DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 66 ™
krečnjak kamen, a mjesto hrastovih i bukovih greda, sitni grab, glog, trnje i
drugo bez vriedaosti šumsko šiblje.


Razđieljenu goru, neprestano sjekli pale i prodavaju, a krčevine zasejavaju
Djekoliko godina, dokle im i ona prirodna plodnost traje — a ta na ovoj čisto
šumskoj 2emlji nije duga ~ zatim opet prelaze na drugu krčevinu i to će tako
sve dotle trajati, dokle i šume za tu cielj bude.


Tko nije vidio, kako se krupna starodrevna gora na ovome ogranku
Miroca i dan na dan predpotopskim načinom iztriebljuje, taj neka dodje do
ovih Crnogoraca, gdje će vidjeti, kako se gora jednog ljeta dok je pod li^^ćem
izsjeee a drugog ljeta s ugarkom upali, te „taj^lom^ pošto se je malo prosušio,
za niekoliko dana a bogme i nedelja izgori. Šumaru je doista ovakove prizore
sa šumom težko gledati, ali koja vajda, kad pomoći neima, a cisto mu se čini
kao da sama gora šapuće onim riečma Njeguševim :


„Suza moja neima roditelja,
Nada mnom je nebo zatvoreno,
Ne prima ni plača ni molitve."


Naročito mnogo u oči pada, što i kraj postojećih do sada izlučenih prostorija
pojedini pritežavaju po 30, 80 pa i do 100 hektara još neizkrčene šume,
koju oni nezovu dosljedno zabranima no svojinii „njivami"!? pa su ih tako i
kod okružnog suda ubaštinavali pod imenom njiva, jer vele: „ova nam je šuma
za njive i data".


Do ovolike provstorije šuma došli su pojedini ponajviše svojevoljnim zauzimanjem
i kupovanjem jedan od drugoga, jer je bilo prilika, kad je trebalo
samo zakrstiti jedno parče u šumi, pa je s tim već gotova svojina, bilo je i to,
da su se ovi zabrani, koji se danas po 10—20 dukata prodaju, priečke prodavali
po 10—20 groša- Jedni su se doseljivali, pa su šumu zauzimali, drugi
su se izseljivali pa su zauzetu šumu preprodavali, i tako je sve to išlo, dokle
se nije došlo do današnjeg stanja ovih šuma.


Od posljednjih dvijuh trijuh godina odpočeli su mnogi da prodaju goru i za
izvoz u inozemstvo, prodavali su po 70 i po 80 dukata jedan zabran, pa su
tako i ove godine mnogo na prodaju navahli bih, naročito prije nego li se počeo
kupiti porez, prodavali su pošto poto, samo da do para dodju.


Oni su svu svoju pažnju obratili na iztriebljivanje gore, pa zato još nikakvih
voćnjaka — nuzgred budi rečeno — a još manje vinograda na ovolikih
šumskih krčevina ni pokusa radi podigli nisu i ako su pred 30 godina ovdje
naseljeni; pa je i samo njihovo selo, koje je inače po nacrtu mjerničkom sagradjeno,
ružno vidjeti bez ikakvog skoro voćnjaka ili bar kojeg drugog drveća
kao što to jednom selu dolikuje.


Velika je i neoprostiva pogrieška naših starih, što su ove ljude ovdje
naselili, i ako ih od potomstva za to nepostigne kletva, blagoslov doista neće,
jer je ovo čisto planinska zemlja, koja je prirodom odredjena da samo gora na
njoj raste, pa šta će onda da rade ovi ljudi kad gore sasvim nestane,, a zemlja