DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 21 <-- 21 --> PDF |
V 1. bto mnogi ovdašnji planinci imadu svoje zabrane, odnosno zavate, u kojima ne samo za svoju domaću potrebu sjeku, no i dru^i>im — Ključanom — za svakovrstan gradju prodaju, u čemu su Petrovoselci ponajbogatiji. 2. Sto si i same obćine prisvajaju vlast, da sječu dozvoljavaju, jer vele da je to njihova občinska i obćenarodna šuma. 3. bto se za sječu u obćenarodnih šumah po postojećoj naredbi dozvoljava bezplatno samo po 8 drveta godimice i to većinom bukova, i 4. Sto su po obćenarodnih šumah sva bliža za sječu udesnija i sa boljom gorom mjesta zauzeta, tako da su za obćenarodnu šumu ostavljena samo vrletna, nepristupna i sa gorom lošija mjesta. Čuvanje obćenarodnih šuma povjereno je u ovomu srezu tek od pre 5 do 6 godina državnim šumarom, sa postavljanjem kojih bilo je već zakašnjeno, jer je do tog doba mijveći dio šuma bio odieljen i u rukuh pojedinih. Pa i samiml državnimi šumari nije se moglo mnogo pomoći, odnosno na kraj stati uobičajnoj diobi šuma i sječi gore ponajviše iz toga uzroka, što su sve obćine činile više manje zaprieka, kako bi državni šumar što riedje u njihove šume dolazio, jer su smatrale, da on ima posla samo sa državnom šumom, a ne s njihovom obćinskom, pa su tako i dalje s ovom šumom razpolagale po svojoj staroj praktici, bez ikakvog skoro obzira na kakov zakoniti red pa makar da su to baš i čisto obćinske šume. U ovom pogledu Vel. Kamenička je obćina od svijuh ostalih najveće smetnje svim državnim šumarom pravila. , . U istoj obćini htjeli su jednom usred obćinske sjednice državnoga šumara zlostaviti, samo zato, što im je ovaj izvjestne zavate osporavao, a bilo je i to, da kmet predsjednik iste obćine nije ni dao državnom šumaru u planinu ići, rekavši mu: „čekaj, đa pitam g. kapetana, dali da te u šumu pustim ili ne". Eto u kakvom su položaju državni šumari, u ovom srezu bih. Pa i danas je državnom šumaru od strane obćina mala pomoć za čuvanje šuma i sastoji se skoro jedinstveno u držanju svojih obćinskih šumara, (lugara) no kako se za ove postavljaju obično ljudi, koji su i sami gorosječci i zavatinari, to je i od ovih jedina usluga samo ta, što državnoga šumara kroz planinu prate, inače je od njih slaba korist za hvatanje i pronalaženje šumskih štetočinaca. Baš i koji su sasvim pošteni ljudi, oni se kao takovi nemogu dugo održati u svojoj službi, jedno sbog sasvim male plaće, i drugo sbog toga, što stoje pod´ neposrednom kmetovskom vlašću, pa moraju raditi sve po uputstvu kmetova, koji opet teže da svaku zloporabu sa šumom i obćenarodnom i obćinskom državnom šumaru zataje i da se sve onako po starom običaju ide. U obće pošteni se ljudi u službi obćinskih lugara nemogu održati, jer je" uviek većina na strani gorosječaca, zavatinara i inih šumskih prestupnika. Prema ovakovom pako stanju šuma, nije moguće državnom šumaru izvrši vati naredbe predpostavljenih oblastih, niti stvarno uticati na podizanje, gojenje i upotrebu šuma po načelih šumarske nauke^ |