DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 7 <-- 7 --> PDF |
~ 295 ~ ga se 2ato kaznenim zakonom progoniti nemože, a pošto može postati krivim ter biti progonjen i ka^inenim zakonom, a da čin nenosi podpunu kvalilikadju prelvršaja ili zločina, to je nastala potreba propisa, uporabom kojih se takovi čini i nedjela nakon izcrpljenih inib postupaka pvosudjivati imadu. Dok je državna vlast zavela disciplinarne senate, postupala je po šabloni castnićkih „Ebrenrathah", koji su mogući bili u okolnostib, gdje nije bilo prigode, suditi 0 inih prestupcih, no onih „časti i dužnosti". Pošto je pako spojenjem Krajine sa materom zemljom koli državni toli i imovni činovnik stekao jednu dalnju dužnost a i pravo svakoga državljana, a to onu uplitanja u političke poslove zemlje, to je svakako državna vlast smatrala potrebnim ukinuti zakon sloveći ob karnostnih senatih, ter uvesti karnostnu naredbu jur gore citiranu. Jer ako i jest bilo lahko senatu prosudjivati ob povriedah proti „časti i dužnosti" temeljem vlastitih čuvstva i karakternih dispozicija samih sudaca, koji su se mogli oslanjati na postojeće propise, to je za sigurno jasno, da bi u prosudjivanju inih delikta, kojih činovnik jošte krivim postati može, mogao „senat" izgubiti nit pravoga i konsekventnoga postupka, ter doći u svojih presudah do veoma protuslovnih posljedaka, s kojih bi koli sama karnostna institucija a. i intencije državne vlasti stradale. Za da si dakle državna vlast u tom smjera svoga djelovanja sačuva pravo kontrole i direktive, to si je ona stvorila i odnosne propise. liuke pako, kojim je povjerila provedbu istih, zaslužuju sa svake strane toliko povjerenja, da će se odnosne ustanove nepristrano, pravedno i lih u interesu prava provadjati. Toliko o obih sistemih karnostnoga postupka^ G. S. gorko se tuži na dosadanji postupak u karnostnih stvarih, pak ga krsti s obzirom na ustanovu cl. 20. ex 1873., da „nije zakonom opravdan", jer da disciplinarna vlast pripada zastupstvu imovnih obćina. Ja se sjećam, đa ima u imovno-obćinskih zakonih ustanova, koji slove: daje imovno-obćinski činovnik u dužnostih i pravih sravnjen sa državnim činovnikom. Ja mishm, da je to toli elastična ustanova, đa se s njezinoga sadržaja dade podpunim pravom deducirati ovlastcnost državne vlasti, da i.movno-obćinskoga činovnika strpa u lanac jednoga te istoga karnostnoga postupka sa državnima činovnici, dok nijedna druga zakonska ustanova protivno izrično neustanovljuje. A nalazi li,državni činovnik u tom postupku dovoljno garancija za pravednu razsudbu svoga poštenoga i savjestnoga rada ter svoje eksistencije, neznani zašto da se ga klone imovno-obćinski činovnici. Pa ako na temelju propisa vel župan „kao nestrukovnjak" i donosi disciplinarnu presudu proti im. obć. strukovnjaku, to se u ustanovi prava utoka, kao i u okolnostib da ima i kod druge molbe strukovnjaka, kojima je u predmetu reći svoju, može nazrievati dovoljno garancija proti svakoj pristranosti i nepravdi. S tih strana postojećem postupku indi nemože biti razložna prigovora. Stiteć ugled šumara u prvoj, a sefova u drugoj liniji, moram se otvoreno oprieti želji g. S. da se u „karnostni senat uz dva šumara delegiraju i dva imovinska odbornika". Ne samo s razloga, što nije svaka imovna obćina a |