DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 1     <-- 1 -->        PDF

3F®li)l ASSlt


Br. 6. u ZAGREBU, 1 lipnja 1887. God. XI


Važnost mješovitih šuma.


Piše Vinko Beiiak.


Sa stanovišta toga, što u nas mjestimice — a Daročito u području bivše


1. banske pukovnije — šuma ponestaje, ter obzirom na dosadanji u gojenju i
pomladjivanju šuma ovdje polučen, — ili bolje za polučiti žudjen uspjeh, pobudi
me na razmatranje o vlastitostih šuma u obće, a u tom dodjoh na misao
glede osobite važnosti mješovitih šuma. .
Istina je doduše, da se ta moja razmatranja na samoj teoriji osnivaju,
koju crpismo u školah, ali baš za to, što se usuprot toj teoriji u praksi Uo šta
nesgrapna naći može, to mnijem, da neće biti suvišno, ako ovdje i o tom koju
razpravim.


Kako spomenuh, kod nas djelomice ponestaje šuma, pače u bivšoj I. banskoj
pukovniji u obsegu njekojih političkih obćina neima jih više, dočim usuprot
potreba za šiimskimi proizvodi sve to više raste. Baš nas šumara plemenita je
dužnost, da zatoru šuma na put stanemo, te da uznastojimo, da šumogojstvo
podignemo, a to ćemo polučiti tim, ako budemo započeli gojiti mješovite šume,
što ću diljem ovu moju tvrdnju dokazati.


Piimjetiti mi je, da se ovo moje razpravljanje odnosi naročito na predjele
sumarni siromašne, u kojih gojenje čistih šuma pođpuno svrsi oevodi, jer su
u ovakovih predjelih odnošaji takovi, da gojenje čistih šuma neodgovara zahtievom
pojedinih vr.stih drveća, dočim s druge strane šumskoj upravi u takovih nepovoljnih
okolnostih i nuždna ima sredstva, kao pravodobno potrebiti radnici,
sjeme i t. d. donekle manjkaju, nego je u ovakovih odnošajih i razpolaganje
samim materijalom u gojenju šuma potrebit faktor od zamašne važnosti, s kojim
osobito treba računati, ter se i ovo potonje (kao na pr. naročitim obzirom na
sušu, smrzijavicu i t. d.) samo gojenjem mješovitih šuma uspješnije u sklad
privezti može sa žudjenoni svrhom, nego li odgojem čistih šuma.


Obzirom na rastuću potreboću šum. proizvoda, moramo ne samo sa kolikoćom
šum. proizvoda — naročito glede drva — računati, nego i sa kakvoćom,
a obzirom na razlikost stojbine i položaja, moći ćemo u tom smjeru najčistiji
račun naći samo u mješovitih šumah, b.uduć je ovakav uzgoj najnaravniji, jer u


18




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 2     <-- 2 -->        PDF

... — 234 — ,


prirodno odgojenih šumafa naći ćemo obično više vrsti drveća, te ćemo vrlo
riedko naći, da su po samoj prirodi postale šume „f^iste šume", i iiko bi jih
bilo, to su one samo u vrlo nepogodnih stojbinskih i položajnih odnošajih, koji
ođiiošaji za odgoj šume samo od jedne vrsti drveća uvjetuju.


Na temelju potonjega odlučuju mjestni odnošaji sa svojom stojbinskom
dobrotom, kakove ćemo porastiine (sastojine) u obće odgojiti.
Čim više vrstih drveća koje tlo ljubi, ter ćim je povoljnije podnebje i
položaj, tim bolje će nspievati mješovite šume.


I u čistih sastojinah s gledišta šumsko-gospodarstvenoga želiti je, — pače
upravo potrebito je — da su uštrkana drveća raznovrstna na pr. proti klimatičnim
uplivom manje osjetljive, a proti požaru, zareznikom i vihru opet bolje
odoljevajuće vrsti drveća, dočim na mjestih, gdje je t!o istrošeno i oslabilo ili
pače usljed popiave, popaše, posjeke i t. d. svoje crnične naslage lišeno, treba
u takovih okolnostih pojedine vrsti drveća shodno mješati, da se tlo opet bar
kako tako naraste ili obraštenim uzdrži, rodna snaga tla s vremenom povisi i
na temelju tomu s vremenom na shodniji izbor koristnijih vrstih drveća pređje.


Od znatnog upliva na vrst gojenja šuma jesu služnosti i narođno-gospodarstveni
odnošaji.


Razmatranjem odlučiti ćemo, da li i u koliko čiste il mješovite šume
svim uplivom, ođnošajem i zahtjevom udovoljiti mogu, a u tom je uvaženja
vriedno, da se obazremo i na oštećivanje i na pogibelji, koje šumara u njegovom
radu čekaju, te ćemo uviditi, da se svi ti uplivi lakše svladati mogu
odgojom mješovitih sastojina.


Mješanje pojedinih vrstih drveća biti će ili potrajno ili zavremeno —
prema tomu naime, kako želimo stanovite vrsti drveća uzdržati ili ih s vi´emenom
iz porastlina iztriebiti.


Odnošaji stojbinski prama uzgoju mješovitih šuma.


Stojbinom razumjevarao podnebje, položaj i tlo, koja na razvitak i život
drveća upliva, te je u gojenju šuma od osobite važnosti.
Ovdašnje podnebje sa prosječnom dnevnom toplinom od 8´´C. * unapredjuje
gojitbu šuma, na koju gojitbu u obće upliva toplota, jer ju stanovite vrsti


G, 1886. po točnoj bilježci:
sieČaDJ 26« a popriecno — 2.4:
veljača 17,5 ff — 1.4 0.6
ožiijak 3.0 H — 1.5
travanj 23.5 V 7.8
svibanj 398.5 11 12.8
lipanj 496 n 16.5.
srpanj 567 n 18
kolovoz 497 71 16
, rujan 386.8´
n 11.2




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 3     <-- 3 -->        PDF

-~ 285 —


drveća za svoj razvoj vi^e manje potriebujii, te je prema tomu rastenje pojedine
vrsti drveća brže ili sporije, drvni prirast veći ili manji, plod više manje
il nikako razvijen, životna snaga više manje dugotrajna, i lies gušći ii reTomu dosljedno u vrućem podnebju stanovite vrsti drveća bujno napreduju i
u kraćem vremenu (akoprem redje) većn drvnu gromadu davaju, rode brže
sjemenom, no i prije Svoju životnu snagu izgube.


Rastenje šum. drveća zavisi nadalje od stupnja zračne vlage. Na to
upliva ne samo množina godišnjih vodenih oborina, nego naročito i razmjer, u
kojem se ove oborine tečajem ciele godine sbivaju. Trajna kiša ili trajna suša
jest u obće škodljiva napredku šum. drveća. Zračna vlaga ueriedko nadomješćuje
vodene oborine i manjkavost vlage tla. Blizina voda suhom tlu takodjer
izdašno prudi. Gibanje zraka (vjetrovi) vlastitost svjetla itd., od znamenitog je
upliva na život šum. drveća.


Usljed navedenoga jest podnebje od znamenite važnosti za stojbinu, jer
prem blago podnebje u obće prija razvoju i napredku šum. drveća, ali šumar
nije uvjek upućen na blago podnebje, koje si je obično i´atarstvo prisvojilo, a
šum- gospodarstvo obično je vezano na nepogodnije podnebne okolnosti, i zato
se je baš šumaru pobrinuti, da i u takovih nepovoljnih okolnostih u svomu
šumarenju povoljan obćenitoj svrsi odgovarajući cilj postigne, a postići će najuspiešnije
gojenjem mješovitih šuma ponajprije, buduć će i prema podnebnim
odnošajem više osjetljive vrsti drveća bolje uspievati u mješovitih sastojinah,
ako su mješane sa manje osjetljivirai vrsti drveća, dočim bi u čistih sastojinah
samo kržljavo životariti mogle.


Fizikalni položaj jest takodjer od veoma znatna upliva na razvoj šum.
drveća- Ovaj položaj je u obće ili gorovit ili ravan. Čim je prvi viši, tim
je toplota niža i zato na medji viečnoga sniega šum. vegetacija sasvim prestaje *


U gorovitih predjelib je velika razlika u toploti izmedju dana i noći, a
manja izmedju ljeta i zime, nego što je to u ravnih položajih. Vlaga zraka je


listopad 214.6 propriečno Q.(y


studeni 142 „ ´ ´ 4.1


prosinac 117,5 „ 2.7


2866.4 , 95.7


+


— 5.3
90.4
2866.4 : 365 = 7.8»C.
90.4 : 12 = 7.5 „
15.3 : 3 7.6^C.
circa = 8 ´*0.


* Pruga vječnoga eniega je iznad 2500 mt. mor. vis.


Izpod 2500 od 1800 mt. m. V. imamo kiisiii-asti pojas s 46*´ strmine.


Izpođ 1800 od 1200 mt. m. V. imamo planinski pojas s 30 --40** strmine,


Izpod 1200 od 600 mt. m. v. imamo šumski pojas, a izpod 600 mt. m. v,
imamo žitni pojas.


U klisurastom položaju raste još mah, lišaj i kržljave trave.


*




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 4     <-- 4 -->        PDF

U gorovitom predjelu veća, n tako su i oborine (rosa, magla) izdašnije. Usuprot
suaga svjetlosti manja je nego li u ravnomu predielu, tamo ho je snieg silan,
vrieme promienljivo i samo u jeseni je stalnije, dočim prolioća tako rekuć neima
a s toga je prelac od zime u ljeto prebrz i tomu do.>ljedno kulturam šumskoga
drveća u obće škodljiv, te se provedba gojitbe jedino samo još u jeseni prilagodjuje
i na istu ograničuje, dočim su u ravnom položaju pomoćju zimske vlage
i izbjegavanjem jesenske smrzavice proljetne gojitbe uharne.


Od znatna su upliva na šumarenje i razvoj šumskog drveća u gorovitom
položaju i vladajući vjetrovi, ter pojedini grebeni, kose i stranice, okrenute
prema raznim stranam svieta, koje prema osebujnosti zahtjevaju i razni postupak
šumarenja.


Kupska ravnica (Poknpje) u bivšoj I. banskoj pukovniji jest u tempei-aturi
tako rekuć jednaka s onom nekadanje suvemedje (kordona) u pogorju, koje
je većinom šumišta lišeno ili na vrlo ograničenu plohu šumišta svedeno, ali je
za to (Pokupje) vlažnije, te sbog blagotvornoga uplivanja svietla ovdje se šumsko
drveće bujno razvija, pođrast je znatan, trava izdašna, a zato se ima za svaki
okoliš u obće prema svomu fizikahiomu položaju, koga zaprema s gledišta šumarenje
po svojoj osobnosti, svaki osobiti razlog uvažiti, a odgojenje mješovitih
šuma bit će u tom pravcu kadro mnoge nepogode svladati i mješovite šume
u svih ovakovih ođnošajih uvjek će uspješiiije napredovati, te šumara bolje zadovoljiti,
nego li čiste šume.


Fizikalni položaj upliva na stojbinu isto tako, kao i podnebje, a obično
su samo nepovoljniji položaji za šumarenje opredieljeni, buduć što je bolje i
prikladnije, to si je osvojilo ratarstvo, ter zato se je boriti šumaru, da i u neprikladnijem
položaju tla i u nepovoljnijem podnebju gojenje šuma uspješno
i uharno unapredi.


Stanovite vrsti drveća ljube stanovito podnebje i stanoviti položaj, ali ima
i takovih vrstih, koje se nevežu ni na uphv položaja, niti podnebja, kojemu će
uplivu podleći čiste, ah ne mješovite šume, buduć su potonje kadre ovakove
nepogode lakše svladati, te i u nepovoljnomu položaju i podnebju bolje uspieti
od čistih sastojina, pače mješovite šume kadre su š vremenom stojbinske odnošaje
popraviti, te tim put uharnijemu šumarenju utrti.


Najvažnija zadaća šumara jest ta, da pozna tlo i ustanovljenje njegova
razmjerja po svojih slučeninah, jer na tom temelju ima se tekar stvoriti pravac
uspješnoga šumarenja.


Vegetacija je tim bujnija, čim je tlo bogatije na branivih tvarih, a takovo
se tlo ne baš rado šumskomu gospodarenju ustupljnje, imce rijedko, a ako se
baš i to sbuđe, to je takovo obično u oštrijem podnebju i na nepovoljnijem
položaju, te u takovih okolnostili jest jedna od prvih zasjuga šumara, da uspije
u svom radu, a to će najprije postići, ako bude mješovite šume gojio.


Izpitivanje tla netreba ograničiti samo na iztraživanjc neorganičnih tvari
tla, nego treba iztražiti i sadržinu humusa, njegovu ioplotti i stupanj vlage u
pojedinih razdobjah.




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 5     <-- 5 -->        PDF

..-=-237 —


Humus, toplota i odgovarajuča vlagu jesu činjenice u tlu životvorne i na
prudnost tla uvjetujuće.
Vlastitosti neorganićriili tvari tla po medjiisobnom svom sastavu tvore u
glavnom pojedine vrsti tla.
U pjeslželjezo itd. jesu u irianjini ili jih pojedince skoro neima.


Pjeskulja je u obee od bjelutka, ter je prema tomu pjeskovito tlo:
a) lahka pjeskulja sa najviše 57o sli^^^
h) obična „ „ „ i07, „
e) ilovasta „ „ „ 15% ^ „


a osim tih pjeskulja broji se ovamo:
a) morsko pjeskovito tlo morem splavljeno i tim lišeno više manje pepeljike;
[i) raztvorbom stvorena pjeskulja, koja je i više manje plodna.


Pjeskulja pako bez medjusobno vezućih se tvari jest leteći [)jesak.


Pjeskulja se brzo i veoma ugrije, a tomu dosljedno brzo se oslobodi od
zimske smrzavice. Vegetacija je na pjeskulji i´ana, i zato trpi od kasnib jesenskih
rarazova. Vlagu prima lahko, a brzo ju izgubi i zato je uporabom
zimske vlage na njoj gojitba proljetna uhai^nija.


Vrlo zrnasta pjeskulja, kad je suha, nepriraa vlage, na istoj vazdusne
oborine ostaju ležati i opet i;:hlape. Humus se na pjeskulji brzo raztvara i
zato se na takvom tlu kod šumarenja ima osobito nastojati, da je krošnja drveća
trajna, a sklop šume neprekinut, te se nesmije dopustiti sabiranje stelje,
niti se tlo za prelazno ratarstvo upotrebiti nesmije.


Trava na boljoj pjeskulji bujno se razvija i na uštrb šumskog pođmlađka
potroši vazdusne oborine, te tim prieči tvorbu humusa i djelatnost samoga tla,
i ona ljeti preraste šumski podmladak, a u jeseni i zimi polegne po potonjem
i tako ga uzkraćivanjem z.iaka i svietla uguši, tvoreć u zimi pod sniegom miševom
i raznim zareznikom dobro zaklonište, potonjim i pogodno ljetno boravište,
te tako ostatak šumskog podmladka konačno još razore.


Rastenje šumskog drveća na pjeskulji obično je bujno, ali više manje
brzo i jenjava, a zato obhođnja na tako\´om tlu ima biti tim kraća, čim je
isto neplodnije i u tom razmjeru ima takodjer naraštaj biti obilan, jer kad bi
bio pregust, tad bi u svom kašnjem razvoju zapeo i konačno malaksao


Ilovača sadržaje 20—60% i!a, 30~707o PJeska i do 10% "^´^P^^^´^^´lovke,


željeza itd. ter razlikujemo:
a) pjeskovitu ilovaču sa 20—30% ila
h) običnu „ „ 30—40^0 n
c) težku „ „ 50--60V, „


dočim čriet (pištalina) jest osobito humosna, duboka ilovača, nalazeća se u potočnih
i na vodi obilnih nizina, te je jedna od najrodovitijih vrsti tla.


Ilovača-je značajna sađržinom vapna. Težka ilovača podnosi obično veliku
vlagu, osobito ako joj je zdravica neprupustna i ako se težko razvrući. U obće
spada ilovača medju bolje vrsti tla, jer je sposobna za tvoibu i uzdržavanje




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 6     <-- 6 -->        PDF

^ 238 ~


humusa. Umjerena poraba stelje na takovom tlu može se dopustiti, ali samo u
toliko, da tlo naslagom lišća pokriveno ostaje. Na manje godina medjutomna
poraba tla za poljsku težatbu ne samo da nije štetna, nego uharno djeluju za
budući šumski pomladak, bez da se rođovitost tla gubi. Eastenje šumskog
drveća biva sporije, nego što na pjeskovitom tlu. ali zato je uztrajnije i za
visoku obhodnju prikladnije, buduć na ilovači najviše vrsti šumskog drveća
uspjeva i najveću starost zdravo postizava.. Gust podmladak ili šumski podrast
nije na ilovači, kao onaj na pjeskulji, raznim nepogodam tako i^vržen.


Glina je pako tlo sastojeće od 607o ^^^^^ gline, a ostale su primjese
pješak, vapno, niilovka, željezo i t. d. te je obična glina po prilici sa 607o
gline s primjesom krupnog pjeska, il je jaka glina sa nješto primjese sitnog
pjeska, te je masti si\e i modraste u naslagab. Ovo se tlo vrlo sporo ugrije,
upija mnogo vode i rado tvori moćvar. Ovakovo tlo vrlo uvlači iz zraka vlagu
i rado tvori na svojoj površini tvrdu koru, koja se rado razpuca i vrlo otežćnje
radnje, ter prieči klijanje sjemena, a usijed razpucanja ozledjuje i uništuje
korenje i žilje biljka.


Racionalnim postupkom se može na tom tlu humus tvoriti i uzdržati, ter
ako Je zdravica iole propustnn, može se ovakovo tlo vrlo plodovitim učiniti,
jer se po svojoj nutarnjoj vlastitosti dobro mješa i veže sa humusom i zato Je
umjerena poraba stelje i medjutomno poljsko težanje takvog tla dopušteno.


Na glini je vegetacija s proljeća spora, no zato su kasni mrazovi na
takovom tlu bez svakog uštrba na podmladak.


Vapnjenača se tvori raztvorbom vapnenca, ter sadržaje riedko više od
307o vapna, koji Je obično stalno svezan sa glinom i ilovačom, i čim je manje
u njoj sadržina ghne, željeza i t. d., tim je i manje rodna. Vapnjenača se
izvanredno brzo i vrlo ugrije, te npija množinu vazdušnih oborina, ali se brzo
i izsuši i raztvori humus u kratko vrieme, te zato se vapnjenjača ubraja u
žestoka i bujna tla i sa primjernom primjesom gline i humusa postaje vrlo
plodna. U pogledu valjanoga šumarenja doprinaša trajni sklop krošnje k bitnoj
dobroti i stalnosti vapnjenjače, Jer se tim i nuždni stepen vlage podržavati može


Lapornjača je primjesa vapna do 20% sa glinom i pieskom uz miiovku,,


pepeljiku, željezo i t. d. i po tom se razlučuje:


a) pieskovita lapornjača ^a (jfj—70"/^ pieska,


b) ilovasta „´ „ 20—40´7o ^^^^^^


c) ghnastu „ ´ „ 40—60% „´ ´


Lapornjača se obćenito ubraja medju najplodnije vrsti tla, te je za ratarstvo
malo ima.


Sadrenjača jest najneplodnija vrst tla, izvanredno se ugrije, vlagu veoma
neznatno upija i brzo se s njonj nv/.staje, te je na ovakovom tlu od prieke
nužde, da se stalno uzdrži neprekimit sklop krošanja i jur postojeći humus,
dočim joj se primjesonj gline rođovitost pavi.suje.


Milovka sadržaje 20—30% milovke u vsmjesi sa vapnom, sadrom, glinom,
pepeljikom, željezom, bjelutkom i t. d., brzo se ugrije, a usisanu vlagu dulje




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 7     <-- 7 -->        PDF

_- 239 —


uzdrži, nego li vapnjenača, te je milovka sa dubokom mekotOiB i propustnom


zdravicom plođovito tlo.


Svako tlo primjesom humusa postaje djelotvorno i plođovito, ako djeluje


nanj toplota i vlaga.


Svojstva humusa jesu n obće sljedeća: a) tamna boja, koja ju u svezi
sa raznimi Inčbenimi slučeninami čini važnom radi primanja toplote i tim brani
humns tlo od nutarnje duboke smrzavice pače i samo drvo. Opadanje lišća je
u tom pogledu od znatne važnosti, jer stari listinac pretvara se u humus i tim
se ujedno razjasnjuje, da je poraba stelje na štetu, sbog koje obično stanovita
vrst drvec^a suhobrka postaje, b) Prhkost humusa dopušta, da takovo tlo lahko
vlagu upija i da ga svieže uzdrži, a zato ga čuva od posveraašna izsušenja.


Ugljik i vodik humusa pod uplivom kisika pretvara se u ugljičnu kiselinu
i vodu, te sa pepeljikom. dušikom i t. d. u tlu kao i sa čipavcem prelazi
humus u slucenine, koje se u vodi tope, a zato je on pogledom na hranivost
tla osobito važan, ter se u smjesi sa prikladnim! česticami tla djelovanje humusa
znatno povisuje.


Toplota tla i vla^a, prem uzko svezana s humusom, zavisi od raznih inih
odnošaja. Toplota ođvisi od geografičkoa i fisikalnog položaja tla, o stupnju
vlastite mu vlage, njegovih mineralnih slue.enina i t. d. Vlaga zavisi o većoj
ili manjoj množini gline, — strmine tla (spusta), o množini vrela i t. d.


Visoki stupanj suše ili vlage radi uzkraćivanja pristupa zraka i tvorbe
humusa ter prenizkog stupnja toplote odnosno vlage čini tlo nedjelotvornim.


Težka glina ili ilovača popravlja se odvodnjom, te bi potonja opet štetno
djelovala na pjeskulji i vapnjenjači, za koje vrsti tla treba valjan odgoj dobro
sklopljenih porastlina, u kojih se sklop od krošnja drveća prekinuti nesmije.


Iz navedenog jasno proizlazi, da je šumaru otvoreno polje za uharno
djelovanje pogledom na uzdržavanje i povišenje dobrote tla i razmica3:)je blagotvornog
djelovanja istog, a u tom ga baš sa stanovitog gledišta podupire uzgoj
mješovitih šuma.


Tvorba humusa i povišenje rodne snage tla zavisi i o raznolikosti pojedinih
vrsti drveća, jer stanovite vrsti drveća u tom mnogo, druge vrsti vrlo malo
il skoro ništa doprinašaju oplodom lišća, ali zato ipak nebi koristno bilo potonje
vrsti drveća sasma iz porastlina iztriebiti i izkorjeniti, jer uzgojem samo
mješovitiih porastlina ali valjanim izborom vrsti drveća nećemo dobroti tla naškoditi
niti snagu mu za buduća vremena umanjiti, a pojedine vrsti drveća
shodno medju sobom izmješane veoma će napredovati tim, što će se medjusobno
u svom razvoju pođupit^ati.


U koliko su pako pojedine vrsti drveća kadre plodovitost tla povisiti i
uzdržavati, to možemo prema tomu iste razdieliti na sliedeće skupine, i to:


a) na skuj)inu najbolju, kud ide: bukva, omorika, jela i tim slične,


b) na vrlo dobru: grab, lipa, crni bor,


G) na dobru: javori,




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 8     <-- 8 -->        PDF

— 240 —


d) na |)rin)jereim: jasen, briest, borovac, biela joha,


e) na lošu: hrast, crna joha, breza^ topola,.divje voće, vrbe i t. cl.


Množina opalog h´šća zavisi ne samo od vrsti drveća, nego i o stojbini, jer
je na lošoj stojbini i množina lišća manja, nadalje zavisi pretvorba listinca u
humus 0 vlagi i o uplivu svjetla, jer čim je umjerenije svjetlo i stalna primjerena
vlaga, tim više napreduje pretvorba humusa. Kod oriedko šumatog
drveća laglje prodiru zrake svjetla, a vlaga brže izhlapljuje iz tla, jer ono nije
ničim zastrto, pak se za to humus brzo netvori.


Tvorbu humusa najviše pospješuje bukva, omorika, jela i tim slične vrsti
drveća sa svojim tamnim i gustim lišćem odnosno četinjem, vezuć toga radi
stalan stupanj vlage u tlu i privađjajuć mu ograničenu svjetlost, te jim je lišće
odnosno četinje vrlo sposobno za tvorbu humusa, a usljeđ toga su te vrsti sposobne
i za čiste porastline, jer su u takovih porastlinah kadre uzdržavati se
i na lošoj stojbini naročito kod valjanog sklopa, dočim kod riedkog i nepodpunog
sklopa ginu, buduć se u tom stanju gubi ne samo lišće i humus, nego se uporabom
stelje čak i tvorba humusa prieči.


Za ovimi vrstmi drveća u po^jledu tvorbe humusa, te povišenja i uzdržavanja
rodne snage tla slieđi grab, lipa, crni bor i drugi.


Grab je glede svojstva lišća sličan bukvi, nu tora jedinom razlikovn, što
ima riedko lišće, te mu je sklop redji a s toga netvori toliko humusa, koliko
ga tvori bukva, dočim lipa dolazi samo uštrkana u porastlinah, te svagdje uspješno
djeluje na tvorbu humusa.


Crni bor ima guste četinje, te na tvorbu humusa isto onako kao i limba
uspješno djeluje, gledom tvorbe a manje javori, koja se vrst drveća isto tako
kao i lipa u sastojinah samo uštrkani nahode, pa prem imadu javori oriedko
lišće, ipak oni svojim velikim listom tvoi^e mnogo crnice.


Briest, jasen, biela joha, borovac i obični bor jesu takove vrsti, koje su
manje sposobni za tvorbu humusa. U lošijoj porastlini imadu te vrsti drveća
vrlo oriedko lišće, a Uv^ljed toga slab godišnji odpad lišća. Te vrsti ljube progalico


(t. j . progaljena mjesta) i za to u većoj starosti sve manje k t\orbi humusa
doprinašaju, pače pod njimi može tlo omršaviti, a tomu se može predusresti
tim, da za te vrsti kraću obhodnju usvojimo. Na boljoj stojbini one vrsti bolje
napreduju, a tim se i tvorba humusa ondje pospješuje.
Jasen, javor i briest dolaze obično u smjesi s ostalimi vrsti drveća;
biela joha pako dolazi doduše i u čistih porastlinah, nu kod visokog uzgoja
zauzimljeista samo podredjeno mjesto.


Obični bor u svojoj mladosti na´ svakoj stojbini plodovitost tla podržaje,
ali s vremenom i u tom popušća, te je kadar sa kratkom obhodnjom i slabo
tlo u dobrom stanju uzdržati, što se o drugih vrstih drveća nemože reći.


Borovac je u tom pogledu dosta sličan običnom boru.
Hrast, breza, crna joha, jasika, jagnjed, iva, divje voće, oskoruš, ariš i
druge spadaju k onim vrstim, koje na snagu tla slabije djeluju.




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 9     <-- 9 -->        PDF

^ 241 —
Cisti hrastici na visotinah bas neiiapreduju, a pod starost progaljeni neimaju
dovoljna lišća za tvorbu humusa, te nisu kadri zapriečiti padanje plodovite
sua^-e najboljeg tla. koja će sna^a sve to manja bivati, ćim je veća obbodrija,
koju hrast kod \i´s<´ka uzgoja zahtjeva. Ako želimo od hrasta što veću koi-ist
postići, oBda u ovakovih okolnostih neobhodno je potrebito, da manje vriedne
vrsti drveća sa gustim sklopom (bukva, grab) ili caki samo grmlje pod krošnjom
hrastika ostavljamo, buduć će ovakovo drveće ili podrast kadro biti n postojanoj
djelatnosti tlo uzdržati, i sam hrastik unapiiediti.


U nizinah, gdje je tlo snažno i gdje se nalazi od potx)ka splavljenih ili
povodnjami naplavljenih naslaga humusa, uzdržavaju se hrastici sasma povoljno,
buduć se n ovakovih slućajevih od hrasta nezahtjeva, da plodovitost tla povisi, pošto
je jnr postojeći humus sa vlagom, koja plodovitost tla pospješuje. Na lošijih stojbinah
učiniti ćemo dobro, ako u smjesi sa hrastom takove vrsti drveća uzgajamo,
koje će plodnost tla podići.


Breze i crne johe u nizinab tvore malo humusa, buduć ovu tvorbu prieći
bujan korov i drač ili prevelika vlaji´a, a osim toga ove vrsti imtiju oriedko lišće
i zato slab listinac davaju, koji slab humus tvori. U gorovitih predjelih slič^na
je bre;^a glede tvorbe humusa hrastu/rastućem u nizinah.


Topole, vrbe i divje vode dolaze obično samo uštrkane u porastliuah, te
svojim oređkim i jasnim lišćem i usljeđ slabog Ifsfinca malo ili skoro ništa nodjeluju
na tvorbu bumusa i povišenje plodne snage tla, dočim u smjesi s ostalimi
vrsti drveća nedoprinašaju takodjer ništa više na tvorbu humusa.


Arišu doduše godimice četinje odpadaju, no isti se bori za većom progalinom,
a zato pod njim buja jak koi-ov i drač, koji na tvorbu humusa štetno djeluje
osobito u nizinab i manjih visočinah, dočim ariš na visočinal), naročito na vrhimfih
i grebenih slabo razvijenih bvoja i četinja — koje pot^´ujejoš i vjetar raznaša


— nemože na redovitost tla i tvorbu humusa povoljno djelovati.
Ova razna svojstva pojedinih vrsti drveća pogledom na tvorbu humusa
zaslužuju, da jih svaki šumar u velike uvaži, a za to mu je prva skrb uznastojati,
da ne samo plodovitost tla uzdrži, nego da i djelatnost th što
moguće više unapredi, a u tom pravcu nam je i sama priroda kažiputom.


kbor uzgajat se imajućih vrsti drveća mora se temeljiti na sravnivanju
djelatnosti tla opređieljene stojbine.


Drveća, koja nisu sposobna humus tvoriti, nećemo odabrati za uze:ajanje
u čisti h porastliuah, ali će za to ipak biti prikladna u smjes i s onakovimi
vrsti drveća, koja su kadra humus tvoriti, dakle plodnost tla povisiti.


Loše vrsti drveća pomješati u porastlini s onimi vrsti, koje na plodovitost
tla povoljno djeluju, dopušta se samo na dobroj stojbini s uzgojem na
hrpe, jer bi se u protivnom slučaju samo pojedina takova stabla u razštrkanom
uzgoju povoljno odgajati mogla.


Humus gubi se na mršavom isto tako kao i na pretilom tlu brže, nego
na plodnom i hladnom tlu, i usljed toga je sklop krošnje od ne male važnostion
bo upliva tim ubitačnije w^ mršavo i žestoko tlo, čim je više nepodpun´




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 10     <-- 10 -->        PDF

- 242 —
budud se je bojati, da će tlo pođivljati, ako je na istom još i porastlina od
takovih vrsti, koje poboljšanju tla inalo ili pače ništa doprinašati kadre nisu,
dočim na dobrom tlu sa rastlinora od vrsti drveća na plodnost tla uharno
djelujućih nepodpnn sklop djelatnost tla neprieči.


Ovi su obziri uvaženja vriedni osobito prigodom proredjivanja porastlina,
koje se proredjivanje usljed to^^a na lošijih i žestokih vrstih tla vrlo ograničeno
i oprezno provadjati ima, i to fm više, čim je takovo tlo obraslo porastom od
takovih vrsti drveća, koje ga slabo godišnjim listincem pokrivati i popravljati
mogu, za to se naovakovih tiib proredjivanje ima višeput opetovati, da se poluči
onaj stupanj prorede, koji se u porastlinah od takovih vrsti drveća, koje
uharno na rodnu snagu tla djeluju, na snažnom tlu s jednim sjekom bez uštrba
izvudja.


Kod ustanovljivanja obhoduje ima se obzir uzeti ne samo na onu vlastitost
drveća, koja plodnost tla uzdržavaju i povisuju, nego i na samu djelatnost tla,
buduć se obhodnja tim veća ustanoviti mora, čim je sposobnost drveća povoljnija
i čim je tlo t^nažnije. . "


Djelatnost tla u mješovitih porastlinah zavisi pako od vrsti drveća od
smjese potonjih i od njihove stojbine. a sravnjivanjem, prosudjivanjem i uvaženjem
svega toga, možemo tlo najobilnije izcrpljivati, buduć smjese porastlina
na prednavedenih podiogah uzgojene pokazuju osobito bujno rastenje, ako je n
obće za djelatnost tla skrbljeno, koja se djelatnost živo ukazuje u porastlinah
od četinjastih i listnatih vrsti drveća.


Napredovanje drveća u mješovitih sastojinah.


Naravni posljedak živahne djelatnosti tla za snažan razvoj i napredak
drveća više manje zavisi od podnebnih i položajnih odnošaja, akoprem je u obće
rastenje drveća naročito prema svojoj stojbini različito. Zato je prispodabljanje
napredka u rastenju od svake vrsti drveća u pojedinih razdobljih života doista
značajno, jer ovim iztraživanjem pronaći ćemo pođjedno i sposobnost vrsti drveća
glede uharnog djelovanja na poboljšanje tla.


Rastenje mladog drveća u vis, naročito kod drveća sa svjetlim listom, jest
živahno, dočim je takovo rastenje sporo kod onog drveća, koje ima taman list
i koje je čbunjasto.


Ariš traži prostu, otvorenu stojbinu, kao štoi hrast u svojoj mladosti takovu
zahtjeva za svoj napredni razvitak, uprotiv bukva traži zaštićenu i zatvorenu
stojbinu, a za to su i pojedine vrsti drveća u tom pogledu glede rastenja
različita.


Rastenje drveća u mladoj dobi jest doduše vrlo različito, prem sve vrsti
drveća u mladosti prije ili posije bujno ponarastu.


Omorika i jela već u 10. godini, a najkašnje u 15. godini, živahno u
visinu rastu postupice sve do 80. i 100-te godine, dočim hrast, bukva, grab
briest bujno započimaju rasti tek u 30. pače i u 40. godini, te postupice sve
do 80. godine, a hrast i bukva čak do 100. godine, breza, jasen, javor, bor




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 11     <-- 11 -->        PDF

~ 243 -


i ariš u mladosti svojoj vrlo živahno napreduju, ali u srednjoj dobi svojoj jenjavaju
rasti, naročito breza najprije malakše, docim jasen, javor, ai-iš u 60.—70. god,
bor sa 40 godina slabije već napreduje.


Granasti razvoj stabarja zavisi od tla kao takodjer i od gušćeg ili redjeg
uzgoja, te je ovakav razvoj kod pojedinih vrsti drveća ne sareo različit, nego
je on takodjer od znatnog upliva na uzgoj mješovitib šuma naročito ondje,
gdje kanimo trajni mješoviti uzgoj pridržati, ter je n tom slučaju od osobite
važnosti ta okolnost, kako se najme odabrane vrsti drveća u pogledu rastenja


jedna prama drugoj vlada, jer pogibelj lahko nastati može. da će jedna vrst
drveća onu uništiti, koja^ se u svojoj nježnoj mladosti polahko razvila i ktorau
više svjetla zahtjeva; pogibelji pako nestati će ondje, <^dje u svom prvom
razvoju zaostajuća vrst drveća više zaštite traži, i gdje je brže napredujuća vrst
vitkog uzrasta i redje krošnje.


Zato je veoma nuždno poznavaT)je vlastitosti od pojedinih vrsti drveća
pogledom na rastenje ji obće, a napose na stanovitoj stojbini i to zato, da se
prema tomu odabrane vrsti medjusobno u rastenjn podupirati mogu.


Da možemo trajnu mješovitu sastojinu odtjojifi, treba se obazrieti nasječnu
dobu njezinih vrsti drveća tako, da dotične rrstl obhodnju bez nštrba podnieti
mogu, i zato, čim je veća obhodnja vladajuće vrsti, tim opreznije moramo postupati
s izborom ostalih vrsti, koje trajno uzgojiti želimo.


Lošijoj stojbini neprudi visoka obhodnja, jer napredak i uztrajnost drveća
tim prije jenjava, čim se prije djelatnost tla gubi, i. zato je na lošijoj stojbini i
teži izbor vrsti drveća, a to zato, što se na takovoj stojbini one vrsti drveća,
koje slabo na poboljšanje tla djeluju, po mogućnosti što više napustiti imaju.


Vladajuće vrsti drveća u čistih porastlinah bivaju pronia stanovitoj stojbini
savršene, te su jim stabla obično od jednaka uzrasta, ter naplodiv tečajem vremena
nastajuće praznine šumišta, osvoje sve to veći prostor, i tim postaju one vladajućom
vrsti.


One vrsti drveća pako, koje su u svojih vlastitostih nejednake, nemogu
u porastlinah dokučiti jednaku starost, i zato su nejednako savršene, a praznine,
tečajem vremena nastavše, obično se s drngimi vrsti drveća zaplode, te se tako
po samoj prirodi sa različitimi drvljadi mješaju. Ovakove vrsti drveća od nejednakih
vlastitosti mnogo povoljnije uspievaju sa vladajućimi vrsti, ter u
smjesi liepo napreduju glede uzrasta i uztrajnosti kao osobito hrast, javor, ari^,
breza, jasen, brest i dr., jer veći dio drveća —-u smjesi sa kojom vladajućom
vrsti puno"bolje medjusobno uspievaju, buduć jim se žiije u dubljini u.
raznom položaju i po množini njihovoj dobro ukorienjuje, te se u crpljenju
hraniva medjusobno neprieče, a isto tako nebore se glede razgranjivanja stabla,
buduć manje razgranjajuća se vrst teži u vis, docira se protivno druga više
razgranjajuća vrst bez uštrba po volji razgi´aniti može, kao što je to primjerice
u smjesi kod hrasta i bukve ili kod mješovitih četinjača i listujača.


Ove činjenice svjedoče, da mješovite sastojine bolje uspievaju, ako se
jedna vrst s drugom po naravi samoj u svom razvoju i aapredku podupiru —




ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 12     <-- 12 -->        PDF

_ 244 ~


n to isto vidimo i na vladnjoćih vrsti drveća, jer i ovakove vrsti jar na koncu
svoga bistvovaiija dospjele, mogu se uplivom stojbine, naročito uplivom podoebja
i položaju, samo u smjesi sa đrugimi vrsti drveća uzdržati, priroda bo
sama po sebi slabo udružuje vrsti drveća onim v]-sti, koje na poboljšanje tla
dobro djeluju, buduć ona samo štiti proti priroduiiu nepo.L^odam osjetljive vrsti
drveća u porastlinab, koje su raješane sa takovimi vrsti drveća, koje su prama
tim nepogodam manje osjetljive.


Ovim se ujedno razjašnjuje, zašto su stabla u mješovitih porastlinab od
pojedinih vrsti drveća liepšeg uzrasta i napredka, nego inaće.


Uplivom mješanja pojedinih vrsti drveća na rastenje u obće, a djelomice
usljed odgoja {)0jedinih vrsti drveća u užih skupinah, te usljed višeg djelovanja
svjetla i usljed zjidobivene nuždne zaštite proizlazi ne samo prednost
od,i2:oja mješoviiih porastliua, nego i to, da u istih pojedine vrsti drveća ćt^šće,
te i izdašnije rode sjemenom, nego li je to u čistih porastlinab kod jednake stojbine,
a to iz razloga tog, što u mješovitih porastlinab sunčani traci na grančice
i mlaze drveća pod blagom zaštitom puno povoljnije djeluju, nego U u
čistih porastlidah.


Usljed ove potonje okolnosti ne samo, da je za buduće prirodno poinladjivanje
vise skrbljeno, nego i praznine tečajem vremena u porastlini nastavše
same obrastu i zarasta, što je od zamašna upliva po samu djelatnost tla, jer
odgoj drvlja i grinba za zaštitu samoga tla u čistih porastlinab zahtjeva višeput
velikih žrtava i fisičnib i materijalnih sa dvojbenini uspjehom, dočim svega
toga u mješovitih porastlinab ili neima ili u vrlo maloj mjeri.


Gdje odgoj stanovite vrsti drveća u čistoj porastlini uspio nije, bud radi
rarazova, naročito poznih, bud radi vihrova i tonui sličnih nepogoda, ipak su
i ovakove vrsti umješavanjem prikladnih drugih vrsti napredovale osobito
pod zaštitom na u tu svrhu ostavljenih stabala — koja su važnim štitom proti
snjegu´i vihrolomu i tomu sbčnoj nepogodi —, koja je zaštita od osobite važnosti
po odgoj. Kako je dugo i u kojoj mjeri takova zaštita potrebita, odlučuju
mjestni odnošaji, sposobnost zaštitnih stabala, zatim svrha u koju se mjeM)vitit
porastlina odgojiti kani, tehnička vriednost zaštitnih stabala itd.


(Nastavak sliedi´).


Šumski odnošaji u britansko-indijskih pokrajinah.


Piše M. V,


(Svršnje se.)


Nu i bujna vegetacija, koja nastaje usljed veliko vlažnosti, pojavljuje se
u ovih predielih štetnom. Imenito u tea k nasadib ])okrajinc Burm a us[»ieva
tra\a i dračje tako bujno, da zaduši mlade biljke, a prouzroči većim dielom
šumske požare. Još više, nego li korov, dieluju ^:kodljivo u takovih mladih šumah