DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 63 — hvalevrieđne iznimke međju lugarskim osobljem morale malaksati, kako bi pako uz takove odnošaje djelovao primjer lugara, dospjevšeg u sudbenu iztragu radi uporabe hitca u pravednoj obrani, o tom bolje da i negovorimo. Time mislimo da smo dokazali da sravnivanje lugara sa drugom stražom i usljed toga oružanje istoga bodežom nije temeljito osnovano. Bodežom providjena puška neprikladna jest za prolaz u šumi, jer se puška najlakše nosi preko ramena, tako da na remenu vodoravno visi. Bodež čini nadalje lugaru pušku težju, koji i onako cjelodnevnom hranom i čekićem kvara dosta obterećen. Nemože li se dakle očekivati da će lugar, osobito tamo, gdje je od predpostavljenog si šumara odđaljen, a ponajpače za zločesta vremena, velikog sniega i t. d., bodež kadkada i doma ostaviti, pa ako onda na njega štetočinei navale, nepreostane mu drugo — pošto obranu hitcem nebi opravdati mogao, van da u bjegu svoj spas traži. Koliko bi to pako lugaru na čast i ugled služilo, netreba valjda spominjati. Pouzdano može se nadalje očekivati, da će drvokradljivci, znajući jednom, da se lugar mora prije svega bodežom braniti, još drzovitiji postati, kao da nam nije dosta i to, da imademo već i sada takvih^ kojim je di:vokradja zanatom. Slučaj pravedne obrane sgadja se u obće u našoj domovini vrlo riedko, (kako nam to svjedoči i „Šumarski list", koji nepropusti takva šta objaviti, pa ipak kako riedko i to čujemo) zato i jest naše mnienje, da ograničenje obrane,^kako to osnova šumskoga zakona propisuje, nije od prieke potrebe. Čujemo pako češće za ubojstvo lugara i navale na lugare, tako su na pr. u 3 godine, u Drežnici državni lugari Vlaisavljević i Žilić od drvokradljivica groznim načinom ubijeni, nemora li nam se dakle činiti, da bi mjesto ograničenja obrane, bilo umjestnije predložiti privilegiranu obranu, ili barem vis. zemaljsku vladu ovlastiti, da može u pojedinih slučajevih gdje pučanstvo drvokradju kao zanat tjera — te gdje se lugarskom osoblju protiviti običaje — dotičnim organom pravo privilegirane obrane, kako ju oružničtvo uživa, podieliti. Predlog još nije zakon, a više tražiti znači više dobiti. — 0 šuma u srezu kljuckom i okrugu pirotskom u SrbijK L U „Težaku" za g. 1885. nalazimo na strani 718. i sliedećih, članak odnoseći se na stanje šuma u srezu kljuckom u Srbiji, priobćen po našem sučlanu šumara g. J. M. Jek i ću, koji buduć doista zanimiv i poučan — eto u slieđećem donašamo: „Srez ključki može se podieliti u glavnom na dvie polovine, i to: iztočnu polovinu, koja zauzimlje podunavski kraj ili t. z. Ključ, i na zapadnu polovinu ili planinski kraj, koju polovinu zauzimaju starodrevne šume, o kojima 6e ovdje biti riež. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 64 — Ove šume spadaju u red obće narodnih šuma. a smatraju se kao ogranak ili produženje Miročkih planinu. Granice se od joga Brzopalanačkom šumom kod sela Reke, od zapada Golubinjskom šumom u srezu porečkom, od sjevera Dunajem a od iztoka se svojimi ogranci spuštaju u Ključ ovoga sreza. Pi´otežu se više u pravcu od juga k sjeveru i u tom pravcu mogu imati u pravoj liniji oko 25, a u protivnom pravcu t. j . od iztoka k napadu 15—20 kilometara duljine i po tome ciela površina ovih šuma iznaša od prilike 4—500 kvadratnih kilometara ili 40—50.000 hektara, no u samoj stvari obće narodnih šuma neima ni približno toliko, kao što će se to niže pokazati. Čitav lanac ovih šuma izpresjecau je mnogimi visi, brežuljci i uzvišenimi ravnicami, koje su čas jednoj čas drugoj strani svieta više manje okrenute, pa se s toga samo obćenito može reći, da su ove šume ponajviše jugoiztocnoj strani svojim- položajem okrenute. Zemljište je ponajviše absolutno šumsko tlo, s tora ipak razlikom što je negdje jaćeg, negdje slabijeg — a po gdjegdje i bez svake kulturne zemlje, posve kamenito tlo. Formacija je većinom vapnenasto stenje, a ovdje ondje izbija na površinu čas u većem čas u manjem razmjeru i kristalično škriljasto stenje. Gora je u glavnom hrastova i bukova i to tako, da čas prevladjuje jedna čas druga, no u obće može se reći, da u svih otvorenijih, ravnijih i nižjih položajih prevladjuje hrastova šuma, u višjih i zatvorenijih položajih pako bukova. Osim hrasta i bukve ima jošte i mečije Ijeske, graba, jasena, briesta, klena, mleća javora (dosta riedko), lipe, tise (samo na krševih Štrpca), brekinje i drugog šumskog drveća i šiblja. Vegetacija je ove gore različna, tako je po ravnijih položajih odnosno na mjestih, gdje je malo dublji i jaci sloj kulturne zemlje, i porast gore jači i življi, na takvih je mjestih mahom odrasla i dominirajuća hrastova ili bukova gora; na protiv na vrletnih mjestih, mjestih suviše utrtih, sa plitkim ili bez sloja kulturne zemlje, tu je i vegetacija gore sporija, na takvih su mjestih u obće sva drva kržljava i kreknjava, na ovakovih mjestih, mjesto hrasta i bukve kao glavnog šumskog drveća, mahom dominira sitno drveće, kao sitni grab, lipa, crni jasen, dren, glog i drugo šiblje. Mečije se Ijeske može skoro svuda naći, nu ponajviše je ima u okolici „Strpca", na mjestu zvanom „Vrtača", i obično je debljine 30-4 0 centimetara u promjeru, ali je mnogo čobanima oštećena, jer se i ova za brst stoke, kao i svako drugo drveće, sjeće. Karakteristično je, da se lipa, javor, mleć i briest vrlo riedko mogu naći kao sasvim odrasla,-krupna, prava, čista i zdrava debla kao što se takova po Jastrebu \ drugih naših planina nalaze. Lipa, koja. je narf> čito od dunavske strane u smjesi sa drugim drvećon), predstavlja samo kreknjavu g()ru. Nu ni hrastova gora nedosfiše bog zna kakovu debljinu, jer je riedko naći preko 5U centimetara u priečniku debolo drvo, koje bi uz to bilo snosobno -mm |
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 17 <-- 17 --> PDF |
~ Gr> — za gradju, no ponajviše je ima izmedju 30—40 cm. u prieCnfku debele i to tako liepa i prava stabki, da se od njih i po 20—25 met dugačkih greda izsjeći može. Bukove gore naprotiv ima i do jednog metra u priečniku debele, premda mjestimično i ova dosta kržljava. Iz ove obćenarodne nume ponajviše se sjeće hrastova — gorunova—gora za grede i merteke, a osim ove mnoga se gora osobito zimi i za brst koza zatire. Obće narodne šume, o kojih je ovdje govor, nalaze se u području sliedećih sela: rečke, grabovačke, bordeljske, tekijske, sinjske i nješto malo čeceračke obćine. U pogledu izvoza drva ponajravniji i ponajudesniji je kotar grabovački, a ponajvrletniji i ponajneudeKniji je kotar tekijske šume. U´živanjem ovih obćina, šutna je obćenarodna u ovome srezu tako oštećena i privatnim! zavati izprepletena, da će se grdje od ovoga još gdje u Srbiji težko naći. A ovo je postalo odtuda, što su sve spomenute obćine smatrale ovu šumu, kao svoju pravu svojinu, ili bolje rekši smatrale su ju kao pusto blago, pa su ju tako svake godine sjekle i dielile bez ikakvog reda i zakonitog puta. Sva dasadanja obližnja mjesta zauzimali su mahom starosjedioci, a na udaljenija mjesta svuda po obće narodnoj sumi naseljeni su stranci — došljaci iz drugih sela — i tako se nalazi onuda silesija njekakvih .Ungurijana", „Bufana". „Tančana", „Kriveljana", „Plavljana", „Gorniana" i t. d, koji sa svojom stokom na usamljenih salaših stalno po ovih šuma borave. Ovi su se naseljeniči sa salaši po svojoj volji po planini širili, ostavljajući za sobom mjesto šume golo polje, po tom su ovo prodavali drugome, a oni su opet drugo bolje zauzimali, i na taj su se način pojedini dužim obitavanjem u šumi i preprodavanjem iste osjegaravali i tapijama. Naročito su zauzimana sva bolje ravnija mjesta pod krupnom a osobito još i hrastovom goram, kao i ona mjesta koja su na medjah pojedinih obćina, jer su jedna od druge otimale, grabile i timi zavati, pravo svog kotara dokazivale. Osim toga naročito su dieljeni oni krajevi šuma koji se pored puteva i sa kojih su Kljucani t.j . one obćine koje, neimaju svoje šume, suhu goru nosile ili sirovu po dozvoli srezke oblasti sjekle. Pa šta više i ciganom je šuma dieljena. Obćina petrovoselska naseljena je od pre 30 godina sve iz samih doseljenih Crnogoraca i to usred obce narodne šume. Ovi Crnogorci, kojih sada ima oko 140 domova, pritežavahu u svojoj sobstvenosti razmjerno ponajravniji, gorom i })ašom najbogatiji dio planinske prostorije, koja se nalazi izmedju grabovačke, veliko-kamcničke, podvrške, sinske i tekijske šume u ovom i golubinske šume u porečkom srezu, i koja može imati u najmanju ruku na 7.500 hektara (po sadanjem popisu samo 4.24G hektara). U ovoj su prostoriji oni, t.j. Crnogorci, do danas jednom riečju svu šumu porazdielili, ostavivši samo Štrbački krš, na kojemu nemogu biti njive ni livade, niti ima tako krupne hrastove gore, na kome je dakle mjesto rodne zemlje 2 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 66 ™ krečnjak kamen, a mjesto hrastovih i bukovih greda, sitni grab, glog, trnje i drugo bez vriedaosti šumsko šiblje. Razđieljenu goru, neprestano sjekli pale i prodavaju, a krčevine zasejavaju Djekoliko godina, dokle im i ona prirodna plodnost traje — a ta na ovoj čisto šumskoj 2emlji nije duga ~ zatim opet prelaze na drugu krčevinu i to će tako sve dotle trajati, dokle i šume za tu cielj bude. Tko nije vidio, kako se krupna starodrevna gora na ovome ogranku Miroca i dan na dan predpotopskim načinom iztriebljuje, taj neka dodje do ovih Crnogoraca, gdje će vidjeti, kako se gora jednog ljeta dok je pod li^^ćem izsjeee a drugog ljeta s ugarkom upali, te „taj^lom^ pošto se je malo prosušio, za niekoliko dana a bogme i nedelja izgori. Šumaru je doista ovakove prizore sa šumom težko gledati, ali koja vajda, kad pomoći neima, a cisto mu se čini kao da sama gora šapuće onim riečma Njeguševim : „Suza moja neima roditelja, Nada mnom je nebo zatvoreno, Ne prima ni plača ni molitve." Naročito mnogo u oči pada, što i kraj postojećih do sada izlučenih prostorija pojedini pritežavaju po 30, 80 pa i do 100 hektara još neizkrčene šume, koju oni nezovu dosljedno zabranima no svojinii „njivami"!? pa su ih tako i kod okružnog suda ubaštinavali pod imenom njiva, jer vele: „ova nam je šuma za njive i data". Do ovolike provstorije šuma došli su pojedini ponajviše svojevoljnim zauzimanjem i kupovanjem jedan od drugoga, jer je bilo prilika, kad je trebalo samo zakrstiti jedno parče u šumi, pa je s tim već gotova svojina, bilo je i to, da su se ovi zabrani, koji se danas po 10—20 dukata prodaju, priečke prodavali po 10—20 groša- Jedni su se doseljivali, pa su šumu zauzimali, drugi su se izseljivali pa su zauzetu šumu preprodavali, i tako je sve to išlo, dokle se nije došlo do današnjeg stanja ovih šuma. Od posljednjih dvijuh trijuh godina odpočeli su mnogi da prodaju goru i za izvoz u inozemstvo, prodavali su po 70 i po 80 dukata jedan zabran, pa su tako i ove godine mnogo na prodaju navahli bih, naročito prije nego li se počeo kupiti porez, prodavali su pošto poto, samo da do para dodju. Oni su svu svoju pažnju obratili na iztriebljivanje gore, pa zato još nikakvih voćnjaka — nuzgred budi rečeno — a još manje vinograda na ovolikih šumskih krčevina ni pokusa radi podigli nisu i ako su pred 30 godina ovdje naseljeni; pa je i samo njihovo selo, koje je inače po nacrtu mjerničkom sagradjeno, ružno vidjeti bez ikakvog skoro voćnjaka ili bar kojeg drugog drveća kao što to jednom selu dolikuje. Velika je i neoprostiva pogrieška naših starih, što su ove ljude ovdje naselili, i ako ih od potomstva za to nepostigne kletva, blagoslov doista neće, jer je ovo čisto planinska zemlja, koja je prirodom odredjena da samo gora na njoj raste, pa šta će onda da rade ovi ljudi kad gore sasvim nestane,, a zemlja |
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 19 <-- 19 --> PDF |
~ 67 — ; je za poljslci rad neplodna, pa još bojati se, da neostane samorani kamen i crljuša, te da ovi naseljenici po tom budu izseljenici. U ostalom nestoji mnogo bolje u pogledu zavata ni s ostalimi krajevi šinna u ovome srezu, jer je sve zauzeto što je iole valjanije bilo, a ostavljeni su samo krševi, strmine, potoci, urvine i ostala neplodna i sa gorom lošija mjesta, što se sve objelodanilo prilikom sadanjeg popisa imanja. A da se doista obćinska i obće narodna šuma cieni kao pusto blago, vidi se još i iz toga, što su po dvojica i po trojica jednu te istu šumu pod imenom sobstvenosti u popisne knjige upisavali. Polag popisnih knjiga, onako kako su same obćine prilikom popisa svoju šumu prijavile, izlazi, da u prije spomenutih svijuh 9 obćinah, imade koje obćinskih (do 12.617 hektara) a koje javnih izpusta i obće narodnih šuma (do 6.824 hektara) svega 10.5413^ hektara. Ova ukupna šumska površina ipak suviše je mala, prema onom broju koji bi trebala da iznese prema napi-ed navedenoj ogromnoj geografskoj i fizičnoj prostoriji ovih šuma; ali kad se uzme u obzir ovo dvoje: da je najveći dio žitelja iz ovih obćina sa svojim imanjem i zavatima u rejonu ove obćenarodne šume i to tako nepravilno po šumi razturena, da im se sbog toga nikakva kraja uhvatiti nemože; i drugo, da je mjerenje ovih šuma sasvim netočno bilo, a po negdje ni mjereno nije, već je samo onako od oka cienjeno ~^~ onda je i ovaj broj dosta znatan, premda se na točnost istog nemože računati. Iz gornjeg pregleda vidi se još i to, da je skoro duplo više prijavljene šume upisano na ime ,,obćinske utrine" no što je uzeto pod račun „javnih izpusta" i obćenarodnih šuma, a trebalo bi obratno da bude, i kad bi se baš strogo cienilo, ne bi imalo ni 200 hektara čisto obćinskih utrina. Naročito u oči pada, kako je obćina tekijska grdnu prostoriju obćenarodnih šuma upisala pod imenom svoje obćinske utrine, a medjutim, po smislu § 4. postojeće ,,šumske uredbe´^, jedva ako bi možda imala pravo na 12 dio od cielokupnog iznosa (11.240 hektara), da ga za doista podpunim zakonskim pravom svojom utrinom, odnosno šumom, koju je sama odgojila, nazvati može. TJ ostalom, nijedna skoro obćina nepriznaje nikakvu obćenarođnu šumu, već sve vele, da je to njihova šuma, s kojom su od vajkada same razpolagale. Da je ova šuma po smislu § 3. „šumske uredbe" doista obćenarodna, to stoji, a da su doista same obćinske oblasti s istom razpolagale i to stoji, jer su sami kmetovi i obćinsku i obćenarođnu šumu dielili bez ikakvog zakonskog oslona i obzira na § 56. i 59. „šumske uredbe" što se tvrdi i mnogimi uvjerenji, koja su kmetovi izthrvali o svojini pojedinih zavata i u ovih šumah, i kojimi se dokazi nuiogi zavatinari danas pravdaju, kad se od strane državnog šumara za koji zavat obtuže. Pred dolazak povjerenstva, koje imaše obaviti popis posjeda, kad su pojedini svoje imanje radi prijave premjeravali, tada je svaki, gdje mu je samo moguće na ruci bilo, zahvatio i domjerio još i po nješto od obćenarodne ili |
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 68 — obćinske šume, pa je povjerenstvu prijavio pod imenom svog zabrana, ili zemlje pod gorom ili pod imenom svoje njive. Tada je svaki mislio, da je ovo posliednji i najsgodniji cas, kad se jo?^ štogod od obćenarodne i obćinske sume prisvojiti može, a tom se je prilikom i vjerovalo, da baš nije ni kažnjivo muzeti šumu, kad se samo državi prijavi i za nju plaća. Usljed toga su pojedini i nevjerojatne velike prostorije šumske u prijavnu knjigu upisivali i popisnom povjerenstvu na upis podnašali, no čim se je zato saznalo, obratilo je povjerenstvo veću pažnju, te je takav u})is dosta puta i spriečila, no i pored svekolike pažnje, opet je mnoga šuma u ovome srezu izdjelana i pod imenom privatnog imanja u popisne knjige upisana. Na ovom nam se mjestu nameće pitanje: a zašto se ovdašnji sviet oko tolikog prisvajanja šuma grabi i to baš sada, kad se po imanje porez udara, i kad se za sigurno znade, da će se s time i više poreza plaćati, a medjutim ni samo zemljište po sebi cisto šumsko i nije ni za kakvu drugu koristnu upotrebu osim samo za šumu? Kad bi se doista imalo na umu samo zemljište odnosno njegova koristna upotreba, onda ne samo da nebi tolikog zauzeća bilo, no bi se šta više i od sobstvene zemlje ruke držale, ali se naročito pri tih zauzećib na umu imade samo gora. Ovdašnje su šume s dvie strane Dunavom obkoljene, u neposrednoj Su blizini Austro - Ugarske i Vlaške, a nisu daleko ni od Bugarske države, i po tome su za promet na tako sgodnom položaju, kakvi su položaji dosta ricdki. k od niekoliko godina ovamo, gora je ovdje dosta ciena sbog velikog izvoza u inozemstvo, pa se zato svaki i otima da što više gore prisvoji, za koju za sigurno može više iii manje novaca dobiti, a što se koga tiče što će ran na posljedku ostati samorana prijuša: on će je ako može rarliti, a ako ne, dići će ruke od nje i ostaviti je državi, obćini ili svakojako u nasliedje mlađjirna. 0 svemu ovom se pisac ovih redaka uvjerio, naime: jedan je prodao goru iz svoga zavata, na koji je, veli, dobio pi´avo sobstvenosti time. što je više godina tu sa svojom stokom boravio i „goru očuvao", no pošto je kupac istu goru izsjekao, te je mjesto zabrana ostala gola prjjusa, onrJa on prodavaoc, nije htio hotimice prijaviti popisnom povjerenstvu i ovu „prljušu´S rekavši „briga me, za goru sam uzeo 70 dukata, a prljuša mi netreba, neka stoji obćini i državi", ali ipak kmetovi su mu sasvim pravo i tu „prljušu" kod povjerenstva u njegovo imanje uvrstili. Sječu gore u spomenutih obćenarodnib šumah za privatnu potrebu pojedinih dozvoljava srezka oblast, i to samo u tolikoj mjeri, u koliko se može na put da stane nenadležnom dozvoljavanju dotičnih obćinskih oblasti, odnosno u toliko samo, u koliko se pojedina lica za tu dozvolu i obraćaju srezkoj oblasti. U obće uzevši, ovdje se razmjerno vrio malo „šumskih objava´´ izdaje od strane ove srezke oblasti, a to je zato: |
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 21 <-- 21 --> PDF |
V 1. bto mnogi ovdašnji planinci imadu svoje zabrane, odnosno zavate, u kojima ne samo za svoju domaću potrebu sjeku, no i dru^i>im — Ključanom — za svakovrstan gradju prodaju, u čemu su Petrovoselci ponajbogatiji. 2. Sto si i same obćine prisvajaju vlast, da sječu dozvoljavaju, jer vele da je to njihova občinska i obćenarodna šuma. 3. bto se za sječu u obćenarodnih šumah po postojećoj naredbi dozvoljava bezplatno samo po 8 drveta godimice i to većinom bukova, i 4. Sto su po obćenarodnih šumah sva bliža za sječu udesnija i sa boljom gorom mjesta zauzeta, tako da su za obćenarodnu šumu ostavljena samo vrletna, nepristupna i sa gorom lošija mjesta. Čuvanje obćenarodnih šuma povjereno je u ovomu srezu tek od pre 5 do 6 godina državnim šumarom, sa postavljanjem kojih bilo je već zakašnjeno, jer je do tog doba mijveći dio šuma bio odieljen i u rukuh pojedinih. Pa i samiml državnimi šumari nije se moglo mnogo pomoći, odnosno na kraj stati uobičajnoj diobi šuma i sječi gore ponajviše iz toga uzroka, što su sve obćine činile više manje zaprieka, kako bi državni šumar što riedje u njihove šume dolazio, jer su smatrale, da on ima posla samo sa državnom šumom, a ne s njihovom obćinskom, pa su tako i dalje s ovom šumom razpolagale po svojoj staroj praktici, bez ikakvog skoro obzira na kakov zakoniti red pa makar da su to baš i čisto obćinske šume. U ovom pogledu Vel. Kamenička je obćina od svijuh ostalih najveće smetnje svim državnim šumarom pravila. , . U istoj obćini htjeli su jednom usred obćinske sjednice državnoga šumara zlostaviti, samo zato, što im je ovaj izvjestne zavate osporavao, a bilo je i to, da kmet predsjednik iste obćine nije ni dao državnom šumaru u planinu ići, rekavši mu: „čekaj, đa pitam g. kapetana, dali da te u šumu pustim ili ne". Eto u kakvom su položaju državni šumari, u ovom srezu bih. Pa i danas je državnom šumaru od strane obćina mala pomoć za čuvanje šuma i sastoji se skoro jedinstveno u držanju svojih obćinskih šumara, (lugara) no kako se za ove postavljaju obično ljudi, koji su i sami gorosječci i zavatinari, to je i od ovih jedina usluga samo ta, što državnoga šumara kroz planinu prate, inače je od njih slaba korist za hvatanje i pronalaženje šumskih štetočinaca. Baš i koji su sasvim pošteni ljudi, oni se kao takovi nemogu dugo održati u svojoj službi, jedno sbog sasvim male plaće, i drugo sbog toga, što stoje pod´ neposrednom kmetovskom vlašću, pa moraju raditi sve po uputstvu kmetova, koji opet teže da svaku zloporabu sa šumom i obćenarodnom i obćinskom državnom šumaru zataje i da se sve onako po starom običaju ide. U obće pošteni se ljudi u službi obćinskih lugara nemogu održati, jer je" uviek većina na strani gorosječaca, zavatinara i inih šumskih prestupnika. Prema ovakovom pako stanju šuma, nije moguće državnom šumaru izvrši vati naredbe predpostavljenih oblastih, niti stvarno uticati na podizanje, gojenje i upotrebu šuma po načelih šumarske nauke^ |
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 70, 1 s toga, zakljufiujiić g. Jekić svoj izvještaj, iztlće još, da bi u interesu šuma ondašnjega sreza neobhoduo nuždiio bilo: 1. Da se obćenarodna šuma valjano omedjaši. 2. Da se sa zavatima raščisti. 3. Da se postave dva čuvara kao pomoć državnom šumaru. 4. Da i državni šumar i svi čuvari šuma budu zakleti, i 5. Da se naprave potrebni stanovi za državnog šumara kao i čuvare suma. Svršava pako sliedećom izjavom: „Predstavljajući hrđjavo stanje ovdašnjih šuma, a donjekle i način, kako da se to popravi, držim, da malo što bolje stoji i po drugih krajevih naših šuma, i da je već sajzrielo mišljenje, kako kod vlade, tako i kod narodnog predstavništva, da se jedared ozbiljno pregne na uredjenje našega do sada posve zanemarenoga šumarstva.* IL Gradić Pirot i njegovo okružje, prečesto bje spominjano u netom svršenom ratu. — Danas ćemo pako u sliedećem spomenuti, što o šumarstvu tamošnjega kraja, u istom „Težaku" saobćio g. Svetislav M. Stojanović, popunjujuć tako gori iztakuuto u pogledu stanja šumarstva u kraljevini Srbiji. Odnosni članak glasi: „Ova grana privredna, koja je tako reći sjedne strane neizcrpivi izvor za namirenje najvažnijih ljudskih potreba, a s druge, obće dobro naroda i njegovoga kulturnoga života, u ovom okrugu, morala je podleći surovosti, upravo ne obrazovanosti Turaka, koji su doduše samo gledali da svoj duboki džep pune, a da nikako nepomladjuju, neobzirući se na posljedice, da će nastati loše stanje u svakom pogledu. To je njima deveta briga bila, da se staraju za šumarstvo ^ šume, u kojih cio sviet pored materijalne koristi što ju vuće, nalazi još i uživanja; njima je glavno bilo, da ´se tamane, jer im je u mozgu više preovladala bojazan, — no gornja blagodat šuma, — da će se po njih čuvati narušioci državnog reda i poredka — hajduci, koji će im dosadjivati. Ta pomisao i bojazan sasvim je opravdana; jer kad u državi, kao stoje Turska, nevlađa zakon, no samovolja i bezgraničnost aga i spahija, onda na svaki način, šume u stvari i služe kao utočište Ijudih, koji hoće tim putem da se osvete i da zadovolje unutarnje humane osjećaje- S tog gledišta Turci su jako pazili, da se šume nepodižn, pored toga pako, gdje je samo moguće, da se izvuče, izvlačili su i upropašćivali nemilice, a o podmladku nisu ni sanjali, a kamo li pomišljali. Primjera radi, da navedem jedno mjestance u okolici, upravo nad samim selom V. Lukanje u srezu visočkom, sa južne strane, gdje se vidjeva jedno 70 komada cerića, koji po kakvoći 1 starosti svojoj pokazuju, da je tu nekada morala biti grdna šuma. U stvari tako je i bilo. No Turci su ovu šumu pred 20 godina, radi podmirenja državnih potreba, a naime za stupove bv/^ojavne i mostove iz3jekli. I od one grdne šume, samo je ostalo 70 stabala ! |
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 71 -^ ´ I usljeđ takovoga stanja starih šuma u ovom okrugu i neirna, izuzimajući sjeverui i sjevevo-iztočni kraj sreza visockog, sada na granici bugarskoj, već su posvuda tek saiao pođmlađe izdanacke. Na uajvišjih brdina i planina, onamo, gdje čovječja ruka sa sjekirom nemože da dopre, ili nernože da se izvodi, tamo ima šuma, i to samo bukova- Ovakovih pUnina ima u srezu visočkom, gdje su t, z. zavati. Tamo ima niekoliko po nazivu zavata, u kojih stoka boravi, i ukupno uzevši, protežu se u površini od 2 sata u duljinu, a u širina na 1—1*5 sata. Prostiru se pako u pravcu sjevernom i sjevero-iztočnom. U tih šumab, nalazi se ponajviše bukva, crni jasen i grab, a i po nieki čbunić smreke. No pored ovog drveća, nahodi se odvojeno i po nieko drvo jelovo. Suma je sve donle, dokle se može kolima i saonicama proći, razriedjena, i drva su se sva pokvarila, cvorovita, bolestna i zakržljavila, tako, da ni za manju ni za veću gradju sposobna nisu. No onamo, gdje se nernože proći, tamo je opet bukova šuma, što no kažu do neba uzrastla. Prava, čista i da nernože bolje biti za japiju. Usljed toga se drva, što se nemogu da proriedjuju, uzrastla tanka, prava i visoka, nahode iskrućena ili polomljena, jer i povetarac u stanju je, kao što je poznato, bukvu oboriti. Promatrajući okolicu, nebi se mogla ta šuma eksploitisati, jer se nernože naći sgodna mjesta za komunikaciju, te bi trebalo k tomu golemih žrtava. Šuma bukova u ovih je planina stara 70—100 godina. Položaj je ovih šuma sa jedne strane vrlo strm, a uz to sa sjeverne strane nezaklonjen. Zemlja je pokrivena djelomice sušnjem i drugimi odpadci, djelomice i opet raznimi travami, paprati i malinami. Unutarnja osebina zemljišta pako takova je, da imade dovoljno humusa. Osim ovih planina imade i šumarica t. j . imade podmladka u cielom okrugu, nu sve iz paajeva podignutog; jer kao što je već navedeno, nije se nigda ni poćekalo, dok šuma može raditi- Bukva prevladjuje na,svih planinskih mjestih, inaće najčešće se vidja mlada gora: bieloga i crnoga grabića, crnoga jasena, obične Ijeske, (a veoma riedko divlje ili mečije Ijeske). Čistih šuma t. j . onakovih, koje se sastoje iz jedne vrsti drveća, mogao sam veoma riedko vidjeti u cielom okrugu, već samo mješovite od navedenih vrstih. Premda ima i čistih, ali su to mali kompleksi. Jednu liepu 3—5-godišnju hrastovu branjevinu vidjeh u kotaru sela Gradišta, sreza belopalanačkog na samoj granici ovog i niskog okruga. Što su Turci izsjekli i očistili, bilo je njekada i prošlo, a sada se nrogu povoljno izraziti, da se u koliko je moguće, veća posvećuje pažnja pomljadjivanju, što se vidi iz primjera, gdje seljaci složno tamane koze, samo da ili podmladak održe i očuvaju, ili da ogoljećena brda i visove, koji imaju panjeva, iz kojih će se podmladak podići, gledaju da pošume, te da se opet balista gora, koja je prije tu postojala. Korist i važnost šume, za koju ovoliku pažnju poklanjaju, |
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 24 <-- 24 --> PDF |
" 72 ~ jedino cieoe ovdašnji zemljodjelci za hranu stoke i prodaju, dakle više za materijalne dobiti ciene važnost; inače neimaju nikakvib drugih obzira, premda bi trebalo da imaju, jer im očigledan primjer pokazuje uticaj pošumljenih mjesta u pogledu odklanjanja poplave. Da to potvrdim ovim faktom. Selo Brlog u srezu visockom, leži u jednom uzkom prosjeku izmedju brda, od kojih je ono, pošav iz Ržane, s lieve strane pošumljeno mladom gorom, a ono s desne ne baš tako golo, ali tek riedkom šumaricom obraslo, i kiša, koja je padala 12. srpnja ove godine, pokazala je svu svoju silu i surovost, kad neima nikakovih smetnja na putu. Ter žalostno je bilo vidjeti, kako su njive žitne i kukuruzne s desne strane prošle. Tu je miilj, tu je kamenje, tu je oboreno i zaravnjeno žito sa zemljom, tu su kukuruzni strukovi oboreni, i najzad put kolski, na više mjestah i prevaljen i zatrpan kamenjem, a s Ijeve strane gdje šuma korjen zahvatila i podpuno obrasla, te gdje neima nikojih prophmka od sjećenja šume, — toga neima. Ovakovih očitih primjera ima sijaset u ovom okrugu. No docnije će se svakako pošumiti ova gola mjesta, samo ako održe seljaci zadatu rieč, da će koze zatirati. Osim ovog njihovog jednoglasnog dogovora i sporazumka, i obćina a i pojedina sela staju na put zatiranju šume, uz državne šumare, koji u vidu nieke vlasti zabranjuju tamanenje šume. 0 tome, da li seljaci zavataju ili prisvajaju t. z. državne šume, navodim, da takvih šuma ima sada njekollko, koje su prije kao svojina pojedinih okolnih seljana bile, ali su sada, koje svojevoljno, a koje silom oduzete i uredjene kao državne, odnosno obćenarodne. Tako su na pr. zavati, kojih ima 9—10, svi državni, a uzeti su silom od seljana kod oslobodjenja ovoga kraja. Služnosti u ovih šumah postoje sliedeće: 1. služnost neograničenog prava popaše; i 2. služnost sa neograničenim pravom na suha izpravljena ili oborena po zemlji drva. 1 ako su ove služnosti, ipak slabo mogu uticati na tamanenje šume; jer eksploitacije se tako ogromne ne vrše, a šuma je opet velika, te nikakve štete nečini, izuzimajući služnost na kupljenje drva, kod koje se obaraju drva, i onako po šumi leže obaljena ili nagnuta — nedosjećena, usljed čega podržavajuć se na susjednom drveću, i najmanji povjetarac u stanju je pod ovakvimi okolnostnii, da obori i ona drva, koja nisu sjećena. Eto to je jedina mana ove služnosti. Nikakvih velikih sjeća nije bilo, osim što po nieki odsjeće, te prema tome neima se ništa kazati. Drva služe u ovom kraju i zanatlijam, i za prodaju i za domaće potrebe. Zanatlije — kačari u selu Dojkincu sreza visočkog, i u selu Studenu sreza lužinčkog, sjeku šumu, i to prvi jelovinu, a drugi bukovinu ili hrastovinu za pravljenje bačva, plakarija, buradi, čuture i ostale domaće stvari za tečnosti. Drva za ogriev, ili ove stvari izradjene, donose radi prodaje ili u varoš pred berbu vinogradarsku, ili vinodjelci idu naročito do zanatlija u spomenutih mjestih, te plakarije i druge sudove naručuju i ovi izradjuju, inače se na okolišne trgove nikuda neiznose. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 73 — Drva za ogriev ili obliku nekalcvog drugog sortinienta nikuda se neizriose. Sume stradaju ili od sniega, kad se polome grane, ili od prevelike vrućine, ili, od grada. Obadva ova posliednja slučaja, vidio aani, i šuma na takovih mjesiih, gdje se je takav slučaj dogodio, morala je iznova potjerati. Od vrućine bilo je na više mjestah slučaj, gdje su se drva osušila, a od grada desio se slučaj kod sela Zaokovca idući za Temsku, mjeseca svibnja, i šuma je sada ponovno potjerala i zalistala. Divljači ima u planinah sreza visočkog a i po drugih planina, ali u malom. Imade medvjeda, jelena, srna i divljih svinja. Medvjedi ne samo što vršljaju šumu i kidaju ogranke, no izlazeći van šume, grdno tamane i zatiru kukuruzna polja, koja se nalaze po visokih ravnina. Ostala divljač uništuje mlade izdanke. Konačno mi je ovdje navesti, da uredjenje šuma nikakovo nije bilo do sada. Ono što nije bilo za vrieme turske vladavine, ima i snnsla, ali što se sada čeka i okljeva, to je, držim lako pitanje, na koje treba dolični da odgovore. Držim, da je neobhodno nuždno, da se jednom uredjenjem šumarstva odpočne, jer inače docnije tko zna, da li će posljedice biti drugčije, no što su po unutrašnjosti Srbije. I onda, na koga, i na šta, ima da se potužimo, kad se kasnije dosjetimo, da uredjujemo šume. Vrieme je sada. Dakle pristupimo. Komunikacionalnih sredstva neima; a i ono što se ima, do zla Boga je hrdjavo; jer vodenih neima, a suha su nezgodna, te ne samo što nemože i ono drveće da izvozi, već jako smeta i u pogledu proizvodnje drveta. Inače mogli bi se znatno umnožiti, razviti i podići drvodjelski zanati za ove planinske krajeve, kojih obitavaoci i onako čemerno žive sbog oskudice na plodnih zemljištih. Od šumskih obrta, najvažniji jest pougljivanje. Ugljen ili djumur se u grdnoj količini upotrebljuje, jer se gradjani varoši Pirota ne samo griju zimi sredstvom zapaljenog ugljena i mangalima, već se i jela u kuhinji gotove na njemu, te je tako jaka potrošba izazvala veoma veliku proizvodnju; osim toga ovu veliku proizvodnju, sjegurno su prouzročili Turci, pošto su uvidjeli, da se tim načinom šuma nemilice tamanila, a to je jako godilo njihovim krajnim i gadnim namjeram. Od ove proizvodnje narod planinski dobiva liepe pare, jer ga on jedino i proizvodi. Nu sada se već u manjoj količini proizvodi, pošto se zabranjuje sjećenje gore. Mjesto za ugljaru izbiraju, a pri izboru ravnaju se prema tome, da ima dovoljno busena, da nije kamenito tlo, i najzad da nije podvodno. Ugljare prave obično na ovaj način: zabiju četiri kolca unakrst, i to u razmaku od 2 stope, izmedju kojih kolaca naslažu cjepanice, te obrazuju kao jedan sanduk bunarski, koji će da posluži kao ognjište. Visina ovih košara iznosi tri do četiri metra, do koje i naslažu, i to horizontalno cjepanice i ogranke, a u širinu do G metara. Kad bude naslagano, onda biisenje naslažu povrh cjepanica a zatim nanesu žar, i kroz onaj otvor — sanduk — ubace na dno, usljed čega se drva zapale. Pošto se drva razgore, |
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 26 <-- 26 --> PDF |
i,-Wl%ltli:irJtiiiiTiiplnwiiiB| ^ u — to onda m vrhu i oko vrha, naprave ujekoliko rupa, koje nazivlju ,,ravinjkama´S i kada se gornja partija ispeče, zapuue one rupe, a otvore niže, i tako postepeoo rade, dok se nedodje do dna. Punjenje biva obično za 100 tovara, i peče se za jednu nedjelju računajući tu i noći. Za žeženje ugljena upotriebljuju ove vrsti šumskog drveća, cer, jasen, bukvu, Ijeskii i t. d, Medjutira od ovih vrstih opet najradje upotriebljuju cer, radi goriva, a za barut Ijeskovinu i jasenovinn. Jasenov ugljen vele da je najbolji. Prodaje se oka po 8 dinarskih para. Mnogo se drva troši takodjer i kod krečanja t. j . pečenja vapna, koje se ovuda u velike i prodaje radi proizvadja. Na 1000 oka kreča troše obično 4 kola drva. Najzad da navedem, da se jedino seljaci sela Rijevea zanimaju kopanjem biljke „Gorocviet" (salep), od čijeg korjena, koji izgleda kao formalni prstići, salepčije prave salep. Za vrieme turske vlade u ovom kraju, Rijevčani su liepe pare zaradjivali, prodavajući salep; jer im je onda slobodno bilo tumarati po livadama i planinah oko „sv. Nikole", te ga kopati; ali sada im je zabranjeno slobodno tumarenje po šumah, a privatni pritežaoci nedaju im da idu po livadah, te da ga kopaju, pošto se time livade kvare — riju. Ovom neprilikom učinjena im je velika nepravda, jer im je nemoguće da do zarade dodju, pošto sn kopali po 200 — 400 oka, a prodavali su oku po 4 dinara trgovcem, koji sa strane dohize naročito radi kupovanja salepa. Budućnost suma zagrebačke gore. Piše Josip EtiingePj kr. katastr. šumarski nadzornik. Zagrebačka gora uzdiže se od jugo-zapada t. j . od porezne obćine „Podsused "^ prema sjevero-iztoku do porezne obćine ^Planina" u duljini od preko 22 kilometra. Na njoj se iztiču pojedini prostrani vrhunci, svojimi čunjastimi glavicama; najviša joj. je točka „Sljeme" (sa 1035 m. n. m. v.) južna strana gore spušta se polagano prema Zagrebu i savskoj nizini, dočim sjeverna prema Zagorju leži. Gledora na visinu ne nalazimo u toj gori duboko urezanih jaraka, iz kojih bi se strmi briegovi uzdizali- Gora obiluje izvori, čineć prema godišnjoj dobi sad veće sad manje potoke, koji često i do bujica narasti mogu. Šumsko tlo sačinjava u obće crnica zemlja, mjestimice pjeskovita, gnjila s naslagom lišća, a dolazi i kamenita gnjila, dočim je podloga većim djelom škriljavac a mjestimice vapnenac i bjelutak; u samih dolovih pojavljuju se crni škriljevci, brusilovci, (koji su mjestimice osobito puni) te zlatu uahčne rude, pinta i željezne pakovine. Od nalazećih se vrstih drveća najpretežnija je bukva, mjestimice na vrhuncih opaziti je jelu i omoriku, koje će ipak po mome mnienju biti tuj |