DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1886 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 125 —


Vrlo karakteristična jest nadalje bezdvojbeno činjenica, da je ovoj imovnoj
obćini glavno sredstvo, kojim udešuje pošumljivanje svojih goljeti, uporaba
šumskih štetočinaca, kod šumsko uzgojenih radnja, uz obračun šumskih odšteta!


Kako uza sve to, taj posao, uz takove sile i materijal napreduje, može
si svaki šumar najbolje sam prosuditi. Ovakov je posao vrlo kukavan, a uspjeh
malo ne nikoji. Ovdje još je gorje i s toga, što se žiteljstvo nalogom i pozivom
dragovoljno neodazivlje, pa i kako će — kad nije vično ni kod kuće raditi.
Ono je voljno imovnoj obćini uz obračun raditi samo tako dugo, dok mu je
za Ijedjih ovrhovoditelj, čim se ovaj udalji, to i ono svaki dalnji rad napusti.


— Kako dakle u ovakovih okolnostih popravljati još i ono, što su drugi sasagriešili
davno prije nas?
Ovo je kratka karakteristika ovdješnjega seljačtva, naročito onoga stanujućega
na kordunu — u pogledu šumsko-gospodarstvenom.
Uz ovako nenormalne odnošaje pako, naravno je, da je i sama potreba
na gorivom kao i gradjevnom drvu, kao i dobava istoga, isto tako neuredna,
jer kako već prije iztaknuto, naš si seljak u prvom redu nabavlja drvo po
svojoj uvidjavnosti tamo, gdje mu je to najbližje i najsgodnije, a pri tom ljubi
naročito mladje sastojine, jer nije vičan mučiti se razbijanjem staroga i omašnoga
drvlja, njemu je i lašnje i radje posjeći mladicu, koju i na ramenu kući dopremiti
može, činjenica koja je ponj´ tim važnija, dok mu tegleća marva i
ovako i onako manjka, ili bar kržljava i slaba za oveći trh.


Ovo je pako velika nevolja po ovdašnje šumare, te jedan najhitnijih razloga,
nazadovanju ovdašnjih branjevina i mladjih sastojina, pa ipak baš ove
pretežni dio šuma I. banske imovine zapremaju.


Krivo bi ipak sudio onaj, koji misli da se tomu zlu neuznastoji na kraj
stati. — To se čini, nu žalibože bez pravoga uspjeha.


Poslu odučeni seljak nemari za kaznu, niti se je boji, on ide poput sliepca
šumu haračiti, a bude li kažnjen, to jedva što je kaznu pretrpio, eto ga i opet
odmah u šteti. — Od toga se odvratiti neda, niti je obranbeno osoblje tomu
na put stati doraslo, dapače ono ovdje upravo nemoćno, jer ne samo da je
takov štetočinac od svoje namjere neodkloniv, no on je i oporan a i pripravan
na svako nedjelo


Kušalo se je i sa oružnici, nebi li se puk zastrašio, to je doduše hasnilo
bar na čas, nu što oružnici nemogu da samo imovnoj služe, i to tim manje,
što ih ovuda i onako dosti malo imade.


Samo razpravljanje šumskih prekršaja biva, kako to rado iztičemo, od
nadležne strane dovoljnom brzinom, a isto tako se i šumske odštete, već tečajem
poldruge godine, rek bi nemilosrdno ućeruju, nu koja hasna, dok odštete
te ne samo što nejenjaju, no dapače one se još sveudilj umnažaju.


Kako jur prije napomenuto, kriva je tomu svakako donjekle baš ta okolnost,
što imovna obćina u razmerju prema pravoužitničkoj potrebi, premaleni šumski
kompleks posjeduje, a i onaj, što ga posjeduje, nije po svom položaju najsgodniji,
a pravoužitnik sam i opet neće, da svoje potrebe na drvu podmiri iz