DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1885 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 442 —


ličinke od kulte ličinke bira i ždere, — to mu tek vriedan plieu.


Crni (ijeteo buši iz trulih borovih panjeva Učinke zareznika, koji se zovu
Spoudylis Buprestoides i Buprestis mariana, a iz starih bukava ličinke od Lucanus
parallelopipedus. Veliki šareni djetelj hoće da buši i vadi ličinke kukca
Saperda populnea, koji se koti i leže na topoh. Ali to sve nema za šumara
vriednosti. Istina bog, našlo se u želudcu djetelja često i po koji pisar, a više
puta bio je upravo žehidac pun tih pisara. No Dr. Altum drži, da djetelj bušeći
staro stablo i tražeći u njem druge veće ličinke, i onako već trulu i napuklu
koru sruši (ili baš i sama odpadne) te kukce, koji su pod korom bili,
proždre. No baš kad bi djetelj koru odlupio radi samih bostrichida, ipak je to
mjestance tako malo i neznatno, da izčezava prama ostalomu dielu stabla, koje
je i onako već davno uginulo te kao leglo zareznika okolna stabla već šnjimi
zarazilo. Još nam valja imati na umu, da i bor i omorika u tako trulom stanju
ima u sebi već ličinke gore spomenute od Rhogium indagator, koje djetelji osobito
rado žderu. I u listnatih šumah, naročito na hrastovih, viditi je djetelja,
gdje kuje i buši tražeći pri tom malo škodljive ličinke od Rh. inquisitor i
Mordox i Clytus arcuatus i drugih zareznika.


I tako i najveće prfdsude, koje možebiti o djeteljih imademo, izčezavaju
poslie takovih opažanja, te naš sud mora za njih sasvim nepovoljno izpasti. A
oni zareznici, koji najviše šumu zatiru i tamane, premaleni su za djetelje, te
nenalaze za vriedno, da se za njima muče. Ja sam dobio doduše, veli dalje
Dr. Altum, jednom prilikom granu šljive, koju je veliki šareni djetelj nabušio
i u kojoj su bile čaure vrlo malog xylophaga (Eccoptogaster rugulosus). Tu
i^^nimku, koja doduše neima važnosti za šumarstvo, raztumačiti možemo tim, što
je kukac duboko drvo i/.bušio i unutra se zavukao, pa to je povuklo na se
pozornost djetelja i namamilo ga da dublje buši kad je kljunom pokucao i zakljuvao
po grani. Djetlić (razumjevamo ovdje velikog šarenog djetlića) mogao bi
u ono doba, kad pisari u rojevih lete, na hiljade tih pisara pojesti, aU on to
ne radi.


Drugi vrlo veliki neprijatelji švimi živu opet na takovih mjestih, kamo
djetlići nikada nedolaze ili kamo ni nemogu doći. Od lišća i četinja drveća
živi silesija škodljivih Učinaka i gusjenica, a pod lišćem i u zemlji nagrizava
takodjer nebrojena množina ličinka korenje mladih stabalaca. Suvišno bi bilo
govoriti, da djetUći u tom pogledu nikakve hasne ne čine, jer tih gusjenica ne
žderu, a do Učinaka u zemlji ne mogu ni doći.


Krivo bi imaU, kad bi rekU, da djetelji ne buše i ne žderu i ličinke šumi
škodljivih zareznika. Imade nekoliko većih škodljivih Učinaka, koje djetelji
žderu. Tako tamani veliki šareni djetelj jednu vrst zavijača (Cossus aesculi),
koji živi na jorgovanu, javoru, hrastu, lipi, divljem kestenu i na voćkah. No
štetnih posliedica nema od toga leptira ni ondje, gdje neima djetelja, jer ga je
riedko naći u većoj množini, i na većoj površini, nego se obično pojavljuje lokalno
; — a za šumarstvo je sasvim neznatna to korist, koju djetelj tu čini.