DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1886 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 73 — Drva za ogriev ili obliku nekalcvog drugog sortinienta nikuda se neizriose. Sume stradaju ili od sniega, kad se polome grane, ili od prevelike vrućine, ili, od grada. Obadva ova posliednja slučaja, vidio aani, i šuma na takovih mjesiih, gdje se je takav slučaj dogodio, morala je iznova potjerati. Od vrućine bilo je na više mjestah slučaj, gdje su se drva osušila, a od grada desio se slučaj kod sela Zaokovca idući za Temsku, mjeseca svibnja, i šuma je sada ponovno potjerala i zalistala. Divljači ima u planinah sreza visočkog a i po drugih planina, ali u malom. Imade medvjeda, jelena, srna i divljih svinja. Medvjedi ne samo što vršljaju šumu i kidaju ogranke, no izlazeći van šume, grdno tamane i zatiru kukuruzna polja, koja se nalaze po visokih ravnina. Ostala divljač uništuje mlade izdanke. Konačno mi je ovdje navesti, da uredjenje šuma nikakovo nije bilo do sada. Ono što nije bilo za vrieme turske vladavine, ima i snnsla, ali što se sada čeka i okljeva, to je, držim lako pitanje, na koje treba dolični da odgovore. Držim, da je neobhodno nuždno, da se jednom uredjenjem šumarstva odpočne, jer inače docnije tko zna, da li će posljedice biti drugčije, no što su po unutrašnjosti Srbije. I onda, na koga, i na šta, ima da se potužimo, kad se kasnije dosjetimo, da uredjujemo šume. Vrieme je sada. Dakle pristupimo. Komunikacionalnih sredstva neima; a i ono što se ima, do zla Boga je hrdjavo; jer vodenih neima, a suha su nezgodna, te ne samo što nemože i ono drveće da izvozi, već jako smeta i u pogledu proizvodnje drveta. Inače mogli bi se znatno umnožiti, razviti i podići drvodjelski zanati za ove planinske krajeve, kojih obitavaoci i onako čemerno žive sbog oskudice na plodnih zemljištih. Od šumskih obrta, najvažniji jest pougljivanje. Ugljen ili djumur se u grdnoj količini upotrebljuje, jer se gradjani varoši Pirota ne samo griju zimi sredstvom zapaljenog ugljena i mangalima, već se i jela u kuhinji gotove na njemu, te je tako jaka potrošba izazvala veoma veliku proizvodnju; osim toga ovu veliku proizvodnju, sjegurno su prouzročili Turci, pošto su uvidjeli, da se tim načinom šuma nemilice tamanila, a to je jako godilo njihovim krajnim i gadnim namjeram. Od ove proizvodnje narod planinski dobiva liepe pare, jer ga on jedino i proizvodi. Nu sada se već u manjoj količini proizvodi, pošto se zabranjuje sjećenje gore. Mjesto za ugljaru izbiraju, a pri izboru ravnaju se prema tome, da ima dovoljno busena, da nije kamenito tlo, i najzad da nije podvodno. Ugljare prave obično na ovaj način: zabiju četiri kolca unakrst, i to u razmaku od 2 stope, izmedju kojih kolaca naslažu cjepanice, te obrazuju kao jedan sanduk bunarski, koji će da posluži kao ognjište. Visina ovih košara iznosi tri do četiri metra, do koje i naslažu, i to horizontalno cjepanice i ogranke, a u širinu do G metara. Kad bude naslagano, onda biisenje naslažu povrh cjepanica a zatim nanesu žar, i kroz onaj otvor — sanduk — ubace na dno, usljed čega se drva zapale. Pošto se drva razgore, |