DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 2 <-- 2 --> PDF |
— 506 — Izvješće 0 poučnom putovanju po ličko-otočkom okružju i Primorju.^ Kršna Lika i golietno Primorje stradaju od zračnih nepogoda svake vrsti više, nego ikoji dio domovine naše. Pogubne posliedice dielom posve poharanih a mjestimice do nedavna veoma slabo paženih šuma, uzrokom su nevolji, koja tišti-tamošnji siromašni narod, i koja. ga usred gologa kršja slabo hrani. Zelene gore, guste i hladovite šume, vrielo su narodnoga blagostanja i izvor plodnosti njiva i poljana. Tu uzvišenu nu težku zadaću, da se puste gore i kršje šumom isamladi, imadu riešiti šumari, a dao bog da budu u tom sretno uspjeli. I svi ini šumsko-gospođarstveni odnošaji bivše gornje Krajine, tako su značajni i osebujni, da bijaše ne samo vriedno, već potrebno upoznati se našimi sumarni i vladajućimi odnošaji u domovini, te poučno putovanje sa slušatelji šumarstva poduzeti jednom i on kraj Kapele u srdce Like i Krbave. Predmetom poučnoga razmatranja bijahu dakle prije svega šume otočke imovne obćine, dielom bližnje državne šume, a zatim same radnje i uspjeh našuipljenja krša nad Senjom. ; , Dne 2, lipnja o. g. krenuli smo iz Križevacah u jutro te se uputisrao žakanjskim vlakom ravno u Ogulin, kamo smo prispjeli u polak tri poslie podne. Na tom putovanju bijaše 12 slušatelja šumarstva, većim dielom iz Slavonije, kojim bijahu sve dosele odnošaji gornje brdovite Hrvatske i Primorja posve nepoznati. U Ogulinu dodje nam u susret nadšumar ogulinske imovne obćine Mijo Zobunđjija, protustavnik Pibernik i šumar Slavoljub Brosig. Istoga jošte dana razvidismo .šumsko-gospodarski ured, u kojem je gosp. nadšumar- Zobunđjija , slušateljem pokazivao razne šumsko-gospodarstvene mape, te razlagao im ouredjenju šumahi gospodarstvenih odnošajih ote imovne obćine. Vidismo novu liepo uređjenu tvornicu sode dioničarskoga družtva, prodjosmo gradom, a o prirodnih liepota zapne nam oko najviše na Gjulin ponor. Poslie zajedničke večeri i ugodnoga družtva, koje nam prirediše ogulinski šumari, podjosmo na počinak, jer imadosmo sliedeći dan uraniti, da prevalimo ma i kolima veliki put h Oguhna u Otočac, a pri tom da silazimo i unidjemo bar u bližnju: šumsku sastojinu na Velikoj Kapeli. Dne 3. lipnja u 3 sata jutrom krenuli smo preko Otoka, Munjave i plodnih tamo poljana kroz Modruš do na vrh Velike Kapele. Na liepo uredjenoj cesti, koja preko Kapele vodi, pruža se krasan vidik na sve strane, a baš divna je panorama na dragu izpod Modruša i na Sabljak * Ovo je izvješće podnio g. profesor Vladimir Kiseljak kr. zem. vladi, koja ga visokim nešenjem od 31. listopada t. g. br. 39.966 dostavi družtvu u svrhu uvršćenja V „gumarski list", —- Uredničtvo, |
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 3 <-- 3 --> PDF |
— 507 — selo, osobito u proljeću gdje se razni usjevi, obrađjena polja i njive prostiru poput najkrasnijih sagova. Dospjeli smo na Kapelu do nadcestarske kuće u lO satih prije podne, gdje nara već u susret dodje g. Krišković Mijo, šumar brinjski. Na tom mjestu dakle sidjosmo u najbliži šumski priedjel, u kojem je g. nadŠumar Zobundjija slušateljem tumačio i razlagao šumsko-gospodarstvene odnošaje imovne obćine ogulinske. U svemu zapremaju šume ogulinske imovne obćine 105.271 jutara, te se diele na tri šumarije i to: I šumarija ogulinska obsiže 30.509 jutara II, „ plaška „ 42.181 „ III. „ brinjska „ 32.581 „ Ukupno 105.271 jutara Što se vertikalnoga ustrojstva tiče, to spadaju te šume u obseg kupskozrmanjske visočine; tlo sastojeće se od vapnenca, naslagano je kamenjem trećodobja. Vapnenac je izpremješan sa glinom i laporom, te je rodna snaga tla velika. Tlo je vanjskim likom izprebacano, imade silnih kotlina, gudura, koje otegoćuju šumsko gospodarenje. Glavne su vrsti šumskoga drveća: jela, omorika, bukva, javor, zatim obične listače vapnenoga tla kao mukinja i jarebika. Šumsko-gospodarstveni odnošaji jesu žalibože po kazivanju samoga nadšumara vrlo primitivni. Već ogromne šumarije od mnogo hiljada ralih površine, u samih planinah uz nedostatan nadzor šumski, prvom su zapriekom naprednomu šumskomu gospodarenju. Tako primjerice plaška šumarija površinom od preko 42.000 jutara siže od puta preko Velike Kapele sve do Bosne. Da je uprava i gospodarenje šumsko ovdje veoma tegotno, netreba strukovni aku pobliže razlagati. Šume se uživaju i sjeku priebornom sječom, a po naravi samoj naplodjuje se i širi mladi naraštaj, što vidjesmo svagdje kud prodjosmo. Mnogo imade suhoga i prestaroga stabalja, a i ležike (Lagerholz) koja bi u inih okolnostih odavna uporabljena bila, nu preskupi izvozni troškovi sa Kapele do veoma udaljenih važnijih trgovačkih sveza, a nepristupne reć bi gudure, povodom su propadanju sad starijega i lošijega drva, koje će najviše imati možda mjestnu uporabu- Najnepovoljnija okolnost šumskomu gospodarenju jesu silne šumske štete, koje počine opaki ljudi ugonom marve u šumsku pašu, krađjami, dapače i šumskimi paleži. Na hiljade takovih šteta dogadja se godimice, gdje se samim krivcem težko udje u trag; pa i u slučaju ako se nadju i osude, isti nemogu siromaštva radi kvar nadoknaditi. Čovjeka upravo srdce zazebe, sluša li pritužbe u pogledu silnih šumskih kvarova, a da istim zaista nije moći tako lahko i uspješno na put stati. Razvidiv jošte bujnu šumsku vegetaciju Velike Kapele i orijaške njene jelve, navratismo se u nadcestarsku kuću na mali odmor i okriepu, te hvaliv |
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 508 ~ najljepše na^šumaru Zobundjiji na izkazanom prijateljstvu i uslugi, oprostismo se s njime on kraj Kapele, te nastavismo put naš dalje ito predvodjeni sumaran brinjskoga kotara, po Miji Kriškoviću. Spustiv se sa najviše točke kolnoga druma na Velikoj Kapeli od 887 met. nadmorske visine, imadosmo divni vidik na Jezerane i Križpolje, koja mjesta okružuju susjedne gore, — liepo nam se prikaže „senjsko bilo" — jednom riečju naravni čar i liepota toga gorskoga priedjela ostaje mnogome putniku u trajnoj uspomeni. U šumariji brinjskoj, koja je po svom položaju već više pristupna trgovini i prometu sa drvarskom robom, izradjuje se toli gradja i laktovina svake vrsti u većem obsegu. Tu vidismo od jelove gradje bordunala razne dimenzije: najjačih od 60—65 cm.; najmanjih 30—40 cm. promjera, a sa povoljnom duljinom obično od 8—10 i 12 metara. Na temelju odobrenoga sječnoga reda unovčuju i prodadu se drva trgovcem uslied. naknadne iznsjere, t. j , trgovac plati svu sirovinu, iz koje je izradio robu, a to mnogo otegoćuje poslovanje šumara, jer se svaki komad mora mjeriti. Iz bukovine prave dužice, vratila i vesla. Dimenzije ovoj robi jesu sliedeće : , . 1, Diižice od 80—125 cm. duljine, „ „, 1—2´5 „ debljine, ,, „ 10 — 16 j, širine. 2. Vratila mjere trgovci jošte na lakte (70 cm.) dimenzije su: od 2—5 metara duljine a V« i ^´VsCi cm. promjera. 3. Vesla od 4—12 lakata duljine i to sa: % cm gornje debljine, 16—16 cm. doli širine i 3—4 cm: debljine. Kod vratilah je odpadak 2—3 puta, a kod pravljenja vesala 2—4 puta veći od samoga kub. sadržaja izradjene robe. Za stanovite dimenzije i vrsti laktovine i vesala, dade se ustanoviti odpadak, koj zavisi o kakvoći i svojstvu ciepanja, i koj je veoma važan za trgovinu, a da se ne učine prevare. Dužice i vratila putuju najviše na otok Maltu i Afriku, te iz vratilah grade tamo stanove, vesla pako razašilju se na sve krajeve, nu najviše u Francezku i Grčku. Silni tovari te gradje, i napunjenja kola zatvarahu nam često put, kojim se provezosmo, sve dok stigosmo u Brinj oko 4 sata poslie podne. Tamo nam dodje u susret i pozdravi nas najprijaznije od strane imovne obćine otočke nadšumar gospodin Šandor Pere, taksator Dušan Ilijić, zatim šumari g. Giirller, Lasmann, Šipek, Arčanin, Guteša, jednom riečju skoro svi šumari slavne te imovne obćine. — U Brinju kao i u Brlogu bijasmo počašćeni i gostoljubivo primljeni, toh od brinjskoga šumara kao i imovne obćine otočke, koja nam od sada počamši kao gostovom svojim na svih izletih i važnijih |
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 5 <-- 5 --> PDF |
~ 509 — mjestib najvećom pripravuošću i gOKtoljnbivošćn uredi sve, da nam bijaše boravak sto ugodniji. — U Otočac prispjesmo oko 0 satih na večer. Dne 4. lipnja posli smo prije svega u isumsko-gospodarstveni ured imovne obćine otočke, u kojem su gospoda taksator Ilijić i nađšumar Pere slušateljem tumačili o uredjenju šuma imovne obćine, te im pokazivali odnosne osnove i šumske mape. Prispjev dakle u Otočac, bijasmo kod predmeta našega cilja, t j . kod šumah imovne obćine, koje želismo i pobliže upoznati, dočim smo ustanovljenoga programa i vremena radi, ovaj put šume ogulinske imovne obćine više s vida pustili, Nu po´to nemogosmo posve ostaviti Otočac, a da mu bližnja mjesta i znamenitosti nei*azvidimo, to podjosmo ravno iz šumskoga ureda u mladi oko 15-godišnji borov nasad Humac. Malena ova površina bijaše nasadjena jošte za prijašnje uprave više pokusa radi sa prostim i crnim borom, te sa nešto ariša. Da nije ovaj nasad na otvorenom brežuljku izložen koje kakovim nepogodam, bio bi rast drveća dosta bujan. Sa istoga Humca Hep je vidik na Frankopansku gradinu Prozor, glavinu Vital (rimska nekoć naselbina), i gacku dolinu. Vratismo se natrag o podne u Otočac na zajednički objed, koga nam u čast priredi otočka imovna obćina. Isti poslie podne pošli smo u hrvatsku Švieu, a tamo smo razvidili liepu uredjenu drvorezbarsku školu, u kojoj je već mnogo liepib predmeta izradjeno pod rukovodstvom tamošnjega učitelja Miloševića. Krasno švicko jezero i jaki slapovi gacke rieke, zadržahu nas na mjestu do kasne noći, kad se opet vratismo u Otočac. Dne 5. lipnja prevalili smo daleki put. U Otočcu u 6 satih u jutro zasjednuv kola, te predvodjeni šumarom iz Sinjca g Gtirtlerom i taksatorom Ilijićem prispjeli smo najprije u Vrhovine. Odavle pošli smo pješke u revir Dolac i tamošnje sječe, te kroz goru prispjeli u „Crnu vlast", odkuda smo opet kolima kro:? Babinpotok i novom šumskom cestom kroz državnu šumu stigli pod večer u Leskovac i na Plitvička jezera. Ovdje bijasmo na posjedu države, a od strane državnih šumara radostno nas pozdravi nađšumar g. Adamek i šumar Drenovac. Vozeć se iz Otočca još s jutra prostranom i liepom gackom dolinom, spazisnio s lieve strane golietno i pusto brdo „Um", a na podnožju istoga selo „pod Um". Ova do 700 jutara velika gora, koja je segregacijom pripala imovnoj obćini, bijaše po kazivanju gumara jošte prije 20 godina dobro obraštena hrašćem, sad se pako nalaze mjestimice samo ostanci hrastove šume. Nerazborito uživanje šuma i sječe stvoriše tu goliet, a sad pasuće koze šire ju na žalost jošte dalje, U Vrhovinah ostavismo kola i unidjosmo u revir Dolac, koj zaprema 5,911 jutara, te spada u šumski kotar u Sincu. U reviru Dolcu došli smo do ogromnih jela sa 1-5, 1 8 i do 2 metra prsnoga promjera, visinom o^l 40 do 45 metara, pravih orijaša više stoljetnih, kakovih je danas malo gdje jošte naći, izim šuma, koje jesu ili pridržaše do nedavna značaj prašume. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 6 <-- 6 --> PDF |
, — 510 — Radi tegotnoga izvoza drva, imade tamo mnogo ležike (Lagerholz) i vetrom izvaljenih stabala t. z. izvala, koje drvo tamo propada i trune bezkoristno te preostavlja mjesto mladjem naraštaju. U samih „Medinih dolcih" bijasmo na sjecini, gdje se izradjivahu bordunali. Zanimivo je motriti, kojom vještinom i točnošću radnici tešu dugačku ovu gradju, pri kojoj ostavljaju u sredini debla jedan uzki dio od 05 metra cielim obodom stabla neobradjen i neotesan, za da se po njemu kao srednjem promjeru izračuna sva jedrina debla iz kojega je gradja izradjena. Ovdje je i taksator g, Ilijić tumačio slušateljem, kako je na pokusnoj plohi obavljena procjena drvne gromade, kako se je ustanovio prirast i godišnji etat, jednom riečju kakovo je uredjenje i uživanje šuma po novoj šumskogospodarstvenoj osnovi, koju je nedavno visoka kr. zemaljska vlada potvrdila. Što se tiče pobližega opisa gospodarstvenih odnošaja šuma imovne obćine otočke, to je u kratkom iz zapisnika ob uredjenju šumskoga gospodarstva imovne obćine otočke moći napomenuti sliedeće: Površina posjeda otočke imovne obćine broji na temelju segregacijonalnoga elaborata od 1879. god., ukupno 137.658 katastralnih jutara. Od tih odpada na neproduktivno tlo i šumske puteve 1.613 jutara; na čistine 8.285 jut., a šuma zastire ostatak od 127.759 jutara. Giela ta površina razdieljena je na četiri šumska kotara a na 44 čuvarije. I Šumski kotar sa sjedištem u Otočcu, površinom od 25.745 jutara ima 11 čuvarija. II. Šumski kotar sa sjedištem u Kosinju, površinom od 38.172 jutra ima 10 čuvarija. III. Šumski kotar sa sjedištem u Sinjcu, površinom od 26.691 jutra ima 7 čuvarija. IV. Šumski kotar sa sjedištem u Korenici, površinom od 47,291 jutra ima 16 čuvarija. Iz ovih se podataka razabire, da je najveća šumarija korenička, a najmanja otočka. Kod razdiobe šuma na šumske kotare, najviše je mjerodavna bila ta okolnost, da li su dotične šume bliže trga, ili dalje od istoga, odnosno da li su iste šumskoj ti-govini otvorene ili ne. Tlo i gorje nahodeće se na posjedu otočke imovne obćine, sastoji velikom većinom iz kredine formacije, koja izmedju ostaloga zauzimlje i prostor izmedju obijuh Kapela i Plešivice, protežuc se od Senja sve do niže Gospića. Vladajuće kamenje te stvorbe, sačinjava tako zvano kredino vapno. Od Ortaloaa pako kamenja spomena su vriedni još i dolomit, lapor, pješčenjak i konglomerat. Ovo kamenje tvoreć tako zvano prvotno tlo, služi ujedno zdravicom, u kojoj se nalazi i ponješto razdrobljena kamenja ili tankih liaslaga gline. Gornji ili hranivi dio mekote pokriven je humusom. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 511 -^ Podneblje neupliva na bilje i šume tamošnjih krajeva najpovoljnije. Česta studena bura, duga stroga zima, a razmjerno kratko i prevruće a suho ljeto, te naglo mienjanje topline, štetno uplivaju na, vegetaciju, dapače često ju i sasma osujete. Glavne su vrsti šumskoga drveća u onih krajevib: bukva, Jela i omorika^ te sačinjavaju dielom čiste, dielom mješovite sastojine. Najviše je gleđom na vapneni značaj tla razprostranjena bukva, ona Ea dobroj stojbini raste 120 do 150 godina. Iza bukve najviše je razprostranjena jela, koja u sklopljenih sastojinah svojim drvnim prirastom u veliko bukvu nadmašuje. No u zadnjih 10 godinah opaža se, da ova vrst sve više izčezava, ustupljujuć bukovini svoja mjesta, čemu su uzrokom jedino dosadanje prekomjerne sječe i šumske štete: Grledom na množinu dolazi za jelom odmah omorika, koja u pogledu prirasta, visine i debljine za jelom zaostaje. Kao umetnuto drveće nalazi se kod prije spomenutih vrstih osobito rado bieli javor (Acer pseudoplata-uus), koji se onda veoma odlikuje svojom izpravnošću stabla i visinom, natjecuć se u rastu sa prije spomenutimi vrstmi drveća. Izim toga nalazi se mjestimice hrast gradun, nješto cer, prosti bor, grab, briest gorski, mukinja i brekinja, jasen, lieska, svib, ruj, borovica i druge vrsti gor,skih grmova. Prije je već spomenuto, da se od njekoga vremena znatno opaža, da se jelovina i omorikovina vidljivo gubi, i da bukovina sve to veći mah otimlje. Da je širenje bukve na račun jele i omorike, tih obzirom na tehničku uporabu odličnih vrstih, zaista od štete po financijalno stanje šumskoga gospodarstva, netreba đalnjega razlaganja. Prepriečiti dakle tu naravnu izmienu kultura, mora ponajglavnijom zadaćom biti za dotične interesovane posjednike, dakle za imovnu obćinu. Tome se pako zlu jedino tako na put stati može, da se kod godišnjih doznaka od strane pozvanoga osoblja osobita pažnja na,to obrati, da sklop dotičnih sastojina po njekom stanovitom sustavu jednolično prekinut biva, te da se svako nepravilno i oveće prekinuće sklopa brižljivo izbjegava. Nepravilnim prekinućem sklopa sječi namenjenih sastojina, stvaraju se pojedine čistine, ove otvorene suncožaru. i buduć lišene vremenom korienja, koje kompaktnu suvislost tla održaje, gube na plodovitosti, a vapneni karakter tJa time se sve više iztiče, te tamo prostiju sebi prikladniju vrst drva, bukvu pospješuje. Na onih mjestih pako, gdje se do sada na pravilno i jednoliko prekinuće sklopa malo pazilo, imalo bi se, u koliko to priroda već učinila nije, pomladj´enje umjetnim načinom pospješiti, odnosno popuniti nasadom željenih vrsti drveća. Sve do uključivo 1885. godine osnivalo se je gospodarenje šuma otočke imovne obćine na podatcih segregacijonalnoga elaborata, odnosno registara površina i drvnih gromada. Sječine su se redovito izkolčivale, a na istih se je sjeklo drveće, koje je već svoju fizičnu doraslost postiglo, te se uslied toga i sušiti počelo. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 512 — - Godišnji drvni prihod, koji se je iz šumah dobivao, nije bio svake godine jednak, a niti bi se jednakost istoga mogla bez uštrba na gospodarstvo šuma postignuti, i to iz razloga, što se nastojalo rabiti većim dielom suhovrho, prastaro drveće, koje se u onih količinah godimice na prieborni način vadilo, kako si| to tržni i lokalni odnošaji sobom donašali. Tečajem šestgodišnjega obstanka imovne obćine, posjećeno je po izkazib gospodarstvenoga ureda 577.612 m^; koje gradjevnoga, a koje ogrievnoga drva. Od nuzgrednih užitaka spomenuti je samo branje bukove gube, koje je unosilo godimice do 100 for- i iznajmljivanje prava lova, koje je davalo na godinu prihod od 125 for. Na temelju zakona od 11. srpnja 1881. godine, naputka B, preduzeta je iznovična procjena zalihe drva, te pronadjeno, da na cielora posjedu otočke imovne obćine ima 8,922.139 m^ drva. Od te drvne gromade ođpada na ml do drveće 600.522 m^; na drveće srednjega uzrasta 1,913,243 m^] a na staro drveće 6,408.304 m^ Sredstva za trgovinu, dakle šuma sposobnih za špekulaciju, ima ova imovna obćina dosta, Nu s druge strane veoma su nepovoljne komunikacije i obćila, te što ima šumskih puteva, u najgorjem su stanju. 0 razširenju i usavršenju cestovne mreže u pojedinih revirih rekao bi, da najviše gospodarstvena budućnost ove imovne obćine ovisi. Ima bo tuj takovih šumskih priedjela, u koje još sjekira zavirila nije, te poradi nedostatka izvoznih puteva miruju do boljih vremena. Ceste pako zemaljske, a i većina obćinskih, uzdržane su u dobrom stanju. Kraj svega toga, što je izvoz proizvoda iz šume do glavne zemaljske ili obćinske ceste veoma tegotan, i što je udaljenost do glavnih stovarišta kao: Karlobag, Jablanac, Sv. Juraj, Senj veoma velika, nisu prevozni troškovi preveliki. To dolazi pako odatle, što u onih krajevih narod imade malo zaslužba. Transportne ciene najvažnijih šumskih proizvoda od skladišta do Senja jesu popriečno sliedeće: Za 1 kub. talijansku stopu bordunala plaća se 12—14 nč. Za jedan par gredica (7 mi´^/i? cm.) 45—50 nč. Za vesla i vratila toliko puta 5—6 novč. koliko su lakata duga. Za 300 komada bukovih dtiga 1 for. 66 nvč. do 2 for. Za je lan metrički hvat ogrievnoga drva 4 for. 66 nč. do 5 for. 20 nvč. Troškovi izradbe su razmjerno veći od prevoznih troškova, što je sasraa naravno, ako se uvaži, da domaćih drvodjelaca za najviše tražene šumske proizvode: bordunale, vratila, vesla, ddge i t. d. malo imade, već te radnje obavljaju težaci iz gorskoga kotara i Kastva, koje trgovci za se još snubiti moraju. Svakako je to anomalija kod ovoga naroda, koji radi zaslužbe i posla često u daleku tudjinu putuje, što se slabo pođaje zanatu drvodjelca. Obaziruć se nadalje specijalno na svrhu gospodarstva, moći će se ista najprije postići pridržavanjem visokoga uzgoja sa obhodnjom od 120 godina, kao dobe, u kojoj se tekući prirast sa poprečnim izravnuje, te u kojoj prQ^ |
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 9 <-- 9 --> PDF |
izvodnja drvne mase svoj višak postizava. Obzirom pako na stojbinske odnošaje, osobito obzirom na odnošaje tla i podneblja jedino je moguće, da se osjegura potrajnost šumarenja uporabom redovite prieborne sječe, koja će osim toga, što podpuno odgovara faktičnim odnošajem, još i tu dobru stranu imati, da će se dosadanje abnormalno stanje šuma u pogledu dobnih razreda regulirati. Za procjenu suvremene zalihe drva te proračunanje prihoda, služili su temeljem u smislu § 1. naputka B, zakona od 11. srpnja 1881, većinom pod.-itci segregacijonalnoga elaborata. Gdje se pako ovi potonji nisu mogli uporabiti, ustanovljena je procjena zalihe iznovičnom procjenom, pomocju t. zv. pokusnih ploha Na temelju pako § 25. naputka B, zakona od 11. srpnja 1881., uporabile su se za ustanovljenje prirasta i godišnjega prihoda obćenite skrižaljke prirasta od Feistmantela, koje tamošnjim abnormalnim odnošajem sastojina po raznih podatcih izkustva, najbolje odgovaraju. Dotični procjenbeni organi, uzevši u obzir klimatićke odnošaje onih priedjela, i sve na iste uplivajuće činbenike, zatim specijalna kakvoću tla pojedinih gospođarokih razreda, po svojoj najboljoj uvidjavnosti, uvrstili su dotični revir u odgovarajući stojbinski razred pomenutih obćenitih skrižaljka, iz kojih se je izvadio i obhodnji odgovarajući užitni postotak. Ovim užitnim postotkom umnožila se sbiljna zaliha uredjajnoga razreda, to se time dobio godišnji prihod, koji će u buduće rear pružati. Ukupni godišnji prihod na drvu otočke imovne obćine iznaša 34.258 ni^ gradjevnoga, a 166.670 prostornih metara ogrievnoga drva. Obzirom na vrsti drveća pak, koje su u toj groniadi zastupane, nalazimo naposeb kod gradjevnoga drva jelovine 24.137 ni´´^; bukovine 7.491 m´*; omorikovine 938 m^; hrastovine 828 nr^ i 864 m*^ borovine. Iste ove pomenute vrsti drveća većinom su zastupane i kod ogrievnoga drva. Odbije li se od ove gromade gradjevnoga drva, odnosno od jelove vr.-^ti pravoužitnička potreba na gradjevnom drvu. koja iznaša 6.469 m-^; to nam predstavlja tim nastavši ostatak višak od 27.789 nr^ u vviednosti 76.723 for. 89 nč. Višak pako ogrievnoga drva, koji je ustanovljen na 84.213 pr. metara nije uzet u račun iz razloga, što se neće unovčivati moći, dokle se god komunikacije u onih krajevih nenaprave. Napokon si je šumarsko osoblje otočke imovne obćine u pogledu dalnjega gospodarenja timi šumami sta\ilo kao glavni zadatak i dužnost, da prema gospodarskoj osnovi pazi vazda na jiotrajno uživanje i (;siguranje šuma pravoužitnika. Uzgajanje i čuvanje šuma u onih krajevih, pitanje je velevažno, i to ne samo gledom na tlo i podneblje, već i gledont na svak(ianje potrebe i dalnji obstanak onoga maroda. Svakomu, koji onimi krajevi proputuje, mora i nehotice pasti u oči silna goliet, koja osobito pojedina sela u neposrednoj njihovoj blizini okruž\ije. Stariji ljudi pamte, kada je tih golietih manje bilo, a sigurno je postojalo vrieme, kada |
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 514 — su i posvema inanjkale. Iz svega se opaža, da se rasprostiranje golietiuništavanje šume nekim sustavnim načinom šire. Osobito se to širenje golieti opazilo za zadnjih 10—15 godina. Pojav taj pak može se raztumačiti jedino time, da su se u zadnjih godinah pred segregacijom šuma, sječine morale opetovano u neposrednoj blizini sela izvadjati, i da se je stanje blaga kod pučanstva u zadnjih godina znatno povećalo. Tako su se još prije 10—15 godina postojale prilične visoke šume malo po malo pretvorile u šikaru, a ova opet napadana svake godine raznovrstnim blagom, ili mora sada kukavno vegetirati, ili je morala golieti svoje mjesto ustupiti. A proces taj tim se je još više uskorio, všto su silne kiše svu rodnu zemlju malo po malo sa kamena odplavile. Za da se dakle ovomu očevidnomu zlu, odnosno propasti šuma na put stane, mora se ponajprije obratiti pomna pažnja na još postojeće sitne šume i šikare, te iste u zabranu staviti i zagajiti, jer nam ove tako rekuć kao predstraže služe udalenijim visokim šumam. Drugi faktor, koji takodjer na uništenje šuma radi, jeste kradja. Lopov bo negleđa, gdje će drvo posjeći, i jeli će posjekom istoga tlo ogoljeti, i dali će obližnje stabalje ozlieđiti, njemu je samo stalo do toga, da mu drvo svrsi odgovara, da ga što prije posjeće, i na sigurno mjesto neopaženo spravi. I^ tih razloga sjeće on najradje mladja stabla u obližnjih šumah. Kradja, koje bi imale za motiv vlastitu potrebu drva, razmjerno malo ima, jer si to drvo pravoužitnik lahko bez velikih novčanih žrtava legalnim putem pribaviti može; nego se one pojavljuju većinom iz spekulativnih razloga, zamienjujuć tako u vele manjkajuća vriela poštene privrede. Pomanjkanje vriela poštene zaslužbe sili onaj narod rek bi na šumsku kradju. Treba dakle skrbiti, da se narodu pruža prilika za zaslužbu, pa će i šumske kradje sve rieđje bivati. U koliko je pako sama uprava imovno-obćinskoga posjeda za riešenje te narodno-gospodarstvene zadaće pozvana, to treba iz svih sila da nastoji oko podignuća šumske trgovine i obrta. Kad bi se razvili trajni ti´govački odnošaji, to bi isti narodu godimice liepu zaslugu, bilo prevozom robe, bilo pak izradjivanjem iste pružali, te nebi seljak primoran bio, da si grdnom kradjom potrebita namiće. Ostvarenje trajnih šumsko-trgovačkih odnošaja i obrta, može se samo dogoditi uslied predhodnoga ostvaranja obćih, a naposeb šumskih komunikacija. Gradnjom puteva postaju šume trgovini pristupne, a gdje se ova trajno udomi, raste i blagostanje, jer pruža vrielo poštenoj zaslužbi i dohodku. Konačno bi bio dobar uztuk kradjam u obće i strožija uporaba šumskoga zakona po pozvanih oblastih, kao i odredba strožih mjera za vlastnike piljana. Kada bi pilari bo odgovornim se učinili za na pilah pronadjeno kriomčareno drvo, pretrpili bi drvokradice najveći udarac, jer nebi imali gdje ukradjena drva prodavati i izradjivati. Najglavnije napokon je sredstvo za očuvanje šuma |
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 515 ~ proti vanjskim navalam, u ruci same uprave imovno-obćinskoga posjerla, a to je lugarsko osoblje. Prošav revir Dolac, prispjesmo u veoma osamljeno zabitno mjestance „Crnu vlast", ondje odpočinusmo. Zasjednuv opet kola, krenuli smo preko „Babina potoka" u Leskovac, i tamo razvidili običnu vodom tjeranu pilu i liepu malu crkvu grčko-iztočnjaka, koju dogradjivahu. Provezosmo se divotnim prošćanskim jezerom L264 metara dugačkim, jedan dio družtva u ladji, drugi na kerepu (splavu), te duljinom toga jezera prispjeli smo na protivnu stranu m pol sata, tada smo izašli iz ladje i obišli ostala krasna jezera: Ciginovac, Okrugljak gornji, Crno jezero, Vir, Galovac i gradinsko jezero, a u naravnoj tamo samoći i tišini divismo se šumećim slapom. Prevoziv se opet na jezeru Kozjaku, najvećem od svih jezera 3.075 metara dugačkom, provezli smo se samo širinom istoga 613 met. na drugu stranu, tu nas je stigla noć, a mi smo se uspjeli do putničke kuće i tamo prenoćili. Krasno osvanulo jutro dne 6. lipnja prikazalo nam je jezero Kozjak i prva nad njim ležeća sa vodopadi u svem sjaju i čarobnoj ljepoti. Predvođjeni po nadšumaru g. Adameku, obidjosrao i ostala još četiri jezera: Milanovo jezero, Okrugljak dolnji, Kaludjerevo jezero i Novakovića brod, dakle u svemu njih 12. Ustavisrao se na zgodnom mjestu, na suprotivuoj strani pada potoka Plitvice u Koranu, Veličanstven slap Plitvice, koj se tik posljednjega jezera ruši sa visine od 78 metara uz strmu gorsku stienu u rieku Koranu, svakoga posjetioca očara i u mnienju podkriepljuje, koli su divna ova, nu radi zabitnosti i loših obćila, slabo posjećena jezera. Bilo nam je ostaviti Plitvička jezera, a nastaviti ustanovljen put na Prieboj, gdje nas u urečeno vrieme već dočeka g. nadšumar Pere, a htjedosmo proći gorom Plešivicom. Nu pošto nam bijaše većini bosansko zemljište jošte nepoznato, a ovo blizo, ođvezosmo se iz Prieboja u Petrovo selo, a odavle kao nekadanjim kordunoni bilo nam je iz Zavalja na puškin domet udaljena Bojna. . 0 zapadu sunca stigosmo u Bihač, te stari bosanski taj dosta neugledan grad, zanimao nas je jedino svojimi djamijami, u kojih se bas Muhumedauci klanjahu proroku, vidismo jednostavni život Bošnjaka i njihov pazar, a hladna i brza rieka Una, na kojoj baš most gradiše, zaustavi nas takodjer na časak. U Bihaću prenoćismo, Sliedećega dana, najmre 7. lipnja, krenuli smo opet kolima iz Bihaća, pa ako nam i nije taj grad osobitih znamenitostik kazao, bijaše svakako vriedno i zanimivo posjetiti ga, osobito za putnike, koji su nm tako blizo bili, da se dive njegovom okolišju. Plodna je i liepa unska dolina, nju obradjuje tamo narod veoma revno, poljane raznimi žitaricami i okopavinami prikazahu nam se veoma liepo, a plodovit taj priedjel ukrasuje jošte većma sama Una svojim tokom zavojitim, zatim visočinom, koja od Zavalja prema dolini ovoj preldzi u stupnjevine. Sa |
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 516 — sjeverne ju strane štiti gorostasna Plešivica, a tamo opet s juga bosanske planine. Od Zavalja pošli smo u goru Plešivicu pješke u početku strmo, nu kasnije došav na dobar šumski put, bijaše putovanje ui^odno u gustom hladu više stoljetnih jelva i bukva. Put opet od humke, koja dieli posjed iraovno-obćinski od državnoga, bijaše do gorskoga sedla, najmre do „Škipine" 1.212 met. abs. vis. veoma strm i tegotan. U gori Plešivlci posjeduje takodjer država znatan kompleks šuma, a te spadaju pod državnu šumarija u Korenici. Ukupna površina državnih šuma korenicke šumarije zaprema 18.860 jut.. te se dieli u 8 srezova čuvarskih. Najviše je zastupana bukva, za njom odmah jela, onda omorika. I ovdje se kod gojenja šuma tamo smjera, da se bukvi granica stavlja, a goji vrednija za gradju četinjača. Starost sastojina je od 50 do 250 godina, a godišnji prirast ustanovljen po rali od 0*5—2*5 kub. m., koj je dakako ovisan o vrsti drveća i stojbini. Ukupna drvna gromada te šumarije ustanovljena je sa 3,319.968 kub. metara. Žalibože je i u toi šumariji radi najnepovoljnijih postojećih pi-ometnih odnošaja unovčivost tehničko vrieduih i sposobnih stabala neznatna. Ta silne jelve od 40—50 metara duljine, kakovih imade u Sakrivenki, Nebluju i raznih gudura Plešivice, iz kojih bi najkrasnije bordunale izvadili, poginu tamo burom srušene bezkoristno i trunu. Na samoj Škipini i gorskom sedlu dočekaše nas Koreničani, na čelu im nadšumar g. Adaraek, više Koreničana sa svojim načelnikom, zatim kakovih 10 lugara, 10 nosioca Ličana, te nas ovdje toli od strane imovne obćine, kao i sami Koreničani počastiše vanredno gostoljubivo — kakove zabave i veselja jošte nebijaše na Škipini. Prekrasan vidik na osvojeno bosansko zemljište, na Unsku dolinu, a ov kraj na Bielopolje i Krbavsku dolinu uznese ti srđce i dušu, to nije moći perom opisati, to valja vidjeti, pa ćeš se sretnim scieniti, da si vidio te prirodne ljepote. Prispjeli smo u 8 satih na večer na podnožje Plešivice, tu nam dodje u susret više gospode \z Korenice pozđraviv nas srdačno, provezosmo se šnjimi u samu Korenicu, gdje nam u razgovoru ugodno večer prodje. Dne 8. lipnja oprostismo se u Korenici najliepše sa gosp. nadšumarom Adamekom, hvalismo Koreničanom na srdačnom dočeku, pa hajde sad kolima dalje put Bunića u „Laudonov gaj", odavle opet isti dan jošte kroz Kulu i Osik u Gospić. Laudonov gaj u krbavskoj dolini nedaleko Bunića nosi ime od slavnoga generala Laudona, koji ga je, bivši još kapetanom u Krajini, oko 1750 godine zasadio. Taj gaj zaprema 400 jutara, te je čisti hrastik, zasadjen u obliku postavljene i spremne vojske; tu je prednji odjel predstavljajući straže, zatim je savezna poveća šuma, a to bi značilo jezgru vojske, napokon dodje u stanovitoj |
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 13 <-- 13 --> PDF |
-^ 517 — udaljenosti u iiekoro r^đu opet hrašće, kao poslieđnji odjel Vidi se ukus i strogi red vojnički, koji je tada valjao i za šume. Žalibože, da tomu danas nije tako, taj je gaj segregacijom pripao imovnoj obćiui otočkoj, te strada od silne kradje, navale Ijudih i marve. Za primjer neka bude napomenuto, da je samo lanjske godine bilo 758 prijavnica vrhu šumskih kradja po lugaru odkritih, a da je u istinu preko 1000 komada hrastovih stabala ukradjeno. Po naravi lagano sipko i pjeskovito tlo, tako rekuć cista pjeskulja, preobrati se haranjem šuma u pravu pustoš, tako je dobra polovina te površine dakle 200 jutara gola [»ješčara iliti pržina, kako ju narod zove, te na kojoj za žege ni slamka ni travka nestoji. Za bure uzvitla opet vjetar taj sitan pješak,meij tako jako, da ga raznaša po krbavskoj dolini, da sve do Korenice na 13 kilom, daljine. U oči velike te pogibelji, koja prieti Krbavskoj inače plodnoj i marljivo obradjenoj dolini, širenjem i povećavanjem te pješčare, moralo bi se najozbilnije nastojati, i to što skorije, da se zasadi prikladnim biljem. Za takova je pusta i pjeskovita mjesta bezuvjetno za prvo nasadjivanje crni bor najprikladniji. To dokazuju doduše a neznatnom obsegu izvedeni nasadi sa crnim borom tik Lauđonova gaja, te je država jošte prije segregacije počela nasaditi i vezati ono tlo, pa da se je to nastavljalo, bilo bi i uspjeha, da neima potežkoća, koje priete kulturara od Ijudih i marve. Imade i drugih srestva, kojimi se takovo tlo dade \ezati i popraviti, nu timj ođredbami nesmiju oklievati oni, kojih se tiče. — Drugu nepriliku prouzrokuje u toj dolini neka voda, zvana „Velika jaruga", koja sa sjeverne strane obkoljuje taj Lauđonov gaj, a izvire nedaleko Bunića. Za žege usred leta presahne ta jaruga, aldotle Je poljanam štete počinila, jer ta voda neima pravoga korita niti ođtoka, a kadšto poplavljuje baš cielu dolinu. Ovo bi zemljište morali strukovnjaci, naročito kulturni mjernik izpitati, te shodni predlog staviti, kako bi se občuvalo i osiguralo od dalnjih nepogoda. U Buniću razgledali smo jošte spomen-crkvu generala Laudona, koju je njemu u slavu dala prije 25 godina sagraditi krajiška vlada. Iz Bunića pošli smo preko Kule i Osika pa ravninom ličkom prispjeli u Gospić oko 9 sati u večer. Sliedeći dan naime 9. lipnja, razvidili smo u Gospiću kaznionu i razne liepe obrtne predmete, koji se tamo u velikoj množini prave. U kr. šumskom uredu pokazivao nam je pako g. E. Dobiaš, kr. šumar, po njemu odkrit postupak, kako on po zareznicih izbušene česti drva, i samu koru, svjetloshkami jasno i vjerno predočuje. Postupak je kemički, kako on sa originalnoga nacrta, na preparirani za oto papir, uplivom sunčanoga svjetla za nekoliko trenutaka točno prenaša sliku. Osobitu vriednost imadu te slike za škole i učevne zavode, gdje se mogu izložiti u dotičnih predavaonicah, da ih učenici po volji rabe, dočim se originalna sbirka zareznika imade osobito čuvati i samo prigodice kazati. Za taj izum dobio je kr. gosp. šumar od strukovnjaka više pohvalnih priznanja. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 518 — Poslie podne odvezosmo se u Brušane, mjesto dobar sat od. Gospića udaljeno, da razvidimo znamenitu i na daleko poznatu sbirku zareznika gosp. E. Dobiaša. Ogromna ta sbirka imade po broju do 1,500.000 komada zareznika kornjaša (Coleoptera), a po vrsti njih preko 12.000, te reprezentira vriednost y´´´´^.^\od 20.000 forinta. Čitav posliepodne iazvidili smo zanimivu tu sbirku, u kojoj ´^^ ´ imade prekrasnih, kornjaša u svih mogućih boja i to ne samo iz naše domovine, već takodjer iz tropskih krajeva svieta. Zareznici po šume važni zanimahu nas osobito, a bijasmo i tako sretni, da je istom prilikom g. Dobiaš našemu učilištu odnosno šumarskom kabinetu poklonio 5 škatulja prepunjenih baš samimi insekti, i to opnokrilci za šumare osobito važnimi, a ravnateljstvo zavoda izrazilo mu je za liep taj dar javnu zahvalu. Slićne sbirke neimaunašoj domovini,* pa ju nije na daleko naći. Gospodin Dobiaš u savezu je i dopisivanju sa većinom evropejskih entomologa, te poznat kao strukovnjak, može na zahtjev i narućbu svakomu zavodu ili pojedincu, tražene vrsti zareznika dostaviti. Hvalismo gosp. šumaru toli na daru našemu ućilištu namienjenomu, koli i na prijateljskom susretanju. U jutro dne 10. lipnja odvezli smo se iz Gospića, te lićkom ravninom stigli najprije u Perušić, gdje smo pošli u samogradsku špilju i razvidili njene podzemne prohode i prostorije. Iz Perušića pošli smo kolima dalje i stigli doskora u sastojinu „Laudonov Križ", gdje je nakon posjeka visokih stabala i prekinutoga sklopa šume prevladala osobito jasenovina. Doskora nas eto i u šumi „Janće", gdje je zareznik jelotoć (Bostrichus curvidens) u čistoj jelovoj sastojini silne štete počinio. — Malo gdje pruža se prilika, u naravi pokazati slušateljem u tolikom obsegu žalibože zaraženu šumu po zarezniku, kao upravo u tom srezu „Janče". Do 200 jutara čistoga jelvika izmedju GO—80 god. staroga napao je taj jelotoč tako jako, da su sva stabla na vrhu posve crvenih četinja, te da im se vršike i gornji dio debla suši, a time i stablo gine i propada. Značajne zviezdolike prohode toga 3*5 milimetra velikoga zareznika na gornjem vrhu stabala pod korom, koji su utisnuti i u bieli drveta, te jednom riečju pravu pogibelj toga zareznika po jelove šume imadoše slušatelji pred očima. Kao što gospodare i vinogradare, tako i šumare stigne nevolja, kad im zareznici navieste boj, ti maleni često jedva vidivi neprijatelji, U pogibelji nepreostaje ino, nego da se, boriš i braniš u koliko ti sredstva dopuštaju — a takovo jedno, biti će i za šumu „Janče", da se zlo ovo i dalje neširi — rečenu napadnutu šumu posjeći, vršike i svu granjevinu s mjesta spaliti, dočim, će se dolnji neozledjeni dio stabla moći dobro uporabiti. Kako će se tamo mlada šuma uzgajati, a to najbolje mješovita, stvar je i posao samih šumara. Ponesli smo iz te šume sobom za našu učilištnu sbirku šumskih zareznika više odrezaka izbušene kore, kao i samoga zareznika. * Imade i u g. Apfelbecka nadšumara kneza Baćany-a u Ludbregu. 0. ur. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 15 <-- 15 --> PDF |
~ 519 — Prieko Lešća i liepe gacke doline, prispjesmo no(^]u oko 10 sati u Otočac. Dae 11. lipnja oprostismo se sa šumari u Otočcu najiskrenije, a nastavili smo naš put u Senj. Divotan bijaše pogled sa ,,Vratnika" na more, a liepa i ugodna vožnja dobro gradjenom cestom iiz sv. Mihovil u Senj, kamo smo prispjeli oko 7 sati na večer. Dne 12. lipnja razstadosmo se sa g. nadšumarom Percem i hvalismo mu za njegovu zaista požrtvovnost i uslužnost, što nas je punili osam dana pred vodio u nami nepoznatih krajevib, i najprijaznije sve pokazivao. Dalnji cilj poučnoga našega putovanja bio je, da razvidimo jošte radnje i uspjeh našumljenja primorskoga krša u senjskom okolišu. U jutro dne 12. lipnja povezli smo se predvodjeni po gosp. šumarniku Malbohanu senjskom dragom, u kojoj na strminah i liticah vidismo jošte grmovlje i šikarasti obrast, kao jedini preostatak nekadanjih šuma, u neposrednom pako okolišju sve je goli kamen. Najprije smo pošli u šumsko sjemenište kod sv. Mihovila, koje leži 1640 stopa nad morem, a zaprema 2´i32o[] rali, te je visokim zidom ograđjeno. Sjemenište to uredjeno, je-godine 1879., te se nalazi izpod Vratnika u maloj kotlini/s toga od bure zaklonjeno, a izim toga nalazi se tik kolnoga puta uz liepo ograđjeno vrielo cara Ferdinanda, od kuda se obilna i potrebita voda napusti u basene koliko je godar treba za polievanje biljka. Na liepo uredjenih gredah, koje imadu podpuno obradjeno tlo, rahlo i crnično, obavlja se sjetva najviše u 1 dcm. poširokih pruga, nu posiju se neke grede omaške i podpunoma. Najviše se iz sjemenja tamo uzgaja crni bor (Pinus austriaca), zatim ariš (Pinus larix). Osobito je pako crni bor od svih Conifera za našumljenje krša, negledeć da ljubi vapneno tlo, već i zato najprikladniji, jer može promjenam zraka i jakoj žegi, koja onako tamo vlada, najbolje odoljeti. Gojitbu ostalih četinjača iz sjemenja, kao: Pinus halepensis i Pinus maritima, kojimi su dobre uspjehe u Francezkoj polučili našumljenjem pješčara, napustiše ovdje, jer im bura slabe vrhe trga. Od listača siju javore i to: Acer pseudoplatanus i A. raonspesulanum, jasen (Fraxinus excelsior), manje pajasen (Ailanthus glandulosa), koj u mladosti veoma razbuja, nu poradi toga, što i njemu bura vrhe trga, a izim toga što se velike srčine radi lahko smrzava, te što poslie 15. godine posve skoro zaostane u rastu, nerabe ga kod đalnjega našumljenja. Od sunčanoga žara, koj bi bezuvjetno tek proklijale i nježne biljke za velike vrućine lieti posve osušio i tako rekuć spalio, brane se u tom sjemeništu liesami (Hurben) kojimi su neprekidno nađkriveni i zasjenjeni usjevi. Godimice se iz toga sjemeništa za našumljenje krša vadi do 90.000 jednogodišnjih listnatih biljka, a 420,000 dvogodišnjih biljka četinjača, kako je spomenuto najviše crnoga bora. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 520 — Biljke se iz sjemeništa nepresadjuju u razsadnjak, i to pomanjkanja prostora radi — već se odniali presadjuja na gojne površine. Sjemenište ovo kod sv. Mihovila ii najljepšem je redu i čistoći te brižno njegovano — u kom svaki dan više radnika posluje-. — Ukupni troškovi za samo to sjemenište izna^:aju godimice za nabavu sjemenja i težačke nadnice 2500—2700 forinta. Iz sjemeništa pošli smo na samu glavinu nad Vratnikom zvanu: „Velika Greda", koja leži 2800´ nad morem, te obišav ju posve, razvidili smo ovogodišnji nasad. Nasadi crnoga bora uspjeli su posve, isto tako gorskoga javora, (A. pseudoplatanus), nu mnogo manje presadjene biljke ariša. Što se tiče presadjivanja biljka iz spomenutoga sjemeništa na golieti i u branjevine, to se posao taj obavlja u pojedine rupe, ili tekuće jarke gdje je to moguće, i koji se do stopu duboko i široko izkopaju. — Sve površine, koje će nasaditi i u branjevine staviti^ ograde prije suhim zidom t. j . složenim kamenom preko metar visokim i do 3 stope širokim. Tako neimadu niti ljudi niti marva pristupa, a uztvrditi se može, da bi bez tih zidanih ograda svaki posao našumljenja bio uzaludan i bezkoristan. Ogradjuju se pako zidom prije svega površine, gdje ima sigurne nade, da će iste naskoro pozeleniti i potjerati iz zaostaloga korienja mladice, koje će obcuvane od marve slobodno napredovati i rasti. Ukupna površina primorskoga našega krasa zaprema 79 010 jutara. Od te površine odpada na privatni posjed i kulturno tlo 9039 jutara, na šumske branjevine oko 13.000 jutara. Neproduktivno tlo duž morske obale sve do visine od 300 raet. nad morem sastavljeno od gologa kamenja i pećinah, bez svake naslage zemlje zaprema 21.400 jutara. Preostatak od 35.000 jutara produktivno je kraško tlo i sposobno za dalnje našumljenje. Do sada je preko 13.000 jutara na primorskom našem Kršu od Novoga do Jablanca ogradjeno takovimi zidovi, te preko 60´000 for. izdano samo za ograde, za radnje pako oko samoga presadjivanja biljka i našumljenja do 40.000 for., neraćunajuć upravne troškove, šumsko nadzorničtvo, ćuvarsko osoblje itd. Ukupni ovi troškovi namiruju se iz krajiške investicijonalne zaklade, te je i ove godine za istu svrhu u proračunu opredieljena i odobrena svota od 46.000 for. Obišav glavinu „Veliku Gredu"´ vidjeli smo, dvo-, tro- i četirigodišnje uspjele nasade crnoga bora. Kako je već napomenuto, sama sadnja obavlja se ili u pojedinih izkopanih jamicah i rupah, i to ondje, gdje je tlo veoma gričevito i neravno, ili se kopaju uzporedno tekući jarci u razmaku od 1—2 metra, a ovi na visočinah i umjereno nagibnom tlu, duljinom svojom nasuprot vladajućemu vjetru. U takovih barem stopu dubokih jarcih pridržaje se uviek najrodnija zemlja, koju vjetar i kišnica tamo nanaša, u njih se pridržaje i nješto vlage, a zasadjene biljke neproviruju niti svojimi vršikami iz ovih jaraka van, te su tako zaklonjene bar prve godine od bure i žege. Uspjeh našumljenja na krasu ovisan je veoma o tome, kako je kamenje naslagano. Najsigurniji je uspjeh tamo, gdje su litice i krši okomito stojeći, te |
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 521 — gdje u pukotinah zaostalo jošte korieuje aadje neke hrane za obstanak i život. Tu se nadju razni grmovi listača, ina da ih je i marva do zemlje obrstila. Teže je u protivnih okolnostih, gdje se je na obzorno naslaganom vapnenom kamenju, krčenje samoga korienja do skrajnosti izvelo. U prvom slučaju napomenute površine laglje je šumom pomladiti, pa ove pokazuju već prve godine neko zelenilo, cim se od marve obćuvaju i ograde. Vapnenac se uplivom vlage i zraka brzo troši, te preostalimi bilinskimi ostanci stvara rodno tlo za rast bilja, samo valja isto bilje od nesretnoga brstenja marve čuvati. Ogromnu vidismo razliku u pogledu vegetacije izmedju onih mjesta, gdje je marva slobodno pasla, i opet onih, koja su prije dvie ili tri godine zagajena. Ako se jošte kržljavi i čvornati stopu ili dvie stope visoki grmići, kojih je koj desetak godina marva brstila, rano u proljeću nizko pri zemlji oštrim orudjem oklaštre, to potjeraju ovi iz korienja jošte iste godine jednu ili dvie stope visoke mladice. — U tu svrhu rabe na kršu osobito jake i oštre škare, pomoćja kojih do 8 cm. u promjeru debele stabljike sasma pri zemlji lagano odrežu, ma bile i najtvrdje listače. Koli se silan uspjeh poluči, kad se čučavi i čvornati ti patuljasti grmići nizko na panju odrežu, vidismo upravo u branjevini „Velika Greda", koja je još prije nekoliko godina posve golietna bila, a danas već mjestimice potjerala tako guste mladice, da u njih divljad i srne zaklon nadju. Bujno se dižu mladice hrasta granika (Quercus pubescens), jasena (Fraxinus ornus), javora (Acer monspesulanum), te su već prve godine 50—90 cm. visoke, nu i ostali grmići sa prije spomenutimi u družtvu kao; Amelanchier vulgaris i Rhus cotinus oporave se na taj način brzo. Kras ličko-otočkoga okružja zaprema 73*^/o od ukupne površine prije napomenute, te je u visini od 500´ počamši obrašten samim kržljavim i po kozah obrštenim grmovljem. Ovdje je najzgodniji prilika, da se iste površine ograde, nizki grmovi do zemlje režu, te kao branjevine od marve čuvaju, jer će na taj način u nekoliko godina u šumu obratiti vapnene biele golieti, koje se tako užasno oku prikazuju. Najpovoljnije su za našumljenje krša česte kiše, te jednom riečju vlažne godine, dočim je trajna suša i žega najveća nevolja za presadjene biljke, jer ih polovina propadne. Iz navedenoga sliedi, da su radnje oko našumljenja krša veoma tegotne i skopčane velikimi troškovi, no uspjeh bio on sada jošte tako neznatan, ipak je osjeguran, ako se dalnja radnja udesi skroz prema mjestnim okolnostim i zahtjevom, koje će i sama narav podupirati, te ako se sva pomnja posvećuje kod čuvanja mladih nasada i branjevina, Gospodinu šumarniku Malbohanu, kao nadzorniku i upravitelju kraškoga našumljenja, hvalismo na trudu i pripravnosti, kojom nas je vodio po gori i rado nam sve pokazivao &to nas je zanimalo i što bijaše važno. U 2 sata poslie podne vratismo se u Senj, i time bijaše pravi cilj našega putovanja polučen i dovršen. Što bijaše u Senju jošte zanimiva, kao luka, stari 34 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 18 <-- 18 --> PDF |
^ 522 — grad, to razviđismo isti dan poslie podne u drožtvu ođličnili Senjana, a hva lismo poglavitomu gosp. načelniku Krajaču, koj je odredio za nas bezpialiH) stanove u gostioni k zviezdi. Prem imadosmo bezplatno ponudjenu vožnju od senjskog parobrodarskog družtva, da se parobrodom provezemo do Baga, to nisiBO ipak pošli na taj put, jer bijaše već vrieme da se vratimo kući. Na prijateljski poziv velecieiijenoga kolege profesora Pexidera, da se idući na Kieku prije jošte navratim sa slušatelji u Novi-Vinodol, taj najplodni;i i najljepši kraj cieloga primorja — prihvatili radostno njegov predlog. Dne 13, lipnja na same Duhove prispjeli smo parobrodom u Novi u 7 satih u jutro. Ovdje imadem napomenuti, da bijaše od strane slav. mjestne obćine i Čestitih Novljanah sve učinjeno, da nam bude boravak što ugodniji. Veleeienjeni gosp. Srića, jedan od glavnih dioničara senjskoga parobrodarskoga družtva, izhodio nam je bezplatnu vožnju na brodu od Senja u Novi, a od Novoga na Rieku. Stanove imadoše u gradjanskih kucah slušatelji bezplatno, isto tako hranu i cielu obskrbu. Poslie podne pošli smo u družtvu gospode: Sricah Nikole i Srećka, načelnika mjestne obćine Ante Dorčića, bilježnika g. Potočnjaka i kolege prof. Pexiđera — Vinodolom i razvidili smo kako krasno stoje vinogi-adi, voćnjaci i ini nasadi, koji oku vanredno gode, kao i bližnje zelene gore sve prema Bribira i dalje. — Nedaleko Novoga razvidili smo i vrt gospodarske podružnice, koja je poznatim patriotizmom i revnošću gosp. Sriće u život stupila, te je jedina gospodarska podružnica u našem Primorju od Rieke do Senja, U bašći te gospodarske podružnice, goje uz vinovu lozu i razne voćke i divljake za ciepljenje, takodjer šumske biljke crnoga bora i ariša, za nasadjivanje po brdinah. Nu jaka kiša, koja je uz oluju pala u novljanskom okolišu 9. lipnja, počinila je u obće po svih vrtovih dosta znatne štete. — Kašnje smo jošte pošli cestom koja vodi iz Novoga u Senj, sve do mjesta Lukavice Hiti Lopara, I tamo smo razvidili posve maleno sjemenište za uzgajanje biljka u svrhu našumljenja krša, a isto stoji pod upravom riečkoga šumara. Dne 14. lipnja krenuli smo iz Novoga parobrodom Nehajem, kojim je ravnao vrli kapetan Akačić poznat radi vještine i koji se neboji ljute senjske bure — posli smo velim put Rieke, te prispjeli onamo oko 10 sati prije podne. Isti gospodin kapetan izhodio je na Rieci kod parobrodarskoga družtva Švrljuga et Comp. bezplatnu vožnju slušateljem iz Rieke na Abaciju i natrag, i tako mogahu taj posliepodne učiniti liepi izlet u novo uredjeno kupalištno mjesto. Dne 15. lipnja krenuli smo iz Rieke jutai^njim vlakom u Ki´ižcvce, a prispjeli svi zdravi i zadovoljni s puta u svoj dom. Napokon mi je osobita dužnost, da kao vodja ovoga putovanja izjavim osobitu zahvalnost slavnomu zastupstvu imovne obćine otočke, koje je u svrhu ovoga putovanja votiralo 200 for. za namirenje u prvom redu vo^mh predprega |
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 523 — po ličko-otockom okružju. Narofcito hvalim srdačno velecienjenomu gospodinu nadšumaru oto&ke imovne obćine, Šandoru Percu, koj nije žalio ni truda ni vremena te nas punih 8 dana predvodio i sve udesio da je zbilja ovo putovanje tako liepo provedeno. Svoj ostaloj p. n. cienjenoj gospodi, koja nas poapomagahu po svojih silah u putovanju, imenito: g. Srići u Novom, načelniku Krajaču u Senju, te slavnom obćinskom poglavarstvu u Novomu, načelniku Anti Dorčiću i cienjenira gradjanom Novljanom bila najiskrenija hvala. Slavnomu senjskomu parobrodarskomu družtvu, kapetanu Akačiću, te slavnomu parobrodarskomu družtvu na Rieci Švrljuga et Comp. iskreno hvalim. — Svoj cienjenoj gospodi šumarom, strukovnjakom i prijateljem, koji nas od Ogulina počamši cielim putem iskreno susretahu, a na čelu im imenito: nadšumar M. Zobundjija, šumari M. Križkovič, taksator Dušan Ilijić, šumar Gurtler, a od strane državnih šumara nadšumar gosp. Ivan Adamek i šumar E. Dobiaš, a od nadzorničtva za našumljenje krasa g. šumarnik Malbohan — svoj toj gospodi srdačno i iskreno hvalim, bog ih poživio i nagradio. Križevci, mjeseca kolovoza 1886. V. Kiseljak. Rieč u zgodno vrieme. Diobom zadruga nestalo je i zadružnih šuma, iz kojih su bud nove kuće i ostale gospodarske sgrade gradjene, bud pako da su upotrebljene za pokriće diobnih troškova, dočim su se potrebe uslied pomnožanja broja sgrada, peći, parcela i blaga, na liesu, ogrievu, kolju, pruću itd. pomnožale, pa s toga već sada, a jošte većma u buduće, obć. šume ovim potrebam zadovoljavati morati, prema kojim se, uvažujuć na prvom mjestu stojbinske odnoi^aje — i gospodarska osnova ne samo na papiru sastaviti, nego i u naravi provesti ima. Naravno da spomenuti zahtjevi nisu širom mile nam domovine u jednakoj mjeri zastupani; oni bo ovise o napučenosti, o zanimanju naroda (da li se naime pretežno ratarstvom, vinogradarstvom ili stočarstvom bavi), o veličini i uredjenom ili neuredjenom privatnom šumskom posjedu, o mjestnih odnošajih itd. U Slavoniji primjerice, gdje no seljak za dolnji vez kuće (ako ju nezidje) tek podsjeke (balvane) i spone za stiene te pleter treba, gdje kolje za vinograd i ogradu iz stare hrastovine ciepa, gdje u prostranih vlastelinskih šumah ogriev i pašu uz veoma malu cienu dobiva, tamo su ti zahtjevi mnogo manji, no u nas, gdje no je običajno stiene od kuća i ostalih gospodarskih sgrada iz mostnica (planka) praviti, gdje se za kolje mlada stabalca sjeku, gdje seljak drvo iz privatnih šumah bud nikako bud samo uz veliku cienu dobiti može, gdje uslied napućenosti mnogi grm, šikara i šumica, po kojem se prije paslo, izkrčeu ter u polje ili vinograd pretvoren itd. Nedvojbeno pako, da čim više potreba kojim se zadovoljiti mora, tim teže i uredjenje potrajnog uživanja, pa |