DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1885 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 420 ~ stoćoffi stojbine u velikih prašuma visoko bez grana uzrašćeno stablo, i napokon zdravi značaj slavonskih hrastovih šuma uzprkos gorostasne dimenzije pojedinih stabala, sve su to svojstva, koja eine ovozemni hrast, osobito prikladnim za svakovrstnu rezanu gradju. K tomu dolazi još ta okolnost, da se usljed ustrojstva tla u pošumljenih dolinah obijuh rieka Save i Drave, izrađjena drva vrlo iahko i brzo suše, a vlakno im je gibko, te se pravilno u jednakom obliku jedno na drugo priljubi, s čega se znatno olahkocuje svako finije izradjivanje drva, i s čega je u stanju, da svakom zahtjevu i u najvećoj mjeri odgovoriti može. Velike svjetske izložbe pribavile su toj nedosežnoj vrstnoći slavonskih hrastova za tehničku porabu obćenito priznanje, te svratile pozornost inozemskih eksportera na izcrpljivanje slavonskih šuma. Pa u istinu se je slavonska hrastova rezana gradja za minulih deset godina u najdalje predjele razprostranila, te se vrlo rado rabi u stolarskih i konstruktivnih radionicah tu- i inozemstva. Njemačko-francezki rat od god. 1870., koji je s jedne strane naneo štete slavonskoj industriji bačvarske gradje tim, što je bio zapeo izvoz francezkih duga, pribavio je s druge strane dobar uspjeh, navlastito našoj industriji sa rezanom gradjom. Do tada je Alsacija sa svojimi dosta bogatirai hrastovimi šumami i sa u velikom najbolje uredjenimi pilanarai većinom francezku i belgijsku potrebu sa dotičnom gradjom namirivala. Ali ratom i njegovom posljedicom, bijaše za neko vrieme nabava iz Alsacije prekinuta, a poti^eba je baš u to doba nastala velika za hrastovu gradju. Svagdje bo u Francezkoj, gdje je rat ostavio svoje harajuće tragove, moraše se množina sgrada podići na novo iz svojih ruševina. Osobito u Parizu, gdje su komunardi, opiruć se zdvojno proti državnoj vojsci, groznu pustoš počinili, nastala je grozničava radinost u gradjenju. Pošto je pako Alsacija tako rekuć neprivStupnom bila, to se je morala potreba namirivati iz Austrougarske. Tom sgodom dakle došao je slavonski i ugarski materijal svojom vrstnoćom do svoje prave važnosti tako, da su i kasnije francezki i belgijski trgovci, prem je dobava i iz Alsacije opet bila omogućena, nastojali izcrpljivati novo vrelo u sve to većoj mjeri. Industrija pilana nije bila u Slavoniji tada tako razvita, da bi bila najednom mogla zadovoljiti u pođpunoj mjeri stavljenim zahtjevom. Ali inozemski konsumenti zadovoljavahu se ondje, gdje nije bilo dovoljno robe od pilana, i sa ručnim rezom, što su tim laglje mogli učiniti, što slavonski obrtnici sa drvi razpolagahu vrlo vještimi radnimi silami, koji bijahu u stanju, da ručnim rezom sgotove takovu pravilnu i dobru robu, koja nimalo nezaostajaše za robom, mekaničkorn pilanom izradjenom. Istodobno pak kupiše izvozitelji i sami veće dielove šuma, i staviše u njih velike parne pilane. Tako se umnožavaše uz sve to veću potražbu, proizvadjanje rezane drvene gradje u Slavoniji. K tomu nadodje jošte god. 1873. nastavše podpuno mrtvilo u trgovini sa dugom, te prisili veliki broj proizvoditelja bačvarske gradje, da su Bume, s kojinii razpolagahu, upotrebili ^a rezanje raznovrstne drvene gradje, |