DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1885 str. 11 <-- 11 --> PDF |
_ 441 Često je naći stabala, osobito borovih, koja su napali ti zareznici. pa im se pod korom ugnjezdili, da više puta sve vrvi pod korom. Srušimo li stablo takovo, naći ćemo u svih štadijah razvitka mnoge vrsti hjlesinusa (piniperda, minor, palleatus, cunicularius), bostrichusa (laricis, lineatus) a kad kada i Curculio piniphilus. Na dolnjem kraju mnogih omorika možemo pod korom naći na hiljade oraorikovih pisara (Bostrichus typoj>raphus), dočim gornji kraj omorike sve vrvi od drugoga pisara (Bostr. calcographus). U Rudogorju ima jedna vrst kljunaša, (curculio hercziniae), koji baš tamani i pu-toši omorikove šume, a Saska uprava šuma prisiljena je i rušiti i guliti stahhi samo da toga neprijatelja šume zatare. Napadnu li već ti kljunaši stablo, eto ti odmah i drugog gosta tako zvanog Bostr. autographusa. Na hiljade i hiljade tih zareznika naći je samo na jednom stablu, a na hiljade stabala posuši se i propadne radi toga. Dogodi li se nesrećom, da snieg i vjetar omorikova stabla obori i polomi, eto ti odmah na njih čitava vojska pisara i to najviše omorikovog pisara, a njemu se pridruži i bostr. chalcographus i suturalis. Tako isto nanašaju štetu i mnogi drugi zareznici a osobito Hylesinus micans. U Njemačkoj gore ima jedna vrst pisara (Bostr dispar), koji se na hrastovih pod korom leže, pa uslied toga se hrastovi suše i propadaju. A na jednom mjestu su ti pisari sve mlade hrastove na 3 do 5 hektara sasvim opu.stošili i izrovali. Za borove šume velik je neprijatelj i Pissodes notatus. Na gornjih djelovih bora pak moći je već s polja opaziti grizotine i crvotočine zareznika. Tanka žuta kora je tako izpucana da se s\i prolazi i bušotine zareznika vide. A djetelji, kojih je mnogo po šuinah, ni da bi blizu takovim stablom. l)r. Altum je stablo po stablo dao rušiti i tražio toga djetelja, ali je tražio badava; ni na jednom stablu nije mogao opaziti ni naći, da bi ga djetelj nakljuvao i izbušio, te odlučno izjavljuje, da djetelji u tom pogledu slabo šumi i šumarstvu pomažu. U borovih šumah naći je na hiljade i hiljade bolestnih, nasuvih i sasvim suvih stabala, a možda ni na svakom stotom stablu nećemo naći, da je djetelj bušio i kukce tamanio. Slobodno neka mi javi tko, veli Dr. Altum, ma samo i jednog šumi škodljivog zareznika, za kim djetlići idu i koga u većoj mjeri tamane. Sigurno takovog zareznika neima ni medju bostrichidami (pisari) ni medju curculionidami (kljunaši). God. 1869 — 72. pokazao se u velikoj mjeri u jednom reviru u Njemačkoj (u omorikovoj šumi) tako zvani Hjlesinus micans. Tamošnji šumar, koji je kukce motrio, nadao se, da će djetelji u pomoć doći i da će zareznike potamaniti. No gadno se je prevario. Pa kad je kašnje svoja opažanja publicirao, rekao je : „ma da već od dvie godine u strašnoj mjeri zareznici grizu i buše šumu, nisam mogao opaziti, da bi za kukcima došlo bilo više djetelja ili drugih ptica." Djetelji upravo ništa nezatiru prave te šumske štetočince zareznike. Nego kad već stablo sasvim propadne i kad se u njemu zalegu sasvim indiferentne |