DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1885 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 484 — krajeve i sve narode, koji se istom bogu klanjaju i u bibliji čitaju ma na kome jeziku. No nisu samo stari Jevreji a poslie kršćani divili se tome gorostasnom drveću i držali ga za čudo stvaranja i svetinju, nego su mu se divili i poštovanjem motrili i poganici staroga vieka. Theophrast sa otoka Kresa u 4. vieku prije Krista veli, da im se valja diviti. I Plinij ih osobito hvali, a slave ih obilno i drugi pisci starih naroda. Po tome mogli bismo reći, da svatko znade za libanske cedre i o njih govori kao symbolu starodrevnosti i veličanstvenosti ali ipak nezna ništa potanje o njih i obično si krivu sliku stvara i o samoj šumi i pojedinom drveću. Putnici i svjetovnoga i duhovnoga staleža koji su uz put u obećanu zemlju pohodili i cedrove šume na gori Libanu, puno su pričali i obično — sa namjerom ili ne — krivo o njih izvješćivali, za to je i težko jasnu sliku stvoriti o toj staroj svetinji šume. Tek prije njekoliko godina prigodom znanstvenoga putovanja po Siriji, uzpe se poznati izpitavalac [/. Stuttgarta prof. Oskar Fraas na Liban, prouči ga i osobitom pažnjom promotri i opisa cedrove šume. Njegov opis je najnoviji i najpouzdaniji, pa ćemo pokušati ovdje iz njega opisati tu najglasovitiju šumu na svietu. Uzpinjući se uz brieg, prošao je putnik razne pojase bilinstva: najprije pojas datulje i smokvenog kaktusa, zatim masline i uzkolistnoga zimzelenoga grmlja, za njim se reda smokva i dud, te je na visini od lOOO metara došao u pojas, gdje raste vinova loza. U visinu od 1500 metara našao je silne čbunove divljeg jorgovana (Syringa vulgaris Lin.) i libanske borovice (Juniperus phoenicea Lin.), a dalje svakim korakom dolazio je u golije predjele. Amo i tamo još je opaziti u zaklonu po gdjekoje polje ječma; inače su sve mršavi pašnjaci sa gdjekojom thujom i malom cjpresom. Nekada je i po tih strminah šuma rasla, jer na svaki korak vide se truli i izgorjeli panjevi grdne veličine. Samo po gdjekoje stablo vidi se od ovud, i ta se stabla čine oku iz daljine kao crne točke i potezi kao da tuguju za nestalom svojom braćom. To iiesrušeno stabalje ogromne su crne thuje kao piramide i metar debele borovice, koje brdjani još nemogoše srušiti. U visini od 2000 m.. 1 sat nad selom Baharreh, dolazimo tek medju tužne preostatke stare svetinje naroda u cedrovu šumu, od kuda je hram Salamonov sagradjen. Nijedno se drvo na zemlji tako grdo neuzdiže kno cedar, „drvo božje" kako ga David i Salamon naziva. Cedrus Libani Barel, nazivamo danas to vito drveće; stari prirodoslovci staroga i srednjega vieka nadievali su mu obično pridjevke, da označe ljepotu tog divnog drveta. Cedar nas sjeća na naše ariše, ali ih visom i veličinom znatno Radkriljuje. Osobito se odlikuje svojim na daleko razširenim leperastim granjem, koji se na vrhu dole savija pa kao suncobran krošnju tvori. Igle (četinje) stoje ili osamce ili u kiticah i neopadaju zimi. Češarke imadu podobu sferoida i rastu okomce u vis, a na vrhu su utisnute. Kako smo već kazali, danas se vidi samo trag nekadajne veličajne šume na Libanu, pa i taj trag dan u dan sve više izčezava. Najstarija poznata viest |