DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1885 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 4«5 — 0 broju starih cedara potiče od putnilia Bellonija iz god. 1550.; on ih je nabrojio 28. Dvadeset i tri godine kašnje (1573.) nabrajao je njemački liečnik Rauch\volff stabala, koja su njekoliko hvati debela „dvadeset i četiri" i primjećuje, da mladih stabala nije mogao naći, ma da ih je tražio. God. 1754 našao je Pocock samo 15 velikih eksemplara, „jedan smo mjerili, imao je 36 stopa." Glasoviti putnik Burckhardt iz Bazela brojio je god. 1810. stabla, pa je našao dvanajst najstarijih i najjačih, dvadeset i pet vrlo velikih, petdeset sriednjih i tri stotine manjih, a profesor Fraas nabrojio ih je točno tri stotine sedamdeset i sedam. Ah od onih gorostasa, koji su još u vrieme, kad se gradio hram jerusolimski, rash, i koji danas preko deset metara u promjeru imadu, preostalo je ukupno samo pet komada. Ali i ovih preostalih svjedoka nekadanje veličine i divote može svakim danom nestati; jer tko se brine ovdje za njih da se sačuvaju. Pronosio se doduše glas, i mnogi su mu vjerovali i u knjige ga pisali, da ima čuvara, koji te gorostase od sjekire čuvaju, ali se kašnje pokazalo, da je taj glas bajka kao što i mno-,i drugi glasovi sa iztoka. Kad se našim potomkom jednom prohtjedne viditi libanskih cedara neće im se trebati do Libana potruditi; jer ih neće na tom starom stanovištu naći; valjati će im potražiti ih u srednjoj Evropi, u Englezkoj, Škotskoj i Francuzkoj po vrtovih i perivojih i tu će naći po gdjekoji krasni eksemplar. U tih krajevih kao da je temperatura kakva je nekoć na Libanu bila, i tu uspjeva cedar vrlo dobro, ali naravno nikad neće imati dimenzija kao u svojoj pradjedovskoj domovini. Prof. Fraas nazivlje taj cedrov gaj ma da broji samo malo stabala, najsjajnijom točkom cielog Libana. Pod jednim izmedju tih pet gorostasnih stabala imao je on svoj šator i tu dvie prekrasne noći za puna mjeseca prenoćio. Ništa, veli, cieloga života nije ga se tako dojmilo, kao kad je bacio pogled na ta tri tisuća godina stara živa bića. U fantaziji bi se zaneo u prošlost zemaljske površine, pa da je u doba, kad je po zemlji hodio Mamut, nosorog ili tercijerni jelen (Iliesenhirsch), čije kosti krije danas zemlja, na kojoj se sad uzdiže to gorostasno drveće. Kao što sveti grad Rim, tako se uzdiže i ovaj cedrov gaj na sedam brežuljaka iz kršja, koje su od vajkada ledovci sa Makmelbrega ovamo snašali. Prof. Fraas je dokazao što je botanik Hooker već prije natucnuo, da je u istinu tlo, na kom gorostasni cedri rastu, stari nasipi kamenja (moranen) i glacijarno kršje i da su oni živi svjedoci predpotopne epohe. I čovjek bi u neku ruku povjerovao u staru kaludjersku legendu koja po Libanu kola da: „cedri od postanka svieta na Libanu rastu i da ih je Bog od potopa sačuvao da se iz njihovog drveta hram jeifuzolimski sazida"´. |