DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1887 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 213 — , , nadalje još i kišno doba na kratko i to zinii o božicu, traje jedva 8—14 dana, ali na to nenioženu) sigurno računati. Na istočnoj obali poluotoka ne ima lieti izdašne kiše, a navadno pada kiša mjeseca listopada i studenoga. Većim dielorn pako traje doba subote od studenoga do svibnja, dočiin počimlje doba kiše medju svibnjem i srpnjem pak traje do rujna ili listopada. U vlažnijib predielih ima kiše obilnije, dočim u subih traje jedva preko dva do tri mjeseca-U pojasu suše malo kada kiše ima. Početkom godišnje dobe subote niža je temperatura, nego li prama koncu iste. Popriečna temperatura je mjeseca prosinca, siečnja i veljače, koja dobu u Indiji označuju studenom dobom godine, u Punjab-u 12^, a na jugu poluotoka 21". Rose pada za viierne tib mjesecib dosta obilno i dopriaaša mnogo na probit rasta biljka, imenito u pojasu suše i subote. U to doba je izparivanje toli jako, da nastaje mraz često koli na i^avnici, toli na nižih brdinah sjeverne Indije i na jednom dielu od srednje Indije. Ti noćni mrazi mnogo su škodili razvitku biljka u Punjab-u; a i dalje prema jugu, kao na Sukkur-u na Indusu, 277širine, u centralnoj Indiji, štetuje mraz znatno kulturi šumskoj. Dapače blizu Kalkutte može se led producirati, ako se izpostave na suha ravna mjesta, slamom pokrivena, plitke posude iz nepečeue ilovače a vodom napunjene noćnom izparivanju, na što za sunca zabođa kod jasna i mirna vremena voda se smrzne. Popriečna temperatura tečajem sliedećih trib mjesecib, koju dobu nazivlju vrućom, iznaša u Punjab-u 19^, uzduž obale morske 24"^, a u sredini poluotoka 26^; ta suha vrućina sa žarnimi vjetrovi, koji preko velikog diela Indije za to vrieme đuvaju, škode znatno šumskom drveću. Izuzam prostrane vazda zelene šume Himalaja i manje prediele vazda zelenih šuma, protežućih se ravnicom i na nižih brdah pojasa mokrine, izgubi šumsko drveće u Indiji u stanovitoj dobi godine svoje lišće, a za vrieme vruće dobe godine je sasvim golo bez lišća. U to doba nije doista ugodno u šumi biti, neima tu hlada, a tim manje zaštite proti žegi sunčanih trakova, vođe ćeš težko gdje naći, a ako si pod kakovim šatorom ili u kolibi, to ti pokazuje toplomjer na tobož hladovitom mjestu 33^ R. U ostalom poznato je, da se vazda zeleno drveće razlikuje od onog, kod kojeg lišće svake godine ođpada, tim što svoje lišće kroz dulje vremena pridržava. Tako n. pr. jela i omorika pridržaje svoje četinje 7—11 godina, španjolska Pinus Pinsapo dapače još i dulje, tim se karakterizuje hepo zelenilo i gusti hlad te drvljadi. Korzijski i austrijski bor pridržaju svoje četinje 3—4 god., dočim navadni bor s mnogo svietlijim zelenilom jedva 2—3 god. iglice na svojih granah ima- — Sal-drvo (Shorea robusta), jedno od najvažnijih indijskih vrstih drveća^ osobito tvrđo, težko a i dugotrajno, nalazi se u prostranih šumah na podnožju Himalaj^´a i na istoku od centralne Indije, pridržaje svoje lišće skoro 12 mjesecih, mienja isto polagano i odiene se novim zelenilom već mjeseca ožujka ih početkom travnja tako, da to drvo nije nikada bez lišća unatoč tomu, što za to vrieme neima niti velikog hlada, niti je u šumi dosta vruće. |