DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 300 — Pitomi kesten. Nadovezujuć na jur iztakmito u ovom listu* u pogledu važnosti keštenovine po naše šumarstvo, donašamo u sliedećem članak, što no ga je nedavno u tom predmetu donio srpski biogradski list „Težak". „Kesten (Gastanea vesca) ili kako se još zove: pitomi, plemeniti kesten, za razliku od divljeg, koji je samo za ukras — u nas u narodu zove se i ,^koštanj" — pričaju, da su Grci još prije 500 godina po Hristu u svoju otačbinu donieli i po imenu njegove domovine „Sardes" u maloj Aziji („Glans sardiana") zvali su ga imenom „sardeski orah ili žir". Latinsko ime Castanea dobio je od njekoga mjesta, njeki vele u Pontusu, drugi u dolini Temne na rieci Penejsu. Danas ima imena mjesta, koja se od rieči kestena izvode, u Grčkoj, Španiji, Francezkoj, Englezkoj, Njemačkoj, Alzaciji i Erdelju, što dokazuje, da je ovo drvo mnogo razprostranjeno. Po Teofrastu bio je Olimp pod samim kestenjem; i Plinius je u svoje vrieme razlikovao do osam vrsti kestena. Kesten se može cieniti u tri pravca: kao šumsko drvo, sbog drveta. i sbog drvenog ekstrakta, koji se iz njega vadi, pa i sbog pečurka „trifula", koje pod njim rastu; dalje kao ukrasno drvo u baštah, i na posljeđku i poglavito radi njegovoga obilnoga i hranivoga ploda. Po tome nemože se dosta napreporučiti gojenje kestena. Mi ćemo se zaustaviti ponajprije kod ploda, jer je plod glavni proizvod ovoga drveta i glavna pobuda, što se ono tako mnogo i na široko sadi. U Beču počimlje zima (zimska sezona) od onoga dana, kad prvi put „kestenjar" na ulicu protrči, i preko zime Beč za izvjestno pojede preko jednog milijuna kilograma ovoga ukusnoga ploda. Najprije se donose sitni kesteni iz planina oko Lajte i njekih mjesta u dolnjoj Austriji; po tom dolaze iz južne Tirolske i Gorice u ogromnih bačvah, kao i za dalnje transportovanje. No nije samo Beč, koji kestenje troši. Gotovo sve prestolnice i veliki gradovi europski potroše preko zime veliku količinu kestenja, tako da je trgovina s ovim plodom dosta zamašna. U Francezkoj.se cieni potrošba na 8 milijuna, u Turskoj na 10 milijuna, Italiji na 6 milijuna metričkih centi. Pariz sam potroši godimice na 6 milijuna kilograma ... . U glavnom razlikuje se: obični kesten i veći, t zv. „maroni", koji dolaze iz južnih zemaljah. Pored toga svaki kraj ima svoju vlastitu vrst, koje riedko da ima dalje izvan toga kraja. U najnovije vrieme preporučuje se amerikanski kesten „Gastanea pumila", u čbunju kao ukrasna biljka, poradi njegovoga doduše vrlo sitnoga, ali i vrlo sladkoga ploda. Američki pomolog i čuveni kultivator jagodastoga voća A. S. Fuler opisuje opet jednu sasvim novu suvrst kestena pod imenom Gastanea japonica, koja u Europi nije još poznata, ali zaslužuje svaku pažnju. Fuler nekaže, da li i ona pripada europejskoj vrsti, ali tvrdi, da je mnogo tvrdja i rodnija. Drvo raste brzo, kad se ciepi na divljake) * Vidi ,,Šumarski list^´ od g, 188 >. strana 36—42 i g. 1886. strana 74—76. |