DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1887 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 15 — Ovih 1240 stabala dati će 7440 oblica, kojih debljina odgovara teoretič. broju 187. Množenjem ovog zadnjeg broja s faktorom 0´85 dobijemo lB9 oblica po steru- Razciieliv svih 7440 oblica s brojem 159, nadje se 46-8 stera kao traženi rezultat. Ako li hoćemo da saznamo pravu zapreminu jednoga stera složenog od odanaka 23 cmt. u obodu, pomnožit ćemo teoretičku zapreminu 0-7854 sa istiin faktorom 0*85 te ćemo dobiti 0´667 m^ ili prosto O´.B kub. met kao čvrstu zapreminu od 159 oblica. Drugi primjer. — Netko hoće da sazna, koliko bi se stera dobilo iz 650 debala od 12 met. razmjerne duljine od 57 cnit. poprečnog oboda. Ovih 650 stabala dati će 7800 oblica, kojih debljina odgovara teoretičk. broju 30*4; njuoženjem ovog broja s faktorom 0´97, dobijemo 29´5 oblica. Razdieliv svih 7800 oblica sa 29´5 izpostavlja 264´4 kao rezultat. Prava zapremlna stera ove vrsti naći će se, ako se teoretieka zapremina 0 7854 pomnoži s faktorom 0*97, sto daje čvrstu zapreminu od 070 najveću količinu, koja se može postići i kod oblica najpravilnijeg oblika. Iz ova dva primjera kao i iz svijuh, koji se mogu izvesti iz naše tablice, vidi se: 1. Da se u steru oblica razklika izmedju čvrste zapremine drva i prazne sve više približava teoretičkomu maximumu 0.7854 kub. metra, u koliko je manji broj oblica u steru, što predpistavlja deblje oblice. 2. Da je izmedju dva stera od jednako debelih oblica čvrsta zapi´emina ondje veća, gdje su oblice pravilnijeg oblika, te se više približuju pravome valju. 3. Da je kod dva stera, od kojih je jedan složen s debljmii a drugi s tanjimi oblicami, čvrsta zaj)rennna jednako velika, ako su samo oblice u oba stera jednako pravilne, iz čega sliedi. da se pri prispodabljanju vriednosti stera od oblikovine ima poglavito gledati na pravilnost oblica. Moji razmišljaji. Kao svaki drugi rad, tako i naš šumara povodi sobom uviek manje više umora. A da se čovjek malo odmori i r^izbije brigu, obično zadje u koju kavanu, i lista novine ili traži poznata družtva, da se proveseli. Tako i ja zalazim kavane, ne samo da čitam novine, nego da se i razdramam. Neznam kako kogau ali mene u kavani vanredno napadaju misli i mogu i^eći, da sve ovo, što ću ovdje pribelježiti, nije drugo nego pravi roj razmišljanja u kavani. Jednoć mi pade u pamet, da te misH pobilježim, i kad ih već podosta posakupim, da ih složim, te da se osvjedočim, neima li to razmišljanje kakove takove vriednosti. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1887 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 16 — Kako u lauana lu-ima šumskih listova, pomislit će možda tkogod, da sam razmišljao što sU - samo ne o svojem zvanju. No kao što će poštovani čitaoci´vidjeti, nisu to druga, no čisto šumarska razmišljanja. 1 sam se čudim, odkud sam na te misli došao čitajuć razne listove i Iutajuć duhom počam od Zagreba pa preko čitave Evrope ćak do Egipta i na Kongo. Moram još prinijetiti, da ove misli nisam zamislio postupice, nego, što no rieč „s brda i s dola" te sam ih morao po mojimi bilježkami ponajprije prema vrsti "i naravi svojoj poredati, kako bi zadobile njeko lice i kako bi došle u medjusobui savez. Premišljao sam o našem šumarstvu, o šumarskom družtvu^ o križevačkom zavodu, 0 imovnih obćina, o našem stručnom knjižtvu, o Šumarskom listu; pre mišljao sara ob onom, što imamo i ob onom, što bi nam trebalo, te još o koječem kao što iz bilježaka crpim, bez kojih, mimogred rečeno, nebi bio danas kadar napisati ono, što evo iz njih ovdje iznosim. * * Nekako oko svetog Ilije u vrieme najveće vrućine i kad sviet po kavanama nije 0 drugom, nego o koleri razgovarao, sjeiiio sam s urednikom našeg „Šum. Lista". On je po svom običaju, — da nekažemo po nevolji, — pabirčio razne novine. Na licu sam mu vidio neki nemir, I nehotice pomislio sam na koloru, (hl nije gdjegod u blizini. Konačno ga zapitah, sto mu je? — „E, šta je, čuo sam, da se kod nekih imovnih obćina pi-odajo Mška (gubača), pa bi želio i tu viest u naš list uvrstiti, ali evo nemogu naići na oglas". Liepa stvar! Urednik organa šuniarskog družtva, gdje su svi šumari i svi upravitelji gospodarstvenih ureda „pravi" članovi, mora pabirčiti šumske viesti iz nestručnih novina, pa ako ih nadje dobro, a ako ne, oj)et neima zamjerke. Da smo živi i zdravi, pomislim u sebi, i zabilježim si krišom i ovu stvar, misleć, da se i ja u buduće neogriešira s tog nemara. Pomislih, da mi je nuždno pobuditi i druge „prave" članove šumarskog dru´>,tva na revnije obavješćivaaje uredničtva ne sauio o prodaji i urodu šiške, nego i o svih drugih kml kamo važnijdi stvarih, koje se po gotovo iz nestručnih novina nikako doznati nemogu. Gledeć g. Kesterćanka pred sobom sjetim se i njegove „Poviesti hrvat, šumarstva". Napisati historiju´b-z historičkih podataka, to je vragometan posao — pomislih u sebi — pak sam posije razmišljao i o tom, kako bi se moglo prikupiti više gradiva, da danas sutra onaj, koji se bude tog posla latio, ima pii ruci gradivo za šumsku poviest. Došao sam napokon do povoljna zaključka, da se može do tog s vremenom lahko doći, samo ako se članovi šumarskoga družtva ozbiljno poprimu skupljanja gradiva te vrsti. Njetko piši o jednoj, a drugi 0 drugoj šumi ili šum. gospodarstvu, što u svojoj okolini od puka ili iz spisa dozna. Da se ti podatci ne izgube starati će se već uredničtvo našega organa, ono će otvoriti rubriku pod naslovom „Gradja za poviest našega šumarst\a"! Eto rubrike, dajte materijala, gospodo članovi, pa ćerag s vremenom doći do podpune poviesti naše šumarske privrjede. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1887 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 17 — A´i spisa bivših krajiških pukovnija dalo bi se liepo gradivo za poviest krajiških šuma sabrati; za vlastelinske iz arhiva vlastelinstva, za manastirske iz knjižnice (?) njihove, za ob(Mnske iz ureda obćinskib — sve iz vlastitog vrela, a pokraj svega toga iz naroda samoga, koji ima svojih ustmenih predanja u obilju. Jedne večeri sjedim ja kao obično sa gospodinom E. pijuć kavu. On čita i ja čitam, đržeć se one latinske poslovice: Andiatur et altera pars. Tko nas je motrio ili bolje slušao, mogao je odmah opaziti, da nismo novinari, jer ćas po čas mogao je čuti od nas, da se razgovaramo o šumarstvu. Izmedju ostaloga povederno riec o šum?kom biljarstvu. Kad sam bio djakom na ^križevačkom" šumarskom tečaju znao sam biljarstvo što mi ga radiš — bolje nego što ga danas znam. Onda sam naime znao ne samo latinske nego i hrvatske nazive svega onog bilja, što je u ono nekoliko tabaka u „šumskom biljarstvu" opisano. Sad mi se usadiše samo latinski nazivi a hrvatske mi je narod za vrieme mog službovanja tako pobrkao, .da mnogim zaista nezna/n „krstrmg imena". Neznam komu da vjerujem: narodu ili onim spisom, koja su me uploške dovela do toga, da jim neznani poriekla. Nije liepo nedržati se spisa i ne poštovati izvore, odkud si prvu nauku crpio, al nije liepo ni uz narod nepristati. Medjutim padne mi na um ona poslovica koja veh: j,Bo!je je s narodom kuhati, nego sam pjevati", i to me odvrati od onih spisa, te sam evo upravo za to, da imena šumskih drveća netreba u spisih nego samo u narodu tražiti, nje bilježiti i nadležnom odbaru na svojedobnu upotrebu priposlati.* Ovaj odbor može biti sam upravljajući odbor našega družtva, a mogao bi se i posebno za taj i još koji drugi posao naročiti odbor sastaviti. Orakovi odbori u našem đružtvu bili bi ođ prieke koristi za unapredjivanje našega šumskoga knjižtva i cjelokupnog šumarstva. U svakom dobro organizovanom družtvu treba da je rad podieljen. To je priznato ekonomsko načelo. Tako bi i kod nas trebalo stvoriti odbore ili odsjeke od dražtvenih članovn, da se rad podieli onako, kako je to najshodnije^ i prema našim potrebam i prema sposobnostim i naklonostim pojedinih članova. Ja sam o tom čvrsto uvjeren kao u dogmat, i na osnovu toga otvoreno tvrdin), da sve dotle neće biti željenoga uspjeha u našem družtvu, dokle god bude svaki član bez ođredjenog pravca i cilja jedan ovamo drugi onamo naginjao i bez ikakvog sustava radio. Želio bi, da me tkogod razuvjeri u tome, jer bi mirnije i zadovoljnije mogao n budućnost pogledati. Ali ako moj „dogmat" istinit i nepobitan ostane — šta ćemo onda? Vidjet ćemo! U ostalom ja mogu na to pitanje i jestno odgovoriti: Čekat ćemo ´^ Jamačno nije g. piscu poznato djelo dr, B. Šaleka „Jagoslavensld JDienik bilja". 7j´As^vQh 1879. i/jUiDO troAkom Jugoslavenske n.ka narodciog vrciii posakupSjeno, Urednićivo. 2 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1887 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 18 — tia zakonsku osnovu još deset godiiir. Oiia histovieka „skripta" u Križevci prepisivat će još sto pokolenja^ a naravno prenieti ee se i u šumar, akademiju ako ju u obće doživimo. Urednik šumarskog lista pabircit će od sada kao i do sada po raznih novina, i da sazna i obaviesti svoje štioce oradu imovnih obćinait. d. Posije ovog dugog razmišljanja zaboravio sam na naš predmet, o kojem se razgovarasmo ja i poštovani gosp. E. No ja ća se s njime i opet sastati a kavani! — Večeras ode — nisam ni primjetio kad se je oprostio. >-x- Jednog (kana imao sam posla s Kranjci. Bijaše to mjeseca listopada. Dodjem na kolodvor, al kad tu nadjeni ritav roj naše slovanačke braće. Odmah sam znao i kud će i sta će. Moj zao duh ili nastavnik (što li je), odmah mi stavi drugo pitanje. Evo kako ga je zapreo: „Ti znaš zašto se podigao čestiti radnik od svoje kuće, a to znam i ja, no reci mi, zar tamo, kud ovi ljudi nagnuše, neima svieta ki)ji bi znao taj isti posao izradjivati što će ga ovi ljudi raditi?" Nema odgovorim u kratko, i staneuv o tome razmišljati. Nakon tog razmišljanja docljoh do zakljtička, da bi se naš seljak u velike materijalno podići mogao, kad bi priotuu) uz proučavanje ovoga posla ~ mislim naime na izradjivanje dužice i Ijesarije. Ali gle belaja! Neimarao mi valjanih zanatlija, da proučavaju naše seljane u poslu te ruke, a mi znamo, da bez muke neima nauke. Dvojio sam, da bi nas Slovenci htjeli u tom poučiti a još većnia sam gubio vjera u to, da bi naš .eljak onako ponosit, kako jest kod kranjca za šegrta služiti htjeo. Konačno dodjnli na tu misao, da bi donjekle imovne obćiae mogle biti majstori, pak bi se sad mladji naraštaj litjeo odvažiti na taj zanat. Bili se mogla ta moja misao obisliniti neznani. Nu uvjeren sam, da bi ovaj podhvat bio od veliko koristi po naš selja.čki sviet, koji preko čitave zime nema drugog, posla, nego da troši onu jsrivredu, sto j\i je preko ljeta privređio, te ostavljam riešenje ovoga pitanja gr-´-^podi, koja bolje ovaćaju ovakove stvari nego ja. ´4-. Treći dan posije našo skupštine sjedim u ,Zagrebu". Pred menom moj kapuciner, a ja uzeh čitati novine. .Što bje u skupštini; jesi li zadovoljan? zapita me njetko. Kategoričuo odvratih, da sam bio u skupštini. Po volji mi je odbor, po volji urednik, po ^(dji — s\´e. Osvjedočio sam se, (la.družlvo dobro stoji,u novčanih sredstvih, a još više mo radovao izgl-d na još bolj´e materijahm stanje. Malo su me uznemirile one Martinove to(´-k(>, nu (huias vidim, da su i većim Ijiidem zadale posla. Nije ni čiulo, mnogo ih je - sedamnaest krupnih. U njekih domaćiii uovinah našao sam posije s\oga izmirenja, a već i prije toga nadjob utjehe u izvješću vis. kr. zemaljske \tHle, kad sam razgledao onu skrižaljku o zaostatcih ueućcrauo šumske odštete kod pojedinih imovnih obćina. |