DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 19 <-- 19 --> PDF |
~ 67 — ; je za poljslci rad neplodna, pa još bojati se, da neostane samorani kamen i crljuša, te da ovi naseljenici po tom budu izseljenici. U ostalom nestoji mnogo bolje u pogledu zavata ni s ostalimi krajevi šinna u ovome srezu, jer je sve zauzeto što je iole valjanije bilo, a ostavljeni su samo krševi, strmine, potoci, urvine i ostala neplodna i sa gorom lošija mjesta, što se sve objelodanilo prilikom sadanjeg popisa imanja. A da se doista obćinska i obće narodna šuma cieni kao pusto blago, vidi se još i iz toga, što su po dvojica i po trojica jednu te istu šumu pod imenom sobstvenosti u popisne knjige upisavali. Polag popisnih knjiga, onako kako su same obćine prilikom popisa svoju šumu prijavile, izlazi, da u prije spomenutih svijuh 9 obćinah, imade koje obćinskih (do 12.617 hektara) a koje javnih izpusta i obće narodnih šuma (do 6.824 hektara) svega 10.5413^ hektara. Ova ukupna šumska površina ipak suviše je mala, prema onom broju koji bi trebala da iznese prema napi-ed navedenoj ogromnoj geografskoj i fizičnoj prostoriji ovih šuma; ali kad se uzme u obzir ovo dvoje: da je najveći dio žitelja iz ovih obćina sa svojim imanjem i zavatima u rejonu ove obćenarodne šume i to tako nepravilno po šumi razturena, da im se sbog toga nikakva kraja uhvatiti nemože; i drugo, da je mjerenje ovih šuma sasvim netočno bilo, a po negdje ni mjereno nije, već je samo onako od oka cienjeno ~^~ onda je i ovaj broj dosta znatan, premda se na točnost istog nemože računati. Iz gornjeg pregleda vidi se još i to, da je skoro duplo više prijavljene šume upisano na ime ,,obćinske utrine" no što je uzeto pod račun „javnih izpusta" i obćenarodnih šuma, a trebalo bi obratno da bude, i kad bi se baš strogo cienilo, ne bi imalo ni 200 hektara čisto obćinskih utrina. Naročito u oči pada, kako je obćina tekijska grdnu prostoriju obćenarodnih šuma upisala pod imenom svoje obćinske utrine, a medjutim, po smislu § 4. postojeće ,,šumske uredbe´^, jedva ako bi možda imala pravo na 12 dio od cielokupnog iznosa (11.240 hektara), da ga za doista podpunim zakonskim pravom svojom utrinom, odnosno šumom, koju je sama odgojila, nazvati može. TJ ostalom, nijedna skoro obćina nepriznaje nikakvu obćenarođnu šumu, već sve vele, da je to njihova šuma, s kojom su od vajkada same razpolagale. Da je ova šuma po smislu § 3. „šumske uredbe" doista obćenarodna, to stoji, a da su doista same obćinske oblasti s istom razpolagale i to stoji, jer su sami kmetovi i obćinsku i obćenarođnu šumu dielili bez ikakvog zakonskog oslona i obzira na § 56. i 59. „šumske uredbe" što se tvrdi i mnogimi uvjerenji, koja su kmetovi izthrvali o svojini pojedinih zavata i u ovih šumah, i kojimi se dokazi nuiogi zavatinari danas pravdaju, kad se od strane državnog šumara za koji zavat obtuže. Pred dolazak povjerenstva, koje imaše obaviti popis posjeda, kad su pojedini svoje imanje radi prijave premjeravali, tada je svaki, gdje mu je samo moguće na ruci bilo, zahvatio i domjerio još i po nješto od obćenarodne ili |