DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1885 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 409 —


tralnog biljevišta u Ljubljani, a 70.000 komada iz inih kniuovina. Od posadjenih
biljka bijaše 1,100.000 komada crnog bora, 81.760 komada morskog bora,


(P. Parolinianas WebbO, 180.000 komada smreka, 24.000 Apolo jela (A. cephalonica)
i 120.000 komada ariša, ili ti ukupno 1,542.760 crmigorica, zatim
450.000 komada bagrena i 42.250 komada kestena, jasena, javora i druge ili
ukupno 492.250 komada -listaSa.
Crni bor posađjea bi poglavito na slabijih zemljištih, izvrženih više buri,
obe brzorastuće, južne vrsti bora po zaštićenijih prema moru se spuštajućih
obroncih, duž željezničke pruge Grignano-Bivio, smreke i ariši po višjih sjevernih
stranah, sa ne ođviš kamenim tlom.


Grčke Apolo omorike zasadjene su pokusa radi na više mjestah, i to ponajviše
radi toga, što se takove mogu i koljem zamlađiti, a i kresati. Bagrenove
biljke upotrebljene su stranom za vezanje puzajućeg tla, a" stranom takodjer
i za ošumljenje ^pašnika i težatnih zemlja po Istri, u svrhu uzgoja
vinogradarskog kolja.


Za ošumljenje pravog krasa, jest crni bor, polag izkustva
do sada stečenog, jedina uspjehom uporabiva vrst, u koliko isti
toli žegi sunca, kao i buri odoljeva, a bogatstvom stelje brzo stojbinu poboljšava.
Smreke uspjevaju jedino po dubokom tlu i zaklonjenih mjestih, dočim
ariš po višjih strana bolje uspjeva.


Kulture poduzete listačarai, po kraškom tlu, sve su se do
sada izjalovile; Listače slabo su prikladne za ošumljenje krasa već i zato,
što bura brzo odnese stelju, tako, da te vrsti nepopravljaju stojbine.


Što se tiče samog načina izvadjanja kultura, to se sada malo ne izključivo
upotrebljava sadnja u rupah (Locherpflanzung), 1-20 m. odaljenih, 25 cm.
širokih i 20 cm. dubokih, jel- Se način sadnje po jarcih (grabah), kakovi
bje uveden po odboru za pošumljenje okolice tršćanske, kod kojega se
načina kopaju grabe od 2 m. udaljenosti, do 30 cm. dubljine i 40 era. širine,
koje se zatim osnaže od svakoga kamenja, te napune zemljom, a zatim u oda-
Ijenosti od 30 cm. zasađjuju biljkom, negledeć na bezdvojbenu tehničku shodnost
te metode, supocienosti radi, kao što i stoga, što uzprkos svega
za trajne suše nismo sigurni uspjeha, neizvadja.


Istina je doduše, da kraj gori rečenog načina sadnje, do 50*^/^ biljka propadne,
te ih novimi zamjeniti valja; ali uzprkos svega toga ipak troškovi samo
polovica one svote dosižu, što ju traži način sadnje po grabah, tako da se cilj
ipak neznatnim troškom novca kao i materijala postigao bude.


Samo se sobom razumjeva, da udaljenost pojedinih posadjenih biljka nije
posvuda´točno jednaka, to bo nedopušta rulja i kamenje, uslj(5d čega na mnogih
mjestih u mjesto normalnog broja od 7.000 biljka po hektar i zmtno manji
broj zasadjen.


Što se napokon tiče troškova kulture ošnmljenja po krasu, to iznašahu
takovi popriečno za 1.000 komada biljka (P. halepensis i Parolinianus, zatim