DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1885 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 439 —


suharak, pa opet natrag jednako kljujući, da se dva glasa čuju, kao da bi na
dva bubnja udarao. Za parenja im je otužni gLis nešto višji.
Za parenja i dok iinadu mlade, odabere si svaki par oveći šumski kraj,
odkud na daleko odleću, a viditi ih je čak i po baštah.


Djetelji nežive zadružno. Za leglo izbuše si sami u drvetu rupu, a riedko
je kašnje opet u tu svrhu upotrebljuju, te glede da je uviek u zaklonu, da
kiša unutra nepada. U rupu snese ženka obično po više jaja na golo drvo.
Djetelji lete na poskok kao talasi, krilima 8—12 puta zamahnu a tad ih uz
tjelo svinu, te se čuje neko šuštanje kad lete. Kad hoće na drvo da padne,
spusti se — pa se malo uzdigne i noganu uhvati.


Osim Madagaskara i Australije naći ćemo djetelja po čitavoj zemlji, gdje
god ima šuma.


Nekoji su prirodoslovci djetelje u više podfamilijah razdielili, no mi ćemo
ovdje pod jednim rodom (Gattung) pojedine vrsti spomenuti, a poslie ćemo se
obazrieti na njih sa gledišta šumarskoga.


G. šumski nadzornik Ettinger opisuje* šest vrsti djetelja, koji se kod
nas nalaze i prebivaju. U knjizi pak Dra. Altuma nalazimo osim tih šest vrsti
još druge dvije vrsti i to P. canus Gm. i P. leuconatus Bech.
Evo ovi se djetelji nalaze kod nas.


1. Crna žuna ili crni djetelj (Picus martius L.) G. Ettinger u spomenutoj
već knjizi veli, da je to riedka ptica u naših krajevih, više je ima po šumah
hrvatske Krajine, ljubi crnogorične šume.
2. Zelena žuna ili zeleni djetelj (P. viridis) je kod nas obično česta ptica.
Viditi ju je po svih šumah i voćujacih, ima jasan glas: jik! jik! jik! Narod
veli kiš! kiš! kiš! jer da proriče kišovito vrieme.
Hrani se ličinkami, koje iz mehkog drveća kljuje i vadi, tako na pr.
vrbovog s\Tdlara (Cassus ligniperda) i cerambyx moschatus. Milija mu je hrana
mravi i miavija jaja. Dr. Altum veli, da toga djetelja nije nikad čuo klepetati
po stablu (Trommeln).


3. Šareni veliki djetelj (P. major L.). Obična je takodjer kod nas ptica.
Isto je tako običan
4. Srednji šareni djetelj (P. medius L.) i
5. Mali šareni djetelj (P. minor L.), koji je kao vrabac velik i vrlo šaren.
Redji je:
6. Žutoglavi djetelj (Picus tridactylus L.) koji imade na noguh samo po
tri prsta. Najviše prebiva po jelovih šuma u gornjoj Krajini, a kod nas ga je
redje vidjeti.
Kako smo već gore spomenuli, dolazi na sjeveru Evrope još bielo-hrbtni
šareni djetelj (Picus leuconatus Bech.) i sivi djetelj (Picus canus Gm.). Od te


* Siiemsko-slavonsko-hrvatske divje životinje zvieri i ptice. Zemun 1857.