DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 526 toli rado oslanjaju, da će im šumu odgojiti, i s tih razloga onda i opet mnogi hoće da dokažu, da je tomu neuspjehu tlo krivo, na kom da hrast neće više uspjevati. Kod takovih okolnostih nepreostaje ništa drugo, nego se latiti umjetnog pošumljenja, ako nećemo da šuma podivlja. Koliki su pako kod zanemarene šume onda troškovi za šumske kulture, dokazuje nam medju inim i izvješće o ovogodišnjoj glavnoj skupštini u Novoj Gradiški iz kojega razabiremo, da je imovna obćina novo-gradiška u razdobju zadnjih 10 godina za same šumske kulture izdala ogromnu svotu od 79.883 for., i to za našum- Ijenje površine od 3000 ralih, po fem odpadne na jednu godinu nemalo 8000 for. Svakako liepa svota, koja se je ipak sigurno bar većim dielom prištediti dala, da se je svojedoba rationalno sa ondašnjirai šumami gospodarilo. Najviše biti će tomu pako krivo bivše prekomjerno vadjenje t. z. sušaka (Diirrlinge), usljed česa su šume tako brzo proriedjene, da se danas eto moraju umjetnim načinom pomladjivati. Zaključujuć tu crticu, želimo, da naši hrvatski šumari i opet prionu uz svrsi shodno naravno pomladjivanje šuma, koje je kud i kamo dostojnije umjeća doista vrstnog i svoju zadaću podpuno shvaćajućeg šumskog upravitelja. Mnogi šumovlastnik i opet običaje šumu sitnog uzgoja u 10. godini pročistiti, prebirati to jest razredjivati, ostavljajuć na panju samo po jedan izdanak, koji onda ostavlja i do 60. godine rasti, razredjivajuć ju medjutim još po koji puta, da tobož bolje raste. Akoprem tako pričuvani izdanci u prvih godinah bujno rasfu, jer jim iz svih žilah panja snaga u prilog ide, a i ciela šuma liepo izgleda, kano da je iz sjemena ponikla — imade tako u dobroj namjeri odgojena šuma ipak tu posliedicu, koja se tek vremenom opazuje, što je taj postupak za sitnu šumu štetonosan, i to ne samo zato što su panjevi za budući pomladak žihvanu snagu iztroših, već što se i sam prirast drva time umanji, jer se time promašuje najbolja uporabna doba (koja za hrastove sitne šume medju 30-40 godina pada), nakon koje zaostaje u rastu, dapače za polovicu, negledeć na to, da debljevina takovih šuma većinom iz bjeli v^astoji, koja i onako za gradjt´vne svrhe ništa nevriedi. Isto tako ostaju panjevi za budući pomladak sitne šume redji, dočim je tlo većim uplivom sunčana žara izvrženo, te tako još više izmršavi (ako je položaj šume briegovit) što sve doprinaša uništenja uzgoja sitne šume, koje se napokon pretvaraju u šikarje i pašnjake, ako jim se usjevom nepomogne; što se medjutim samo vrlo riedko kod nas u sitnih šumah čini. Ovakovih je šuma naći naročito po gornjoj Hrvatskoj, a bilo bi željeti u samom interesu šume vlastnika, da takove sitne šume na manju obhodnju stave a proriedjivanje da ograniče primjereno odnošajem, položaju i obrastu šume, žele li šumi i za budućnost životim snagu uzdržati i primjerenu drvnu gromadu na površini uzgajati. Izim navedenih mana, upliva štetonosno u šumskom gospodarstvu na uzgoj šume, naročito još i prekomjerno uživanje žirenjji. Dok se zakupniku žirenje prepušta na neograničeno vrieme, a još više, ako se ta dozvola izdaje u |