DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1885 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 409 — tralnog biljevišta u Ljubljani, a 70.000 komada iz inih kniuovina. Od posadjenih biljka bijaše 1,100.000 komada crnog bora, 81.760 komada morskog bora, (P. Parolinianas WebbO, 180.000 komada smreka, 24.000 Apolo jela (A. cephalonica) i 120.000 komada ariša, ili ti ukupno 1,542.760 crmigorica, zatim 450.000 komada bagrena i 42.250 komada kestena, jasena, javora i druge ili ukupno 492.250 komada -listaSa. Crni bor posađjea bi poglavito na slabijih zemljištih, izvrženih više buri, obe brzorastuće, južne vrsti bora po zaštićenijih prema moru se spuštajućih obroncih, duž željezničke pruge Grignano-Bivio, smreke i ariši po višjih sjevernih stranah, sa ne ođviš kamenim tlom. Grčke Apolo omorike zasadjene su pokusa radi na više mjestah, i to ponajviše radi toga, što se takove mogu i koljem zamlađiti, a i kresati. Bagrenove biljke upotrebljene su stranom za vezanje puzajućeg tla, a" stranom takodjer i za ošumljenje ^pašnika i težatnih zemlja po Istri, u svrhu uzgoja vinogradarskog kolja. Za ošumljenje pravog krasa, jest crni bor, polag izkustva do sada stečenog, jedina uspjehom uporabiva vrst, u koliko isti toli žegi sunca, kao i buri odoljeva, a bogatstvom stelje brzo stojbinu poboljšava. Smreke uspjevaju jedino po dubokom tlu i zaklonjenih mjestih, dočim ariš po višjih strana bolje uspjeva. Kulture poduzete listačarai, po kraškom tlu, sve su se do sada izjalovile; Listače slabo su prikladne za ošumljenje krasa već i zato, što bura brzo odnese stelju, tako, da te vrsti nepopravljaju stojbine. Što se tiče samog načina izvadjanja kultura, to se sada malo ne izključivo upotrebljava sadnja u rupah (Locherpflanzung), 1-20 m. odaljenih, 25 cm. širokih i 20 cm. dubokih, jel- Se način sadnje po jarcih (grabah), kakovi bje uveden po odboru za pošumljenje okolice tršćanske, kod kojega se načina kopaju grabe od 2 m. udaljenosti, do 30 cm. dubljine i 40 era. širine, koje se zatim osnaže od svakoga kamenja, te napune zemljom, a zatim u oda- Ijenosti od 30 cm. zasađjuju biljkom, negledeć na bezdvojbenu tehničku shodnost te metode, supocienosti radi, kao što i stoga, što uzprkos svega za trajne suše nismo sigurni uspjeha, neizvadja. Istina je doduše, da kraj gori rečenog načina sadnje, do 50*^/^ biljka propadne, te ih novimi zamjeniti valja; ali uzprkos svega toga ipak troškovi samo polovica one svote dosižu, što ju traži način sadnje po grabah, tako da se cilj ipak neznatnim troškom novca kao i materijala postigao bude. Samo se sobom razumjeva, da udaljenost pojedinih posadjenih biljka nije posvuda´točno jednaka, to bo nedopušta rulja i kamenje, uslj(5d čega na mnogih mjestih u mjesto normalnog broja od 7.000 biljka po hektar i zmtno manji broj zasadjen. Što se napokon tiče troškova kulture ošnmljenja po krasu, to iznašahu takovi popriečno za 1.000 komada biljka (P. halepensis i Parolinianus, zatim |