DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1886 str. 9 <-- 9 --> PDF |
297 Jedna o pepeljarenju. Piše Josip Ettinger, kr. kat. šuiii. nadzornik. Godine 1861. proi^vadjaše se u šimi „Garjavici", spađajućoj za onda j_^uC.^^1 mojoj šumariji; iz u istoj gori nagomilane ležoće i prastare bukovine, koja se ioače sbog pomanjkanja nuždnih prometila nemogaše unovčiti — u veliko pepeijika. Ukupna u tu svrhu prodana drvna gromada, ocienjena bje ™ na koliko se sjećam na kojih L800 kub. hvati drva. Palenje pepeljike započelo je u proljeću g. 1864. Mjeseca kolovoza pako iste godine uzeh priliku, da obiđjem i rečenu šumu, za da se pri tom uputim na licu mjesta, kako li se pepeijika proizvadja, što do onda još neimah prilike vidjeti. Došavši do pepeljare^ smještene daleko u gori tik potoka, nadjoh tamo majstora ili nadpepeljara s jednim radnikom kako kuhaše lug, dočim je inih pet radnika diljem šume palilo bukve, te skupljalo pepeo. Ođmoriv se od napornoga višesatnoga hoda, stao sam pregledavati posao. Pepeljara t. j . koliba, gdje se je u kotlovih lužio pepeo, a dobivena nečista pepeijika dalje palila ili kalcinirala, bijaše jednostavna na oblik suše sagradjena sgrađa, 8—10 hvatih dugačka, te sagrađjena iz bukovine. Osim te pepeljare, bijaše nedaleko još i draga koliba smještena, u kojoj se iz šume doneseni pepeo natovarivao, vodom škropio i nabijao, dok se nije lužio, a isto tako imao je i „majstor" posebni svoj stanac, u kojem je prebivao te nuždnu hranu za se i svoja čeljad spravljati mogao. Majstor bijaše rodom Istranin, a radio je kako reče u tom poslu jur od djetinstva po Bosnoj, Hrvatskoj i Slavoniji, a ja upotrebih sgodu, da ga popitam 0 koječem što se na samo proizvadjanje pepeljike odnosi, a znajući nadalje., da 0 tom u nas još ništa pisano nije? pokušat ću da u sliedećem u kratko koju o toj šumskoj obrti ovdje iztaknem. Jfajboija se pepeijika dobiva iz bukovine, a najviše pepela daje ono bukovo drvo, koje je prhnulo t. j . natrulo drvo, koje se već neđa kalati, već se kod ciepanja lomi, koje je iznutra mramorasto. Zdravo, jedro drvo, daje malo pepela^ jer ono u vatri izbukti. ´ . . Kada se je kod izpaljivanja klađah u šumi dobiveni pepeo ohladnio, tad ga pepeljar malenom lopaticom i metijicom na hrpe sgrće, te u brente sgnjedi i ovako do pepeljare snese. Tamo dolazi u prije spomenutu sušu, gdje se dobro poškropi vodom i nabije. Pojedini radnik donaša popriecno na dan do dvie takove brente pepela do pepeljara, posao doista mučan i tegotan, uzme li se na um da u takovu brentu cesto i preko jedne cente pepela natrpano, a da ga radnik i po sate daleko prinašati mora do pepeljare. Kada je dovoljno pepela nabrano, tad započme posao luženja. U tu svrhu se rabe posebne kace (kotlovi) načinjene iz bukovih du/Jca, iste su po I m. |