DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 2 <-- 2 --> PDF |
— 50 — K pitanju pomladjivanja posavskih hrastika, Razpravlja Josip Kozarac, kr. šumar. Prigodom skupštine šumarskoga đružtva, sazvane lanjske godine u Novu Gradišku, povjeri mi upravljajući odbor izvjestiteljstvo u predmetu razprave: jjKoji su uzroci, da posavske zabrane postale naravskim pomladjivanjem mjesto hrastika većim dieloni jasenovina i briestovina zaprema, i koje bi mjere proti tomu poprimiti valjalo?" Kako medjutim do sastanka tog došlo nije, to ću eto u sliedećem razviti svoje nazore u upitnom predmetu, i to načinom, kojim mišljah rečeno pitanje razpravljati prigodom same skupštine. Do pred kratko vrieme bili su slavonski hrastici mrtav kapital: ostariše i podjoše se dobrano sušiti, dok im se napokon upozna prava vriednost. Nu jedva taj cas kucnu i već se na.´^i junaci stvoriše u obliku dužica na sisačkom i tršćanskom trgu; to se sbilo tako brzo, da nitko ni pomislio nije na kakovo lukrativnije unovčenje. Taj pretvorbeni proces banuo i pošto je toli naglo, da nas je posve zatekao, neostaviv nam niti vremena, da onako zdravo i ozbiljno na budućnost, na pomladak tih hrastika pomislimo. Sad, kad se iz prvog obilja i razkošja prenusmo, iznenadi nas na naših zabranah neočekivan i nemio gost, zovu ga: Fraxinus excelsior! G-dje je dosada to strašilo šumara bilo?! Kako rekoh, do nedavna bili su naši hrastici mrtva glavnica; sav drvni užitak, što su nam ga pružali, bila su pravoužitnikom putem priebora davana više manje polusuha stabla; osim toga, radilo je niekoliko bačvara pintarsku robu, nu u posve neznatnoj množini. Ono niekoliko čistih sječina, što od te dobe datiraju, pomladjeno je sijanjem pod motiku (uz vojnički nadzor), te se može reći, da su svi mladi sada 20 do 40-godišnji hrastici iz te periode skoro bez iznimke uzorni, te jedva čekaju, da se progale. — U to vrieme pade i živahnija ti-ažba za dtigom, te u taj čas odzvoni i našoj hrastovinil U nepreglednih, tamnih posavskih šumah, otvoriše se 100—500 jutara velike praznine, i uzeše godimice rasti, kao da se zlato u njima kopa- Još nije pravo ni zamukla slava našoj hrastovim, kad se najednom na obzorju slavonskog šumarskog neba pokaza crna točka — pomladjivanje. Hrastici su jur prestari, a da bi mogli obilno uroditi, povodnja učestala svakom godinom, vrieme samo posta nekako abnormalno bez pravog prelaza od jedne godišnje dobe u drugu, više mokro i studeno nego li suho, — sve momenti nepogodni pomladjivanju. Ositn toga škrtarila i uprava s troškom za umjetno pomladjivanje na tolikih sječinah. Postoji doduše osnova, da se pomlad ima naravnim načinom izvesti, što posve odgovara naravi hrasta; prvo s toga, jer hrastova biljka nedvojbeno najbolje uspjeva pod zasjenom visokog drvlja, a drugo, jer su jesenske poplave kadre unsjetno pomladjivanje posve osujetiti. Nu kraj sve te osnove počinio se ipak grieh, da se niesu uzeic u obzij´niiiogc SINI |
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 3 <-- 3 --> PDF |
— 51 — veoma važne činjenice, te da se višeput nije mnogo držalo ni do same osnove: docira se naime ovdje uzelo sjeći posve otvorenu, nezagajenu šumu, to se ondje opet znalo po punih 5—10 godina iduću sjecinu u predzabrani držati: pri čem je još i ta pogrieška počinjena, da je u tako dugo zagajenih dielovili svaka novčana dobit od pašarine i žirovine izostala. Posljedice toga gospodarenja pokazaše se u brzo, kao u mlađih gajevih tako u predzabranah; a pogrieška počinjena pri tom bila je ta, da se ni najmanje nije obaziralo na dvie najvažnije vrsti drvlja, što ih nalazimo u družtvu hrasta, naime jasen i briest. Prvi se nastanio u nižih, vlažnijih, — drugi na viših, suših dielovih sastojine; te dvie vrsti drvlja pokazaše se uz jur navedene elementarne nepogode najvećom zapriekom odgoju čistog hrastika. Nevolja je jednom tu, a mi ćomo pokušat, da li ju je moći odkloniti ili bar umanjiti. U tu svrhu predočit ćemo si najprije sliku sadanjih naših visokih posavskih sastojina, te nauku, koju uzbudemo kadri tim promatranjem crpiti, za našu razpravu upotriebiti. I. Mi nalazimo medju starimi sastojinami Čistog hrastika, izpromiešana tek ovdje ondje sa grabom, briestom i jasenom. Takovi srezovi, gdje jasenina i briestovina ne prekoračuje lO^o ukupnog drvlja, nalaze se većim dielom na suhu tlu, te mislim, da pri iole racionalnom gospodarenju, neće jasenovina u njima maha preoteti; te srezove ostavit ćemo izvan ove razprave. II. Drugi su srezovi, u kojima jasenovina i briestovina iznaša 30—40®/o, a hrastovina 70—607o ukupnog drvlja; i to su većim dielom sve brodske i gradiške šume. Ove prve leže 45 metara a gradiške 96 met. nad morskom površinom. Nu buduć da se gradiške stranom u ponikvi, koja je puno niža nego najveća visina Save, stranom pako u savskih zavojih i bokovih nalaze, to su uzprkos višemu položaju ipak i većoj i duljoj poplavi izvržene nego li brodske. Poplava traje popriečno godišnje sedam mjeseci, sa 1—2 metra dubokom vodom. III. Oni srezovi u kojima je broj jasenovine ili ravan ili dapače premašuje hrastovinu. Ta vrst sastojina representirana je osobito u onih gradiških srezovih, koji leže tik uz Savu. Karakteristika onih II. navedenih srezova jest ta, da se tuj jasenovi i briestovi natječu sa hrastovi pogledom na dimensije, te se može reći, da takove sastojine najljepše eksemplare svih trih vrstih drvlja proizvadjaju. U tih srezovih nalazimo popriečno 25—35 hrastova po jutru, te su isti po svojoj cieni i vriednosti skoro ravni onim srezovom, koji po jutru do 40 hrastova imaju, s razloga, što tuj kvaliteta kvantitetu nadomješćuje. Obzirom dakl e na novčanu dobit neimamo šta jasenovom u takovih srezovih prigovoriti. Glavno obilježje one vrsti (III.) srezova u kojih je jasenovina ravna ili prekoračuje broj hrastova jest to: da su tuj hrastovi doduše postigli obične svoje dimensije, nu u kvalitetu da su zaostali za prvanjimi; jasenovi pako da neimaju ni kvaliteta ni kvantiteta, koje ih obično idu. Tla, na kojih se takove sastojine nalaze, više su vlažna nego suha. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 52 — Napokon ću još onu vrst sastojina spomenuti, koja zaprema Sista jasenovina, tek po gđjekoji hrast vegetira tuđi, inače malo koja vrst pleinetiitog drvlja; takova tla su mokra, te su većim clielom godine pod vodom. Kako IZ netom rečenoga sliedi, ovisila je ra:^dioba sastojina obzirom na veću ili manju množinu jasenova posve od stupnja vlage pojedinih stojbina, a to je sigurno dosta važan momenat, a da će valjati tekom ciele naše razpravo s njime računati. Uzrok, 2ašto te dvie razne vrsti drvlja tako žilavo jedna drugu prate, naći ćemo u toj osebini, da se i hrast i jasen, kao malo koja druga vrst drvlja umije prilagoditi tlu, bilo suhom, bilo vlažnom, te da ćemo im pravu granicu pogledom na izbor tla jedino tako naći, ako reknemo: umanji li se potrebna (stanovita) zaliha vlage, onda će na takovu tlu hrast, prekorači li zaliha vođe stanovitu mjeru, onda će na takovu tlu jasen bolje uspjevati. Iz toga pako sliedi kao naravna posljedica, da na takovih vlažnijih tlih jasenovina mora iztiskati hrastovinu. Dzme li se nadalje još u obzir, da 100 gramova suhog jasenovog lišća izhlapljuje 90, a 100 grama hrastovog lišća samo 54 kilograma vode,* to se može iz te činjenice skoro za sigurno zaključiti, da oni pod brojem III. navedeni hrastovi jedinomu jasenu svoja eksistenciju zahvaUti imaju. Da uništimo ondje jasenovinu, te kojim god načinom mjesto nje hrastove pomećemo, to bi dotično tlo nedvojbeno u najkraće vrieme omočvarilo, a hrastovi bi ili propali ili posve zakržljavili. Tu posve jasno vidimo onu tajnu djelatnost naravi, naime: omogućenje obstanka jedne vrsti na račun i uz pripomoć druge. To je onaj isti zakon, na kojem se i ljudsko družtvo osniva. Pregledamo h dosadanje, dolazimo do zaključka, da hrastovi ne trpe ni u srezovih pod brojem IL niti u srezovih [)od brojem III. od jasenja: u prvih srezovih odlikuje se hrast svojom vrstnoćom, kakovu riedko u čistom hrastiku postigne; u drugih srezovih pripravljaju mu jasenovi tlo, uzdržavajdć ga tako rekuć, na svoj račun. Taj uvod bio je za to nuždan, da vidimo, kako je dosad uzgajao našu drevnu slavonsku hrastovinu najmudriji šumar svieta — narav sama; bio je tim nuždniji, jer baš u taj čas, tek da smo mi umjetnici primili upravu i gospodarenje timi sumarni, već nas pronja čudan strah, pa se pitamo: koji su uzroci, kakve ćemo mjere poprimiti ? Da vidimo najprije, kakav izgledje taj neprijatelj naš, taj jasen! Ja ga gledjem, kako se tamo negdje u Boljkovu i Tikaru podigo 35 met. visok, sa pravilno izvezenom bielom korom, ponešto izprevijano- do preko 20 metara čistog struka, te svjetlom gracijoznora krošnjom; tuj bih ga nazvao krasoticom, kojoj mrki hrastovi udvaraju! . . Sad ga opet vidim, gdje ih se * Vidi: Fi\ v. Hobnelovu razpravu u Seckendorffovih avezcih : „Das osterreichisehe Yeirsueliswe0e&^S |
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 53 — više skupilo oko hrašća, nu niesu to više elegantne dame; oblik i vanjština im je poHve drugačija, rekao bih zabrinuta^ te kao da čujem, gdje ini hrastovi silovito zapoviedaju: harač rajo, harač! Da, tu su oni već postali robovi, podanici svesihiog padiše hrasta, brineć se više za njegov, nego za svoj obstanak. Napokon ga vidim snuždenog, granatog, bez struka i stasa, obrasla dugom visećona mahovinom, gdje se mukom bori s vodom, koja ga pol godine do pojasa davi. To je vanjska veoma raznolika slika njegova, ovisna od veće ili manje vlage tla. Mi ga vidimo kao posve miroljubiva i nedužna šumska gradjanina^ a ovamo ga razvikaše, da je socialdemokrat, koji je navjestio boj na smrt i život plemenitašu hrastu! Sad ćemo izpitat svojstva jednog i drugog, nebi U pronašli, odkle jedan drugomu prieti, i jeli sbilja pogibelj tu, da bi naši potomci umjesto hrastove, jaseuovu šumu od nas baštiniti mogli? Hrast, sviestan si svoje vrstnoće, ne brine se mnogo za svoj razplod i svoje potomstvo, kao da će reći: niesam ja kriv, ako sve jagmi za mnom, ako sve, počam od ptice pa do čovjeka moje sjeme hara; ako mi u prvoj mladosti koru gulite; ako me kao mladića za gradju rušite; ako zaljubljeno u me motrite, kad šiškom urodini; ako se lakomite za srebrnjacima, što ih za moju dtigu i trupce dobivate, rušeć me puno puta u nepravo vrieme, dok se još niti za rod niti za plod pripraviti nemogoh, — ako sam vam dakle tako nuždan, brinite se za me! — Sasma drugačije jasen! Trpi on i čeka sve do časa, dok nestavimo srez u zabranu: sad je došlo njegovo vrieme, da se svojima potomcima osveti vlastitome silniku; sad on tek razvije dosele nepoznatu snagu: L urodi svake godine obilatim plodom; 2. urodi plodom laganim, sgodnim, da ga i vjetar i voda pronose širom svega kraja; 3. urodi plodom zdravim, žilavim, koji dosad u koliko je poznato, nijednog neprijatelja neima; 4. to sjeme iznikav jednom, potjera toli naglo u vis, da sve ostale vrsti drvlja za njim zaostaju. Ta četiri jasenova svojstva, jesu ujedno i četiri pogibelji po hrast, Uvaživ ta četiri svojstva, našli smo ujedno i uzroke, s kojih u mladoj branjevini, mjesto ozbiljnog širokog lu-astovog lišća, vidimo vita stabalca s titrajućimi perjanicami! I dok ih tako motrimo, nehotice se pitamo: Ma koja vas je sotona tolike amo naniela?! A zuute li, što nam na to odgovaraju? „Vaša nerazborito st!´´ Pokušat ću pronaći naše pogrieške, koje u tom pogledu počinismo ; a te jesu : I. Preveć velike čiste sječine, usljed česa se tlo, ogoljetiv preveć naglo, te izgubiv transpirativni (izparujući) listnati aparat, prevuče svakojakim korovom a ne riedko i omočvari. Nije li takova sječina jur pomladjena, tad umjetni ogoj zapne o razne zaprieke, jer ne samo, da je takovo tlo veoma mučno posijati, nego je i mladima sporo napred idućima hrastovima biljkama takova stojbina mehaničiiom zapriekom, te ne preostaje ino, nego takovu sječinu godimice podsijavati i popravljati. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 6 <-- 6 --> PDF |
-^ M — n. Da zagajiv visoku šumu u svrhu saniooploda, držirao ju po 5—8 godina u zabrani, nepazeć na to, da li su hrastovi s bilja plodonosni. Kako je poznato, rode hrastovi (buduć prestari) sve manje i redje, a ono malo Žira uništi stranom razna zvjerad, stranom se izgubi u dugo stojećoj vodi. Usuprot digne se jasenovioa za tih 5—8 godina preko metar visoko, uspjevajuć bez ikakve pogibelji. Mjere, koje bi u tom slučaju poprimiti valjalo, jesu: a) Svinje i za vrieme zabrane i to od polovice srpnja pa do konca rujna u zabranu upuštati, jer bi time tlo ne samo plodnije i za klicavost sposobnije, nego bi se i prije od suvišne vlage sušilo te od korova i miševa čistilo, b) Da u buduće šumu najdulje na 2—3 godine zagajivamo; ako u takovu slučaju nebi ista žirom dovoljno oplodjena bila, nebi se sigurno ni onolika jasenovina na njoj digla, te bi tada bar sijanje žira lakše i jeftinije bilo. c) Najradikalnije sredstvo bilo bi napokon, da se iste godine, čim se srez zagaji, svi jasenovi i briestovi posjeku te po mogućnosti izvezu. III. Treća pogrieška, koju danomice na uštrb hrastovog oploda činimo, leži u naših drvoprodajnih ugovorih. Poznato je, da se trgovci požure, da u kupljenoj sječioi ponajprije hrastove izsjeku, dočim jasenove i briestove do druge i treće godine ostave, tako da isti kao oplodna stabla po 2—3 ljeta na golih sječinah u vis strše. U podpunom užitku svjetla i topline urode tako, da ih je 100 dostatno, da oplode sjećinu od 100 jutara. Tomu zlu izbjeć ćemo najlakše i najsigurnije, ako drvotržce ugovorom obvežemo, da prije svega jasenove i biiestove porušiti imaju, ili da ih bar uzporeduo s hrastovima, nu svakako do konca ožujka prve godine izsjeku. IV. Četvrta pogrieška ide cielu našu zemaljsku upravu, u koliko je zanemarila veoma nuždne odvodnje, ponajpače regulaciju Save. Godišnjima povodnjama bo a) raznaša se jasenovo sjeme; b) stvara se vlažno tlo, na kojem jedini jasen uspjevati može. Dok toj dužnosti ne odgovorimo, dotle možemo jasenu skoro zahvalni biti, što nam pošumljuje nizare, koje bi inače bud gole, bud lošim vrbikom obrasle. V. Napokon navadjam još mnienje našeg seljačkog puka, glaseć: dok je šuma bila otvorena, nebijaše ni traga jasenovu mladiku, jer su ga goveda za sigurno utamanila, dočim su hrastići poštedjeni ostali. Akoprem taj nazor iz spekulativnih motiva proizlazi, ipak mu nemožemo skoro podpune istinitosti odreći, jer se je i sbilja u srezovih, u kojih je pašarina samo jednu godinu zabranjena bila, odmah jasenovina podigla. To bi bile ponajpače za čistu sječu proračunane predhodne mjere, koje bi imale zadaću unapried zapriečiti silovito razprostranenje jasena u čas naravnog pomlađjivanja starih sastojina. Razumije se po sebi, da bi se te mjere svrsi shodno promienjene i za priebornu sječu uporabiti dale. Mjere, koje bi se imale proti jur iznikavšoj jasenovini poprimiti, jesu Jedino oštra sjekira, Nu da li će ta mjera na onolikih sječina biti u razmjeru sa uspjehom i troškom, s kojim je skopčana, to je drugo pitanje. Došli smo do veoma kritičke točke; jer akoprem se nijedna valjana šumska uprava o |
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 7 <-- 7 --> PDF |
~ 66 — toli važnih ogojnih poslovih od nikakovih potežkoća i troškova zastrašiti nesrnije, ipak nam se u taj čas namiće toliko važnih momenata, da ih nikako nemožemo mimoići. A ti su momenti sliedeći: 1. Hoće li se izsječenjem jasenov mladik sbilja dati posve zatomiti? 2. Hoće li izsječenje jasenova hrastovim biljkam sbilja od koristi biti? Odgovor na ta dva pitanja zato je dvojbene naravi, jer kako već spomenusmo, jasen svojim snažnim izhlapljivanjera uprav omogućuje eksistenciju hrasta na mokrom tlu. Da na takovu tlu izsječemo jasenje, zar bi bila izključena mogućnost, da nebi dotično tlo tada još većma omočvarilo, te pogibelj još veća postala ? 3. Jeli mlado jasenje sbilja tako ubitačno hrašću, da isto neće biti kadro vremenom iz jasenine podignuti se i napredovati? Priznajem, da polag sadanjeg izkustva u toj stvari nije moguće na ta tri pitanja dati pozitivna odgovora. Nu uvaživ velik trošak i jako dvojben uspjeh, biti ćemo donekle opravdani, ako reknemo: Nesječimo jasenova posve! Taj stavak kušat ćemo sliedećim podkriepiti. Pogieđjimo jednu takovu po jasenju u opasnost došavšu mlađu zabranu, pa ju prispodobimo sa visokom šumom, što se tik do nje diže. Mi nalazimo na toj staroj sastojim 25 hrastova i 40 jasenova po jutru, te nam se nehotice namiće pitanje, tko bi nam mogao dokazati, da ta šuma nije pred 180 godina izgledala kao ova branjevina do nje, koja je sva zarasla jasenovinom te jedva 300—400 hrastićaka na jutru ima? S kojeg uzroka da nebi bar lO^/o tih hrastića, uvaživ žilavost hrasta dočekalo doraslost? Tko će mi moći za sigurno uztvrditi, da će ona zabrana, na kojoj se po jutru do preko 100.000 hrastovih biljka otimlje za život iza 180 godina ljepše hrašće´pokazati ?! Poznavajuć narav hrasta, da netrpi uza se brata, da puno od tla zahtieva a slabo ga popravlja, sjetiv se, da drvlje izpremiešauo puno bolje uspjeva, što najpače za hrast valja; da nadalje borba za obstanak izniedju dvie istovrstne vrsti drvlja dulje traje, nego li izmedju dvie razno vrstne, tako da je usljed toga i stanka u prirastu dulja, uvaživ sve to, mislim, da neću pogriešiti, kad rečem, da jasen u 50-godišnjoj sastojini u smjesi od 0´6j a hrast 0*4 neće od nikakove škode po hrastik biti. Za primjer navadjamsrez Prašnik sa skoro čistom hra sto vinom starom preko 40 godina, i onda srez De4unsk i to k (ovaj jasenovačke, a onaj novogradiške šumarije) izpremiešan u velike sa jasenovinom, a jedva 30 godina star, pa su ipak tu hrastići u visinorastu već pt-estigli, a u debljini mal ne dostigli one u Prašniku. Iz navedenog pako sliedi, da do dan danas još nemožnmo za sigurno uztvrditi, da li hrašću sbilja prieti pogibelj posvemašnjeg uništenja od strane jasena; što više, promotrimo li sadanje stare sastojine, koje su po svoj prilici u družtvu s jasenovinom ovako divne izrasle, pa uvaživ uz to još onaj zakon Darwinov. da nijedan stvor (individuum) neobstoji slučajno uzalud, nego da svaki ima nieku stanovitu, obći obstanak svemira omogućujuću zadaću izvršivati, — po tom dakle i jasen — iz svega toga dalo bi se nekom sigurnošću zaklju |
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 50 — citi, da hrašću ne prieti pogibelj ođ jasena u onolikoj mjeri, kako se dosad bojalo. Nu kao čestiti šumari, nećemo se ipak pri naravnom pomladjivanju posve osloniti na narav samu, nego ćemo ju, gdje je predaleko zašla, po mogućnosti zaustaviti, a gdje je opet od nu^de, tu joj u pomoć priskočiti. Prema tomu ćemo u onoj zabrani, u kojoj hrastići težko i sporo vi guste jasenovine probijaju oko istih, ili, ako se hrastići u hrpah nalaze, oko tih hrpa 1—2 metra u oknig jasenovinu pročistiti, 6im bi za prvu nuždu i pogibelji odmoženo bilo. Taj posao dao bi se najkašnje u 6-godišnjoj zabrani s priličnim uspjehom te bez velikili, troškova, od jutra po prilici 1-2 for. izvesti. TJ onih pako branjevinah, gdje je broj hrastića tako neznatan, te bi bojazan nastala, da bi ga posve nestati moglo, tuđe ćemo na suših i viših mjestih table od 3—6 kvadratmetara od jasenovine očistiti, te iste ili žirom ili mladimi (jednogodišnjim!) hrastići posaditi. Sto (100) kvadratnih metara porazdieljeno n gore rečenoj veličini biti će za jedno jutro dostatno. Troškovi bi došli po jutru na 3—4 for. U onih srezovih, gdje se je jasenovina podigla, ne možebit s toga, što bi joj tlo bolje nego li hrastu prijalo, nego gdje se je kao posljedica hrdjavog šumskog gospodarenja našao, tuđi je posvemašnje izsjećenje posvema na mjestu. Taj posao bi još najlakše i najjeftinije mogla izvesti djeca s nabdjevena oštrimi, jakimi noževi; odmah iza toga imala bi se takova ploha posijati žirom. Da je ugoa rogate marhe probitačan, gdje se kani jasenovinu uništiti, već je napomenuto, uu ugon morao bi 2—3 godine uzastopce potmjati. Da li bi ugon goveda i po one zabrane, u kojih se nalazi dobrano hrastika, probitačan bio, uemožemo žalibog za pozitivno uztvrditi; dvo-trogodišnji pokusi u manjih srezovih brzo bi nas u tom poučili, te kad bi rezultat jestan bio, tad bi svi oni troškovi, koji su čas prije nuždni bili, posve odpali. Lagljega pregleda radi ponovit ćemo rezultate do kojih smo gornjim promatranjem došli. Pogibelj, koja dan danas našim zabranam od jasenovine prieti, skrivil i smo ponajprije ini sami. Mjere, koje bi proti toj pogibelji poprimiti valjalo, jesu: A) pređhodne , t. j . one, koje su naperene proti uzrocima zla; B) prieke , koje su naperene proti zlu samom. Ad A). Pređhodne mjere idu za tim, kako bi jasenju a priori uzeli svaku mogućnost razprostranenja, i to time: 1. da nepravimo onako ogromnih sjećina i nezagajemo ih dulje od 2—3 godine; 2. da u čas, kad sječinu zabranimo, sve jasenove iz uje povadimo, ili bar da 3. obvežemo trgovce, da uzporedno s hrašćem i ostale vrsti drvlja sjeku, tako da koncem ožujka prve sjcčne godine nijedna nepoželjena vrst drvlja na sječini ne ostane; 4. da nastojimo mokra tla odvoditi i osušiti. Kod predhodni h mjera imali smo više manje samo s jednim faktorom posla, naime sa starim j´asenom (sjemenjacima); kod prieki h (ad B) nijera, imamo osim mladoga jasenja, još i drugim isto tako važnim faktorom, naime |
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 9 <-- 9 --> PDF |
. — 57 tlom računati. Ta nepovoljna proiniena tla sastoji se stranom u omo6varenjn, stranom u korovu, koji golu sježinu odmah pokrije. Predpostaviv, da se u mladoj branjevini postavšoj (bud umjetnim načinom) bud samooplodom ipak ponešto hrastika nalazi,´ pa ako je ta zabrana postala od visoke šume, kako ju pod II.) opisasmo, naime, da je tlo i hrastu i jasenu jednako pocuduo, — ouda ćemo pogibelj od tih hrastića ukloniti, ako oko njih u okrug na metar široko jasenovinu izsjećemo. Potiče li usuprot branjevina od visoke šume opisane pod brojem III.) gdje tlo poradi vlage više jasenu nego li hrastu prija, tu ćemo morati na suših nijestih table od 3—6 kvadratna metra pročistiti, te ib bud žirom zasijati, bud jednogodišnjimi hrastovirai sadnicami posaditi. U onih branjevinah napokon, gdje niti samooplodom nije mogao nijedan hrastić korjena zahvatiti, tu će nam biti sav trud, da podignemo hrastovu šumu, uzaludan; tu je narav uložila svoj veto! koji glasi: Niesam mu dala pogodnosti obstanka, dakle nemože ni obstati! Još jedna o plodomjeru.^ Piše M. Radošević, šumarnik. P. n. g. Kraljeviću, kr. županijskom nadšumaru, dugujem odavna odgovor, na izrečenu po njemu osudu glede mog plodomjera, opisanom u „Šumar, listu´´ svezku VI. g. 1884-, pošto je pako ova zavlaka nekrivnjom mojom uzsiiedila, neka me g. kritičar, izvoli izpričati. Primjetba, da se je stroj ovaj prije svega na pretix^s strukovnačkoj stolici podnieti imao, razbija se već time, kad mu odvraćam, da sam isti stroj još god. 1878/9. glavnoj skupštini šumarskog družtva, obdržavanoj u Belovaru, predočio — nu kao što obično, tako i ovaj put, i ova misao valjda što u Beču ih možebiti u „Auseu^ potekla nije, neprobudi dovoljne pozornosti u našoj šumarskoj publici — hvala budi dakle bar u tom g. kritičaru, što se je bar on toga stroja domislio. Kada se sjetim, kako se je žir i šiška cjenila u bivšoj vojnoj Krajini po opisu u članku; „Moje službovanje u vojnoj Krajini", gdje je beritener, umjesto ffionoclea, nategnuo čuturu spram ^ršiki hrasta i povikao svom fersteni: „i uz ove naočale neima žira i šiške" — ili kad bi i današnje procjenitelje u vojnoj Krajini na uporabu ovog stroja pozvao — težko da mi se za novotariju ovu gorko osvetili nebi. Ili zar to možda neproizlazi iz toga, što su jesenašnje dražbe na 3—400"/» procjenu nadbijale, negledeć na to, da ima i takovih, koje su i višje bile? Muka je to svakako velika, dosadašnji komoditet procjena zamjeniti poslom, gdje se misliti mora za da se šumarski procjenitelj 400^7« differencijom ^´ Vidi: j,Šuraart^ki list" III. svez., g. 1885,, strana 125 — 1^^8. |