DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1886 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 532 ~ da itslieđ nekompetentnosti svoje, upravo orijaških škoda doprinašaju unapredjenju u šumarskom pogledu, sastavio i izdao studiju pod naslovom: „Da uničtožim - li gorska-ga administracija ?" Sofija, 1885., str. 52 u 8ni. I tako je ovo moja radnja prvo šumarsko djelo u Bugarskoj literaturi, a istodobno moram još napomenuti, da gosp. V r a n o v (svršeni ekonom krizevačkoga učilišta), u svom zaslužnom agrikulturnom časopisu što ga izdaje pod naslovom: „Stopan", pokušao objelodaniti njekoliko članaka o šumarskoj disciplini, u kojih je nastojao predočiti ubitačne posliedice za cielokupni bugarski narod, ako prosliedi uništenje šuma u Bugarskoj po planinah. Okoluost tu čovjek tim više mora žaliti, kad pomisli, da od cielokupnog teritorija, koji obuzimlje i sačinjava Bugarsku, odpada ´/^ ^´^ * ^^^^ manje šumski teren, nesposoban za drugo kulturno obrađjivanje. — Bugarska očekiva svoj šumarski preporod od mladih sila, koje uče u inozemstvu na raznih šumarskih učilištih; njima je posvećena dužnost zasukati rukave do ramena i uztrajno i svom gotovnošću raditi, neumorno poslovati na tom zamašnom polju. Moram konačno još pridodati, da sam bio god. 1884. naumio ostvoriti „šumarsko-bugarsko družtvo", kao i izdavati šumarski časopis pod naslovom: „Balkanski šumar", naravno, to sam sve učinio rukovodjen svojom 4-godišnjom praksom trudnoga proučavanja šumarskih odnošaja vladajućih u Bugarskoj, — Časopis i družtvo triumfalno bi se bili ostvorili i našli priličnoga odziva u državi, kao što su me o tome uvjeravali veliki broj onih bugarskih posjednika, šumarskih činovnika, višega i nižega razreda, kao i gradjana, koji su bili oduševljeni za ovaj moj podhvat, te koji su bili i gotovi stupiti u družtvu kao članovi; u to doba nastavše nepovoljne političke okolnosti, ponukaše me da se kanim tog preduzeća i pomisli. Uvjeren, sam medjutim da ako i nisam uspio oživotvoriti gornje pređuzeće da će zamiso moju kraju dovesti učeni g. Šoilekov, izdašnom pomoću velikoga bugarskoga patriote i šumarskog pokrovitelja gosp. Nače vica, tih dvijuh prvaka na polju šumarsko-gospodarske politike u Bugarskoj. — Ja sam se odjelio od Bugarske pečalou) žalosti, jer nisam bio u položaju (uslied nesnosnih političkih tamošnjih borba) oživotvoriti više — opisane moje snovove i zamisli; ali me zato tješi velika moralna ut;eha, da sam ipak našao duž 4V2-godišnjega moga boravka tamo, Ijudih spremnih na odlična preduzeća, gotovih žrtvovati moralnih i materijalnih sredstva na dobrobit domovine im u šumarskom obziru. Ovoliko smatrah nuždnim navesti, da se spominje i docnije, da je hrvatski sin bio prvi, koji je zauzetno i svojski pokušao oživotvoriti u bratskoj nam Bugarskoj zemlji, odnosno državi, one šumarske ustanove, koje toli blagoslovno i koristno djeluju u drugih europejskih državah. Zamašni bi pako nedostatak bio, ogromna i neoprostiva praznina ove studije, kad bi ju slučajno zaglavio, a da propustim par riečih napomenuti u slavu dvajuh zaslužnih i slavnih bugarskih muževa, koji svom snagom njihovih patriotičkih duša, neumorno rade na polju zapuštenoga bugarskoga šumarstva, razmatrajući i sravnivajući ovo sa napredkom ostalih kulturnih zapadnih euro |