DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 257 -> Presslt^ra za uutuitelja pr i r a .s t tija k:u te će sto^ji taj instruni e u t nosili p u a i la p r a v o m i u b u ti u ć ii o s t i s 1 a \ u o ime s v o g a izu mitolja. Nesmijemo biiiaujivati niti za^lu^c braće Kyssel, koja jim koil kon^^trukčije prirastnjaka pripada, ali živa je istina, da oni ne bi bili nikada bez Presslera conštrnirali prirastnjak, a medjutim bi bio Pressler zaista i bez njih polučio svoj ciij. Tako piše dr. Judeicb, kojemu su odnosaji u Tharandu vrlo,dobro poznati, a nadati se je, da će i ostalim prijateljim i štovateljem jn-of. Presslera biti milo, da je ivStina na javu prodrla i razpršila one sumnje, koje bjehu podignute, da ugled Presslerov okvnje- A. Borošić . 0 važnosti industrije po šumsku privriedu. Hrvatska i Slavonija ima 2,673.106 jutara šume, što predstavlja 33-5"f,j od ukupne površine naše domovine. Kada se to porazđieli na cjelokupno stanovničtvo, koje po popisu od 31. prosinca 1880. godine 1,892,499 duša broji, onda dolazi na svaku glavu 1-31 juti´a sume. Prema tomu možemo našu užu domovinu medju šumom najbogatije zemlje računati, te bi trebalo, da se iz toga bogatstva i obilni dohodci crpe. Pa da li to biva? Žalibože ne! Istina, da so godimice izvaža u inozemstvo prilična količina dužica i druge gradje, što nam donosi 2—3 milijuna for. u kuću, ali ne smijemo smetnuti s uma, da ovim izvozom nestaje naših najljei)š4i hrastika, da se danas sieče preko mjere, te da taj dohodak neće potrajan biti, nego samo dotle, dokle još hrastova ima, kojih dimenzije daju mogućnost za uharnu proizvodnju rinžica. Dokle se bude nalazilo starih hrastovih šuma, dotle će biti i izvoza dužice za inozemstvo. Ali to dugo trajati neće. Naše najliepše hrastove šume izsjećene su već odavna, a i ovim, što su zaostale, možemo reći, da su dani i´brojeni. Kad i ovih posljednjih nestane, zaostati će jim samo panjevi još kroz nieko vrieme, a kasnije citati će se u poviesti naše šumske privrjeđe o njihovom nekadanjem bitisanju i velebnoj debljini i kakvoći. Jer uz današnje terete nikomu neće pasti na pamet, da i za buduća vremena pridržava svoje sume preko 200 i više godina. Naši podnebni odnošaji su za uzgoj šuma veoma povoljni. To nam svjedoče i današnje razne porastline, koje su bez čoviečje pripomoći naše lugove i planine zastrle. Ali pokraj svega toga ipak je gojenje šuma i vodjenje racionalnog šumarenja već danas postalo neunosnim, da ne reknemo, štetnim zanimanjem. Sa svijuh strana čuju se tužbe od privatnih posjednika, kako im šume uz današnje terete neznatne kamate obzirom na vriednost pružaju. Postojeći zakoni naredjnju, da imaju vlastnici šuma po načelih umne šum. privrjeđe u svojih šumah gospodariti i u tom smjeru držati se točno |
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 258 — dotičiiih ustanova. To je i umjestno i liepo, jer su nam šume nužđne ne samo za podmirivanje naših dnevnih potreba, nego, što je isto tako važno, i za podržavanje pogodnih podoebnib ođnožaja, radi kojih će se morati šume i onda čuvati i niegovati, kada se jednom drvo za ogriev ugljenom a gi´adja drugimi surogati zamienila bude. Ali podizati šume radi održanja podnebne pogodnosti, nije dužnost ni pojedinili obćina, a kamo li pojedinih privatnih ljudi. Naši šum. posjednici i ne pomišljaju dodaše na ovu drugu okohost, njima je pred očima neposredna korist kao i zemljodjelcu ili posjedniku kakve tvornice. A to je i pravo, jer on mora da na čistf?) dobit plaća svoj porez i^to tako, kao i posjednik kožarnice, koja tvornica po okolini smrad i kugu širi. Pa još nješto. Tvorničaru je dozvoljeno napustiti svoju radnju, iztjerati i2 nje stotine radnika i obustaviti sve, ako mu radnja ne nosi onoliko koristi. koliko od uloženog kapitala u ime kamata zahtieva. To je bivah) a i bivati će. Vlastnik šume usuprot nije vlastan sa svojim dabrom neograničeno gospodariti Njemu nije slobodno bez dozvole nadležnih oblasti ni šumu izkrčiti pa ju u njive pretvoriti, šta više, ne smije ju ni napustiti. Po zakonu mora on ili racionalno šumai´iti ili ju komu drugomu ustupiti, koji bi bio voljan na sebe taj teret uzeti, te za ljubav čovječanstva svoj novac u nje ulagati a svoj vlastiti obstanak na kocku staviti. Bez sumnje je danas racionalno šumarenje veoma nezahvalan posao. Mi se možemo iz petnih žila truditi, da se podignu valjane šume i iz njih poveća godišnji prirast, nu unatoč tomu neće to za šumovlastnike od osobite blagodati biti. Tražnja inozemstva neće povisiti dobiti iz naših šuma, kao što to ni drugdje nije povisila. Šumarstvo napreduje ondje, gdje je industrija razvijena. U zemljah, gdjp. je obrt na visokom stepenu, kao što je u Francezkoj i Njemačkoj, mogu i posjednici šuma svoj račun naći. Kod nas, gdje je industrija u povoju, toga za dugo još postići nećemo. Nije dakle dosta njegom uzgojiti šumu, nego se treba postarati i za prodju onih proizvoda, koje šuma daje. Ako želimo dakle, da nam šumarstvo na onaj stepen dodje, koji ono po s ojoj važnosti zaslužuje, ako hoćemo, da nam šumarenje postane koristnom radnjom, onda je neobhodno nuždno raditi ujedno na podizanju našeg domaćeg obrta. Jer podizati šume i proizvoditi najvrstnija drva, uzaludan je trud, ako ne ima dovoljno potrošača, koji će moći uz svoju basnu naplaćivati šumarske proizvode onako, kako će vlastnici šuma štogod veće dobtd od uloženih svojih glavnica dobivati. Koja bi bila dobit odtuda, kada bi se najvrstnija drvna gromada iz današnjih šuma dobivala, ako nebi bilo kupaca za cielu tu gronuidu, koji ju po njenoj prikladnosti plaćati mogu Bili bilo kakve koristi za posjednika, bi li se opažalo kakvog boljka u obćoj domaćoj privriedi — kada bi se drva od |
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 27 <-- 27 --> PDF |
~ 259 — tehničke prikladnosti za gorivo upotrebljavnla? Izvjestno da nebi. To nam svjedoče i naše imovne obćine. I tamo veoma često gore seljaci na svojem ognjištu drvo, iz koga bi se dala vaditi duga ili-drugo sitno ali vrledno tvorivo. Naše šume nose malu dobit, nu to ne dolazi od tuda, što je u njih malo drva od dobre kakvoće, nego s toga, što ne ima dovoljno tražnje, što je malo potrošača za onu masu, koja jezgru šumskog prihoda sačinjava. Ekonomija kao nauka dokazala je dovoljno, da se narodno bogatstvo nestiče nikada izvažanjena sirovina. Pravo bogatstvo podiže se u zemlji najsigurnije onda, kada se producent s consumeutom u svojem zanimanju slože i ruku u ruku podupiru. To je sjajno dokazao još prije 4-0 godina čuveni američki učenjak Kerije. Medjutim ima za to dovoljno dokaza i u poviesti svjetskoj — kao što je to isti Kerije primjetio jednom jirilikom predavajuć o privrjednih izvorih američkih saveznih država. On obraća pozornost svojih slušalaca na Holandejsku. Hoianrlija je, veli on, bila gospodar svieta, kada su se trgovci iz porajnskih gradova mogli hvaliti, da od „glupih" Engleza kupuju čitavu sirovu kožu za šest penca, a prenačinjen rep od iste kože da jim prodaju za jedan šihng. Za nas mogu punim pravom to isto Njemci i Francezi reći, jer da oni ne dodju po naše sirovine, one bi po nami na mjestu propale. Da uzmemo na um baš i same kože, kad već o njima govorimo. Koliko izdajemo mi preko godine za izradjivanje domaćih koža u inozemstvo, pokraj svega toga, što imademo dovoljno materijala za učinjanje i pripravu koži!? Kod nas propada šiška, iz naše zemlje izvozi se tanin, što se iz panjeva vadi, za daleke tvornice po Englezkoj, Francuzkoj i Njemačkoj. En.^rlezi, Njemci. Fi´ancuzi dobivaju od nas bud za što i kože i materiju za´prenapravljanje iste, a mi po skupe novce kupujemo od njih sve to natrag To znači, da neimarao razvijene industrije u našoj zemlji. A gdje toga ne ima, tamo neće i ne može ni šumska privrieda procvasti. Doduše daju obrtu sirovine uz šum. privriedu još i rudokopja i zemljoradnje; nu rudokopja i zemljoradnje mogu svoje proizvode producirati samo nuz i sa šum. pri\´riedom. Potonja jim daje sredstva, bez kojih nebi mogli postojati. . Kada bi htjeli nabrajati sve ono. što iz šuma neposredno primaju, bilo bi dovoljno, da se uvidi njihova tiesna sveza sa šum piivriedom, a kamo U kada se uzmu na um svi oni zanati, koji jim daju nuždno orudje i ine sprave, što, se opet samo sa šum. proizvodmi priugotoviti može. Industrija je dakle vezana sa šumarstvom posredno i neposredno. Još jasnije pokazuje se ova uzajamnost izmedju šumarstva i industrije, kada se uzmu u obzir pojedinosti ove sveze. Ako se upustimo u razmatranje nedogledne povorke od prerazličitih zanata i raznih tvornica, to ćemo vazda naići na ogromni materijal, koji dolazi iz šuma i šum. privriede. Gdje je zanatlija, koji nebi u svojoj radionici trebao drveta, ili kakove rude i kovine, što se opet bez drva neda izvaditi iz podzemnih |
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 28 <-- 28 --> PDF |
^ 260 — vovova? — Tesari, knlari, stolari, bačvari i drvorezci zanimaju se jedino h~ radjivniijeiii drva. Sve druge zanatlije trebaju drveno orudje i s[)ra\e. ter drvo za grijanje — pa neka preradjuju koju mu dra.^-o /irovinu. Srrojbar troši treslo, bojađisar mastilo i boju od Pum. bilja. Mnogi trebaju terpentin i ^molu, endj i pepelikii. Eto se vrć preradjuju i borove četinje za pi´a\ljenje posteljine. Od lika prave se asure i konopci, od mekog drva artija, i bog samo zna, u što sve ć.e s vremenom industrija upotriebiti šum. proizvode. Koliko se tvornica bavi danas s izrađjivanjem kućnog namještaja, parketa, kočija i t. d.^ koliko ima staklana, koje pepeliku troše, gdje su pivare, žganičare, kreeane, i druoj podhvati, a da i ne spominjemo one ogromne peći, u kojih se tope kovine? Koliko svega toga razvijena industrija ima - naravno ne kod nas ~ već u tudjem svietu — i sve to samo uz pripomoć šum: proizvoda postojati i raditi može. Zanatlije i tvornićari trebaju nebrojene zgrade, željeznice, ceste, mostove, vodogradnje; a to sve zahtjeva manje više drva za gradju i gorivo. Pa kada već skoro sve zanatlije trebaju veliku množinu drva za svoje oru´ije, što da kažemo onda za tvornice? Kobko se i kakovih se drva troši tamo! Koliko vodenih i suhih kolesa, koliko vretena, greda i drugih oprema ovdje u obće treba? Kada se uzme u račun ona množina drva, što ju graditelji za kuće i drusje zgrade, za brodove itd. izradjuju; koliko se stabala za jedan oveći most iziskuje, i koliko takovih mostova post^^ji —- ili barem treba da postoji — pa kad se uzmu u račun one hiljade i hiljade hvati drva, koja u raznih tvorničkih sgradah, zanatljijskih radionicah, ter u parnih strojevih i na raznih drugih ognjištih izgore: kada si čovjek sve to predstavi, onda se mora u istinu uvjeriti, da je šumska privrieda glavna činjenica sa podizanje industrije i obi´atno. da je razvijena industrija po šumsku privriedu i njezino razširenje i unapredjivanje prvi i najhitniji uvjet. Gdje ne ima razvijene industrije, tu nemože drvo doći do ciene, a ako koji proizvod prave ciene ne ima, onda je njegova produkcija po dotično,^poduzetnika ne samo štetna nego i ubitačna. Lahko je dakle u Francuzkoj i Njemačkoj podizati šume, gdje je industrija do svog vrška došla, ali je težko nama ovdje, gdje je obrt u povoju. Šta ćemo mi postići uz našu, industriju, ako o ovoj u obće možemo jedva i govoriti. Jer gdje na tisuću duša dolazi samo dvadeset i tri obrtnika, kao što u „spomenici, 0 bečkoj svjetskoj izložbi od god. 1873/´ đr. Tetar Matković navadja, tu je industrija više nego traljava. Neimam pri ruci novije statistike, ali ako je danas štogod bolje, još je veonia daleko od dobra- Bez valjanih puteva. bez željeznica, bez stručno izobraženih radnika i drugih za podizanje iiuždnih uvjeta, nepodiže se nigdje industrija. A da mi na svemu tom zbilja osktdjcvamo, to kriti niti je uputno, niti je od kakovo koristi. Usuprot tomu mora ovu nemilu činjenicu svaki od nas, kojemu je iole do podizanja blagostanja u našoj domovini stalo, dobro i zrelo prosuditi, ter podjedno svojski nastojati i razmišljati o načinu, kako da se to stanje na bolje okrene. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 261 — Dapače nebi se srnijo nijedan od nas iz kola to^; zajedničkog tiastojaiija izkijučiti. A kad pri/.najenio, da je to (lu:^an svaki od na^ činiti, to bi morala naročito oko toga {»rionuti družtva i dotični članovi tili družtva. Obzirom na prednavedeno obrazloženje dužno je upravo naše šumarsko družt\´o u zajednici sa. gospodarskim družtvoin i u sporaznmku s trgovačko — obrtničkimi komorami pobrinuti se u prvom redu za })odizanje industrijenarodno-gospodarstvene privriede u na^^oj zemlji Sve ove tri zajednice imaju jednu te istu zadaću, a bas s toga treba] ploda, a ako ga i naše proizvodnje, toli i po obrt i trgovinu, Icad bi pomenute zajednice zajed nički naše privriedae izvore čistili otvarali. Hoću da kažem, kada bi sva važnija narodno-j)rivriedna pitanja n sporazumkn rješavali. Tim putein došlo bi i naše šumarstvo laglje ili barem brže do onih uvjeta,, koji mu nharnost stvaraju i vriednost šumskih proizvoda podižu. Podići narodno blagostanje bilo je i biti će težak posao, te baš s toga i treba, da svi ozbiljno i složno sa sjedinjenimi silami oko toga nastojimo. Našem narodu [U´ieti bieda i nevolja sa svijuh strana. Na^ je ratar osirotio; njegovo je stanje i)Ostalo očajnim. Jer kad je već u ^^pltomom Srieniu" nužda i nevolja seljaka obhrvala, kako li mora biti našem jadnom primorcu i narodu u kršnoj i kamenitoj Liki i Krbavi!? Pa ni naš zanatlija nije u boljem položaju. On još životari, što se veli, ali nije ni on daleko od groba, koji mu se stritnom utakmicom,izkapa 0 inoj trgovini nećemo dalje ni govoriti. Stupaimo dakle napried i promišljajum o shoduih mjerab, koje bi se poprimiti imale za unapredjivanje domaće industrije u obće, a naročito za podizanje naše šumske privriede. B —ć- Meteoroložka opažanja pogledom na šumsko gospodarstvo. Piše 0, Pausa. Počam od ustrojstva imovne obćine g. 1874. zasnovao sam po „Judeich´s Porsteinrichtung" preporučenu t. z. „Revierchronik", a uvedenu naputkom ZA uredjenje šumskoga gospodarstva u cislitavskoj državnoj šumskoj upravi od god. 1878. pod naslovom „Gedenkbuch", — koju sam označio imenom „ITspomenar za šumsku upravu kod IL banske imovne obćine" nakanom, da imaju u istom ubilježene činjenice, koje bi inače možebiti ostale u dotičnih spisih zaboravljene, — služiti uputnikom koli meni samom u potrebitom slučaju, toii u svoje vrieme mojem nasljedniku za brzo orientiranje glede obstojećih i dojakošnjih šumsko-gos})odarstvenih dogodjaja u upravi pomenute imovne obćine. |