DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1885 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 486 — Kako se obavljaše katastralna procjena šuma u Bosni. Iz češkog preveo I. Z -a. Češki šumarski časopis „Haj", donaša u broju 4., 5. i 6. t. g. članak pod naslovom: „Jak se provadel katastralni odhod lesii v Bosne", priobćen po jednom bivšem povjereniku katastralne procjene bosanskih šuma (g. I. M—a.), te iz kojega članka, smatrajući da će zanimati i naše čitatelje, evo u prevodu donašamo sliedeći izvadak: Bijaše god. 1882. mjeseca kolovoza, kad me kao upravitelja njekoga šumsko- upravnoga kotara u Bosni, stiže brzojavna zapovjed sarajevske vlade, da se dne 10. istoga mjeseca stavim u selo Sanski most, za da sudjelujem katastralnoj procjeni šuma u tamošnjem kraju. Moram priznati, da mi to baš nebijaše najmilije. Imao sam upravljati (bolje rekši upravu organizovati) kotarom u površju od 70~80 četvr. milja, kotaru koji imaše površno računajuć bar svojih 3—400.000 ha. sada državnih šuma, tako da mi uz najbolju volju nije moglo preostati vremena, da bih se mogao mirnom dušom latiti još i posla procjene šuma u tudjem kotaru Kako mi dakle bijaše pri srcu, kad no dobih zapovjed, da svakmjesečno, kroz 14 dana imadem svoj kotar napustiti bez zamjenika, za da u tudjem kotaru radim, to svaki šumar lasno osjećao bude. Spomenut mi je pri tom još i to, da samuobće ondatek jedva pol godine u Bosni boravio, tako da uz silne potrebne al i suvišne pisarije, nisam još ni dospio bio, da makar i samo površno upoznam podčinjeni mi kotar. Pri svem tom ipak me još tješilo to, da su mi se tim novim poslovanjem poboljšala beriva za 30— 40 for. mjesečno — što mi je dobro došlo, u koliko sam se jur bio čestim i skupim putovanjem po kotaru — materijalno baš izcrpio. Na rečeni dan dakle, ostavih svoje obitavalište u K. — te se odputih u kojih 38 kilometara odaljeni Sanskimost — kamo u predvečer sretno stigoh, tuj sam našao sakupljeno jur, veliko družtvo šumarskih kao i katastralnih činovnika. Svrha sastanka nam bijaše, obaviti prvu zajedničku katastralnu procjenu ovdašnjeg praedija* „Behermaginica planina" u površini od okruglo 4000 ha. Prirediv se drugi dan zorom za put — koji imasmo po ovdašnjem običaju na konjih jašuć prevaliti — te obskrbiv se potrebnom hranom za tri dana, krenusmo tadanji katastralni nadzornik g. Pfob, šumarnik Neuman, šumar Šustek i ja — sa četiri nadničara — put rečene pknine, ležeće jugoiztočno od Sanskoga mosta. Putem morasmo proći kroz „Brončen majdan", mjesto poznato radi bogatstva slojeva na željeznoj i bakrenoj rudi. Nakon višesatnoga puta, * Pod praediumom razumjevamo ovdje poveći dio šumišta, koji se kod katastralne izmjere izlučio ođ obćinskoga zemljišta u korist države. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1885 str. 17 <-- 17 --> PDF |
487 — I dodjosmo na vrh zvani „Razboj". Našavši tamo ustanovljenu mjerničku točku (Triangulirungspunkt) — polag nacrta, započesmo radnjom. Odnošaji zaposjednutih zemalja, nedozvoljavahu iz više vrlo važnih uzroka dugotrajnu i točnu radnju, odkuda i opet sliedi, da i sama radnja neima one znanstvene i praktične vriednosti, poput sličnih radnja u Austro-Ungariji. Svrha čitavom našem poslovanju bijaše prije svega, utanačiti uslove dojdućem uredjenju šumskoga gospodarstva. Imajuč to pred očima, počesmo prije svega obilaženjem praedija — odnosno proučanjem odnošaja istog u svrhe opisa medja. Pri tom označivasmo i stanje šume, vrst uzgoja i smjesi pojedinih sastojina, gustoću sklopa i t. d. amo tamo iztraživasmo i stojbinsku vrstnoću, a u mladjih sastojinah dadosmo posjeći i po više uzor stabala u svrhu utauačenja starosti, prirasta, visine i t. d. Tako radismo već prvi dan, bez pravoga odmora od 9 sati jutrom do 7 sati na večer — a obišli smo za to vrieme obseg od 30 kim. duljine. Pošto nam bilo odviš daleko, da se vratimo na noć u Sanskimost, to odosmo u bližnje selo „Sasina" na konak. Odmoriv se ponješto — i okriepiv se pregledasmo još i majdane (talione željeza) sa primitivnim! samokovi u kojih Bošnjaci željezo dobivahu. U koliko je tamošnje dobivanje željeza, u najužjem savezu sa šumskim gospodarstvom ili bolje rekši uništavanjem tamošnjih šuma, neće biti sgorega ako i ovdje koju o toj industriji spomenemo. Željezna ruda, najrazličitije vrsti, koje u planini Behermaginici u obilju imade, vadi se ovdje sliedećim jednostavnim načinom. Rudari bosanski, koji se u ostalom samo onda tim zanatom bave, kad neima poljske radnje, grade si rudnike u obliku okrenutih Ijevka. Duljina tih rudnika iznaša 30—50 aršina (1 aršin = 0´67 m.). Crpljenje rudače biva u kablih ili košarami — na kolo. Isto tako obavljaju ovdje sami rudari i dovoz rudače do talione — tovarnimi konji. Konj može do 100 oka nositi (1 oka = r25 klg.). Rudača sadržaje ovdje 20—457o željeza. Jedna oka rudače dolazi na 16—25 novč. Kad je kod koje talione nakupljeno dovoljno rudače, tad počima taljenje. Visoke peći bosanske, visoke su 3—5 aršina, a napravljene su iz dobre ilovače, nalik ku sastoj piramidi. Punenje pećih biva poznatim načinom, t. j . na sloj drvenoga ugljena sliedi sloj rudače i t. d. Razumjeva se, da u peći imade i po više otvora za dobavu potrebnoga zraka. Raztaljena ruda, skuplja se na dnu peći, kad je posao već na domaku, probuši rudar stienu peći na dolnjoj strani, a raztaljeno se željezo sakuplja izvan peći u jur u tu svrhu priugotovljenih jamah, gdje ga onda puštaju skrutiti i ohladniti. ´" "´ Kad je željezo dovoljno ohladnilo, dolazi u samokove. Takovih vodom tjeranih samokova nalaziti je skoro kod svake talione. Tuj se preradjuje taljeno željezo u kovano. Ciena željeza jest poprečno 12—13 nvč. po oku, u samom majdanu. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1885 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 488 — Kako već rečeno, upotrebljuje se u bosanskih talionah izklju6ivo drvni ugljen, koji se pali jedino iz mladih (4—10 cm. debelih) hrastića. Kraj primitivnoga načina paljenja ugljena u malih stojećih ugljenicih, i nevaljanoga drva, nije čudo, da kolikoća dobivenoga ugljena jedva 35"/o potrošenoga drvlja iznaša. Ciena ugljenu jest 40—60 nvć. za 100 oka = jedan tovar. Za taljenje jedne oke rude, potrebno je 3—4 oke ugljena. Tri oke rudače — dade oko 1 oke željeza. Godimice se u Sanskomostskom kotaru tako proizvadja do 200.000 oka željeza, što bi odgovaralo množini od 600.000 oka rudače. Za talenje ove količine rudače, treba oko 1,800.000 oka ugljena iliti 9.000.000 oka odnosno 22.000 m. hrastovoga drva. Mladi hrastici, iz kojih se godimice ova količina drva vadi, zapremaju oko 30.000 ha. površine. Poprečni godišnji prirast tih šuma iznaša 1´5 m. po hektar. Pri tom nevalja zaboraviti još i na to, da se po tih šuma kroz tri četvrtine godišnje dobe, na hiljade komada marve pase, te da žitelji bližnjih sela iz te šume vaskoliku svoju potrebštinu na gorivom drvu pokrivaju! Svaki se šumar sgraža, gledajuć to haračenje najlepših hrastika. Spomenuti mi je još, da smo spavali pod vedrim nebom, nedaleko takovoga majdana, predpostavljajući takov konak, svakom bosanskom krevetu. Okupav se drugi dan, zorom u hladnoj vodi — te založiv dobro — nastavismo poslovanje, obhadjajuć jučer po medji obišlu šumu, križ na križ, u svrhu približnoga izlučenja pojedinih sastojina — te procjene drvne gromade najstarijih dobnih razreda — u koju se svrhu poslužismo pokusnimi plohami. Bio to posao vrlo naporan, a tek oko 9 sati na večer vratismo se opet u selo Timar na počinak. Želeć drugi dan procjenu te šume dovršiti, krenusmo jur za rana na put, gdje posao nastavismo, pri čemu smo podjedno odmah i na nacrtu od oka, olovkom izlučivali mladje sastojine. Dovršiv do podne posao, sjeđosmo da utanačimo uspjeh radnje, pri čemu nadjosmo, da smo sliedeće poslove svršili: a) Izlučili smo i u nacrtu označih tri veće mlade i jednu poveću srednjošumsku sastojinu. .´, ´ b) U mladih sastojina označismo vrsti drva, sklop, starost, a po mnogih uzor stablih još i godišnji prirast i visinu. c) U visokih sastojina označismo sve nam potrebne podatke, izlučivši osam pokusnih ploha. (Ukupno 6-5 ha.). d) Na 18 mjesta protražismo stojbinsku vrstnoću i e) Prema ustanovljenim podatkom procjenismo godišnju potrebštinu drvne pripadnosti ovlaštenika, uz označenje onih sela, kojim iz nazočnoga praedija drvarija pripada. f) Obavismo opis prometnih odnošaja okolišja i g) Opis i ustanovljenje nuzužitaka šumskih. Na temelju tako sakupljenih podataka, imali smo sada izraditi procjenbeni elaborat za šumski kotar Sanskimost, kamo se pod večer sretno vratismo. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1885 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 489 — Drugi (liin, odpočinuv valjano od velikog trodnevnog napornog puta, započesmo odmah izradjivati procjenbeni elaborat. Procjenbeni elaborat, imao je pako sastojati iz sliedećih radnja: a) Obćenitog opisa šume. b) Izkaza podataka dobljenih proračunanjcm pokusnih ploha. c) Iz podataka odnosećih se izpitane odnošaje prirasta. Obćeniti opis šume pako, sastojaše polag naputka izdanog za procjenu šuma u Bosnoj, iz sliedećih poglavja: 1. Obći položaj šume. 2. Veličina šumišta. 3. Odnošaji vlastničtva. 4. Oznaka medja. 5. Oznaka nadmorske visine pojedinih točaka. 6. Položaj i vodopisni odnošaji. 7. Da li šumsko tlo prikladno za drugu težatbu ili ne? 8. Vrstnoća tla. 9. Vrsti drveća sačinjavajuće sastojine. 10. Razmjer smjesi. 11. Godišnji prirast. 12. Starost sastojina. 13. Drvna zaliha. 14. Ustanovljenje šumsko-gospodarske obhodnje. 15. Dosadanje uživanje šume. 16. Odnošaji služnostih šumskih 17. Ustanovljenje nuzužitaka šumskih. 18. Ciena drvu. 19. Ustanovljenje čistog prihoda. Spomenuto najbolje pokazuje obsežnost posla, koga se latismo, kao i vriednost radnje, koja se ipak nipošto nesraije mjeriti mjerilom sličnih radnja u monarkiji. Za dva dana intenzivnog rada, svršismo sretno i taj posao, a time i procjenbeni elaborat šume „Behermaginice I." Obavismo dakle za ukupno pet dana, procjenu kojih 4.000 ha. šume, tako da šesti dan, gotovu radnju već katastralnom ravnateljstvu u Sarajevo odpraviti mogosmo. Po tako sretno dovršenom poslu razstadosmo se. G. nadzornik Pfob, još mi na rastanku strogo naloži, da do nove godine 1883. sličnim načinom za svih 8 podčinjenih mi praedija procjenbene elaborate izradim, ter ravnateljstvu u Sarajevu priposlati imadem, al me podjedno opomenu, da pri tom nezanemarim ni svoje dužnosti, koje imah kao upravitelj drugog šumskog kotara izvršivati! Imao sam dakle rukovoditi upravu i nad 3—400.000 ha. šume, a pri tom još za šest tjedana, i to za najgorje dobe godine (rujan i listopad), do 56 kim. od sjedišta udaljene šume procjeniti — zbilja Sisifov posao! U ostalom, meni nije bilo suditi, već raditi. Napokon mi ipak kraj inih nepogoda, kao i 33 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1885 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 490 — silnih uredskih poslova, pošlo za rukom, do nove godine svršiti procjenu šumišta od 6 praedija, s ukupnim površjein od kojih 15.000 h;i., podpunoma zadaći uzprkos najbolje volje i nenaravnih štrapaca — ipak zadovoljiti mogao nisam. Da sam se pri tom u predmetu šumske uprave, morao ograničiti na lih pisai´ničko poslovanje, mislim, da će mi se kraj opisanih okolnosti oprostiti. Najkarakterističnije pako u cieloj stvari bijaše, da je i sama vlada medjutim došla do uvjerenja, da se ovako uspješno i valjano raditi neda, i da radnje te vrsti u istinu nemogu ni za temelj nredjenja šumskoga gospodarstva služiti, što je imalo posljedicom, da je napokon u proljeću god. 1883. naimenovala pet posebnih povjerenika šumske procjene, koji su na temelju prije spomenutim načinom sakupljenih podataka, izuovice procjenu obaviti imali. I tako vidimo, da je uspjeh svega našega rada bio beuspješno trošenje stotine hiljada novca, gubitak vremena i zanemarenje poslova šumsko-upravnoga osoblja, kako se to u ostalom lasno već i unapred uviditi moglo. Alpinski ili bieli zec. »Menschen, Hunde, Wolfe, Liichse, Katzeii, Marder, Wiesel, Fiichse, Adler, Uhu, Kaben, Kriihen, Jeder Habicht, den wir sehen, Elstern auch nicht zu vergessen Alles, AUes will ihn fressen!« Osim običnoga zeca (Lepus timidus), koga po svoj Hrvatskoj nalazimo, nalazimo po naših visokih planina (na pr. Rišnjaku) još i bielog zeca (Lepus variabilis — Der Alpenhase), pošto ta životinja u nas dosti riedka, mislimo, da neće biti sgorega, ako u sliedećem saobćimo u prevodu ono, što o bielom zecu, poznati zoolog F. Tschudi, u prekrasnom svom djelu: „Thierleben der Alpenwelt" spominje. Alpinski ili bieli zec, odlikuje se od običnoga zeca znatno karaltterom, kao i tjelesnim ustrojem. On je živahniji, oprezniji, te smjeliji i bržji u svojiji kretanjih. Glava mu je kraća, okruglija, nos deblji, lubanja svodenija, čeljusti širje, uši kraće, tako da spuštene, njušku samo neznatno pokrivaju. Stražnje noge dulje su no kod običnoga zeca, tabani obrašteniji, sa dublje prosječenimi, dalje napetimi prsti, na kojih se takodjer dulje jače zaokružene pandje nalaze. Oči bielog zeca jednake su onima — običnoga zeca, samo je vrat kraći, finiji i gušće obrasao no u posliednjega. Poprečna mu težina riedko veća od 4 do 5´/a funtih. Trag (Spur) sastoji iz velikih skokova, sa razmjerno vrlo širokim stopalom, tako, da nam po tome lasno prosuditi u sniegu, e da li tuj boravio obični ili pako bieh zec. |