DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1885 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 427 — Ukupno imade dakle danas u podruSju starog provincijala 43 gumara upravljajućih raznim! obćinskimi sumarni, te 146 vlastelinskib Šumarskih činovnika. Status, državnog_ žlimarsko-upravnog osoblja u Hrvatskoj iznaša 3iada"fje danas 88 činovnika, onaj krajiških imovnih občina 04, a odsjek šumarski kod kr. zemaljske vlade broji 5 činovnika, po čemu se sveukupni današnji status šumara u Hrvatskoj i Slavoniji pokazuje sa 346 činovnika! Ukupna gurnska površina naše domovine iznaša 2,083.003 hektara, doiaai dakle poprečno na svakoga šumara okruglo 6.000 hektara ili 10.000 kat. raiib šume. Pošto se ipak od gornjeg ukupnog broja šumara imade do 30 odbiti, na ime višeg nadzornog osoblja, osfcnje vanjskih upravitelja do 310, sa poprečnim šumištem od 10 —12.000 ralih šume. Da su u istinu kod urb. i bivših krajiških imovnih obćina poprečno šumarije i znatno veče, obče je poznato. Trgovina pijavieami u Slavoniji; Tadimo iz najnovijega izvještaja trgovačkoobrtničke komore u Osieku: Pijavice sačinjavahu u prijašnje vriemc znatnu i vrlo unosnu trgovačku robu u Slavoniji, čije toli često poplavljene doline velike množine odavahu. (Oko polovice ovoga stolječa izvoženo je samo´iz Slavonije preko 400 bečkih centi pijavica, a ciene su im bile po 2 do 3 for. srebra od 1 bečke funte). U blizini NuŠtara postojalo je dapače racionalno gojenje pijavica u jednoj naročito u tu svrhu priredjenoj bari. Glavni odnzimači pijavica bile su austrijske provincije, zatim Njemačka., Francezka i Euglezka. U istoj mjeri, kako je u Iječnlčkoj praksi uporaba pijavica sve više i više padala, tako je i domaća trgovina tim predmetom sve više i više na svojoj važnosti gubila, te se za sada jedva do 10 metr. centi godišnje razpošilje. Ciene bi jahu u godini 1880. for. 2.50 po kilogram, a godine 1881. naprotiv pale su ciene i postigoše jedva 2 for. po kilogram. I u Hrvatskoj u njekib stranah hvatahu i skupljahu se pijavice prije u veliko za trgovinu. Kras kao državna naselbina kažnjenika. Dočim na drugome mjestu p. 1. obŠirnije o radnjah oko pošuudjenja na KraŠu i-azpravljamo, saoboit ćemo tuj članak, što no ga pod naslovom; „Der Karst als Staatsgefangniss" donaša „Oest.-ung. Zentralblatt fiir Walderzeugnisse" u br. 35. o. g. Članak glasi u prevodu; „Danomice se mnažaju tužbe, radi štetnih posljedica, koje nastaju po mali obrt radnjami kažnjenika. Porez plaćajući, na čiji se trošak zločinci uzdržavaju, te koje uzdržavanje godimice ukupno više od jednog jnilijuna for. stoji, imadu sigurno pravo, da si trn koji ih tišti i koji se njih tiče, po mogućnosti olahkotlti nastoje. S druge strane vidimo i opet naprezanje države, oko poŠurnljenja Krasa; nebi li dakle bilo uputno, da se kod tih radnja upotrebljuju obitavaoci kaznioua? Zovimo tu vrst radničkih obitališta, pravim nazivom: kažnjeničke naseibine, jer o takovih i želimo ovdje govoriti. Porazmjerno vrlo neznatnimi troškovi za podignuće sgrada za obitavanje i nadzor kažnjenika i njihovih radnja i t. d. dalo bi se neizmjerno mnogo učiniti. Po izkustvu znamo, da se već danas nalazi na Krasu na stotine omanjih plešina, koje netrebaju inih radnja do čišćenja od-rulje i sagradjenje suhomedja, na obranu protiva buri, pa eto nam na tisuće četvornih metara kultiviranog krša. Sagradjenje cesta, cisterna, odvodnih jarka i tomu slične radnje, koje toli pošumljenje koli i uljudba krša u obće zahtievaju, mogle bi tako državi a i samim kažnjenikom od koristi |>ostati. Jer ako i jest pošumljenje po sebi cilj državne uprave, a troškovi svoje pokriće u odnosnoj investiclonalnoj zakladi nalaze, to ostaje ipak množ manjih kuiturnih površina , koje bi , da se tamošnjem žiteljstvu u zakup dadu, dosta znatnu godišnju dobit davale Zakujmlna tih kulturnih čestica, mogla bi služiti za utemeljenje reservne zaklade; da bi se takova´ reservna zaklada mogla upotrebiti takodjer i za podielivanje podpora odpustenirn kažnjenikom, razumjeva se samo po sebi. Podpuno smo uvjereni, |