DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 359 — pristojba za, metrički hvat jasenovih oblica od 10—12 centui, debljine 2 fr.,, izradba for. 1.40; iznaša li daljina G kilometara od Save, onda stoji dovoz 2,for.; do mjesta prodaje ili dalnjega prometila (recimo Siska) iznašat će (lahiji troškovi još do 60 DOVČ,, šio bi ukupno bilo oko 6 for. na metr. hvat drva drug e vrsti, koja, kako je znano, nije u trgovini (koja traži ciepanice) od prevelike vriednosti. Iz gornjega računa iako je uviditi, da se izradjivanje takovih drva, a pod onu cienu nikako neizplaćuje. Gdjegod dovoz drva prekoračuje trošak od 1 for. za metr. hvat, tu će trebati sadanju šumsku pristojbu,na svaka đaljna 2 kilometra na 15"´^^ sniziti, tek onda eemo posavske mladike otvoriti prodaji i prihodu. Koliki upliv troškovi transporta i na drva velike tehničke vriednosti imaju, najlakše je uviditi iz toga, da su godine 1885. vinkovački hrastovi, koji su bar 207o bolji od gradiških, prodani popriečno za. 37 for., đočim su gradiški popriečno sa for. 35-50, to jest: tek nešto jače od 4^0, dočim je ono W/^, većega kvaliteta vinkovačkih hrastova odpalo na dalji transport. To su činjenice, s kojimi bi morali svakim danom pomnije računati. U-nas hrv. šumara s malom iznimkom skroz je slabo razvijen trgovački duh i znanje, a bez njega, kraj svega strukovnoga naobraženja, nigda ne ćemo biti pravi, šumski gospodari. Gust. Kraft tuži se na koncu svojih ra/.matranja o proriedjivanju, da se dosadanjim načinom gospodarenja (slaboga prorieđjivanja) neće´naskoro moći nauka o čistom prihodu na šumu uporabiti; tako u većem dielu Njemačke. Mi pako moramo žalibože o naših šumah, respect. njihovom gospodarenju^ kazati, da iste nemogu baš nikakova računa podnieti, a i neće sve,dotle, dok se neizcrpi baštinjena glavnica starih sastojina, a drvna nužda nepane iznenada na nas, kao studen na gola prosjaka. Čuvajmo i njegujmo šume. u „Spolkovy časopis pro lesnictvi, mjslivost a pFirodoveđu"* na strani 39. svezka 6. objelodanio je nadšumar K. Rybak. pod naslovom: „Die Seuche ´der Entwaldung" sliedeća razmatranja u predmetu posljedica prevelikoga uništavanja šuma: ´ Već kroz decenija izvrgnuta su skoro godimice u proljeće i ljeti velika područja uništujućim posljeđicam poplava: ubave težatne zemlje zametavaju se muljem i ruljom, najljepši se prirod uništuje, a hiljade se eksistencija na više godina oštećuje. S druge strane i opet vidimo, da se istodobno već kroz decenija pojavljuje toliko nestajanje vode, da već ni njekoč plodne zemlje više nemogu odgovarati uvjetom sjetve, tako da se u takovih stranah već i bujna ,,: . ; .* „Časopis češkoga gumarskoga družtva^´. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 360 — polja pretvaraju n žalostue pustoši. Oblakolomi, poplave, urvine i lavine bivaju ođ godine na godinu ćešće, jedna elementarna katastrofa izmienjuje drugu. Uz takove pojave pako sigurno je umjestno pitanje, imade li im sefcovjek absolutno nemoćno pokoriti, imali ih fatalistićnom resignacijom podaašati, ili da li se možda ipak nebi mogao bar u stanovitoj raj eri protiva njim ograditi, odnosno dali ih možda čovjek i sam, nepoznavajući zakone naravi, odnosno ignorirajući takove, neprouzročuje. ´ Na ta pitanja želimo u sliedećem odgovoriti, a podjeđno ćemo nastojati da dokažemo, da naročito preotimanje, bud svojevoljnoga ili bezsmislenoga krčenja šuma rečene mnogobrojne katastrofe prouzročuju, koje se u najnovije doba strah prouzročujučom pravilnošču ponavljaju. Nalazi li se na kojoj ravnini ili manje više položitoj površini tla valjano obrasla šumska sastojina/to se štetonosne posljedice mekaničnoga upliva kišnica podržavaju; jer padajuće kišne kapljice prije svega kapaju na gustu krošnju stabalja, kapaju od lista na list dok ne padnu na tle, gdje ih mašina i mnogogodišnja stelja i listar ili upije, ili bar u brzom odtoku suzdržaje. Naročito pako sačinjavaju naslage mašine naravni reservoir kišnice, koji višak samo malo po malo odpušta. Neupijena voda sliedi položaj tla, prodire u pukotine, čini vodene žile i vrela, a napokon i potočiće, potoke i rieke, koje se onda u jezera ili mora izlievaju; tim putem pako se s morske površine usljed izhlapljenja u zrak se dižuće vodene pare vraćaju i opet uz stanovite okolnosti u obliku rose, magle, kiše, sniega i t. d, u krug materije. Drugčije su medjatim mekanične posljedice kišnice ili naslaga sniega tamo, gdje je na kojoj strmini izsjecena šuma, a ogoljena tako površina dulje vremena izvržena sunčanom žaru. U crničnoj se naslagi stvaraju razpukline i pukotine, tako da ista onda samo još iz složenih zemljenih gomila i gromada sastoji. Dočim je prije žilje stabalja zemlju spajalo poput pletera, nemože izsušeno korenje toga više činiti; a nastanu li onda dugotrajne kiše ili silne oluje, to se brzina pada kišnice ničim nesuzdržaje; ona udara o razpucano tlo svom snagom, a ni odtok vode ničim se već nesuzdržaje, i tako vode uništujućom brzinom odtiču, odpirajuć najprije crnicu, a zatim i dolnje naslage tla i kamenja, dok se napokon na površju nepojave gole litice. Dalnja je pako posljedica tohkom brzinom odticajućih vođa sa ogolječenih šumskih strmina, da potoci i rieke nemogu sada najedanput iiavalivšu vođenu množ u svojih koritih sabrati, te da usljed toga, i to tim prije što se vodom donesenom ruljom pri tom još i korita rieka sužuju, nastaju silne poplave, koje ne samo što časovito i isti život ljudski i imovinu u pogibelj stavljaju ili uništuju, no što više daleko u zemlju nanesena rulja i mulj pokrivaju najbolje težatne zemlje tako, da se tek iza godine i velikoga truda i opet kulturi privesti mogu. Pustošenje šuma imade medjutiin još i drugih i to užasnih posljedica. Kako znamo, privlače šume i ošumljene gore oblake, te ih pridržavaju: ošum- Ijeno gorje dakle pođpomaže umnožanje količine kiše u nekom predjelu, a tek time omogućeno je i izplaćuje se u mnogih slučajevih težanje tla. I u istih |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 861 -nizinah prouzročuju rasprostranjene šume iste posljedice: i one pospješuju količinu atraosferičnih oborina, K tomu još i to dolazi, da je u svih šumah zrak hladan i napojen vlagom, koji veliko množtvo fino podieljene vode u obliku sićušnih mjehurića višjim slojevom zraka pođaje; ovi mjehurići prave, kad nastanu Mždni uvjeti, oblake, te se u obliku kiše i t d. opet spuštaju na zemlju. Izkustvo i točna mjerenja đokazaše, da se, čim u kojem predjelu nestane šuma, u sliedećih godinah broj i ukupna količina atmosferičnih oborina očevidno umanjuje, te da se na mjesto dosadanjih, u prilično pravilnih razđobljih ponavljajućih se kiša, od sada nakon dugotrajnih suša pojavljaju ceste, na kratkotrajne oluje. Tiffii pojavi pako skopčano je umanjenje rodnosti tla, nestajanje vode u vrelih, potocih i riekah; a ta nevolja može postati i tolika, da se pojavljuje ne samo u pojedinih predjelih, no i u čitavih zemljah glad, a napokon da takovi predjeli i u obće postaju nesposobni za obitavanje čovjeka. Usljeđ osiromašenja i konačnoga nestajanja vođurina, nemogu si više sićušne žilice kulturnoga i hranivoga bilja, potrebnu si hranu iz zemlje dobavljati, pošto se još nahodeća voda samo u većih dubljinah nalazi, i tako je onemogućeno ratarstvo i stočarstvo. Šuma dakle nije samo zato da podaje drvo, ona je što više, regulator fizičnog blagostanja čovjeka. U zemljah oskudievajućih na šumah nalazimo s toga uništujuću ljetnu žegu, izsušenotlo, riedke, nu silne i pogibeljne, olujom sđružene kiše, a uz to jaku studen zimi uz vihrove, docira sumarni obllujuće zemlje, manje vruće ljeto sa čestimi toplimi kišami imadu, dočim ih proti vihru i studeni, bar od stanovitih strana čuvaju ošumljene gore. Ovjerovljene histerične činjenice, đokazujuće neprocienjivu korist šuma i neprocienjivu štetu nestajanja istih, predleže nam u velikom broju. Svratimo se ponajprije u Aziju. Nizina Mesopotamije bijaše njekoč jedna od najnapučenijih i najbolje obdjelanih zemlja. Obje velike rieke bijahu spojene kanali, koji se opet u veliku mrežu manjih kanala razgranjivahu; zemlja ta đavaše onda skoro tristostruku žetvu. Danas je nestalo svih tih čudovišta čovječje kulture; preotimanje ogolječivanja šuma okolišnoga gorja nosilo je žalostne posljedice, tako da je tamo gdje je njekoč stotine hiljade Ijudih u obilju živjelo, sada sve u pješčari i pustoši zakopano. Perziju nam stari pisci opisuju pravim rajem. Sliepa požudnost ogolietila je gorje, propast vidjenja vriednih vodogradjevina zemlje, bijaše naravna posljedica tomu, a danas Perzija neima već ni deseti dio njegdašnje napučenosti, a od ovoga žiteljstva veći je dio izvržen nevolji i glađu, tako da je samo u godinah 1871. i 1872. oko dva miljuna Ijuđih od te nevolje poginulo. U Palestini životari danas riedko posijano pučanstvo uz nevolju! oskudicu; mjeseci prolaze bez jedne kapi kiše, a nedaleka pustara uništuje sve žarkim svojim dahom. Nu dašto, od divnih cedrovih šuma Libanona, postoji danas |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 26 <-- 26 --> PDF |
—.. 362. - jedva i-nekoliko. hi´pa đrv^ca; uljici i´gajevi iiepostoj^. više;: tmđjinca .dolazećega^ tv njegdašnji razljoš, ,gozđmvlja danas tek golo stenje i´gorje. , ,. :-. , U Africi utemeljiše Feničani, prvi i najsilniji trgovački narod .:staroga vieka,, štranoi^ džl se rieše viška pučanstva, a, stranom, da uzmognu iTspješnije; vladati trgovinom sredozemnoga mora, Kartagu, koja. u brzo postane takmicom Bima. Bogata i ponosna Kartaga uradi medjutim neizmjerno mnogo i na polju ratarskom:. „Ratarstvo´* kaže poznati, jedan pisaC, „njegovaše se:.po gradjanih kao znanot, di-žavnici.i vojskovodje neustrucavahu se isto naučati^ a. glasoviti latinski prevod Magusove razprave, bijaše Rimljandm i Grkom temeljnim 5?akanom racionalne poljoprivrede; okolica Kartage puna;pre,krasnilv vinograda i vx)ćnjaka,_.švojimi nepregleđnimi livadami, punimi stoke i:izvrstno sagradjenimi prekopi, predstavljaše sliku cvatućega blagostanja, 1 nenadane ljepote´^.-.: . . Nu sudbina htjede dnage. Pade Kartaga: seđamnajst dana gorio je. pa prokšenih pobjednicih. upaljeni grad, ^na; životu ostalo pučanstvo odvedeno bje u robije, a Kartaga sravnjena zemljom. Novi grad; „Junonla´^; pako, kojega Rimljani, na ruševinah Kartage podigoše, te koji se, već za careva .podigao do tolikoga blagostanja, cla se uz Aleksandriju i Rim najljepšim i najmoćnijim gradom prostrane rimske države nazivaše, razoriše i opet Vandali,pod Geizerihom, iza,propasti rimske države osta gradina, gdje ponajprije Kartaga, a zatim Junonia cvatijaše, pusta i prazna. ,. .. . - Zidine Feničke Kartage leže dvadeset metara duboko pod današnjom površinom; trgovačka, i, ratna luka, od ljudske ruke u pješčeniku izklesana, uz prostorinu za jedanajst stotina brodova,- mogla se težkimi iztraživanji i kopanjem opet naći, a razvalinami Kartage i Junonije, zidalo se kroz stolj,eća sve što se danas tamo na gradovih i selih nahadja.. Prokopa, vinograda i uljika nestalo je, a be´zkrajna pješčara pokriva danas mjesto, gđjenjekoč „najmlađja kraljica Oceana" prestoljevaše/ ´ ´ ´ _ Kadno Španjolci zauzeše Mehiko, nadjoše zemlju punu prokopa i potoka, gusto ´obraslim gorjem. Vodogradjevine propale su od kada je nestalo tamošnjih-šuma. Aleksandra Humboldt, koji je godine 1800 onuda putovao, ddnaša svjedočanstva žiteljstva, da se „Tarigovo jezero" usljed nestajanja šuma već od trideset godina´"natrag povuklo, a sjeveroamerikanški poručnik Wheler piše u poznatom svom putopisu: „Klima biva od godine na godinu sve više pustari nalik, a -da se može tjerati stočarstvo i´ratarstvo, bježi se na vlažne visočin^; mnogobrojna vrela i potoci izsušiše se za posliednjih petnajst godina; a ostanci se velikih indijanskih sela nahadjaju u predjelih, gdje danas u okrugu:od 30 milja nema ni kapi vode, predjela koje nam ´ španjolski putopise! prije tri sto godina označiše kao najplodnije --- danas su pješčare."" . ; ´ Slični odnošaji postoje danas takodjer i u sjeverom amerikanskih sjedinjenih državah. „Neizcrpiva vrela"- tamošnjih šuma´bit će doista bezmjeraom .sje-č6m-\skorira izcrpljena, tako, da je usljed tih sječenja mogla, već sama jedna generacija opažati nestajanje vrela i .padanje vode u riekah. Sama je pako -Vlada _-. tako je već to izsječenje šuma preotelo^ mah —. sazvab. posebnu |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 363 ~ enketu u svrhu razjašnjenja tih pojava, ova je pako došhi do zaklju&ka, da če, „iieučini li se dosadanjoj devastaciji šuma kraj, nadoći vriemc, kad će većina rieka usahnuti, a gradovi sbog pomanjkanja pitke vode postati nesposobni 2a obitavanje." Istina doduše imade na dalekom zapadu još. i danas rasprostranjenih prašuma, na u gusto napučenom iztoku već ih odavna neima. Neizmjernih camovih šuma, koje zastirahu njekoč Mihigan, VisconsinMinesotu, nestat će, prije no što će još proći pol vieka, jer te države danas obskrbljuju malo ne svu uniju jelovinom i smrekovinom. Iztočno od „Rochj Montanina" proriediše vatra i sjekira temeljito, pojas camovine. Jedan jedini požar šumski oko obala Huđsonskoga jezera uništio je više od de^et hiljada: jutara najcienijih sastojina sa više mjesta i zaselka. Još prije kojih pe´deset godina smatraše se dolina Saginsekovska najbogatijom smrekovom sastojinoin Mihigana, stotine pilana radilo je bez odmora, te razašiljaše godimice više o(J šest sto milijuna kubičnih stopa laktovine; danas se za ono malo još postojećih pila, mora surovina dobavljati na sto i petdeset milja daljine. Šume doline Algera rieke bit će najdulje za petnajst do dvadeset godina, one Minosete i Visconsina za kojih dvadeset i pet do četrdeset godina ižcrpljene. Dolazimo napokon na Europu. Razmatrajmo ponajprije Italiju. Rimljani nazivali su Siciliju žitnicom Italije, a još u srednjemu vieku spadaše medju najnapučenije i najbolje obdjelavane zemlje: danas je ono tlo najnerodnije, a pučanstvo-oskudieva na najnuždnijem. Doinja i srednja Italija sa svojimi velikimi sumarni na Apeninah, bijahu za rimske dobe takođjer izvrstno obdjelane i gusto napučene; zloglasna rimska Campagna bijaše divni predjel, prekrit njivami, vrtovi i zaselci; pontinskim močvaram nije bilo ni traga, a danas svojom godimice se pojavljajućom malarijom decimiraju pučanstvo; a prekrasni hramovi u Pastumu kitiše — ljubice i ruže od Pastuma bijahu na glasu — divni predjel. Sada je tamo vidjeti povlačiti se tek osamljene čobane, onemogle od groznice. Od kada su izsječene šume, imade Italija ljeti nesnosnu vrućinu i olovni vazduh. U porečjih preotimaju poplave, vrela se sve to više i više izsušuju tako da imade već velikih predjela, u kojih pučanstvo vodu za napitak na kilometre daleko pridonašati, a isto tako daleko i stoku, napajanja radi tjerati mora. Obrtna poduzeća, da i iste naselbine moraju se sbog posvemašnjega pomanjkanja vode napušćati i ostavljati, tako da često već na milje neima seljana, već sami prosjaci i bandite. . " : Iberski poluotok (danas Španija i Portugalska) bijaše obdaren rajskim podnebjem i najrodnijim tlom, a devetstogolišnje gospodstvo mauričkih osvojitelja dovede zemlju na najviše blagostanje. U to bi skoro iza protjeranja Maura, odkrit novi sviet, a po gotovo kad naumiše pokoriti Englezku i Nizozemsku, zahtjevaše silno umnožanje španjolske ratne i trgovačke mornarice — za onda naravno same drvene galije — kolosalno izsječenje šuma u zemlji. Od onda nedaje izsušeno tlo bogate žetve, rieke koje ljeti presahnjuju, prouzročuju proljeti i jeseni usljed nabujanja vode, silne poplave i užasni pustošenja — kako nam to najjasnije, tek sbivša se katastrofa u Murciji svjedoči. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 364 — France^^ka je evala pod ;5aštitom strogih šumskih zakona Colbertovih; poplave hijahu nepoznati pojavi. Posije Colberta pako preote i opet uništavanje šuma, stranom po razsipnih i vazda novac trebajućih seigneurih, stranom, a ponajpace za vrieme revolucije, po obcinah, al ni posljedice nisu zaostale. Loira, Rhona i t. d. poplavljuju godimice ogromna područja; naročito teče u područje gornje Loire sa ogolje ćenih kistalinicnih gora, koje uz to ni ledenjaka nemaju, kišnica uništujućom brzinom, tako da korito rieke nije kadro te vodene mase obuhvatiti. Provencu opjevaše trubaduri kao sunčani kraj, u kojemu neprekidno proljeće vlada; danas je velik dio te zemlje pusta kamena hrid, izvori i rieke presahnuše, čitavi gradovi i sela opustjeli su. „Nisam" piše Blanqui, „u tora njekoč slavljenom kraju godine 1843. našao vite ni žive duše po mjestih, gdje sam trideset godina prije uživao gostoljublje; visoke šume, kao i šipraci uništeni: su, žiteljstvo moralo je broj svoje stoke na trećinu, odnosno petinu sniziti, jer mu manjka najnuždniji elemenat za uzdržavanje životinja — voda". I tako izgleda, manje više — bar bje tako do nedavno -— svagdje u Francezkoj. U Englezkoj nalazimo iste pojave; u zemlju navalivši Ptimljani proriediše šume, još više pako i nerazumni prastanovnici; osobito je Škotska veoma mnogo, uradila na polju razsipanoga gazdovanja drvom. Samo što Englezkoj, insularni položaj, vladajući sjeveroiztočni vjetrovi, te vlagom napojene zračne struje, đonjekle naknadjuju šume. Njemačka spada poput Austrije medju porazmjerno još dovoljno ošuraljene zemlje. Djelomice se medjutim već promieniše odnošaji, a biti će i jošte bolje u onoj mjeri, kako se na temelju znanosti bude potvrdila jur izkustvom davno potvrdjena činjenica, da se šume moraju smatrati jednim od najvažnijih činbenika kulture, U Francezkoj je na pr. u tom pogledu već mnogo toga učinjeno. Negdanja Gascogna, zemlja steruća se južno od Bordeuxa, medju atlanskim oceanom, te dolinami Garone i de Adoure, bijaše pustara od 800.000 ha. površine, zimi poplavljena, ljeti izsušena; sustavnim pošumljenjem, i odvodnjami danas je opet jedna od najbogatijih i najzdravijih pokrajina u Francezkoj. Negdanje litice pokrite tek čbunjem, imadu danas prekrasne borove (P. uliginosa) i hrastove šume, željeznice, prokopi i ceste prosjecaju cieli taj predjel, a na mjesto propaloga, te od groznica decimiranoga pastirskoga puka bez pravoga kućišta živi sada u liepih gradovih i mjestih zdrav, radin, obrtan i bogat narod. I Češkoj se mnogo toga učinilo i čini. Godine 1883. pošumljeno je od strane obćina i maloposjednika više od 513 ha. pašnika, golih obronaka i bregova; veleposjednici se natječu pri tom bezplatiiim dostavljanjem sjemena i biljka; a još znatnija su obligatorna pošumljenja, koja su poduzeta u pojedinih gorskih |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1886 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— .365 predjelih; za velika ta poduzeća i ošumljenja osnovana stalna biljevišta, zapremahu površini od 42 ha., te proizvedoše g. 1883. i 1884. više od 7 milijuna biljka, U Njema&koj još je početkom ovoga stoljeća Rajna, počamši od švajcarske granice do Manhaima strašno harala; čitava sela poništena su. Od onda medjašne su države na zajednički trošak rieku uredile, te korito izduble, tim su omočvarene zemlje izsušene te kulturi privedene, a mjesta kraj obale obi´anjena su od pogibelji povodnje. Saska svojom šumarskom politikom sjajan je primjer. Saska vlada posjeduje danas dvie petine sveukupnoga šumskoga površja kao.državno vlastnictvo. Ona daje sve one šume, o kojih ovisi uzdržanje obrane poljoprivrede i obrane proti poplavara, po svojih organih upravljati, zadovoljavajući se čednim, nu dostatnim porezom od šuma. Svi se ti primjeri neće izgubiti, a za jednu ili dvie generacije opazit će se ta novopošumljenja svagdje, gdje se sada provadjaju. Imademo bar primjera, da neraste množina godišnje oborine, a time i rodnost tla, samo kod kontinentalnih zemlja, već i na malenih otocih u moru, ako se negdašnje šumsko tlo i opet pošumi, te kada šuma i opet starim sjajem- sjaji, odnosno kad se prestane umjesto šumskih kamata, samu glavnicu šumisku naginjati. Svršit ću ta razmatranja shedećim citatom Hinka Noena, koji veli: „Čudnovato nam je slušati pripovest „Erisiktona", te nam se pričinja, kao da nam imade predočiti prokletstvo uništavanja šuma. Erisikton htio je jedan gaj Demetre uništiti oborivši već jedan hrast, tako da je jur tekla krv „Drjađe". Demetra, božica plod noseće zemlje, kazni ga, prizvav iz gudura golih litica glad, koji štetočinca do mala svojimi krili zahvati. On mu podlegne.´^ Onaj, koji je to pričao, predstavio nam je, neimajući ni slutnju o tom, sudbinu sjeverne Afrike, Sicilije, Palestine, Španije, Islandije i naših kraških strana, počamši od Ijublanskoga čreta, sve tamo do Albanije. Pokoljenje koje hoće, da alpinske ledenjake u magazine i ledenice za pivovarne, alpinska jezera u vodene rezervoire za tkaonice učiniti, kojemu je šuma kućna bašta, kojega se godišnji prirast iz skrižaljka razabirati može, počimlje jur osjećati, da mu voda nedotiče pravilno, da je nestaje.^ Mukotrpna se priroda napokon osvećuje kalkulatorom straŠnimi udarci." |