DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 20     <-- 20 -->        PDF

856


0 proriedjivanju šuma.


Piše J. Kozarac.-


Pred dvie godine oglasio sam u tom listu knjigii Gust. Krafta, kr. pruskoga
iiađšumarnika ^o proriedjivanju". Nedavno izdao je isti autor omašnu razpravu
0 prirastu i t. d/, te došav u istoj na themu prorieđjivanja, piše kao nadopunjak
prijašnjoj svojoj knjizi sliedeće:


Već sam spomenuo, da bi valjalo i mladje sastojine u većoj mjeri
progaljivati, nego što se dosada činilo, ako mislimo u šumu uvesti zdravo
financijalno gospodarstvo. Bojazan, da bi stojbina time omršaviJa, ne postoji
nikako, jer se nevelike praznine u šumi, koje su takovim prorieđjivanjem
skopčane naskoro opet sklope, jer što je sklop na ekstenziji izgubio, to se većom
intenzivnošću krošanja brzo nadomjesti. Poznato je, da su i razđaleko posadjene
sadnice u stanju tlo prilično dobro sačuvati, akoprem je isto po 8—10 godina
nezaštićeno Čudnovato je, da one iste šumare, koji se ne žacaju sadnice
na 3 — 3*5 metra razdaleko saditi, odmah strah uhvati, kad im se spomene, da
bi valjalo onaj dio stabala, koji je mladoj šumi jedino na štetu, progalom odstraniti.


Onakove šikare usuprot, u kojih je veći dio stabalaca (usljed prevelikoga
prostora u prvoj mladosti) sve do dole jako ogranatio, valjat će tek onda proriediti,
kad se ponešto same pročiste; jer kad bi se tuđe sa progalom požurilo,
raslo bi nizko granje previše dugo, što bi bilo veoma na štetu rastu i obliku
dotičnoga stabalca.


Čim se pako takovi gustiši sami pročiste, onda ćemo sa primjereBoni
progalom visinorast nedvojbeno pospješiti. Kod svakoga prorieđjivanja nesraije
se neka stanovita mjera prekoračiti; prekorači li se ista bud sa „premalo",
bud sa „previše", svagda će prirast umanjen biti. Tu granicu ustanoviti još
je nemoguće, jer nam manjkaju valjani pokusi, pošto su isti sa ne raahmi potežkoćami
skopčani. Nu u toliko se može sa sigurnošću reći,, da u prvoj
mladosti puni (nu ne stisnuti) sklop, ne samo da nije odštete, nego jeda-
pače probitačan.


Navest ćemo rezultate dvijuh 45-godišnjih hrastovih sastojina, od kojih je
jedna postala sjetvom, a druga sadnjom sa 10-godišnjimi mladicami od rečenih
sjetvom odgojenih hrastića, presadjenih u četvorni razmak od´3´5 metra. Obadvie
su sastojine, prije nego im je drvna gromađa procienjena, progaljene; nu dočim
je sjetvom utemeljena sastojina i do sada progaljivana, nije se ona sa sađnicami
sve do onda (pred procienu) progalila.


Sjetvom odgojena sastojina imala je na hektar 768 stabala sa poprečnom
debljmom od 15 ctm, a visinom od 12-9 metara; dočin^ su sadjenice brojila
na hektar 585 stabala, sa popriečnom debljinom od 20 ctm., a visinom od


ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— B57 —
.15-2 metra. Stavimo li faktore kod sjetvom uzgojenoga hrastika =- l´OO, onda
iznašaju isti faktori kod presadjenica:


za broj^ stabala .- =^ 0-76


za srednju visinu -== M 8


za drvnu gromađu ==^1-75.


Još nam je napomenuti, da broj stabala kod sjetvom odgojene sastojine iznaša
sada uprav toliko, koliko ili je onoj drugoj sastojini kod presadjivanja dano. Veliki
napredak sadjenica tim je znamenitiji, što presadjenice prvih godina, dok nenadoknade
izgubljeno žilje, u rastu posve zaostanu. Sporedivši te dvie pokusne
sastojine moramo se uvjeriti, od kolike je probiti zračniji i prostraniji položaj
stabala; pri tom valja opaziti, da nije nuždno odmah u prvom početku dati
sastojjni zračniji položaj, nego je glavnije i važnije, da uzgojivši ju u punom
sklopu u pravi čas i to,post oj a nO; sve više prostora stabalju stvaramo.
Nedvojbeno je, da je ovoj drugoj sastojim u prvi kraj previše zraka i prostora
dano; te da bi ona druga vSastojina, da je svaki put u pravo vrieme i u
pravoj mjeri proriedjivana, valjda još bolje rezultate pokazala.


Interesantno je znati, u kojem razmjeru stoji visina i drvna gromada kod
bukava napram razmaku danoga im prostora prigodom presadjivanja, koje je
za pokus presadio nadšumarnik Seebach . Ima u svemu četiri pokusne
plohe i to u razmaku od:


1. — 1*75 metr. /\
^´^---. ", . 2. - 2-9 , A
3. - 3-5 „ A
V ´ 4. - 4-0 „ A "


Sve do 98. godine imao je prvi razmak najbolji uspjeh; visina bukava
iznašala je tu 23*9 metara; kod 2. 22*8 met, kod 3. 21-6 met., a kod 4. 20
metara. Istom u 98. godini pokazao je 2. razmak 6 m^ više drvne gromade,
"akoprem je imao 626, a L razmak 652 stabla. Ostale dvie pokusne plohe, sa
većim razmakom, imale su nepovoljnije rezultate. Iz toga sliedi, da nije uviek
najprostraniji položaj ujedno i najbolji. Za sada još nije moguće normirati, koji
je razmak najprobitačniji; nu odgojiv šumu u punom sklopu, poučit će nas
najbolje kvalitetakrošnja , kada i koliko treba proriedjivati; pa doklegod
budu naše šume ležale u povojih dosadanje prakse slaboga proriedjivanja, sve
dotle ne ćemo moći na nje uporabiti račune nauke o čistom
prihodu. ´


Gornje razmatranje ponukalo me, da vidim, kako kod nas stoje stvari u
tom pogledu. Žalibože neraožemo prešutiti, da u nijednoj točki šumogojstva
nismo toliko zaostali, kao u onoj proriedjivanja; u tom osobito loše stoje erarske
šume, gdje će radi izdatka neznatnih troškova progaljivanja, mnoga mlada šuma
za čitavih 20 i više godina u prirastu i prihodu zaostati. Pri tom ćemo moći
još i to dočekatij da ćemo, kad se takova mlada šuma sama pročisti, u njoj




ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 358 svake
Vrsti drvlja na<5i, samo ne hrastića. Poznato mi je kojih tfeuću jutara
takovoga mladika, koji kraj svih svojih 40-50 godina još nemala trg sposobnih
gorivih drva, al 2a to leži i lomi se po njima 25% drvne gromade,
koja ne samo da utaman propada, nego je k tomu sveudiljnom zapriekom još
živim stabalcem; dok opet od svih živih 257o nepodlegne u borbi zaobstanak.


Takovi mladici idu doduše silno u vis, nu uporabna sposobnost ne
ovisi jedino od visine, nego još više od debljine; usljed pregustoga
sklopa zaostalo je to mlado stabalje posve u debljini, te u 50. godini jedva da
ima popriečnu debljinu od 10 ctm. I tako su na?:im nemarom odsuđjeni ti
gajevi, da 20—30 godina kašnje donesu kakvugod korist, koja bi se racijonalnim
proriedjivanjem dala za 20—30 godina prije ubrati.


Da mi se nepredbace troškovi proriedjivanja, pokazat ću, da isti nisu
toliki, kako se obično misli. Uzmimo, da u 25. godini prvi put progaljivamo,
to je sigurno, da će jedan radnik u ljetnom danu moći najmanje jednu ral na
dan pročistiti (posao bi mu bio, da jednim udarcem sjekire suvišna stabalca
prosieče), i to s nadnicom od 1 for.


Sve da se proriedjena (izriedjena) drva i nebi mogla unovčiti, nebi ipak
taj izdatak bio nikakovo obterećenje šumskoj blagajni? kad se uzme u obzir,
da će ukamaćena dobit, koju ćemo usljed intenzivnijega rasta već u desetoj
godini moći ubrati, ne samo pokriti nego i nadvisiti onaj izdatak. Uzmimo,
da ćemo desetu godinu iza prvoga proriedjivanja moći po rali bar 4 prost,
metra drva po 35 nove. ( = 1-40 nove.) izvaditi, onda bi na koncu 150-godiŠDJe
obhodnje 3^0 kamati izdatka prvoga proriedjivanja iznašali 40, a dobitak
drugoga proriedjivanja 42 forinta. Nu taj suvišak od 2 for. posve je irelevantan
prema prihodu, koji će energičnijim prirastom već u prvoj budućnosti uzsliediti,
a to i je glavna svrha prvih progaljivanja.


Da nam mladi gajevi tako kasno korist nose, nije zanemareno proriedjivanje
jedini krivac; ima bo 50—60 godišnjih šuma, koje bi mogle izvrstna
drva dati, pa ipak rieđko tko za njih pita. Uzrok, da se suvišna drva tih
mladika nemogu unovčiti, jest sadanja jedinstvena šumska pristojba,
koja je jednako velika i za one s rez ove, koji su tik prometnoga
puta (Save), kao i za one, koji su od istoga 10 i više
kilometara 0 dalje ni. Profesor dr. Schuberg izrazio se prošle godine na
jednoj lijemačkoj šumarskoj skupštini, da je transport (drva) najnegativniji
faktor, koji upHva na rentabihtet šum. gospodarstva. I baš taj transport je
uzrokom, da toliko naših drva bezkoristno propada, Nu kad već nemamo
nuždnih komunikacija, moramo si drugim sredstvom znati pomoći, a takovo


sredstvo
bilo bi u ovom slučaju: okolnostim odgovarajuća šumska
pristojba, prilagođjena daljini srezova do prvoga prometnoga
puta. Jedinstvena pristojba ima jedino smisla za šumske kvaroćince, a donekle
1 za hes velike tehničke vriednosti, gdje je ciena materijala kadra izplatiti i
veće transportne troškove; a za sitnije sortimente, a ponajpače za gorivo, neima
jedinstvena pristojba smisla. Po sadanjem cjeniku iznaša u posavskih šumah