DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1887 str. 9     <-- 9 -->        PDF

~ 149 —


Kratko izvješće o poučnoj ekskurziji slušatelja šumarstva
na visokoj školi za zemljotežtvo u Beču u šume ^^Salzkammerguta^^
godine (886.^


´ Piše D. P.


Profesori šumarstva A, vitez Guttenberg i šumarnik Gr. Henschel poduzeli
su kao što prijašnih,´tako i godine 1886. sa slušatelji šumarstva pou6no putovanje.
Cilj istoga bilo je veličanstveno velegorje Salzkammerguta, čije šume,
gledom na moderne principije racionalnog šumskog gospodarstva, punim pravom
zauzimlju jedno od prvih mjesta u monarkiji.


Dne 14. srpnja jutrom oko 8 sati sastalo se nas njekoliko slušatelja na
kolodvorn zapadne željeznice, odkuda smo s obojicom gore navedenib profesora
krenuli put Mitternđorfa. Veći dio slušatelja, koji su imali sudjelovati kod ove
ekskurzije, bio je već pred 8 dana pod vodstvom prof. bar. A. Seckendorffa
odputovao u Korušku, da razvidi razne radnje o zagradjenju bujica. Kano što
bijaše programom ustanovljeno, imali su nam se isti pridružiti na postaji pred
Mitterndorfom. Tako je u istinu i bilo.


U Mitterndorfu dočeka nas mnogo šumarskih držarnih činovnika, a na
čela im šumarnik Forster, koji nas oduševljeno pozdraviše.


Pošto je već 4 sata poslije podne bilo, pobrinuli smo se najprije za stanove
u kojih ćemo prenoćiti, a odmah zatim podjosmo, da razgledamo 2 kilm. odaljeno
šumsko biljevište u Angernu u upravnom kotaru Hinterberg. To biljevište, kao
i ono, koje smo razvidili sutradan u čuvarskom kotaru Grubegg, vrlo je dobro
osnovan, zaštićen proti zapadnom vjetru i tlo mu je izvrstno. Forma mu je
-quadratiČna, sastoji se iz 8 tabla, a svaka tabla ima 13 gredica, ogradjen je
proti divljači i blagu visokim plotom iz drvenih oblica. Plot opasan je takodjer
dubokim jarkom. Sjeme se sije u 10 cm. široke i 10 do 20 cm. razdaljene
žliebove. Uzgaja se u njem ponajviše omorika fabies excelsa), zatim ariš (Iarix
europaea) i crni bor (pinus austriaca). Nasijane gredice pokrivaju se na obranu
pticam drvenimi rešetkami. Priugotav]janje istih stoji 10 novč, po m^ i traju
po više godina. Biljke presadjuju se u drugoj godini.


Taj posao obavljaju žene, jedna žena može popriečno 1.200 do 1.400
biljka na dan presaditi, a plača joj se dnevno 60 novč. — Omorike na pr.
presadjuju se s običnim drvenim klinom u redove 15—20 cm. ođaljene, a
razmak biljka u redovih iznaša 8—15 cm. Istom kada biljke 4 godine navrše,
razsađjuju se po culturah u jame, koje se kopaju trebežnjačom (Rodehaue);
potrebito je 4.500 biljka, razsadjivanje po hektaru stoji 23 for.


U upravnom kotaru Hinterberg razsađjuje se na godinu 115.000 omorikovih,


60.000 arišovih i 8.000 biljka crnog bora, popriečno izdaje isti kotar za oba
biljevišta i za kulture 16.000 for. na godinu.
* Ovo izvjesile dobismo ođ mladog prijatelja Šumara na visokoj Školi u BeSu, ter
predpostavljamo, da 6e mnogog od gospode Čitatelja zanimati.


ŠUMARSKI LIST 4/1887 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 150 —


Zatim razgleđasiBO dio 6´6 kilm. duge šumske cesfce (Oedernthalstrasse),
koja je moderno gradjena pred đvje godine troškom od 16.000 for. (ujedno
sa tri drvena mosta).


S obijuh strana ove ceste nalazi se nekoliko omorikovih sastojina, koje
pripadaju državi, ali su, da se ostala šuma rieši nemilih servituta, izlucene od
iste a razdjeljene na parcele, koje su pravoužitnikom na uživanje dodjeljene.


Ove sastojine nepružaju one koristi, koju bi po svojoj stojbini donositi
morale, kada bi se s njima valjano gospodarilo.


Pravoužitnici smiju, pošto su se kod šumarskog ureda prijavili, sušanj
sgrtati, granje za stelju klaštriti, drvo za gorivo i gradju sjeći, a ako koji iz
dodielene mu parcele ne bi mogao svoju kućnu potrebu pokriti, mora mu se
ista iz ostale šume podmiriti. Gospodari se prebornom sječom (tako zvani
„aufgeteilter Planterwal(l).i Kiaštrenje stabala biva tim, da se dotičnik željeznim
penjalom na drvo popne i sve grane počam od vrha do dole odsieče. Ovakovo
kiaštrenje je vrlo štetno i ubitačno za svako drvo, jer nm se time uvjeti razvoja
oduzimlju. -^v


Poslije toga razgledasmo njeke obalne zagrade (Uferversicherungen) riečice
Salze i povratismo se u Mitterndorf, ondje prenoćismo.


Šumski upravni kotar Hinterberg zaprema 9574 ha. produktivnoga šum.
tla, 332 ha. poljodjelstvu namienjenog tla, 4029 ha. neproduktivnog tla (putovi
i vode). , .


Etat redovitom sječnjom iznaša . . 18270 m^


„ u prebornoj šumi „ . . 9150 nr^


u šumah dodjeljenih pravoužitnikom 6010 m´^


međjutimni užitci iznašaju 450 m^


vanredni užitci 320 m"^


ukupno .. 34200 m´^


Obhodnja ustanovljena je na 120 do 140 godina.


Sadanja zaliha = 2,oOG.020 ny\ a normalna zaliha = 1,430.570 nr´*.
Ovaj višak, kog valja na 60 godina razdieliti i uživati, dolazi od tuda, što je
60"/o šume više od 100 god. staro.


Sumarnik Nekola spomenuo je, koli je važna i težka služba lugara u ovih
gorskih priedjelih i upozorio nas na službenu lugarsku knjižicu, koja je sastavljena
po njegovom naputku. Knjiga je razdjeljena na sliedeće odsjeke:


1. Dnevnik, 2. Različita važna opažanja, 3. Kradja i odšteta. 4. Popis raznih,
radnja. 5. Opažanja o manjkavih inedjah. 6. Inventar.
U tu knjigu napiše, ako je potrebito i šum. upravitelj ukor ili opomenu
dotičnom lu^i^aru. Knjiga se svake godine zamienjuje novom.
Dne 15, srpnja krenusmo u jutro rano pod vodstvom šumarnika Forstera
u biljevište za uzgajanje limbe (pinus cembra), za iine rezbarije osobito upotrebljivo
drvo, koje još i dan danas hrani drvorezbarskom industrijom u Tirolu
čitava sela.




ŠUMARSKI LIST 4/1887 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 151 —


Limba, koja još u visini od 2500 m. uspjeva, zapremala je po svoj prilici
u alpah čitave šume, kojih je danas nestalo, jer se drvo samo sjeklo dok ga
je bilo, a za pomladak se nije nitko brinuo Naravno pomladjivanje bilo je
takođjer nemoguće, jer su ljudi kao i ptice a ponajviše kreštelice rado jeli
plod limbe.


Ob uzgoju limbe ne zna se skoro ništa, te su se i pokusi uzgajati ju u
mnogih šumarijah izjalovili.


Austrijsko ministarstvo za poljodjelstvo odredilo je za predusresti posvemašnom
utamanenju tog gorskog drva, da se u šumskom kotaru Hinterberg
osnuje centralni razsadnik za uzgajanje limbe, ali će i tu trebati dosta pokusa,
prije nego će se limba sjegurno uzgajati moći.


U ovom razsadniku ima so svake godine 100.000 biljka uzgojiti.


Sjemenište sastoji se iz 4 klila, a svako klilo je 4 m. dugačko i 1 m.
široko, malo položite, opasano je 80 cm. duboko sa daskami, a dno je opekom
i cementom proti miševim hermetrički zatvoreno. Tako pripravljeno klilo napunjuje
se zemljom, a ghoji se konjskim gnojem. Sjeme se sije u jeseni, te je
klicavost u vlastitoj režiji branog sjemena sa GOVo konstatovana. Kilogram u
vlastitoj režiji ubranog sjemena stoji 78 nove., a kupljenog 2 for. Na jedno
klilo ođpada 12 klgr. sjemena ili 60.160 zrna limbe; uvidilo se je ipak, da je
to odviše, te će se u buduće redje sijati. Za obranu proti ptičara i miševom
pokrivaju se klila rešetkami od žice.


Izkustvo je pokazalo, da je bolji horizontalni položaj klila, a prof. Henschel
preporučuje takođjer, da se kano dno ne rabi opeka i cement, koji cirkulaciju
zraka sasvim prieče, a ni vode nepropuštaju, već da se upotriebi sloj staklenih
criepova, koji tih mana ne ima, a isto tako sjeme od miševa čuva.


Druge godine presadjuju se biljke i to u pokrajnom zato uredjenora razsadniku.
Isti zauzima 5402 m^, ogradjen je plotom, medju gredicami opaziti je
i jamice u kojih se mrmci love. Presadjene biljke ne izgledaju prenajbolje,
prof. Henschel veli, da su preplitko i preredko presadjene, prama onomu gustomu
uzrastu u klilih. Zimi ne pokrivaju se biljke ničim, a na proljeće pokrivaju se
slamom proti kasnom mrazu. Razsadnik gnoji se compost — zemljom, koja se
dobiva raztvaranjem zemlje i negašeoa vapna u hrpah ugijevniku podobnih.


Hrpa ima ukupno 24. Svaka hrpa je 2 m. visoka, promjer temeljnice iznaša
3 na., sastoji se iz izmjeničnih slojeva negašena vapna i busenja, stožina
joj je takođjer negašenim vapnom napunjena.


Od ovoga razsadnika uputismo se ravno u Grubegg, da razgledamo
tamošnju pilanu.


Uz put upozori nas šumarnik Forster na veliku močvaru, koju su kušali
brežuljastom sudnjom (Hiigelpfianzung) pošumiti, ali uzalud. Stega je močvara
odvodnjena jeđnostavnimi jarci i sada na njoj liepo uspjeva mlada crnogorica.
Put nas je vodio i mimo kulture mladih ariša, koja je izgledala poput vinograda,
jer je svaki ariš bio privezan uz kolac, što nas nemalo začudi. Šumarnik
protumači nam isto time, da je to njegovo sredstvo obraniti mlade ariše proti




ŠUMARSKI LIST 4/1887 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 152.—
obijanju srnjaka, koje je sasma sjegurao, samo ako su biljke dobro nz kolac
privezane.


Pošto je već U sati prije podne bilo, požurismo se, da prispijemo čim
prije k pilani, gdje nas je objed čekao. Za kratko vrieme prispjesmo pred
pilanu (vlasfcničtvo bečke firme ^erste osterr. Fenster-Thiiren und FussbodenFabrJks-
Gesellscliafb"), upra\]te]j iste primi nas vrlo prijazno i ponudi nam, da
još prije objeda rp^gledamo pilanu.


Pilana je solidno i prostrano građjena i vrlo dobro uredjena. Motor je
voda, koja tjera 15 stopa široko i 19 stopa u promjeru obsižuće naljevaće
koleso, koje je spojeno sa tri pile na jaram i 7 razno velikih kružnih pila.
Jedan jaram radi na 9, drugi na 12 rezova (Bundgatter), a treći na jedan rez
(Saumgatter). — Oba prva jarma čine 65—70, posljednji 85—90 okreta u
času. Kod dva jarma je ribanje postojano, a kod trećeg izprekidano. — Kružne
pile služe za krajenje i prerezivanje. Pilana izradjuje mostnice 2—4 palca,
daske ^J4—^/4´´, letve "74—´^1^´* debele. Ukupno consnmira ova pilana iz držaYT>%
šuma na godinu 200.000 m^ drva.


U 2 sata poslije podne ođvezosmo se kolima u Oedernthalj a odavle podjosmo
dalje pješke. Put nas je vodio preko tresetišta i močvara, Natresetnom
tlu vidili smo mnogo zakržljanih crnih bora.


Veruć se po tih putevih i gazeć blato i vodu, dovinusmo se grebena,
odkud se spustismo k Grunđlsee-u.


Parobrodić preveze nas na dugu obalu jezera, koja leži bliže trgovišta
Aussee. Na izlievu jezera Grundlsee-a nalazi se vodostaja (Klause) iz,drva sagrađjena,
koja već od početka 19. stoljeća tu postoji. Od te vodostaje splavljaju
se drva u kanalih do više ondje nalazećih se drvnih tovarišta.


Šum. upravitelj Frutschnigg upozori nas na expres-pilu (k. k. priv. Expressage
von Gebrltder KirscH), s kojom on ovdje pokuse pravi u svrhu, da se odluči
0 njeiioj valjanost. Isti gospodin nam je medju ostaUm saobćio, da su
rađr^ei, koji s njom pile, već gđjekoju manu izpravili. Nadalje imali smo priliku
upoznati se pilom´za prerezivanje pilota pod vodom i s manipulacijom iste.
Za kratko vrieme stigosmo u trgovište Aussee, gdje smo u hotelu „Hakl"
prenoćili.


Imam još spomenuti, da nam je prof. A. Guttenberg o starih sastojinah
prve bonitete upravnog kotara Hinterberg zanimive podatke priobćio, jer je on
te sastojine pred kratko vrieme taksirao pomoćju pokusnih ploha.


Ti podatci jesu sliedeći:




ŠUMARSKI LIST 4/1887 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 153 —


-0.ti ´BUA.Tp


1—1


r Q fo.tq



1 -^^


02 raA03|T[qo


bi)


o


c


´GUISTA


Sce


Q
AH


.CO


p o ´SlA
!


u -lefuiojcT
J.UI TI o


CO


eu[A0{q9p CO
jUI ti CO


o


r—«


c3 ´BUTSIAod
P


«)


´B[´Bq


CO
O


´eqo(][


Ci


!).SO´[S´Bj:qO


^´ Ž o


t-t iŽ JH S K
02


?3 P-1


r-( .2 S -^ ^ =^ ^ ´d
^ -rt


cl ´^


^ rt
O n^


P-iCM m ^ R rt k


1 <^


2


CO


Ć<1


O


00


CO


O


CO


CO


o


1—t
. Ci
o


"^ O -3


2 O !=S


o


V PH ..


2-^4 S ´^


7" « ca ,

^ 1 g 2 -i


^ s 1 ^1 S
1


CM


.6^


o


´ CO


0^


1—1


ĆO


rH .
0Q


O
ĆO


to


o


-1—1


UO
CO


o


«5 ´^


03 o


"^-^ L^ p.


nag


1 s s -s^
ž 2 ^
hH --^


Dne 16, srpnja odvezosmo se željeznicom do Obertrauna, a odavle parobrodora
hallstatskim jezerom u Hallstađt. Vozeć se na parobrodu vidili smo


t. ZV. „Holzbogen", koji služi za hvatanje i dalnju ođpremu drva po jezeru
i koga je svagdje u Salzkammergutu naći. Šum. upravitelj Toncar tumačio
nam je za vrieme vožnje manipulaciju s istim. Takav „Holzbogeo" sastoji se
iz 8—14 m. dugih, 15 — 21 cm. debelih s lanci skopčanih trupaca i obuhvaća


ŠUMARSKI LIST 4/1887 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— lupo
više stotina prostor, metara drva. Odpreraa biva tako, da se „Holzbogen"
s uzetom za ladju priveže, koja ga preko jezera prevuče. — Uspjeh tog na&ina
odpreme ovisi ponajviše o vrememi, jer kod uzburkana jezera drva svaki čas
iz okvira izkakuju. Nadalje posjetismo blizu Hallstadta nalazeću se saiinu.
Upravitelj iste Kirnbauer vodio nas je po svih prostorijah i obširno nam tumačio
priredjivanje soli.


Tava, u kojoj se raztopljena sol (raztopina od 32 kilgr. soli u 1 hl. vode)
izparuje, jest najveća svoje vrsti. Pod tavom nalazi se ognjište a loži se drvom.
Godišnja potreba drva iznaša 18.900 m^ Ta salina producira svake godine
85,000 centi soli. Sol se s grebljicami iz tave f^rne u Ćabre, tu se čvrsto sbije
i pusti stajati. Nakon 2 sata otvrdne sol u toliko, da se može iz 6abralzvaditi
i u sušione prenesti. Kad je sol sasraa otvrđnula, važe se sortira i spravlja u
magacine.


Zahvalivši se Kirnbaueru na njegovoj pripravnosti krenusmo na Salzberg,
gdje smo imali ručati.


Putem zaustavismo se kod spomenika pok. šum. savjetnika Wunderbalđingera,
koji si je velike zasluge stekao za šumarstvo u ovih krajevih, uredivši šume
Salkammerguta. Nastaviv naš put dalje, dodjosmo i do omorikove sastojine,
kojoj grane za stelju klaštre. Na tarotini, koju izvadismo Presslerovim svrdlom
za izpitanje prirasta, mogosmo čitati svu tužna povjest ove sastojine. U periodah
klaštrenja su godovi vrlo uzki, prirast neznatan Šumarnik Forster napomene,
da kod ovakovog gospodarenja stablu srce izgnjije, te se može samo za gorivo
upotriebiti. Penjuć se uzbrdice stigosmo do šum. puta, koji se upravo dogradjuje.
Isti nas je vrlo zanimao, kao i tumačenje šumarnika Forstera o tegotnom odpremanju
šumskih proizvoda u ovom planinskom terrainu. U prvo doba spuštali
su trupce na užeta sa visokih bočina u dolinu, koje su onda dalje splavljaH.
Takovo spuštanje stojalo je mnogo (po komadu 70 novč.), a i calo bijaše znatan.
Kasnije sagradjen je preko duboka ponora kliz ledom s padom od 28"/o i šum.
put od klizi do tocila> Kod ovog odpremanja klizom, dalje putem i tocilom
stajao je jedan trupac 20 novč. A sada će se i taj kliz napustiti, te će se
put upravo do sječina izgraditi, što će i opet smanjiti troškove odpremanja.


Suma, koja nas je još dielila od Salzberga jest državna, ali je rezervirana
za saiinu (Eeservatwald), te ima istu drvom obskrbljivati. Gospodari se prebornom
sječom. Ima tu omorika 40 m. visokih sa prsnim promjerom od 50 cm.
Presslerovim svrdlom za prirast osvjedočismo se o sasvim pravilnom prirastu.


U toj šumi vidjesmo i više zagrada bujice .Lauterbach" iz drva načinjenih.
To sgodom branio se je šumar Forster proti napadanju svojih protivnika, kao
da on zagovara zagrade gradjene jedino iz drva, predpostavljajuć iste onim iz
kamena. „Bolje išta, nego ništa" veU on, jer u predjelih, gdje ne ima dovoljnih
sredstava za kamenite gradjevine, vrlo je potrebito, da se barem privremeno
nješto učini proti bujicam, te da se drvene zagrade podignu, koje se mogu
kašnje uvjek zamjeniti kamenitimi.




ŠUMARSKI LIST 4/1887 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Nakon tegotna puta eto nas na Sabbergu^ gdje nas. radnici soline sa
glasbom dočekaše. Tu smo objedovali i oko 2 sata krenuli, odmah na put uz
bujicu „Mlihlbacli". Putem nam je prof. bar. Seckendorff obširno i jezgrovito
protumačio zagradjenje iste. Zagradjenje te bujice, koja je g. 1884. Hallstadtu
ogromnu štetu naniela, bje neobhođno nuždno, te su i prve radnje najprije za
obranu Hallstadta, a takodjer i za daljnju uporabu soline izvedene. Geologijska
formacija te okolice spada u gornji trias, na slojevih kamenite soli leži debeli
sloj ilovače i smolnice (Letten), a nad timi jedan alluvijalni sloj. Bujica „Mtihlbach"
izrovala si je korito u tom alluvijalnom sloju, te geolozi kažu, da bi
voda mogla dalje rujuć lahko u podzemne rovove (Stollen) solina prodrieti, čim
bi se onemogućila uporaba istih. „Miihlbach" pako je zaustavljena bujica. Zagradjenje
iste sastoji se u tom, da se šljunak i veće kamenje u koritu fixira,
pad i brzina vode umanji i sav terrain učvrsti (consolidira). S toga i jesu zagrade
ili samo ustave (reine Stauwerke) ili služe ujedno za ustavijanje vode i
za učvršćivanje tla (Stau- und Consolidirungswerke). Zagrade su iz kamena 3 do
4 m. visoke. Razgleđav bujicu, podjosmo šetalištem, izpod koga se prostiru podzemni
rovovi salina u Gosaumlihl.


Tu razgledasmo opet jednu drvolovku. Oblik joj je dugoljast, jer se prema
glavi (Rechenkopf) suzuje, gdje je vratima zatvorena. Pred timi vrati nalazi
se branište, koje se može u slučaju pogibelji raomentano otvoriti. Od ove drvolovke
vode se drva u kamenitom tocilnom kanalu do skladišta, gdje se sortiraju
i slažu. Blizu drvolovke nalazi se pilana, koja je po talijanskom sustavu sagrađjena.
Svaki jaram ima svoje kolo (t. z. vlaško vodeno kolo), koje se veoma
brzo vrti, ali daje malo koristnog r^da. U Gosaumuhlu ostavi nas prof. baron
Seckendorff, koji nas je do ovdje pratio te nam mnogo zanimiva i važna o
zagradjenju bujica priobćio. Iz Gosauraiihla prevezosmo se u lađji preko hallstatskog
jezera do obližnje željezničke postaje, a odavle krenusmo željeznicom
u Ischl na noćište.


Dne 17. srpnja u jutro oko 6 sati pregledasmo drvolovku u Ischelu,
akoprem je kiša lievala. Ova drvolovka kao i ona u Ausee-u vrlo je solidno
gradjena, ima kamenite stupove i dvostruki podupor. Kod te drvolovke nalazi
se više rešetka za pješak (Sandgitter), koje su zato, da spremu drvolovke
(Rechenhof) brane proti zamuljenju. Rešetke stoje u savezu s kanalom za spust
(Ablasskanal), koji se zatvara sa šesterimi vrati. Prije tociianja otvore se ta vrata,
voda teče kroz rešetku u spust, dočim drva na rešetci ostaju. Kada se je dovoljno
drva nagomilalo, zatvore se ona 6 vrata na spustu, te sada može voda
drva u spremu doplaviti. U spremu se ne pusti više vode, nego što je potrebito,
da drva plivati mogu. Iz spreme vode se drva solidno gradjenim
tocilnim kanalom do skladišta, gdje se vade i slažu. U 7 satih ostavismo Ischl,
vozeć se kolima do drvolovke na „Zinkenbachu", kamo stigosmo u 3 sata.


Uzput vidili smo sasma oklaštrenu omorikovu sastojinu, koja oko svakog
šumara neugodno dira. Osim toga razgledasm) šum. ured nadšum. Boehma
blizu istog nalazeće se biljevište.




ŠUMARSKI LIST 4/1887 str. 16     <-- 16 -->        PDF

^ 156 —


Zinkenbachska đrvolovka postoji u sadanjem stanju još od godine 1843.^
gradio ju je tadašnji građjevni pristav Ramsauer. Prije bila je na tom mjestu
drvena đrvolovka, koju je voda razniela. Kod ove drvolovke je vrlo zanimiva
sprava s kojom se vrata uzdižu (otvaraju). Otvaranje vrata biva tako, da se
poluga (Pelikan zvana), koja s jednim krajem u zubato kolo zasiže, pritišće
na drugom kraju, a željezna kutna poluga kao zapor prieči, da uzdignuta vrata
opet nepađnu. Kod zatvaranja izvuče se zapor, a vrata padnu usljed vlastite
težine. Blizu drvolovke nalazi se državna pilana s poljevaćim kolesom u promjeru
od 16 stopa, koju smo takodjer pregledali i zatim krenusmo dalje prema Wolfgangjezeru.
Uz put pohođismo takodjer u blizini nalazeće se biljevište. U šajkah
prevezosmo se u St. WoIfgang, a odtuda parobrodifem u Furberg. Iz Ftirberga
uputišmo se pješice prama Scharflingu.


Uzput pregledasmo i ribogojstvo kneza Lichtensteina. Tu se goje ponajviše
pastrve. Ležnja ovisi o temperaturi i traje 4—6 nedjelja. Najprijatnija je temperatura
od 4—5*^0. Kada se ribe izlegu, metnu se ponajprije u malene, a kada ponarastu
u veće ribnjake. Ribe se hrane nasoljenim konjskim mesom. Mimo
divnog jezera Krottensee-a dodjemo napokon a Scharfling, gdje nas dočeka
šum. upravitelj iz Mondsee-a, tu pričekasmo malo, dok je došao parobrod, koji
nas Je odvezao u Mondsee, gdje noćismo.


Za 18, srpnja bje ustanovljeno, da posjetimo šume gospoštije „Kogel".
U 7 satih jutro odpravismo se pješke mimo netom seljakem predanih šuma,
koje još za sada dobro izgledju, i obadjosmo ujedno biljevište u Eck-u i
Mitterkeil-u. Ono u Ecku rabi se već 35 godina, te je s toga zemlja već izsisana.
Uzgaja se ponajviše omorika, zatim ariš, jasen, nješto borovca (Pinus
strobus) i Quercus macrocarpa. Biljevište u Mittf^rkeil-u istom je osnovano, te
se nalazi u sred sječine, koja je već kultivirana; pojedine gredice su ograđjene
daskaini, tlo mu je položite. Sastojine, koje smo na daljnem putu vidili, bijahu
ponajviše stare mješovite šume omorike, jele i bukve. Stojbina im je vrlo dobra,
samo bi se morale više proredjivati, što se propušta s uzroka, jer ne ima za
dobiveni materijal kupaca. Vidjeli smo takodjer jednu proredjenu sastojinu,
koja obećaje velik prirast. Prof. vitez Guttenberg tumačio nam je na uzvišenom
mjestu, odkuda bmo m<^^M veći dio okolice pregledati, razdjeljenje šuma, koje
je u Salzkammergutu običajno. Kod stvaranja uredjajnih razreda pazi se osobito
na glavne komunikacije kotara, stoga su isti često naravno omedjašeni kao na
pr. razvodjem ili kakovom dolinom. Ali gdje Šumske služnosti slobodno gospo-,
iiarenje prieče, izlučeni su ti dielovi po odnosnoj veličini i položaju, te se u
njih gospodari prebornom sječom. Sječni red po izlučenju prebornih šuma,
označen je već pojedinimi obronci gora; samo gdje bočine preveliku površinu
zauzimlju te se od doline previsoko uzpinju, razdjeljene su sječine horizontalnim
prosjekom na dva ili više sjeka. Za omedjašenje pojedinih odjela u sječinah
siuže pokrajni jarci, a gdje to nije bilo moguće, učinjeni su prosjeci. Pojedini
odjeli zauzimlju površinu od 30—40 ha., te su u svakom upravnom ili čuvarskom
kotaru redom označeni brojevi.




ŠUMARSKI LIST 4/1887 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 157 —


Nakon 2 sata hodaprispjesmo do šaiua, koje pripadaju gospoštiji JiogV´^,
koja je vlastničtvo bar. Mayra Melnhof. — Šumarnik Vogl dočeka nas na
granici šuma gospoštije i prijazno nas pozove, da razgledamo pojedine sastojine.


Gospoštija Kogl* u gornjoj Austriji ima po prilici 2300 ha, šume. Položajem
pripadaju iste alpinskom predgorju, a stojbinski odnošaji sa uzrastu vrlo
povoljni, tlo je dobro, sastoji se iz pjeskovite ilovače, koja leži na bečkom
pješcancu, nadmorska visina je 500—1000 m. Samo mali dio spada diluviju,
djelomice sa tresetištem i močvaroni, koja se već odvodnjuje i ozgaja.


G-ospodari se u tih šnmah po pravom typu „finan ci jalnog gospodarenja",
koji način šumarenja datira se još od god. 1860., dakle početkom
Presslerove nauke o čistom prihodu. Svaka sastojina smatra se kao posebna
gospodarstvena cjelost, te se u njoj šumari neovisno od susjednih sastojina. Izmeđju
sastojina nalaze se obsjeci (Loshieb), kojimi se postigne, da ;se sastojine,
stupivše u dobu financijalne zrelosti, sjeći mogu bez okvira na ostale^ a. i
susjedne ..sastojine opasane gustim rubom, odoljevaju lahko vjetrovom.


Boljeg razjašnjenja radi donosimo u sliedećoj skici ovakav obsjek.


y, ŽlZa.Z:t^.


^.


60 f^ofi.´. ^rasU/jirui ´;


CO^od´^Soufioj^^^


Isti je proveden god. 1868-, te postepeno od 4 na 8 i 12 m. raširen,
prostire se podjedno 20 m. pod bilom, te je tu (na sadašnjoj granici sastojine)
s uspjehom bukva nješto jače primješana s omorikom, da sječni rub može lakše
odoljevati vjetrovom. Sječa stare sastojine poduzeta je god. 1879.^ te su još i
sada prama sjev.-zap. i zap, exponirani rubovi sastojine sasma netaknuti
Drugim sličnim obsjekom, kojeg još pregledasmo, jest skoro u dozrieloj dobi
nalazeća se sastojina, kod koje su stabla na rubu sada 30—35 m. visoka,
s vrlo dobrim uspjehom osamljena i proti zapadnom vjetru obranjena.


. Ova kao što i u salzburžkih šumah bar. Mayr Melnhof-a sabrana iz-^.
kustva, ovlašćuju nas, da bi mogli ovakove obsjeke, a tim i samostalno
šumarenje u sastojinah gorskih predjela, u mnogo većem obsegu upotriebiti,
nego smo do sada to činiU.


* „Oester. Vierteljahresschrift f. Forstwesei:i" 2. Heft 1885. „Die Keinertrags- u.
Bestandesvvirthschaft in ihrer praktisclien Durchfuhrung" Forstrath Prof. Eitfc. v. Guttenberg
contra Prof. Dr. v. Bauer.
12




ŠUMARSKI LIST 4/1887 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 168 —


Šume su omorikove, te su, da lakše odoljivaju vjetru, pomješane s jelom
i arižem. Obhodnja je ustanovljena na 80 god. -~ Proredjivanje se rano počiina i
če^to opetuje, tim čestim proredjivanjem umanjuje se broj stabala, ali je prirast
usljed većega pristupa svjetla vrlo velik, kao što se može uviditi iz sliedećih
primjera. —


U omorikovoj šumi 60 godina staroj, pomješanoj s bukvom i jelom, imadu
srednja omorikova stabla temeljni promjer 32 cm., visoka su 27 m., dakle
imadu po prilici 1 m^ drvne gromade (po Iia. 500 m^); u drugoj 55godišnjoj
šumi omorike i bukve, iznaša kod bukve temeljni promjer 22 cm., visina 20 m.,
kod omorike tem- promjer 38 cm,, visina 22 m.; postotak prirasta gromade
iznaša u zadnjih 10 god. kod bukve 2*87o, kod omorike 5´.3%.


Šumarnik Vogl pokaza nam mnogo odrezaka omorike, koji imadu godove
\/2—1 cm. široke, a drvo je unatoč tako znatnih godova vrlo liepe boje i
jednolično.


Ondje vidjesmo i klaštrenje stabala. Dječaci od 14—15 god. uzpnu se
na stabla, po prilici 12 m. visoko, te odpile Aler-ovom pilom tik stabla pocam
odozgor do dole pojedine grane. Svako oštećenje stabla izbjegava se. — Taj
im posao ide vrlo brzo od ruke tako, da svaki na dan 15 — 20 stabala oklaštri,
a na jedno jutro dodje po prilici ´200 stabala. Takovim uzgojem polučuje šumarnik
Vogl kod dosta nizke obhodnje od 80 god. mnogo veći postotak građjevnog
drva. —


Na više odrezakah omorike i jele pokazivao nam je isti šumarnik uspješno
djelovanje klaštrenja stabala Kod njeke drvarske kolibe počašćeni bijasmo
obilnim objedom a zatim krenusmo pješke u St. Georgen Putem tumačio nam
je prof. Guttenberg razdielenje obhžnjih šuma. U St. Georgen-u dočeka nas
više kočija bar. Mayr-a, te oprostiv se sa šumarnikom Vogl-om i zahvaliv mu
se na trudu i požrtvovnosti, odvezosmo se u Attersee, gdje prenoćismo.


Dne 19. srpnja prevezosmo se preko jezera (Attersee) u Weyregg. Naš
novi provodić šum. upravitelj Bauner odvede nas najprije do pilane. Ista pripada
državi. Voda tjera vehko naijevaće kolo, s kojim su spojene dvje pile na
jaram, svaki na jedan rez^ a režu se tu razne vrsti dasaka. Šum. uprav. Bauner
priobći nam svoja iztraživanja o gubitku materijala kod pilenja. U tu svrhu
proračunan je kubični sadržaj od 722 trupca sa 324´26 m^; zatim kub. sadržaj
od 4877 komada izradjene robe sa 2l8´i8 m^, gubitak materijala iznaša dakle
32?!% Bilancija pilane je sliedeća: Prihod 9327-28 for., razhod 8442*47 for.;
ostaje dakle .kao čisti dohodak 884-8! for. — Kubični metar izradjene robe
obzirom na gubitak materijala stoji 9-25 for., a prodaje se popriečno po 9*965 f.;
čisti prihod je dakle usljed pilenja po kubič. m. 0´7n for. —


Čuvarski kotar Weyregg zauzimlje 1760 ha. šume. Glavni užitci bacaju
godimice 11924 m^ a medjutomni užitci 366 ra´* ~ Sadanja zaliha drvne
gromade proračunana je na 617931 m% a normalna zaliha na 467460 ur^;
ostaje dakle kao višak 150471 m^ Od pilane krenusmo mimo „Jagerstuhla",
koji pripada slikaru Pausinger-u, i dodjosmo do novo sagradjene šumske ceste,




ŠUMARSKI LIST 4/1887 str. 19     <-- 19 -->        PDF

vodeće iz ´Weyregg-a u Weidenbach, koja je u duljini od 290´23 m. gradjepa´
troškom od 326´5e for. Najveći pad joj je i^o-— Oko podne prispiesrao do
vodostaje o Weidenbach-ii, gdje smo objedovali i odmah nastavili svoj put do
uprav« kotara Auracli. Na granici istoga dočeka nas šum. uprav. Swaton a
Bauner, oprostiv se s nami, vrati se natrag. — Put vodio nas je ponajviše kroz
stare šume a mimogred razgledasmo i biljevište u Aurachtbal-u. Isto ima 75
gredica, a uzgaja se omorika i ariš; đvje gredice bile su zasadjeoe sa douglas


— jelom. — Za podržavanje vlage i proti draču pokrivaju se prostori izmedju
redova biljka s mahovinom i kolei. U blizini tog biljevišta nalazi se cultura,
zasadjena arižom, omorikom, a nješto i douglas-jelom i ^ellingtonijom; ove
posljedne dvje vrsti uspjevaju vrlo dobro, te je na obranu proti divljaci svaka
biljka plotićem ogradjena, buduć su u mladosti vrlo nježne i zahtievaju s toga
veliku pažnju. —
U mjestu EeidmuM, kamo sada stigosmo, tjera se vrlo primitivna drvorezbarska
industrija, kao i u cielome Aurachtbal-u. Ljudi su siromašni^ akoprem
osobito marljivi i uztrajni, a izradjuju sasvim jednostavne drvene žlice, ^đielice,
škatulje, igračke i t. d, — Ciena tih produkta vrlo je nizka; tako stoji n. pr.
12 komada lašćenih bukovih žlica 4 nove., 6 škatulja razue veličine 4 novč.


— Država podupire ove ljude, dajuć im drva najbolje vrsti uz vrlo neznatnu
eienu.
Iz Eeidmiihl-a nastavismo naš put dalje te stigosmo pred večer iia :vidik´
Gmunden-a, konačnog cilja naše exkursije.
Došav u Gmunden smjestismo se u hotelu „Zum goldenen Brunnen" i
sprovedosmo večer u vrlo ugodnoj zabavi u odličnom družtvu množine državnih
šum. činovnika, koji nas bjehu počastili svojim posjetom. —.


Sutradan, dne 20. srpnja, razgledasmo šumarski muzej, koji se nalazi usgradi
c. kr. Forst- und Domainen-Direkcije. U tom muzeju, stvorenom ponajviše
trudom šum. činovnika Salzkammergut-a, nalazi se vrlo zanimivih predmeta,kao:
sbirka razne vrsti drvlja, ruda, predhistoričkih ostanaka, drvarske indu-,
strije; entomoložka i ornitholožka sbirka te napokon sbirka drvarskog oruđja.-
Eazgledav ovaj muzej podjosmo objedovati, a posije podne nakon srdačnog
oproštaja sa gg. šum. činovnicim, zapadnom željeznicom u Beč.


Tim se svrši ovogodišnja za nas vrlo poučna i zauimiva exkursija u Salz-kammergut.
Popis na exkursiji nađjenih a šumi štetnih gljiva i kukaca.


Gljive. "´_,.. . - .
Melampsora Goppertiana, Peziza Wilkomii, Trametes rađiciperda i Aeci


dium elatinum. . .
Kukci .
A. Coleoptera. Malacodermata: Cantharis fusca i obscnra. —Bupre


stidae: Anthaxia 4punctata. — Lamellicornia: Phjloterpa horticola. — Cnrculionidae:
Otiorhjnchus niger, oblongus, planatus i gematus; Poljdrossus micans;




ŠUMARSKI LIST 4/1887 str. 20     <-- 20 -->        PDF

„ 160 —


PhjUobius aTgentatas, pineti i uniformis. ~ Hylobius abietis, Melites germanicus,
Apoderas corjli. —


Hilesinini: Carplioboras minimus i Poljgrapbus pubescens, —


Tomicini: Tomicus bidentatus, tjpograpbus, ceinbrae, curvidens, cbalcograpbus,
uiicrographus,; Drjocoetes bicolor i Crjplialus piceae u fagi.
Cerambicidae: Tetropium luridum; Rbaglum indicator; Pogonocherus
fasciciilarius; Pachyta colaris.
GhrysoB)elidae: Clytbra 4 punctata i longimana; Galeruca crataegi; Lvaa
tremulae, aeaea, cupreum.


B. Lepidoptera. Dasichyra pudibunda; Hyponomeuta padella. —
C. Hymeiioptera. Syrex juvencus. —
Od koristnih kukaca nadjeni su: Carabus auriteus i violaceus; nadalje
Ditoma
crenata.
Popis nekojih phanerogama iz flore Salzkammerguta.


1. Mouocotvledone. Eriophorum vaginatum u Hinterbergu ; Juncus
buforius u jarcih kod Weyregg-a; Tofiekla calyculata kod Waldbaclistub-a ;
Pariš qiiadrifoIia na sječinah gdje i prijašna; Majautbemum bifolium u sastojinah
nad Mitterndorf-om, veoma mnogo; Narcissus poeticus mnogo na Uvađah kod
Mitterndorf-a; Orchis maculata svagdje dosfca; Gymna.denm conopsea pokraj
Hallstadt-a; PJatanthera bifolia svagdje po livadah; Listera ovata kod Grundelsee-
a; Cypripedium calcedus Hinterberg.
2. Dicotyledone. Nuphar luteum na jezeru Krottensee; Taxus baccata
u sastojinah kod Hallstadt-a i Gosaumtihl-a; Coryllus avellana u cuvarskom
kotaru Weyreck čini „Iješnakove šume" (za batine i za obruče); Adenostyles
alpina svagdje; Homogyne alpina iia Wakibach - Strubfall-u; Bellidiastrum
Michelii gdje i prijašna; Arnica montana na livadah nuz Tragopogon pratensis,
skoro svagdje; Senecio syl?aticus na sječina kod Mitterndorf-a; Lonicera xylosteum,
nigra i alpigena kod Hallstadta; Menyanthes trifoliata u močvarah na
granici kotara Hinterberg i Grundlsee; Atropa belladona sječ. kod Mitterndorf-
a; Veronica ceccabunga; Pinguicula alpina blizu Monđsee-a; Pinguicula
vuigaris na položitih mjestih u svoj okolici; Primala auricula nekoliko komada
nam je doneseno iz vrlo visokih brđina; Pyrola rotundifolia, secunda i uniflora
u okolici Mitterndorf-a; Sascifi´aga muscoides kod Scharfling-a; Clematis vitalba
kod Mondsee-a; Atragene alpina kod Hallstadt-a; Aconitum napellus na livadah
kod Graundena; Corydahs ochroleuca južna bilina, samo nekoliko exemp!ara
nadjeno kod Ischl-a; Hesperis matronalis kod Scharliinga; Parnassia palustris
kod Mitterndorf-a; Geranium phaeum na livadah kod GmumJen-a; Rosa alpina
na sječinah i kod potoka bhzu Mitterndorf-a, ter napokon Geum urbanun kod
Weyregg-a, —
(Pridržali smo samo latinska znanstvena imena, buduć će jih svaki stručar
laglje razumieti. Uredničtvo).