DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 14 <-- 14 --> PDF |
, — 302 — " ,: ^ trajati, vitko je, lahl^o, te se inože upotrebiti pojeđnako kako za željezBičke podvlake, kolai´ske izrade, vinogradarsko kolje itd., tako i za finu drvenariju ža pokućtvo. U Italiji i Grčkoj od kestenovoga drva prave điige i burad," Upotrebljavanje kažnjenika kod radnjah okopošumljenja Krasa. Pod naslovom: „Die Verweiiđung von Straflingen bei der Arifforstung đes Karstes" objelodanio je g. R. Dolenc u „Oesterreichische Forstzeitung" slie đeći i po nas zanimivi članak: Tko je imao ikada prilike, da proputuje onu kamenu pustoš, što ju zo vemo Kras, taj se neće moći otresti neugodne uspomene, što no mu u duši ostavi žalostni pogled i slike ogromne te kamene pustare. Skoro nevjerojatnom pako držati ćemo činjenicu, da su litice te njekoč bile obraštene prekrasnim! šumami, koje bijahu i razlog, da se predjeli ti nazvaše „Kras", t. j . divnim, prekrasnim krajem, a da je čovječja ruka uzmogla toli strašni preobražaj odnošaja stvoriti. Onaj medjutim, komu je poznata poviest Venecije i historičnili rimskih pomorskih gradova, ili- onaj, koji je imao prilike i same Mlietke razgledati, kojih mnogobrojne monumentalne sgrade bez iznimke, zajedno sa tvrdimi sokaci i trgovi, nalazećimi se medju istima na orijaških, danas pustom Krasu oduzetih hrastovih pilota počivaju, taj će i prerečenu mogućnost pojmiti. Nemože se doduše nijekati, da su i narav sama, geoložki spoj tla, formacija špilja, meteorologični uplivi, strašna bora mnogo doprinjeli k opustošenju njekoč toli divnoga predjela; nu uzprkos svega toga zaostaje upliv tih uzroka kud i kamo za onim čovječje krivnje, a i taj neznatni se upliv nemože označiti toliko uzrokom, koliko posljedicom. Ako li je pako ruka čovječja u stanju, pretvoriti prvobitno po naravi toli razkošno nadieljene predjele u pustoš i podpunoma neproduktivne površine, to je s druge strane i opet moguće, pustoš privesti šumarskoj kulturi, pokriti ju, novom šumom, koja će nastavše ekstremne meteorologične ođnošaje, sve uništajuću žegu ljeti, biesneću bora zimi i opet svesti u naravne granice. Za ovu nam tvrdnju pruža najboljih i nepobitnih dokaza sam Kras. Gdje no još prije jedva kojih 20 godina u okolišju grada Trsta, Rieke i mnogih drugih mjesta austrijskoga Primorja i Dalmacije posve pusta, ili jedva tek vrlo mršava paša za ovce uz zakržljalu borovicu, ili dapače ni to nerodeće kameno tlo vidjesmo, nalazimo danas, hvala nastojanju oko ošumjjenja, već prekrasne borike. Njekoč posvema goli, na površinu se pomaljajući kameni skilet počimlje se i opet po malo i polagano pokrivati novom naslagom tla, mrtvo kamenje nestaje, a nov se život u mjesto njega radja. Koji je motrio radostni razvoj kulture na Krasu, taj će se morati i nehotice zapitati: Ta zašto se sa pošumijenjem Krasa nije već odavna, bar već prije sto godina započelo? |