DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 199 ,—
Pr i poni euak . U njekih naših krajevih (´-njenio riec „kolosjek", a po
mom iiinienju je to „Aussclilag\yald" t. j , Niedevwal(i, gdje se „kolje" sječe.
Napravo kažemo: sitnogoi-ica, srednjogoricn, jer je to proti duhu našega jezika,
nego recimo: „sitna, srednja šuma," Čujemo jo.s i riec ,,gvozd", a MikL i Dan.
misle, da je to ono, što i „prašuma" (IJrwald), dučini stari naš pisac Kuzmnnić
7.ove gvozd ein Iiochwald, te mi se činij da ima ovaj potonji pravo.


U Liki čujemo još „timoruša"´ ili „timurusa", a bit će u značenju, što i
„Hochwald", jer je tmurn a (tmušna, dunkel). Žalim, što neimam prigode ovo
potanje saznati, te će se valjda koji stručar u blizini naći, da sazna, je li to
tako zvana „krupna šuma" ili je to samo ona, koja je na ,,timorit" t. j . u gorju
(na kamenju).


Konačno velim, da je moguće, pače vjerojatno, da sam ovaj ili onaj naziv
izpustio n prvom dielu ove razpravice, uu ni to neće hiti prevelika grieška, a
biti će. mi milo od srca i duše, ako se tiadje živa duša, koja će vještije i bolje
sličan predmet razširiti i usavršiti. iMeni će. bit ugodno, ako s;im ovom razpravicom
druge potaknuo na sličan rad, koji prem tegotan, zaslužuje da mu
se naši stručari posvete, nebi li nam naša knjiga šumarica i u tom pogledu
napredovala. S toga završujem s onom našom: „Ko zna više, rodile mu višnje,
k6 zna ljepše, rodile mu trešnje." Da bog da!


Glas iz petrovaradinske imovne obćine glede potežkoća kod
ušumljivanja i drugih poslovanja-


Piše Pavao Barišie.


U šumarskom listu i-azpravljaju se veoma često pitanja lih naučnog
sadržaja i iznose se u prevedu i izvodu znanstvene razprave iz stranih djela i
novina, ali veoma i´iedko čitamo razprave iz domaćih sgoda i oduosaja, koji hi
nam predočili život i napredak našega šumarstva. Naročito se riedko kad čuje
0 radu naših imovnih obćina.


Ovo mucanje nemože nikad biti od kakova probitka, dočim hi´nam od
velike koristi bilo to, kad, bi se u ovom časopisu uzajamno obavješćivali o svem
oimm, što jedan ili drugi smatra, da bi moglo zanimati njegove drugove.


U toj namjeri iznosim evo ove riedke pred štovane čitatelje ovoga lista,
gojeć nadu, da će se i od drugih imovnih obćina tko god javiti siičnon-i objavom
0 odnošajih, što jih je drugdje.


Kao što u nash)vu označismo, govoriti ću danas u glavnom o ušumljenju
kod petrovaradinske imovne obćine.
Pitanje o ušnmljenju doći će na red kod svake imovne obćine, čim se
dogotovi procjenbeni elaborat, te ustanovi podloga za taj posao.




ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 16     <-- 16 -->        PDF

´ — 200 —


Petrovaradinska imovna obćina ima taj elaborat dogotovljen, ali nšiimljenje


nije provedeno ni danas, a to jedino s toga, što je nei^^vedivo zn> ovu imo\´riu


obćiiiu.


Ja velim, da je usuniljenje neizvedivo u ovoj imovnoj obcini, te sumnjam,
da će se igdje pravedno provesti.


0 tomu sam dosta razmišljao sam, a razgovarao se i posavjetovao sa
svojlmi drugovi, pa evo ni danas nisam kadar pronaći načina, kojim bi se tomu
zakonskomu ođredjenju zadovoljiti moglo.


Godine 1885. viećao je u tom predmetu jedan poseban odbor ovdje u
Mitrovici, te nakon dugog razpravljanja toga pitanja donio je sliedeći zaključak:


„Usmnljenje se pravedno provesti neda, i to iz sliedećih razloga:


a) Sto nisu sve sume jednake obzirom na vrsti drveća. Negdje ima pretežnije
bi´astovine, a negdje grabovine i brestovine. Iz hrastovih šuma može se
dobivati i lies i di´vo za gorivo, dočim grabovina samo drvo za ogriev daje;


b) što si ni hrastove šume (hrastici) nisu jednake. Tako primjerice ima
gospodarstvenih jedinica, koje mogu popriečno dati 40—507o drva za lies,
dočim iz drugih naši seljaci jedva lO^o iztesati mogu;


c) što je veoma velika razlika u ođaljenosti pojedinih sela od šuma
ove imovne obcine;


d) što se paša i žir nemože uživati, ako je selo od šume odviše udaljeno,
a to je zaista tako, buduć su gotov-o svi lugari u jednoj povorci uzduž Save
poredani.


Obzirom na ove nepovoljne okolnosti predložilo je isto povjerenstvo, da
se sela prema ođaljenosti od glavnog šumišta podiele u razrede, te da se najodaljenijim
pravoužitnikom poda veća množina drva za ogriev.


Ovo je sasvim opravdano. Podunavcu, koji nemože bez dva dana dangube
kola drva kući dovesti, pravedno je, da se poda u godišnjoj sječini više drva
za ogriev, nego podlužcti, koji si može, — ako urani, — za kuhanje do ručka
ležećih ili dragih odkazanih drva donieti.


Glavno zastupstvo prihvatilo je ovaj predlog, te je pristalo, da se sve
obćine (ima ih 60} podiele u tri razreda i to tako, da se,u I. razred uvrste
sela, koja su preko 40 kilomet. udaljena od glavnih šuma; u II. ona od 20 do
40, a u IIL ona, koja tik šuma leže.


Prema tome uvršteno je u L razred 17, u II. 8 a u IIL 35 sela.


Ova podielba učinjena je jedino sbog drva za ogriev. Veličina ostalih
užitaka ovisi od veličine posjeda bez obzira na to, da li je selo uz šume ili
dalje od šume.


Pripadak na drva za ogriev ustanovljen je po razredih ovako:
a) za pravoužitnike iz sela I. razreda na ´^1^ selišta 15, na ´^4 13, na´-´^
11, a na ´/´^ selišta 9 prost, metara;
b) za pravoužitnike II. razreda na ^/4 sel 12, na ^J4 sel. 10, na-/4 seL 8,
a na ^/4 sel (] prost- met.




ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 201
c) za one III razreda na ^/4seL9, na ^/4 seL 7, na^/4sei5, a na ^/4sel.
S prost, metara.


Da ove količine drva nisu dovoljne za podmirenje godišnje kućevne potrebe
naših pravonžitnika vidi se odtud na prvi pogled. No ovoliko dobivaju oni iz
godišnjih sječina, ali osim toga imaju oni pravo na kupljenje leževine, na
siečeiije glogovine, divjeg voća, žestike i drugog sitniža u tri dana preko neđelje.


Godišnji redoviti dohodak drva za gorivo dieli se prema gornjem razmjeru
na sve članove.
Ukupni godišnji dohodak drva iz sječina ove imovne obćine iznosi 104.045
m^. Od toga ođpada na redoviti užitak 97.425 m´^ a ostalo na vanredni.
Od redovitog prihoda odpada na lies 23.026 m^, a na drvo za gorivo


74.469 m^
Od tud možemo viditi, da ima drva za gorivo malo, ali od liesa. može
preteći na godinu oko 5.000 m^, dočim se ostala gromada od redovitog dohodka
na članove bezplatno ili nz sniženu cienu izdaje.


Na račun gradnje novih kuća i gospodarskih zgrada daje se svim članovom
od jednaka posjeda — jednako velika drvna gromada. Ova je odredjena po
posjedu ovako:


Selište


Predmet


7* V´


kub. met.


Kuca, ........ . 30-6 26^3 22*0 17-2
Staja sa kolnicom 28-4 25-5 28-0 22-0
Čardak i žitnjak. 26-0 22-0 22-0 21*0
Ovčara ..,..... , 7-4 7-4 4-5 4-5
Svinjac 5*0 5-0 4*5 4-5


Ove drvne gromade razumievaju se u sirovom — neotesanom — stanju,
Gradjevna obhodnja ustanovljena je za crkve 400, za kude 120, za staje
80, za čardake i žitnjake 50, za ovčare i svinjce 25 godina. .
U koliko mogu pravoužitnici po lugovih ove imovne obćine napasivati
odnosno žiriti ustanovljen je broj živine u sliedećoj mjeri:
a) za pravoužitnike sa ^/4 selišta: 4 konja, 12 goveda, 40 ovaca i 40


komada svinja;
b) za one sa y4 selišta: 4 konja, 10 goveda, 35 ovaca i 30 svinja;
c) sa ^/4 selišta: 6 konja, 8 goveđa, 30 ovaca i 20 komada svinja.
d) sa V* selišta: 2 konja, 6 goveda, 20 ovaca i 15 komada svinja.
Za višak svake, pojedine vrsti stoke odredjuje glav. zastupstvo svake


godine po okolnosti cienu za popašu i žirenje.
16




ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 18     <-- 18 -->        PDF

. — 202 —
Ovo, što đo sad naveđoh, napomermh sbog lagljeg shvaćanja stvari, a i
sbog obaviesti onih poštovanih čitatelja, koje to zanima. Sad ćemo se povj-atiti
na glavni predmet, naime na ušumljenje.


Prije rekosmo, da je o tom pitanju viećalo posebno povjerenstvo i da je
stvar iznesena pred glavno zastupstvo. No zaboravio sam rec4, da je tomu
zaključku zastupstva najglavniji povod bio taj, da se naime umoli vis. kr. zem.
vlada za dozvolu, da bi se od ušumljenja obzirom na izbrojene neprilike odustalo,
te da gla^no za^tupstvo svake godine s§,mo odredi, kud će koje selo po svoja
drva ići, kako bi se tim dala po vremenu svakomu selu prilika, da iz lošije u
bolju sjećinu doći može.


Ovaj je zaključak vis> kr. zem. vlada predhodno odobrila, te smo ovdje
već prošle jeseni radili po tomu privremenom ušumljenju


Posljedice ovoga ušundjenja pokazati će se poslije.


Petrovaradinska imovna obćina broji 60 kat. obćina, a ukupno njezino
šumište podieljeno je u 29 gospodar, jedinicah, iz kojih se potrebe pravoužitnika
podmirivati imaju.


Valjalo je dakle sve ove obeine u tih 29 gosp. jedinicah razmjestiti, te im
doznačiti njihove prihodke, držeć pred očima odaljenost sela od sječine po preglednom
tlorisu ove imovne obćine.


Koliko se je dalo pravednije razvrstati i izvesti, u toliko učinismo, a tu
našu razredbu prihvatilo je i glavno zastupstvo u jesenskoj skupštini bez
prigovora.


Buduć su godišnje osnove po vis. vladi odobrene, otvorismo sječine, te
počesmo doznačivati drva. I odmah u početku naidjosmo na neprilike. Aevojih:


Prva neprilika bje ta, što neimadosmo u svakoj sječini u grom adi
gradjevna drva dovoljno stabala za izradbu liesa za gradnju kuća i u
obće ovećih zgrada. Istina je, da postotak, koji predočuje drvo za lies, nije pretjeran,
ah ipak uz sve to neima dovoljno drvljadi od onih dimenzija — naročito
u pogledu dužine — koje su potrebite za lies kod gradnje kuća, staja i mostova.


Druga neprilika je u tom, što se drva za gorivo ne mogu odlučiti od drva.
za lies, i što nemogu svi članovi jedne obćine dobiti iste godine drvo za lies,
nego samo oni, kojim je po učinjenom izvidjenju od potrebe i u koliko pripadnost
dotičnog sela sačinjava.


Kad bi se lies bezplatno davao, onda bi se možebit dalo doskočiti ovoj
neprilici time, što bi se drva za lies — kakva su takva su — u svakoj sječini
mogla predhođno izlučiti, te predbilježenim članovom doznačiti. Nu pošto je za
drvo za iies bila odredjena pristojba od 2 for. po kub. metru, to je pojmljivo,
da su ti predbilježeni članovi sbog svoga oskudnog stanja samo njeki dio od
dozvoljena liesa uzimali.


Posljedica toga bje ta, da je posao zapeo: — jer dok je teklo lošijih
stabala he?. tehničke vricdnostii, dotle smo mogli podmirivati narod H drvi ;«a




ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 203 ~
ogrie?, pa onda huja! Usljed toga dakle niti su^ se izdavala drva za ogriev,
niti drva za lies, a to s toga ne, da se ne razsiplju drva za iies, i što predbilježeni
članovi nehtjedoše kupovati takovo drvo za iies.


Ovo je povod, da se je gospodarstveni odbor ove imovne obdine obratio
na vis. kr. zeni. vladu s molbom, da dozvoli, da se drva za lies mogu i onim
pravoažitnikom prodavati, kojim to za ovu godinu nebijaše namienjeno i to
samo s toga, da se koliko moguće više izcrpi drvo za lies, te da se narod i
potrebitim drvom za ogriev podmiriti može.


Da ne dobismo za to dozvole, morali bi ili ostaviti narod bez drva za
ogriev ili mu ga d-ati, i tim potratiti ono drvo, koje je kao lies odredjeno za
podmirenje jednog diela članova za ovu godinu.


Eto ovako stiže jedna neprilika uzastopce drugu.
Nego ni onda nebi se mogle te neprilike odkloniti, kad bi se drvo komulativno
doznačivalo na pojedine obćine, buduć ni obćina ne može prisiliti predbilježenog
člana, da primi njemu dozvoljeno drvo za lies, ako ovaj neima novca,
da takovo drvo plati, a još manje onda, ako u dotičnoj sječini ne ima onakovih
drva, kakova on za gradnju upisane zgrade potrebuje.
Kod ustanovljivanja ´potxebštine za kuće i slale uzet je u račun samo
gornji lies, dočim je za čardake, žitnjake, ovčare i svinjce uzeta cjelokupna
potrebština naime gornji i doljiiji lies.
Razumjeva se samo po sebi, da će se u šumi redje naći đrv>; za lies,
koje je sposobno za gradju kuće i staje, a tim više onakovo drvo, koje je prikladno
za manje gradjevine.
Ako dakle ne ima u onoj sječini, u koju je obć na x ili y upućena, dovoljno
drva za gradnju kuće, za koju se je Petar ili Pavao prijavio, tko. ga.
može prisiliti, da na taj račun primi drvnu gro \ adu u ćntkovib (trupci) od
2—4 met. dužine, kad su njemu nuždne grede i rogovi, dakle lies od 6—12
i više raet. dužine?
Ovakovih slučajeva ima kod nas mnogo, jer je većina otvorenih sječina u
takovih porastlinah (sastojinah), koje treba što prije i.osjeći^ te novim nasadom
prazno tlo zagajiti.
Ovoj neprilici moglo bi se doskočiti samo na taj način, ako bi se izvelo
ušumljenje obzirom na dimenzije liesa, t. j . ako bi se one članove, koji trebaju
dužji lies, uputilo u bolje, a one za kraći lies u lošije porastline, ali u tom
slučaju prestao bi govor o ušuniljenju obćina, te bi se to moglo nazvati ušumljenje
zgrada.
U stvari nebi ovako ušumljenje bilo bez smisla, samo ako bi se to provesti
dalo. Jer što znači današnje ušumljenje, po kojem članovi neznaju doći do
onakova liesa, k kav im je za njihove svrhe potrebit? I što je naravna posljedica
tomu? Stranka neće drva primiti, te zahtieva ili da joj se lies doznači
tamo, gdje za nje inu potrebu drva ima, ili traži, da joj se položeni no ac
povrati. ´:




ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 204 —


No ako bi svakomu pojedincu tražili ooakova drva, kakova on doista
treba, onda nam iiebi bilo dosta, da ne pretjerujem, — ui pet puta ovoliko
sječina, koliko smo po osnovi danas odsjekli.


Mi imademo konkretnih slučajeva, gdje su šum. trgovci plaćali od stabla
preko 20 for., dočim naši pravoužitnici ne mo.oše takova stabla ni za, 6 for.
primiti. Šta više, dogodio se je slučaj u njekom lugu, da pravoužitnici nehtjedoše
njeku hrpu hrastova ni za gorivo po 30 nvč. od prost. met. primiti, za koju
nam trgovac odmah poslije njekoliko nedielja platio oko 7 for. do stabla sa
3—4 m drvne groraade. Pa što sliedi odtud? Šta drugo, nego to, da bi imovnoj
obćini koristnije bilo, kad bi svojim članovom u mjesto drva za gorivo dala
odpađajuću svotu novca, ili kada bi baš i gotova drva od trgovaca kupila, te onim
u ime njihovog pripadka za gorivo daa, a ona stabla, koja su a gorivo odredjena,
na javnoj dražbi prodala. Jer ako se tako liepo dadu prodati ona
stabla, koja naši članovi neće za gorivo primiti, pojmljivo je, da bi se još više
dobilo za onakova drva, s kojimi se oni zadovoljavaju.


Pomanjkanje valjanog orudja takodjer je važan uzrok razsipanju gorivnih,
a još više teh, drva.


Paragraf 22. naput. A. k zakonu od 11. srpnja 1881. zabranjuje doduše
zamjenjivati bezplatno ili uz sniženu cienu dobivena drva, ali ako bi se dopustilo
našim pravoužitnikom dobiven a stabl a dati u zamjenu šum. trgovcu, ne za
novac ili za što, drugo, nego za gotovu gradju, mislim da bi to bilo koristno i za
obćinu i za onoga člana, komu su drva namienjena i već doznačena, buduć bi
ovaj potonji dobio u svakom slučaju više gotove gradje od trgovca, nego što
bi izradjivajuć sam ona stabla iz istih svojom primitivnom izradbom izvaditi mogao.


Da li § 22. i ovakovu zamjenu zabranjuje, to se iz one ustanove nerazabire;
ali svakako nebi trebalo ovakovu zamjenu zabranjivati, buduć bi još
jedino na ovaj način mogao naš pravoužitnik doći do onakova liesa, kakova za
svoje svrhe treba.


Ovo strogo sudeć ne spada ovamo, ali neće biti sgoreg, što se i to ovdje
spominje.


Sada prelazimo na drugi predmet, koji stoji u tiesnoj svezi s usumljenjem,
a to je pitanje o popisivanju potrebština onih članova, koji su se prijavili
za lies.


I u tom pogledu ima sjedne strane nepravde a s druge — zloporabe. Da
nebi tko god pomislio, da potiču od popisnog povjerenstva, kazati ću odmah
odkuda to izvire. Da navedemo što je nepravedno.


Poznato nam je, da imućniji ljudi imaju obično i bolje zgrade, koje su im
ili njihovi predci ili sadanji posjednici podigli, i to često od liesa nabavljenog
ne iz šuma, nego od tržišta s drvi, (valja pamtiti, da govorim o petrovarad.
imovnoj obćini), gdje se već riedko uzima hrastovina za lies kuće i ovećih staja,
nego se kupuje čamovina u Mitrovici, lUuni, Zemunu, nn Savi i Dunavu od
splavura.


. ri´i^´iTf^ ..i-^´i^i*´´-^—-^^"




ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 205 —


Ako ćemo se držati onoga načela, da se lies daje najprije onom, koji je


siromašniji, onda će imućniji stanovi kasno na red doći.


Uzmimo na pr. da Petar ili Pavao ima kuću i sve ostale staje danas u


najboljem stanju, da je sve to sagradio liesom sa tržišta s drvi, onda isti nebi


mogao kroz više desetak godina računati ni na što drugo, nego samo na ono


malo drva za gorivo.


To je ono u čemu leži nepravda.


Zar za to, što u mojoj obćini ima slučajno mnogo članova, koji su od
mene oskudniji, da ja ne imam nikakova diela od najglavnijeg užitka kroz više
desetak godina!?


Kada bi oskudniji članovi doista bili u stanju sagraditi one zgrade, za
koje lies traže i dobivaju —- ni po jada. Ja bi rekao: bilo jim prosto i neka
nam se obće blagostanje diže. Ali žali bože ne biva tako! Sirotinja prima lies
ne da zgrade gradi, nego da se časovito pomogne. To se danas samo prcdvidja,
a već do godine moći će se i potvrditi. Od drva, izdanih za podizanje zgrada,
biti će svašta.


Ovo je ono, što sam nagovještao kao zloporabu. I to nije mala zloporaba,
nego veoma velika.
Mi znamo, da se izdana drva za kakovu zgradu bilježe u takozvanu
preglednu knjigu. Ovako zakon propisuje.


Drva za lies za njeku zgradu nedavaju se kad tko zaište. Svaka zgrada
ima svoju gradjevnu obhodnju. Jednoć izdavan lies namirio je primatelja za
više desetak godina u naprieđ. A to će reći, da na račun one zgrade, za koju
je moj otac lies izvadio, tekar moj sin odnosno tekar unuk opet drvo za lies
dobiti može.


Suvremene starješine, ako su lakomišljeni, a takovih po nevolji ima veoma
mnogo, — mogu na taj način ostaviti svoje potomke i bez zgrada i bez prava
na dobivanje liesa.


Da se odkioni i gornja nepravda i potonja zloporaba mislim, da bi bilo
najsigurnije sredstvo ono, kad bi se davalo svakonm pravoužitniku kao raaxiraum
onoliko liesa, koliko mu liesa po njegovoj popriečnoj godišnjoj pripadnosti za
deset godina pripada.


Ovim postupkom ako se i nebi posve zapriečila ona zloporaba, ali izvjostno
umanjila bi se ona znatno. Jer tko potračka pripadak od deset godina,
za toga se ipak može reći, da je razsuo svoje pripadke, a ne one od svojih
potomaka.


Kod petrovaradinske imovne obćine iznašali bi desetgodišnji pripadci drva
za lies prema veličini posjeda ovako:


za V^ selišta 1-962 X 10 = 19-62 m^


za ^/4 „ r772 X 10 = 17-72 m^


za ^/4 „ 1-505 X 10 = 15-04 m^ ^


za V-* « l´^14: X 10== 14´14 m^




ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 206 —


Prema tomu dobio bi sesijaš u napried oko 20 m^ liesa, a to bi mu
dovoljno bilo, da si uz prikupljenu čarnovinu podigne i kuću i staju. A koji
seljak takove zgrade danas napravi, tomu, kao što nam izkustvo pokazuje,
obično ne treba liesa tečajem prvih deset godiua za gradnju drugih zgrada.


Gva postupak preporučuje se već i s toga, što naš narod, kao što prije
spomenusmo, negradi svojih kuća danas od hrastova liesa. Kod toga netreba
zaboraviti ni na tu važnu okolnost, da u naših hrasticih, a naročito u sječinab
prve periode, zaista ne ima dovoljno drvljadi za gradnju kuća i u obće ovećih
zgrada u tolikoj mjeri, da bi se mogla podmiriti potraživanja naših pravoužitnika
obzirom na sbilnje njihove potrebe.


Ja nevelim, da je ovo jedini izlazak, kojim bi se moglo izaći iz tih
zapletaja. To je samo moje nemjerodavno mnienje. Ali je ipak istina, da )e
propisani postupak u današnjih okolnostih štetan.


Završujuć ovo razmatranje, naglasit mi je to, da htjedoh ovim obavistit
moje poštovane drugove o r^du kod ove imovne obćine, da ih pobudim na
uzajamnost, te podjeilno da iznesem tegobe, s kojimi se ovdje borimo kod provadjanja
,onih uredaba, koje zakon za imovne obćine od 1881. u pogledu doznačivanja
drva u obće propisuje — kako bi onim, koji će u svoje vrieme biti
pozvani, da na preustrojstvu ili prekrajanju istoga zakona posluju, umanjio trud
i posao oko toga, držeć se one istine, da je lahko naći lieka, ako poznaš bolest.


Pfisterov postupak kod napajanja drva.


u broju 3. t. g. „šumar, lista" spomenusmo Pfisterovo tlačno napojilo za
napajanje drva, a sad smo nakanili opisati sav postupak kod napajanja
(impregnacije) s tim strojem.


Postupak sa Pfisterovim strojem vrlo je lahak, a biva ovako:


Posječeno deblo mora se ponajprije na svom donjemu debljem kraju giadko
odpiliti, te ga možemo ostaviti čitavo ili ga prema potrebi prepiliti u trupce.
Kad se deblo razpili, onda treba paziti, da bude razrez jednak, a inače postupa
se s njim kao sa svakim drugim trupcem, te nije ni malo istinito, što se
go\´orka, da tobož napojna tekućina iz debla izpišti, ako se kora odere ili sgiili.


Svakim kraćim ili duljim liesom postupa se posebice, ie će biti dobro,
obzirom na tratnju radnog vremena, koja raste postupice prema duljini trupca,
da se za napajanje opredieljeni trupci, ako to proizvesti se iniajuća vrst drva
dopušta, nenačine predugački, naročito ne onda, ako su debla vrlo nebrčna
(abholzig).


Za napajanje opredieljen lies pričvrsti se sa željeznom zapornicem (vidi
lik 1. i 2.j, od koje je promjer nješto uuinji od promjera napojit se imajućega