DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1885 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 446 — No uzmemo li, da đjetelj pri obletanju u svom kraju često pada na iste grupe stabala, a često i na ista stabla, da već unapred možemo znati, da će na to drvo djetelj pasti, neće nam tuj pojav biti težko raztumačiti. Nabušeno već stablo svakako će primamiti đjetelja, da opet na njemu sreću pokuša, drugi dan će opet tako — te ćemo za neko vrieme viditi čitavo stablo puno koluta. Tako si samo možemo raztumačiti, zašto vidimo na jednom ili na nekoliko na blizu stojećih stabala te kolobare, dočim ih inače u cieloj šumi nigdje naći ne možemo. Takova zdrava stabla, na kojih djetelj kolute popravi, ne uginu, stabla se razvijaju i na dalje, samo je u gdjekojili bielj oštećena. Djetelji sasvim zdrava stabla više puta izbuše, a za razjašnjenje nek nam služi sliedeći primjer, koji je doneo list „Monatschrift fiir Forst- und Jagdwesen". Ja tvrdim (veli pisac u tom listu), a to dokazuju i drugi šumari, da veliki šareni djetelj, baš iz same nbiesti sasvim zdrava stabla izbuši, u kojih neima zareznika. a tim je šumaru vrlo dosadan i od štete. U svoj borov revir presadio sam hrastove sadjenice iz kraja, gdje je bilo dosta đjetelja. Nisu hrastići bili ni nekoliko dana na svom novom mjestu, već smo opazili puno jama, koje je djetelj izbučio. Djetelj je taj kvar svojim životom platio. Ali kao da se njegova rodbina (P. maior) zaklela, da će ga osvetiti, te opet eto tri đjetelja i izdubiše sasvim hrastiće. Da ih od kvara spasim, umotam ih sasvim u slamu. Malo vremena zatim dobijem mladih lipa, i njih snadje ista sudbina. Stabalca sam iztraživao i ja i jedan znameniti entomolog ali insektu i ličinki nigdje traga nije bilo. Moram zaključiti: da djetelji iz znatiželjnosti stabla kljuju i buše, koja su u njihovom kraju njim nova i neobična, kao što to i divljač (zečevi i srne) radi, brsteći i ogrizavajući nepoznato drveće. U tom nazoru pođkriepljuje me i ta okolnost, što djetelji buše i brzojavne stupove, a za sigurno neima ličinka u prepariranom stupu. Nevjerujem, da bi djetelji sok pili i liko jeli. U obće velim, da djetelji nisu ovako u šumogojstvu hasnoviti, kako se to govorilo, jer svoju hranu traže izključivo u sasvim suhih i trulih stablih. — Još ću spomenuti, da sam opazio kolute na hrastovih, jalši i brezi, koje su osamljene uz potok medju drugim drvećem bile. U „Vereinschriftu" (g. 1861. pag. 71.) piše šumarnik "VVachtel: „Na livadi jednoj bhzu dvorca, zasadismo mlađe divlje kestene nešto uresa radi a nešto opet da divljač (jeleni) ima za hranu i ogrizanje. Kad su stabalca odrasla do tri palca debljine, opazili smo da je na niekih koia oguljena, te smo mislili, da je to divljač oglodala. No za kraktko vrieme nadje se pravi krivac, djetelj. Đjetelja ubijemo, a stabalca zalepimo ilovačom. Ali prošle godine eto opet đjetelja na stabalca, no i on životom plati." Dr. Altum veli o tom: kao što se suho, trulo drvo razlikuje od ostalih stabala, pa time baš k sebi đjetelja mami, tako su i ta stabalca različita bila od ostalog drveća, pa su uslied toga đjetelju u oči upadala i vabila ga. Ne morali to biti iz objesti ili znatiželjnosti? |