DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 15 <-- 15 --> PDF |
^ 303 -" Na to bi ?e pitjiBJe ditlo koješta odgovoriti, im k temu? Da se razlozi, postojeći pro i coBtra, još toli točno ventiliraju, sama se cinjemca ipak tim ni najmanje ne mienja. Ostavimo dakle ti tom pravcu prošlost u miru, pa se vratimo radje sadašnjosti i budućnosti; pitajmo radje: zašto se uzprkos toli liepih jur postignutih uspjeha bar danas za stvar neradi više, zašto se nepošumljuje većom energijom i intenzivnošću ? Jer ono, što se u tom pogledu čini, nesfeoji ipak u nikojem razmjerju s onim, što bi se činiti moglo, imalo, da, činiti moralo! Po gdjekoji, odnošaje poznavajući šumar odgovoriti će mi na to pitanje uzklikom: „Ta pošumljenje Krasa stoji novaca, mnogo novaca, a ministarstvu stoji u tom pogledu samo ograničena svota na razpolaganje!" — Posve istinito, niti se nemože — tako bar ja držim —> zahtjevati, da vlada cielo neproduktivno površje Krasa, dakle i privatni posjed pošurai. Dapače ja držim, da je od strane vlade jur dosta učinjeno time, da je pružila kraškim obćinanj primjer, da je pošumljenje Krasa moguće^ dapače porazmjerno lahko moguće; a sada je red na kraških obćinah, da si same dalje pomažu. A u tom se smjeru danas i postupa. Sabori kraških zemlja jur se odazvaše pozivu vlade u pogledu izradbe zakona o pošumljenju Krasa, a ovim posljednjim manjka samo još previšnje odobrenje i onda točno provadjanje istih. Kako će u posljednjem pogledu biti, nemožemo doduše za sada već posve točno kazati; slutiti se medjutim već i sada dade, da će i>rovedba odnosnih zakona u mnogom zapinjati, a o tom pako u obće nemože biti dvojbe, da će, - isto tako kao što je pitanje troškova danas po vladu velika neprilika, isto biti onda neprilika obćinam, a naročito i kod pojedinih privatnih posjednikah ne manje doći u račun. Za posao pošumljenja Krasa valjalo bi naime namaknuti posve jeftine. skoro bezplatne radne sile; tad bi posao liepo napredovati mogao. Nu odkuđa takove uzeti? — To nije težko kazati. U samom Primorju nalazimo već dvie veličanstvene, već iz daleka u oči udarajuće gradine, jednu u Gi´adiški kod Gorice, a drugu u Capodistriji. Svaka tih dvijuh gradina pohranjuje 350—400 jakih muževa, koji se zato, što svojemu bližnjemu zločinstvenim načinom o imetku, dapače i o životu radiše, ili što kod takovih čina sudjelovahu s drugimi, uz vrlo zdrav stan, ^vlo dobru hranu posve pristojnim odielom i t. d. obskrbljuju. Dapače vriednoj toj družbi pruža se još i ta prilika, da u tih zavodih, nepoznavajuć ii već od prije koji zanat, takov nauče, za da ga onda na najveći uštrb poštenih, porez plaćajućih, pri tom ipak ne rieđko skrajnom nuždom se borećih obrtnika naših gradova, trgovišta, dapače i sela, u samoj kaznioni izvadjaju. Takovih pako kazniona u monarkiji neima maleni broj; na sve se pako tuže obrtnici i rukotvorci jednako, da oduzimiju njima i njihovim obiteljim za. uzdržavanje potrebnu zaslužbu. Agitacija protiva kaznionam postala je danas doista već obćenitom, Polag novinskih viestih upotrebljavati će se odsele kažnjenici u svrhe radnja oko uredjenja bujica i rečnih korita. Zašto da se i za radnje oko na |