DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 6 <-- 6 --> PDF |
´ — 294 — Tako bi Hrvatska morala u pogledu riekah Save i Drave sa Kranjskom i Štajerskom stupiti u dogovor, a slično valjalo bi i za Ugarsku, Srbiju i Bosnu, za odanlje dolazeće pritoke tih naših glavnih voda, hoćemo li jednom predusresti nesretnim svakogodišnjim poplavam i bujicam. Zagrebj mjeseca ožujka 1886. Karnostna vlast nad imovinskimi činovnici. Na strani 162- Šum. lista od ove godine piše g. S. o gornjem pitanju obrazložbu k svom predlogu stavljenom na prošlogodišnoj glavnoj skupštini, opisujuć istodobno način provedbe karnostnih iztraga u gjurgjevačkoj i križevačkoj imovnoj obćini. S razloga, što u citiranom članku ima želja i nazora, s kojimi se složiti nemogu, evo me da k predmetu koju rečem. U obstojaloj vojnoj Krajini vršio je karnostnu vlast nad činovnici imovne občine karnostni senat, koj je bio na temelju staroga karnostnoga zakona za vojnu Krajinu kod svake okružne oblasti i za državne činovnike ustrojen. Taj senat sastojao je iz više članova, svagda pako iz predstojnika okružne oblasti, i najvišega državnoga šumarskoga i gradjevnoga činovnika stanujućega u okružju. Nadšumar, upravitelj gospodarstvenoga ureda, provadjao bi proti podčinjenom osoblju (proti nadšumaru, izaslanik glavnoga zapovjedništva ili u slučajevih manjih bud vladin povjerenik osobno, bud po delegatu) karnostnu iztragu, ter bi nakon provedene suspenzije podneo razpravne spise karriostnom senatu, koj bi na temelju podnesenoga materijala, đonašao karnostnu presudu. Proti toj presudi pripadalo je pravo utoka na glavno zapovjedničtvo. Nakon provedene spojitbe vojne Krajine sa materom zemljom, ukinut bi karnostni zakon, ter je uvedena ministarska naredba od g. 1860., na temelju koje se postupa u karnostnih slučajevih i proti državnim i proti imovno-obcinskim činovnikom. Disciplinarnu vlast imade okružni predstojnik u prvoj i zemaljska vlada u drugoj molbi. Stari disciplinarni zakon smjeti je nazvati liberalnim, dočim je ministarska karnostna nai´edba malo absolutistički oličena. Prema tom stanju stvari, pak s okolnosti što u belovarskoj županiji postoji još uviek u krieposti stari zakon o imovnih obćinah, na koliko se s novim sražava, jest nedvojbeno, da bi se svi karnostni prestupci imali prosudjivati po starom disciplinarnom zakonu, indi i po disciplinarnom senatu. Tako bi moralo biti, da se formi i mrtvom slovu zikona udovolji. Nu biti će razloga zašto se tako nečini. Ja si ih tumačim ovako: Karnostni postupak i vlast, ter njihovo vršenje su u eminentnom smislu rieči „Gefiilssache´´. Državna vlast ustrojila ih je, da pomoćju njihovih ustanovah očuva ugled svoje djelatnosti kao i svojih organa. Pošto pako činovnik može prema svojim dužnostim i proti intencijam državne vlasti ipak pogriešiti, a da |
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 7 <-- 7 --> PDF |
~ 295 ~ ga se 2ato kaznenim zakonom progoniti nemože, a pošto može postati krivim ter biti progonjen i ka^inenim zakonom, a da čin nenosi podpunu kvalilikadju prelvršaja ili zločina, to je nastala potreba propisa, uporabom kojih se takovi čini i nedjela nakon izcrpljenih inib postupaka pvosudjivati imadu. Dok je državna vlast zavela disciplinarne senate, postupala je po šabloni castnićkih „Ebrenrathah", koji su mogući bili u okolnostib, gdje nije bilo prigode, suditi 0 inih prestupcih, no onih „časti i dužnosti". Pošto je pako spojenjem Krajine sa materom zemljom koli državni toli i imovni činovnik stekao jednu dalnju dužnost a i pravo svakoga državljana, a to onu uplitanja u političke poslove zemlje, to je svakako državna vlast smatrala potrebnim ukinuti zakon sloveći ob karnostnih senatih, ter uvesti karnostnu naredbu jur gore citiranu. Jer ako i jest bilo lahko senatu prosudjivati ob povriedah proti „časti i dužnosti" temeljem vlastitih čuvstva i karakternih dispozicija samih sudaca, koji su se mogli oslanjati na postojeće propise, to je za sigurno jasno, da bi u prosudjivanju inih delikta, kojih činovnik jošte krivim postati može, mogao „senat" izgubiti nit pravoga i konsekventnoga postupka, ter doći u svojih presudah do veoma protuslovnih posljedaka, s kojih bi koli sama karnostna institucija a. i intencije državne vlasti stradale. Za da si dakle državna vlast u tom smjera svoga djelovanja sačuva pravo kontrole i direktive, to si je ona stvorila i odnosne propise. liuke pako, kojim je povjerila provedbu istih, zaslužuju sa svake strane toliko povjerenja, da će se odnosne ustanove nepristrano, pravedno i lih u interesu prava provadjati. Toliko o obih sistemih karnostnoga postupka^ G. S. gorko se tuži na dosadanji postupak u karnostnih stvarih, pak ga krsti s obzirom na ustanovu cl. 20. ex 1873., da „nije zakonom opravdan", jer da disciplinarna vlast pripada zastupstvu imovnih obćina. Ja se sjećam, đa ima u imovno-obćinskih zakonih ustanova, koji slove: daje imovno-obćinski činovnik u dužnostih i pravih sravnjen sa državnim činovnikom. Ja mishm, da je to toli elastična ustanova, đa se s njezinoga sadržaja dade podpunim pravom deducirati ovlastcnost državne vlasti, da i.movno-obćinskoga činovnika strpa u lanac jednoga te istoga karnostnoga postupka sa državnima činovnici, dok nijedna druga zakonska ustanova protivno izrično neustanovljuje. A nalazi li,državni činovnik u tom postupku dovoljno garancija za pravednu razsudbu svoga poštenoga i savjestnoga rada ter svoje eksistencije, neznani zašto da se ga klone imovno-obćinski činovnici. Pa ako na temelju propisa vel župan „kao nestrukovnjak" i donosi disciplinarnu presudu proti im. obć. strukovnjaku, to se u ustanovi prava utoka, kao i u okolnostib da ima i kod druge molbe strukovnjaka, kojima je u predmetu reći svoju, može nazrievati dovoljno garancija proti svakoj pristranosti i nepravdi. S tih strana postojećem postupku indi nemože biti razložna prigovora. Stiteć ugled šumara u prvoj, a sefova u drugoj liniji, moram se otvoreno oprieti želji g. S. da se u „karnostni senat uz dva šumara delegiraju i dva imovinska odbornika". Ne samo s razloga, što nije svaka imovna obćina a |
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 296 — položaju da u svoj odbor delegira toli odlične odbornike kao što ih ima gjurgjevačka imovna obćiua, već i s razloga etičnih protivim se oživotvorenju te ustanove. Tko poznaje sladke odnošaje izmedju činovnika imovnih obćina i odbornika ter zastupnika, taj ce ti odmah dediicirati pogubne posljedke, koji bi se iz takovih sudačko-suđjeničkih odnošaja rodili; a želju da podčinjeni šumari mogu razsudjivati djelatnost nadšumarevu u davnoj prigodi zavedenoga karnostnoga postupka proti istomu, moram nazvati nenaravnom, koja se smije rabiti i razviti samo pod veoma abnormalnimi službovnimi odnošaji, gdje je autoritet službenoga položaja uredovnih funkcijah ter strukovnih dispozicijah podpuBO jenjao. Svakako smatram potrebnim iztaknuti, da bi u takvom odnošaju i djelokrugu najljepše cvale ruže podlosti, sebičnosti i đesperatnih uzgoja značaja. Disciplinarni odnošaji imovinskih činovnika u belovarskoj županiji sravnati će se za koj mjesec (provedbom reorganizacije) s onimi, koji postoje kod svih imovnih obćinah, pak je razprava o tom predmetu s te strane samo od teoretične vriednosti; dočim dosadanji način karnostnoga postupka u belovarskoj županiji opravdava još i okolnost, što se ondje istih više provede u jednoj godini, no kod svih ostalih imovnih obćinah u desetak godinah. Svakako značajno! Ta zar da se za svakoga pojedinoga lugara, i u slučajevih absolutno dokazane krivnje sazivlje senat, i da se tom prigodom razvije sav onaj u članku predloženi tuženički, obranički i sjednički aparat? Šteta za vrieme i papir. Ja sa svoga osobnoga stanovišta podpuno odobravam kratkoću i jednostavnost u karnostnom postupku, pak bih želio lih u interesu časti struke i službenoga poredka da se karnostni postupak, ako bi se u obće mienjati imao, promjeni u stožernoj ustanovi onamo: da karnostna vlast nad svim podčinjenim osobljem u svih stupnjevih do uključivo suspenzije prinadleži predstojniku gospodarstvenoga ureda u prvoj, vel. županu u drugoj i zem. vladi u ti´ećoj instanciji. Uvaži li se okolnost, da će se savjestan i odličan šef svagda personificirati sa poštenim i marnim podčinjenim osobljem, jer je isto oruđje za provedbu i oživotvorenje strukovnih odredaba, a i dionik slave i užitka uspjeloga rada, tada se mora dozvoliti, da će takav predpostavljeni svoje osoblje ne samo podupirati već i štititi proti napadajem došli ma s koje strane. Iz istih pako motivah bio bi odlučan ali i pravedan sudac u slučajevih krivnje, ter bi svagdje postupao s namjerom da odgaja i popravlja, a ne da kazni i upropašćuje. Ondje pako, gdje bi veličina i vrst grieha ter prestupka bili takove naravi, da bi šefu branila, da je u sboru takovoga osoblja, vršio bi istina neugodnu, ali pravedan i potrebnu dužnost, za da očuva i interese na upravu mu povjerenoga dobra kao i ugled svoj a i svoga osoblja. Pod takovimi uvjeti bilo bi dovoljno garancije za izpravno rukovanje karnostnoga postupka, a priuđešenjem istoga s hodnimi propisi ter stegami u propisu djelokruga bio bi upravitelj gospodarstvenoga ureda u stanju i osoblje si uzgajati, i već za rana čupati drač i koro vije, koje se na neogajenih sječinah pojavljuje, ter koje da bog da, na čast struke naše nedonjelo ploda! —ć. |