DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 68 — obćinske šume, pa je povjerenstvu prijavio pod imenom svog zabrana, ili zemlje pod gorom ili pod imenom svoje njive. Tada je svaki mislio, da je ovo posliednji i najsgodniji cas, kad se jo?^ štogod od obćenarodne i obćinske sume prisvojiti može, a tom se je prilikom i vjerovalo, da baš nije ni kažnjivo muzeti šumu, kad se samo državi prijavi i za nju plaća. Usljed toga su pojedini i nevjerojatne velike prostorije šumske u prijavnu knjigu upisivali i popisnom povjerenstvu na upis podnašali, no čim se je zato saznalo, obratilo je povjerenstvo veću pažnju, te je takav u})is dosta puta i spriečila, no i pored svekolike pažnje, opet je mnoga šuma u ovome srezu izdjelana i pod imenom privatnog imanja u popisne knjige upisana. Na ovom nam se mjestu nameće pitanje: a zašto se ovdašnji sviet oko tolikog prisvajanja šuma grabi i to baš sada, kad se po imanje porez udara, i kad se za sigurno znade, da će se s time i više poreza plaćati, a medjutim ni samo zemljište po sebi cisto šumsko i nije ni za kakvu drugu koristnu upotrebu osim samo za šumu? Kad bi se doista imalo na umu samo zemljište odnosno njegova koristna upotreba, onda ne samo da nebi tolikog zauzeća bilo, no bi se šta više i od sobstvene zemlje ruke držale, ali se naročito pri tih zauzećib na umu imade samo gora. Ovdašnje su šume s dvie strane Dunavom obkoljene, u neposrednoj Su blizini Austro - Ugarske i Vlaške, a nisu daleko ni od Bugarske države, i po tome su za promet na tako sgodnom položaju, kakvi su položaji dosta ricdki. k od niekoliko godina ovamo, gora je ovdje dosta ciena sbog velikog izvoza u inozemstvo, pa se zato svaki i otima da što više gore prisvoji, za koju za sigurno može više iii manje novaca dobiti, a što se koga tiče što će ran na posljedku ostati samorana prijuša: on će je ako može rarliti, a ako ne, dići će ruke od nje i ostaviti je državi, obćini ili svakojako u nasliedje mlađjirna. 0 svemu ovom se pisac ovih redaka uvjerio, naime: jedan je prodao goru iz svoga zavata, na koji je, veli, dobio pi´avo sobstvenosti time. što je više godina tu sa svojom stokom boravio i „goru očuvao", no pošto je kupac istu goru izsjekao, te je mjesto zabrana ostala gola prjjusa, onrJa on prodavaoc, nije htio hotimice prijaviti popisnom povjerenstvu i ovu „prljušu´S rekavši „briga me, za goru sam uzeo 70 dukata, a prljuša mi netreba, neka stoji obćini i državi", ali ipak kmetovi su mu sasvim pravo i tu „prljušu" kod povjerenstva u njegovo imanje uvrstili. Sječu gore u spomenutih obćenarodnib šumah za privatnu potrebu pojedinih dozvoljava srezka oblast, i to samo u tolikoj mjeri, u koliko se može na put da stane nenadležnom dozvoljavanju dotičnih obćinskih oblasti, odnosno u toliko samo, u koliko se pojedina lica za tu dozvolu i obraćaju srezkoj oblasti. U obće uzevši, ovdje se razmjerno vrio malo „šumskih objava´´ izdaje od strane ove srezke oblasti, a to je zato: |