DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 62 — vadja s razloga — „da se predusretne toirm, da se lugarsko osoblje u^ pogi belji svog života - hitcem iz puške braniti mora, čime se lahko smrt protivnika prouzročiti može, pa da će zato biti umjestna, te sigurna obrana, a ipak bez pogibelji života, taj bodež na puški, kakovi medjutim imadu i ostale straže/^ Ove mi se ustanove pričinjaju očevidnim nazadkom po šumarstvo i prama istom današnjem šumskom zakonu i s toga mi budi dozvoljeno, ovdje obje lodaniti njeke prigovore, nebi li tako ma u zadnji čas promjenu istih postigli. U „Oest. Forstzeitung" bje tečajem g. 1885. medju ostalimi objelodanjen članak, koji zahtjeva i potrebnom dokazuje za lugarsko osoblje, istu onu privilegiranu obranu kakovu uživa oružničtvo, vojna straža, a u stanovitih slučajevih i ista carinarska straža, u koliko lugarsko osoblje mora imati jednako zakonito osposobljenje kako i ove straže (naime neporočnost, dobu godine, nesmije biti odano pijanstvu i t. d.). Ovakovi se dakle zahtjevi čine gledom na šumski zakon u zemljah, gdje pučanstvo nije uzgojeno u pravoužitničkih odnošajih, kao što to kod nas, te gdje uslied toga i šumski posjed veću važnost imade, nu i mi bismo mogli punim pravom tražiti privilegiranu obranu za naše lugarsko osoblje, već iz toga uzroka, da nebudenio vazda zadnji, ali kraj §§. 48, i 49= osnove šumskog zakona, moramo se zadovoljiti i tim, da ma i samo promjenu istih bar u sadanjem smislu polučimo. Dalje nam se mora nametnuti pitanje, kako će legislativa ove ustanove osnove primiti^ kad smo ini, inače konservativni šumari — sada na,jedanput tako liberalni? Nije li pri tom opravdana bojazan, da će se i pravedna obrana time na toliko stegnuti, da će vršenje čuvarske službe u obće iluzornom postati? Bodež jest po svojoj naravi oružje opredieljeno ponajviše za navalu, zato su njim providjene osobe i straže, koje uživaju privilegijum obrane, te koje si imadu njim, u njihovim zapovjedim nepokoravajućih se osobah, posluh izvojštiti bez težke tjelesne ozlede, nasuprot tome znamo, da se lugar samo braniti smije, i to obično proti sjekirom oboružanom đrvokradljivcu. Sjekira u rukuh đrvokrad- Ijivca pako, koji se š njom veoma vješto služiti znade, po našem je osvjedočenju takovo oružje, da se lugar bodežom proti istomu zaista obraniti neće moći, već će se prahom i olovom morati služiti — neće li podleći. Bodežom providjene osobe i straže vrše službu svoju vazda u selih ili u đružtvu svojih drugova, tako da jim za dokaz nuždnog prelaza od obrane bodežom k onoj hitcem — radi opravdanja pred sudom — svjedoka nemanjka, nasuprot opet vidimo našeg lugara u šumi vazda sama, tko će dakle njemu posvjedočiti, da se nije bodežom obraniti mogao? Kad za težku službu, svjestno vršenje svojih dužnosti i prestalu pogibelj dospije u dugotrajn u sudben u iztragu. Neće li ostati na njemu sjena, da se je neopravdano hitcem branio? hoće li se mu opet vjerovati kada bi se takov slučaj ponovio? Tužimo se obćenito, da naše lugarsko osoblje nevrši svoju službu energično i strogo, a s druge strane sami, osnovouj šumskog zakoiui, stvaramo odnošaje, pod kojimi bi i sada |