DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1885 str. 13 <-- 13 --> PDF |
. — 443 — Isti taj djetelj kljuje i vrbe i vadi ličinke insekta: Cerambyx moscliatus i Cossus ligniperda, ali i to je od slabe važnosti u šumarstvu. Jer već vrbe samo po sebi nezauzimaju bog zna kakovo mjesto u šumarstvu, a naročito pak ne deblje, jače vrbe, gdje se baš zalegu te ličinke. A najposlje djetelji nikada ne spase stabla, jer dok su ličinke još mlade i male, i dok su duboko u drvetu, nisu napastovane od djetelja, nego kad izrastu i deblo već na sve strane izvrte i izdube tad tek djetelj vadi te štetočine iz stabla. (Vrlo liepa slika ilustrira to u spomenutoj knjizi Dra. Altuma.) Jedina korist, koju odtud Imamo, jeste, da djetelj ipak tamanjenjem neda zareznikom da se šire. No i to izčezava. Jer ako djetelj i izvadi koju larvu (ličinku) ipak ih još uviek dosta ostane, a na našoj slici vidjeti je kako je djetelj izvadio iz bušotina takovu ličinku, dočim do druge tri bušotine, u kojih su ličinke nije mogao doći, ma da je naporno kljuvao i kovao. — Da li djetelj vadi i druge škodljive ličinke iz vrbe nije nam poznato. Najveću štetu našim hrastovom nanosi tako zvani Cerambyx heros; poznate su one čitave jaruge, koje u stablu pravi i zbog čega drvo onda neima tehničke vriednosti. Ma da ima djetelja puno po šumi, nećemo ga ipak viditi da kljuje hrastovo drvo radi tih ličinaka. Možda se zato ne laća toga posla, što je na hrastu debela kora, kroz koju ne može pravo da osjeti (čuje) gdje je ličinka, kad je svojim kljucanjem uznemiri pa posluša. Spomenuti ćemo, da veliki šareni djetljić hoće kadkada i po gdjekojega hrušta da pojede. Od veće je važnosti pak, što on buši i vadi ličinke drvene ose (Sirex invencus). No napomenuti moramo odmah, da drvene ose svoja jaja legu u bolestna, suha i potisnuta u sklopu stabla, a nikad u zdravo drveće. Kad larve ili ličinke izlaze iz drveta bliže prama kori da se zakukulje, tad ih djetelj traži i ždere. No ovdje imamo uvažiti dva momenta. Takva suva stabla i onako nisu za drugo nego za drvo ogrievno bilo u njih ličinaka te ose ili nebilo, a s druge strane djetelj ne očisti nikad sasvim stablo od te gamadi, tako ih uviek još dosta ostane, da mogu na blizu stojeća druga stabla opet napasti. Sad ćemo nešto progovoriti o mravih, najglavnijoj hrani zelenog i sivog djetelja (P. canus Em.), kojimi se takodjer i crni djetelj rado hrani. Zeleni djetelj je, kako je poznato, najveći neprijatelj šumskog mrava (Formica rufa). Šumski mravi potamane mnogo malih gusjenica i na grančicah, kamo se za njimi penju, a osobito onda kad sidju gusjenice dole, da se na zemlji zakukulje (na pr. Geometra piniaria). Uvažimo li to, onda nećemo oprostiti nikad zelenom djetelju, kad na mravinjacih kljuje i na hiljade čama mravljih proždire. Tako radi i sivi djetelj, a inače u šumi nikakve koristi ne čine. Istina je doduše, da i mravi uz svu svoju korist, ipak šumaru i štete nanašaju. Ležeča crnogorična stabla /nadu oni god po god sasvim izdubsti i unutri se ugniezditi. To se osobito može opaziti kod jelovog i omorikovog drveta. Mnogi si opet mravi odabiru stare panjeve i inače staro drvo za svoje boravište. Veliki pak šumski mrav (Formica herculana) baš si odabire u tu svrhu |