DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 14 <-- 14 --> PDF |
, — 302 — " ,: ^ trajati, vitko je, lahl^o, te se inože upotrebiti pojeđnako kako za željezBičke podvlake, kolai´ske izrade, vinogradarsko kolje itd., tako i za finu drvenariju ža pokućtvo. U Italiji i Grčkoj od kestenovoga drva prave điige i burad," Upotrebljavanje kažnjenika kod radnjah okopošumljenja Krasa. Pod naslovom: „Die Verweiiđung von Straflingen bei der Arifforstung đes Karstes" objelodanio je g. R. Dolenc u „Oesterreichische Forstzeitung" slie đeći i po nas zanimivi članak: Tko je imao ikada prilike, da proputuje onu kamenu pustoš, što ju zo vemo Kras, taj se neće moći otresti neugodne uspomene, što no mu u duši ostavi žalostni pogled i slike ogromne te kamene pustare. Skoro nevjerojatnom pako držati ćemo činjenicu, da su litice te njekoč bile obraštene prekrasnim! šumami, koje bijahu i razlog, da se predjeli ti nazvaše „Kras", t. j . divnim, prekrasnim krajem, a da je čovječja ruka uzmogla toli strašni preobražaj odnošaja stvoriti. Onaj medjutim, komu je poznata poviest Venecije i historičnili rimskih pomorskih gradova, ili- onaj, koji je imao prilike i same Mlietke razgledati, kojih mnogobrojne monumentalne sgrade bez iznimke, zajedno sa tvrdimi sokaci i trgovi, nalazećimi se medju istima na orijaških, danas pustom Krasu oduzetih hrastovih pilota počivaju, taj će i prerečenu mogućnost pojmiti. Nemože se doduše nijekati, da su i narav sama, geoložki spoj tla, formacija špilja, meteorologični uplivi, strašna bora mnogo doprinjeli k opustošenju njekoč toli divnoga predjela; nu uzprkos svega toga zaostaje upliv tih uzroka kud i kamo za onim čovječje krivnje, a i taj neznatni se upliv nemože označiti toliko uzrokom, koliko posljedicom. Ako li je pako ruka čovječja u stanju, pretvoriti prvobitno po naravi toli razkošno nadieljene predjele u pustoš i podpunoma neproduktivne površine, to je s druge strane i opet moguće, pustoš privesti šumarskoj kulturi, pokriti ju, novom šumom, koja će nastavše ekstremne meteorologične ođnošaje, sve uništajuću žegu ljeti, biesneću bora zimi i opet svesti u naravne granice. Za ovu nam tvrdnju pruža najboljih i nepobitnih dokaza sam Kras. Gdje no još prije jedva kojih 20 godina u okolišju grada Trsta, Rieke i mnogih drugih mjesta austrijskoga Primorja i Dalmacije posve pusta, ili jedva tek vrlo mršava paša za ovce uz zakržljalu borovicu, ili dapače ni to nerodeće kameno tlo vidjesmo, nalazimo danas, hvala nastojanju oko ošumjjenja, već prekrasne borike. Njekoč posvema goli, na površinu se pomaljajući kameni skilet počimlje se i opet po malo i polagano pokrivati novom naslagom tla, mrtvo kamenje nestaje, a nov se život u mjesto njega radja. Koji je motrio radostni razvoj kulture na Krasu, taj će se morati i nehotice zapitati: Ta zašto se sa pošumijenjem Krasa nije već odavna, bar već prije sto godina započelo? |
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 15 <-- 15 --> PDF |
^ 303 -" Na to bi ?e pitjiBJe ditlo koješta odgovoriti, im k temu? Da se razlozi, postojeći pro i coBtra, još toli točno ventiliraju, sama se cinjemca ipak tim ni najmanje ne mienja. Ostavimo dakle ti tom pravcu prošlost u miru, pa se vratimo radje sadašnjosti i budućnosti; pitajmo radje: zašto se uzprkos toli liepih jur postignutih uspjeha bar danas za stvar neradi više, zašto se nepošumljuje većom energijom i intenzivnošću ? Jer ono, što se u tom pogledu čini, nesfeoji ipak u nikojem razmjerju s onim, što bi se činiti moglo, imalo, da, činiti moralo! Po gdjekoji, odnošaje poznavajući šumar odgovoriti će mi na to pitanje uzklikom: „Ta pošumljenje Krasa stoji novaca, mnogo novaca, a ministarstvu stoji u tom pogledu samo ograničena svota na razpolaganje!" — Posve istinito, niti se nemože — tako bar ja držim —> zahtjevati, da vlada cielo neproduktivno površje Krasa, dakle i privatni posjed pošurai. Dapače ja držim, da je od strane vlade jur dosta učinjeno time, da je pružila kraškim obćinanj primjer, da je pošumljenje Krasa moguće^ dapače porazmjerno lahko moguće; a sada je red na kraških obćinah, da si same dalje pomažu. A u tom se smjeru danas i postupa. Sabori kraških zemlja jur se odazvaše pozivu vlade u pogledu izradbe zakona o pošumljenju Krasa, a ovim posljednjim manjka samo još previšnje odobrenje i onda točno provadjanje istih. Kako će u posljednjem pogledu biti, nemožemo doduše za sada već posve točno kazati; slutiti se medjutim već i sada dade, da će i>rovedba odnosnih zakona u mnogom zapinjati, a o tom pako u obće nemože biti dvojbe, da će, - isto tako kao što je pitanje troškova danas po vladu velika neprilika, isto biti onda neprilika obćinam, a naročito i kod pojedinih privatnih posjednikah ne manje doći u račun. Za posao pošumljenja Krasa valjalo bi naime namaknuti posve jeftine. skoro bezplatne radne sile; tad bi posao liepo napredovati mogao. Nu odkuđa takove uzeti? — To nije težko kazati. U samom Primorju nalazimo već dvie veličanstvene, već iz daleka u oči udarajuće gradine, jednu u Gi´adiški kod Gorice, a drugu u Capodistriji. Svaka tih dvijuh gradina pohranjuje 350—400 jakih muževa, koji se zato, što svojemu bližnjemu zločinstvenim načinom o imetku, dapače i o životu radiše, ili što kod takovih čina sudjelovahu s drugimi, uz vrlo zdrav stan, ^vlo dobru hranu posve pristojnim odielom i t. d. obskrbljuju. Dapače vriednoj toj družbi pruža se još i ta prilika, da u tih zavodih, nepoznavajuć ii već od prije koji zanat, takov nauče, za da ga onda na najveći uštrb poštenih, porez plaćajućih, pri tom ipak ne rieđko skrajnom nuždom se borećih obrtnika naših gradova, trgovišta, dapače i sela, u samoj kaznioni izvadjaju. Takovih pako kazniona u monarkiji neima maleni broj; na sve se pako tuže obrtnici i rukotvorci jednako, da oduzimiju njima i njihovim obiteljim za. uzdržavanje potrebnu zaslužbu. Agitacija protiva kaznionam postala je danas doista već obćenitom, Polag novinskih viestih upotrebljavati će se odsele kažnjenici u svrhe radnja oko uredjenja bujica i rečnih korita. Zašto da se i za radnje oko na |
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— B04 — šiuBljenja Krasa Beupotrebc kažBJeBici? Kažnjeiiici bijahu (a niedju njima Bog si ga 2nao koliko i\jih posve nedužnih!), koji haračiteljem njekoč divnog kraškog kraja obolim Mljetčanom u galijah raditi morahu za njihovu čast i slavu ;2ašto dakle da današnji zlotvori neponiognu i opet opustošenu zemlju bar donjekle privesti njekađanjoj krasoti? Jedan kažnjenik stoji u Gradiški u vlastitoj t. j . državnoj režiji uključivo odielo i rublje 54—60 nove. na dan. Poprečno imade u Gradiški 350 kaznjenika na godinu — za 400 njih jest kazniona uredjena —, dolazi dakle jedan kažnjenik, ako ga na dan ocienimo sa 55 nove., u godini na 200*75 for., a 350 kaznjenika na 7L266´25 for. i to bez uračunanja sigurno ne malenih upravnih troškova. Da se dio tih troškova pokriva unovčenjem proizvoda, što ih kažnjenici sgotavljaju, nemože se doduše nijekati; nu bila ta zaslužba napokon neznatna ili veHka, toliko stoji, da je ista oduzeta obrtnikom velikog okolišja kaznione. A tako je i kod svih inih kaznionah. Nebi li dakle bilo posve opravdano, da se bar kažnjenici iz Gradiške i Capodistrije upotrebe za radnje oko našmnljenja Krasa? Jeseni i proljeti mogli bi saditi, razsadnike uredjivati, ljeti reservoire za skupljanje vode graditi i mlade nasade obskrbljivati vodom, zimi pako probaviti u svojih gradinah. Ako se je moglo u Francezkoj pošumiti pješčare duž Viskajskog zaljeva sa kažnjenici u duljini od kojih 200 kilometara i širini površja od 100 — 150 kim. i najboljim uspjehom zasaditi morskim borom, zašto da se nebi dalo sličnim načinom ošumiti i cielo područje Krasa sa ci^m borom? Zašto te ljude, ove neprijatelje svake privrede poštenog ljudskog družtva, njegovati u kaznionah na trošak porezovnika, a istodobno i ošumljenje Krasa na trošak i onako pritištenih, neprestano nevoljom se borećih zemljoposjednika provadjati dati? Van s ovimi jjiulmi na Kras, na korist rukodjelca i obrtnika, a ne manje i na najveću korist i ovako i onako, porezi preobterećenih zemljoposjednika, ponajmanje pako na uštrb državnoga džepa! Dieleć u glavnom nazore gorespomenutoga pisca, želili bismo, da se i kod nas pitanje to uzme u pretres, u koliko bo naročito i gori spomenuto u pogledu troškova za radnje pošumijenja kao i konkurencije poštenomu obrtničtvu od strane kaznione, iztaknuto za susjedne austrijske kraške predjele, bezdvojbeuo kud i kamo još i u većoj mjeri i za nas vriedi. Ođvje nam je konačno iztaknuti i to, da je polag najnovijih viestih u gori rečenom pogledu jur medju c. kr. ministarstvi poljodjelstva i pravde u toliko sporazumak stvoi´en, da bi ministarstvo poljodeljstva imalo preuzeti tehničku kao i administrativnu provedbu kulturnih radnja — uz stanovitu tarifnu odštetu radnja ministarstvu pravde. Te daje toga radi već i ravnateljstvom kaznionah u Gradiški, Capodistriji i Ljubljani izdan nalog, da predlože nacrte i proračune vrhu prenosnih baraka, koje bi imale služiti za konakovanje kaznjenika prigodom tih radnja na Krasu, |