DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1887 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Alovi, koji sa izpleteni od jačega kanapa (konca, špage), moga biti dugački 30-5 0 metara a široki do 2 metra. Okna sa na alovi velika 3—5´Tn^ dolnjim krajem ide uže, na kojemu je pričvršćeno olovo, za da predja padne na dno, a gornjim krajem ide opet uže na kom se nalaze koturi od lakog topolovog drveta, te održavaju predju na vrktu vode u napravljenom položaju. Za rad s alovi potrebita su najmunje četiri čovjeka i jedan čamac, u koji stane O-IO osoba. Za bacanje alova biraju se tiha i čista mjesta, gdje neiraa klada ni lomova i gdje dubljina vode nije veća od 2 metra. Obično se radi ovako; jedan ostoje na prvom kraju alova, druga dvojica veslaju u polukrugu ka kraju, a treći baca predju. Kad izadju kraju, vuku alov po dvojica sa strane sve bliže -obali i na posljedku, pohvataju ribu, koja se je u tom polukruga zatekla. Za jedno bacanje alova potrebito je pol sata vremena. Ribe, koje se u alov hvataju, odabrane su t. j . nehva´taju se manje od 250 grama, a najčešće su: šarani, somovi, mrene, sinjci, linjaci i druga bela. riba; redje nosvice i morune a gotovo nikad manići. Aiov često košta 120 do 200 dinara (40—70 for.), potrebuje i damac i radnike, pa s. toga se obično Dnnavci udiužuju te zajednički s alovom rade i zajednički predju kupnju. Češće se dogadja, da po njeki bogataš sam kupi alov i daje ga lovcinia da rade, pa od lova dobiva dio kao i lovci. Yrlo riedko i gotovo nikako nedrži jedan čovjek alov,, da radi sa momcima. Udruženje je ovdje vrlo potrebito pa i najuharnije za lovce. Sa alovi rade sva sela počamši od Sabca, pa sve do Gjcrdapa duž srbske obale. Ovaj je način lova dobar te bi ga po mnienju g. Kiznira valjalo i ,dal,e obdržavati i još bolje urediti- Lopaš ili velika predja zove se, takodjer mreža ispletena od podebelih kanapa, dugačka je 5—6 metara a tohko isto i široka. Na doljnjem kraju ima olova a na gornjem neima ništa. Na sriedi ima privezana dva konca, koje lovci u rukoh drže, te po njima znadu kad riba udari. Predja ova ima na krajevih debelo uže od lipove kore i u dnu veliko djule od gvoždja, koje zovu postavac, s njim se mjeri dubljina vode. Čim se postavcem izmjeri voda, odmah se lovci .(njih dvoje) razstave u čunovib a medjn se pusLe mrežu. Zatim idu niz vodu i kad koja riba,udari, što poznaju po kanapu, odmah dižu gore i hvataju je. U ove predje najviše se hvataju nosvice, pastruge/veliki šarani a kad kad i jasetre. Ovaj način lova počindje kod Golubca pa sve do Radujevca. To se zove balanje, a njima se zanima preko pet hiljada, porečkih žitelja u Golubcu, Milanovcu, Tekiji i Kralovu. I ovaj način lova dobar je, lovci su upućeni na družtven rad, te bi ga valjalo održati kao.koristuo zanimanje Podunavaca, (osobito gdje neima dovoljno zemlje, kaošto je to oko dolnjeg Milanovca, Tekije i Kralovaj. Virovske predje, tako se zoni pletene mreže od debljil, tožinjavih sicima. One su dugačke 8—10 a široke 5-6 metara. S njima se samo krupna riba hvata, pa zato su okna velika d* 1 cm/´ Ove se predje upotrebljavaju. |