dobro sortirane, postiglo se je 65 do 90 novč. po akovu na dravskoj obali. Za malena bačvarskn gradju postigla se je dapače ciena od for. 110 do r20. Mala bačvarska gradja prodavala se je samo u riedkih slučajeviU, a osobito ne rado zasebice, jer sa većom ])ačvarskom gradjon-s pomješiuia, olahkoćuje prodaju, što osobito uvažiti moraju veliki producenti,, , |