DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1885 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 434 —


Novi zakon o umirovljenju državnih činovnika i zakon o


imovnih obćinah.


Razpravlja Gjuro Koča, nadšumar.


Za državne činovnike vriedi od mjeseca svibnja o. g. novi zakon o
umirovljenju i mirovinah. Uzakonjen je pako u XI. zak. čl. od god 1885. Taj
se zakon proteže na sve državne činovnike, dakle i na šumare. Nu on se tiče
donjekle i nas imovinskih šumara, pa ćemo za to ovdje o njem da progovorimo


šnjime se upoznamo.
Neka nam se ne zamjeri, što mislimo govoriti samo o imovinskih šumarih,
jer samo imovne obćine i njezini činovnici uplaćuju prinose u zajedničku mirovinsku
zakladu, iz koje se imadu kašnje mirovine podmirivati i jer mislimo razpravljati
o onoj točki našeg zakona, koja o mirovini imovinskih šumara govori.


Kad je zakonom od 8. lipnja 1871. ustanovljeno mjerilo o odkupu (izlučenju)
prava krajiških obitelji na šume, i kad se je na temelju toga zakona
segregacija šuma provela, valjalo se pobrinuti i za činovnike strukovnjake, pa
im odrediti plaće i ostala beriva. Čl. 20. zakona o imovnih obćinah od 15, lip.
1873. u alineji drugoj ovako veli: „Pristojbe šum. činovnika nesmiju biti manje
od pristojba državnih u području vojne krajine postavljenih šumarskih činovnika
iste česti." Najnoviji pak zakon od 11. srpnja 1881. popunjava taj članak ovako
(§ 6.): „Ustanova, sadržana u čl. 20. da plaće službujućih imovno-obćinskih
šumskih činovnika barem onoliko iznašati imadu, kao i plaće državnih, u području
Krajine namještenih šumskih činovnika proteže se i na mirovine imovnoobćinskih
šumskih činovnika, kao i na obskrbu njihovih udovica
i njihove sirotčadi." Šta iz toga sliedi? Slieđi svakako da zakon o
omirovljenju državnih činovnika (tu se i državni šumari razumievaju) vriedi i za
šumare imovnih obćina, t.j. na iste pogodnosti koje državni šumari uživaju na temelju
gore spomenutog zakona, imadu i šumari imovnih obćina pravo. To je jasno
i to mi šumari sa zakonom u ruci branimo, jer je to naše pravo.
Kako ćemo pak to dovesti u sklad sa našom autonomnom upravom? Uzmimo
slučaj, da šumar I. razreda (sa 800 for. plaće) poslie pet godina službovanja
umre i da iza njega ostane udova sa troje sirotčadi. Po gore spomenutom zak.
čl. XI. (§ 36.) pripada udovi za prvih 600 for. 50"/., u ime mirovine, dakle
300 for., a za ostale 200 for. pako 20% dakle 40 for. — ukupno 340 for.
Svakom djetetu pak pripada (§ 43.) ´/e od materine mirovine ili ukupno %
a to je 170 for.; udova bi dakle dobila u ime mirovine i obskrbe djece svoje
ukupno 510 for. i u onom slučaju kad bi pokojni joj muž samo pet godina
službovanja navršio.


Na kom bi temelju mi odmjerili dotičnoj udovi mirovinu i dio u ime obskrbne
djece? Zar na temelju zakona, koji je izvan našeg autonomnog djelo




ŠUMARSKI LIST 11/1885 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 435 —


kruga stvoren? Mi si nesvojatamo ovdje niicakovo političko stanovište, nego kao
nejurista mislimo, da je valjalo uzpored sa zakonom od 11. srp. 1881.


(A. § 6.) stvoriti i zakon o umirovljenju imovinskih činovnika
i zajedničkoj mirovinskoj zakladi, ili ako se već onda nije znalo za
predstojeću organizaciju u državnih šumah, to nam valja sad prema tome novi
zakon stvoriti.
Mi bi željeli, da se novi zakon o umirovljenju činovnika i kod nas uzme
za podlogu; u cielosti svojoj naravno ne može se primiti, jer se u njem govori
i 0 takovih činovnicih, koji djeluju samo u zajedničkih poslovih. No i onda bi
valjalo posebice uzakoniti mirovine imovnih činovnika, jer zajednička mirovinska
zaklada ne sačinjava sastavni dio zemaljskog budgeta, nego stoji kao i učiteljska
obskrbna zaklada samo pod upravom zemaljske vlade.


Nadamo se, da će zanimati naše sudrugove novi zakon o umirovljenju
drž. činovnika, jer će u njem uviđiti mjerilo, po kom će se i njima imati u
eventualnom slučaju mirovina odmjeriti.


Novi taj zakon plod je prieke potrebe. Nije bilo naime uzakonjenog
točnog normativa za umirovljenje i tek se tim zakonom taj nedostatak uklonio.
Mi se nećemo šnjime potanko baviti, nego ćemo samo navesti one ustanove
i paragrafe koji se nas tiču.


Po dosadanjem zakonu glavni uslov za umirovljenje bijaše nesposobnost
za službu. Novi zakon pak u § 20. veli, da pravo na mirovinu (izmedju ostalog)
imadu oni koji su:


1. radi tjelesne mane nesposobni za službu;
2. koji propisano vrieme službovanja navrši;
3. koji 65. godinu života svoga navrši.
Da stekne pravo na mirovinu pod L, treba činovnik bar 10 godina da
služi. Bez obzira pak na to, da li je isti sposoban za službu ili ne, ima uviek
pravo zatražiti mirovinu kad udovolji 2. ili 3. točki.
Propisano vrieme službovanja (§ 23.) jest 40 godina, za učitelje pak
30 god.
Mirovinu gamu opredjeljuje § 24. ovako: Poslie desete godine službovanja
pripada dotičniku 40"/o od njegove plaće u ime mirovine, za svaku pak godinu
službovanja preko deset godina pripada mu još 2"/" u ime mirovine tako, da
posije 40 godina dobije podpunu plaću kao mirovinu. Na pr. šumaru sa 800 f.
plaće pripada poslie 10. godine službovanja 320 for.; 11. godine pak 33fi
(320 + 16), 12. god. 336 + 16 = 352-for. i t. d. Po dosadanjih propisih iznosila
je mirovina poslie 10. godine do 15. ´/^i a poslie 15, godine %, te se
je svakih sliedećih pet godina za % povisivala (naravno do 40. godine).
§ 27. govori o mirovini nižjeg službujućeg osoblja, o lugarih i t. d. Istim
pripada u ime mirovine od 10—20 god. V-^i o(l 20—30 godine ´/a, a od 30
do 40 god. ´´/4 godišnje plaće; tek preko 40 godina službovanja pripada im
ciela plaća u ime mirovine.