DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 261 — Dapače nebi se srnijo nijedan od nas iz kola to^; zajedničkog tiastojaiija izkijučiti. A kad pri/.najenio, da je to (lu:^an svaki od na^ činiti, to bi morala naročito oko toga {»rionuti družtva i dotični članovi tili družtva. Obzirom na prednavedeno obrazloženje dužno je upravo naše šumarsko družt\´o u zajednici sa. gospodarskim družtvoin i u sporaznmku s trgovačko — obrtničkimi komorami pobrinuti se u prvom redu za })odizanje industrijenarodno-gospodarstvene privriede u na^^oj zemlji Sve ove tri zajednice imaju jednu te istu zadaću, a bas s toga treba] ploda, a ako ga i naše proizvodnje, toli i po obrt i trgovinu, Icad bi pomenute zajednice zajed nički naše privriedae izvore čistili otvarali. Hoću da kažem, kada bi sva važnija narodno-j)rivriedna pitanja n sporazumkn rješavali. Tim putein došlo bi i naše šumarstvo laglje ili barem brže do onih uvjeta,, koji mu nharnost stvaraju i vriednost šumskih proizvoda podižu. Podići narodno blagostanje bilo je i biti će težak posao, te baš s toga i treba, da svi ozbiljno i složno sa sjedinjenimi silami oko toga nastojimo. Našem narodu [U´ieti bieda i nevolja sa svijuh strana. Na^ je ratar osirotio; njegovo je stanje i)Ostalo očajnim. Jer kad je već u ^^pltomom Srieniu" nužda i nevolja seljaka obhrvala, kako li mora biti našem jadnom primorcu i narodu u kršnoj i kamenitoj Liki i Krbavi!? Pa ni naš zanatlija nije u boljem položaju. On još životari, što se veli, ali nije ni on daleko od groba, koji mu se stritnom utakmicom,izkapa 0 inoj trgovini nećemo dalje ni govoriti. Stupaimo dakle napried i promišljajum o shoduih mjerab, koje bi se poprimiti imale za unapredjivanje domaće industrije u obće, a naročito za podizanje naše šumske privriede. B —ć- Meteoroložka opažanja pogledom na šumsko gospodarstvo. Piše 0, Pausa. Počam od ustrojstva imovne obćine g. 1874. zasnovao sam po „Judeich´s Porsteinrichtung" preporučenu t. z. „Revierchronik", a uvedenu naputkom ZA uredjenje šumskoga gospodarstva u cislitavskoj državnoj šumskoj upravi od god. 1878. pod naslovom „Gedenkbuch", — koju sam označio imenom „ITspomenar za šumsku upravu kod IL banske imovne obćine" nakanom, da imaju u istom ubilježene činjenice, koje bi inače možebiti ostale u dotičnih spisih zaboravljene, — služiti uputnikom koli meni samom u potrebitom slučaju, toii u svoje vrieme mojem nasljedniku za brzo orientiranje glede obstojećih i dojakošnjih šumsko-gos})odarstvenih dogodjaja u upravi pomenute imovne obćine. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 262 — Višeputa su ini već kojekakve u taj uspomenar upisane biljožke dobro došle kod raznovrstnili kombinacija i mnogiput dosjetile me na bivše nioraente, na koje dakako bez bilježka nebi se bio mogao bar u prvi čas sjetiti. Medju ostalim bilježim pocara od god. 1884. u taj uspomenar takodjer i meteoroložka opažanja postaje u Petrinji, koje dobivam dobrotom gg. profesora ondašnje kr. realke. To bilježim s toga, jer držim, da mi može služiti za mnogovrstna promatranja i zaključke glede rastenja drveća ili u gospodarstvu u obće. Akoprem je takodjer već odavna ovdašnje lugarsko osoblje upućeno, da. vanredne elementarne dogodjaje, kao na,«tup i odlazak poplave, dogodivše se mrazove i t. d. bilježi i prijavljuje, to sam zaključio ta opažanja po tom osoblju na svakovrstne pojave u naravi razširiti, u koliko se to bude dalo činiti boz strojeva, jer stranom ueimamo razpoloživih sredstva za nabavu takovih, a stranom pako možemo samo toliko od tih ljudi tražiti, koliko isti u obće shvatiti mogu. Poznato je svakomu, da je vegetacija pojedinih krajeva zemlje odvisna i stoji u najužeui savezu sa klimatičkimi odnošaji tih krajeva- A ti klimatirki odnošaji sastoje se opet iz pojedinih pojava naravi, koje mi u obće u njihovom savezu nazivljerao „pojavi vremenu". Pobliže upoznati se s timi pojavi, naročito pako poznati moći njihov periodički nastup i povratak kao i uzrok i upliv istih, a nadalje dapače unaprieđ ustanoviti vrieme, koje će do skoro nastupiti u atmosfei´i, svakako je od velike važnosti koli za šumara, toli još više za ratara. Tako na pr. iseće ratar početi kositi svoje livade, kada vidi, da barometar pada, a ako je pako već pokosio, to se mora požuriti pospraviti sieno, jer će mu se inače smočiti. Isto tako naš seljak, koji doduše nepoznaje barometra, neće košnju svojih livada preduzeli, kada opazi na firmamentu na zapadnoj ili jugozapadnoj strani stanovitu formu oblaka t. z. Cirrus- ili Federwolken, jer je siguran, da će iz onog oblak do skoro kišiti. Tako nadalje neće šumar prije započeti sjetvom sjemena, osobito conifera u proljeću u svojem sjemeništu ili u šumi, dokle se je bojati poznih mrazova, koji kod klicanja sjemenu ili mladim već biljkam škode i t. d. Da se je važnost meteoroložkih opažanja već odavna u šumskom gospodarenju uvidila, poznato je u obće. S toga ustrojile su se s vremenom već muoge takove postaje, a ustrojavaju se još sveudilj na mnogih mjestih u svrhu opažanja imravskih pojava prema tomu, kako da po ustanovljenom programu te postaje namjenjenoj svrsi udovolje. U ostalom možemo [)unim pravom reći, da je meteorologija znatno a i obširno zastupana u literaturi, ter se već iz toga zaključuje na važnost te grane znanosti, koja se je za posljeđnih deset godina osobito digla u šumarskoj struci. Napomenuti nam je ovdje njekoje samo muževe, koji su si za meteorologiju osobite zasluge stekli, imenito : Bohni, Breitenlohuer, Ebermajer, Dr. Lorenz, Dr. Nordlinger, Purkjnš, I)r. baron SeckendorflF i drugi. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 31 <-- 31 --> PDF |
263 — Smjer svili nieteroložkili opažanja ide u obće za tiui, da Be istraže točno svi naravsJd zakoni, na kojih se osnivaju pojedini pojavi u naravi, ter da ne takove uslanove upriliče u samoj našoj struci. Da to polučimo moramo naše opažanje udesiti tako, da možemo to na više načina preduzeti, što je već u svoje vrieme poznati i glasoviti naravosiovac Stjepan Hailes (1671.) u kratko nacrtao, kad je rekao: „Zahlen, Wageu und Messen sind die Wege, auf deneri die Naturgezetze erkannt werden. Man gelit dadurch den sichersten und verniinftigsten Weg," U tom pogledu stvoren je na internacionalnom sastanku za poljsko i šumsko-gospodarsku meteorok)giju u Beču dne 6—0. rujna 1880. sliedeči znamenit zaključak: „Die Vegetation ist wesentlich beeinflusst \on der Temperatur dor Luft und des Bijdens, der Dauer und Intensitat der Beleuclitung, von allen Hvdrometeoren, also absoluter und relativer Fcuchtigkeit der Laft, Niedeschlagen Nebel, Tau, Reif S()wie von den Luftstromungen, wabrend der Giing des Luftdruckes u. der Ozongebalt von niinderer Bedeutung ftir den Gangder Vegetation sind." Predočimo si dakle u sliedećtmi meteoroložka opažanja u Petrinji tečajem godine 1886. Grad Petrinja leži: 45^^ 25´ sjever, širine, 33´* 57^ iztoč. dužine i lOo m. nad morem. i c3 3 ´A o ;r´ -9. zraeni Xada je TD tlak rt o 0 p a 7. k a. ci opažano o o S3 ntm c^ Vo 0—10 pravac 1-10 sieeaDj. 136.95 747.3 0.2 81.6 8 f iJ Z 1 15/1 min. femp= — 13.9 veljača. ožujak . travanj S6.85 84.85 110.75 755.5 753.9 751.1 -0. 3 2.6 14.0 83.4 71.9 ei.7 8 5 4 Si SI li/ i 1 2 2 9/U raaks. zrač. tlaka 778-6 3/in rninim. zrač. tlaka 7;U-9 svibanj lipanj . 31.35 149.90 752.7 7-18.1 1G.7 19.1 60.8 70.3 5 6 Ii X li Z 3 2 2/V mra/., 27/7" olMJa najjači vjetar I(i, Sic srpanj . 89.85 27/Vn maks. temp. kolovoz 70.30 i 752.4 21.0 67´5 4 1 rujan . . 78.40 i listopad j studeni 66.00 119.50 750.8 752.0 12,0 7.2 86 0 88.0 3 5 z I 1 f i 1 pro´^inac 191.20 748.5 4.4 85,0 5 ZiS Z 1 ( popriocno Lll 1 ukupno .. . 1166.^0 751.2 10,3 75-9 5.3´ — __ ! |
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 264 — Ovako ixioxeino nastaviti naša opažanja, u koliko su od va/.nosti ili Ti]>liva na šumsko g-ospodarstvo. Tu će nas ponajprije zanimati stupac, koji nam po^ kazuje atmosf-ričke oboriao. Ukupno pak) je tešajem godine 1886. u Pi^trinji i okolici 11664 mni_ kiše. Nastaje dakle pitanje, prosuđiv pobliže tu množinu pađše godižnje kiše, u kakovom razmjeru stoji ta množina prama potrebi, najme, da li je u obće potrebito i vržno znati i-ezuitat Kodi^nce padše kiše? Opažanje oborina je u istinu u meteorožkih iztraživanjih veoma važno, ter se to po cieloj našoj zemlji točno i motri, na temelju dobivenih podataka pako možemo zaključiti, kolika je i u koje dobn godine kiša padala, a po tom ćemo se uvjeriti, da je množina oborina veoma različito pornzdieljena. - Ako izlučimo južno iztočnu Kusiju i Španjolsku, to ćemo op;^2iti. da su oborine po ostaloj Europi povoljno porazdieljene. Srednja množina padše ki^e u zapadnoj Enropi iznaša po prilici 700 nam., te predieli, koji imaju više od 850 mm. godišnje oborine mogu se već medju mokre a izpod 550 mm. medju suhe ubrojiti. Akoprem su svi krajevi Eni´ope manje više točno ii tom pogledu iztraženi i još se potrebita opažanja nastavljaju, to nas ipak ponajviše zanimaju iztraživanja oborina Austro-Ugarske monarhije. Toepfer izračunao je iste za Austriju s 752-7 mm. (Centralbl. f. đ. g. Forstwesen 1884. str. 561.). U novije (b.ba iztražio je množinu oborina velikom točnošću profesor Dr. Haim u Beču, pri tom izlučuje on njeka naravna okružja. „U tu svrhu, veh on, imamo ponajprije motriti pojas sjeverno od dunavske nizine i karpatskoga gorja. Tamo pada, izuzam zapadne Galicijo, najviše kiše u mjesecu lipnju, i najinanjo u siečnju i veljači. Sjeverna Češka, Moravska i Austro-Slezka pokazuju dvje različite dobe obilnije ljetne kiše u lipnju i kolovozu, koje su izlučeue kroz suho vrieme u srpnju. U zapadnoj Galiciji pako umanjuju se te dvje kišne periode u jednu mjeseca srpnja. U Češkoj nalazimo, da znatno uplivaju gore na kišne periode. Lipanjski maksimum, i u obće ljetne kiše, rastu čim se spuštamo od grebena rudne gore -u središte Češke plitice, i umanjuju se prema južnom kraju krkonoša i sudetske gore, a rastu opet s onkraj prusko-sleske granice. U blizini krkonoša i rudne gore rastu zimske oborine i umanjuju se ljetne. U Sedmogradskoj prelazi tok oborina od mjeseca lipnja kao maksimum j)ak do siečnja kao minimum. Ugarska, izuzam jugo-zapadni diel, sačinjava pojas i)osebni. Tamo nalazimo rane proljetne kiše. Kolovoz i srpanj imaju manje ohorine, nogo li svibanj. Najviše kiše pada u svibnju i lipnju, najmanje u veljači. U gornjoj ugarskoj ravnici razmjerno se umanjuju s\ibanjske i lipanjske kiše, ali zato nalazimo tamo maksimuui u kolovozu i drugi u studenu i prosincu. U sjeverno-, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 205 zapadnoj Ugarskoj pako izlučuje se posebna doba ljetne kiše, najme u lipnju" i kolovozu, U okolici Tatra s:ore nalazimo samo ljetne kiše i suhe zime. U predgorju alpa izniedju Dunava i sjevernih krečkih alpa kao i ravno do Tanerskih gora ima manje zimskih a više ljetnih oborina. Minimum pada u Biemjn i veJjači, a maksimum u srpnju i kolovozu. Lipanjske kiše ovdje mnogo su manje, nego li u svih do sada pomenutih krajevih. Sjeverna Tirolska s Voralbergom slična je prednavedenom kraju, nu samo ima više kiše u lipnju. U Kranjskoj pada manje kiše od ožujka do travnja, nu u rujnu ima zato ondje izdašne kiše. Razlika medju maksimum i minimum kišovitoga mjeseca umanjuje se od iztoka prama zapadu. Na južnoj obali Jadranskoga mora i blizu te obale ima u zimi mnogo više kiše, nego li u ljetu. Uzduž tršćanskog i kvarnerskog zalieva pako nastupa maksimum kiše u listopadu, a prama jugu dalje množe se obirine u studenu tako, da su jednake onim, padšim mjeseca listopada; onkraj 44" sjeverne širine je maksimum kiše u studenu, a dalje prama jugu biva sve to veća. Tako se karaktei´izira granica medju kišovitim i suhim vremenom sve to više. Akoprem uplivaju oborine, padše tečajem zime, na rastenje biljka i u obće na razvoj vegetacije, buduć da tlo upije mnogo vlage, koja u proljeću, kad okopni snieg, u prilog dodje, imenito za suha vremena, korenju biljka; to će nas ipak više zanimati oborine za proljeća i ljeta tečajem vegetacije. Sliedeća skrižaljka predočuje nara oborine, padše u Petrinji i okolici god. 1880., 1884—86. 11 proljeiu u ljetu Vladaju´i ti vjetar u Godina pažanja 1880 14 95 SG.SO 92 07 ;j 103.09 44.85 121.98 374.61 :! 787.75 JZ. 1884 29.82 G4.50 ž5.65l´216.8S 27.85 92 .B5 277.07 i 732.97 n ii 1885 63.80 79.90 27.45 185.25 542 33 i 1106.98 I. 127.45 :| 80.80 1886 84 85 110 75 89.85 70.801627 90 ii 1165.40 SL z. 31,85 l!l49 90 Promotriv pobliže gornje podatke meteoroložkih opažanja, dobivene za razdobje od četiri godine, pokazuje nam se za petriujsku okolicu u periodi ljetnih kiša maksimum u mjesecu lipnju. Po tom bi bio razmjer oborina u ovdašnjoj" okolici za razvoj vegetacije veoma povoljan, jer ako baš u lipnjn neima kiše, to je onda za mlade biljke, ponikle u proljeću, od velike štete, pošto st^ neraogn uslied suše ra/;vijati, ter tako uspieh knltura postaje iluzornim. Da je vlažno tlo, odnosno voda, najhitnijim faktorom za rastenje biljka, dokazuje 20 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 266 — se vec tim, ako najme sjeme posijemo u suhu zemlju, to neće isto ni nikniui. Tekar voda pobudjuje posijano sjeme ua klicanje i poćera korenčić i pop, a tvari sjemena pretvaraju se usljed vlage u organi^.ke sastavine, koje podaju biijkam životnu snagu. Bez vode ili bar dostatne vlage moglo bi sjeme u zemlji dugo ležati i tako bi napokon izgubilo svoju klicavost. Voda je dakle absolutno potrebita za rastenje biljka u zemlji i (o stoga, što biljka ima samo jedan jedini organ, a to je korenje. koje usisava vodu, dočim lišće noprima ni najmanje vode, jer potonje usisava samo hranjive plinove. Nu ipak mora i u lišće biljka dolaziti vode, stranom da dieluje na stvaranje škroba, stranom pako, da privuće pođjedno solične tvari iz tla u lišće, bez kojih potonjih nebi bilo asimilacije. S toga postoji u svih biljkah neprekidno primanje i usisavanje vode i vodenih raztopnina u tlu kroz korenje. 0 tom možemo se lahko osvjedočiti Um, ako koju stanovitu biljku, koju uzgajamo u loncu, kod suhog vremena nepolijemo, tada ćemo opaziti, dapovehnebez vode. Čira pako takova biljku u loncu s vodom nakvasimo, odnosno koretiju dovoljno vlage damo, odmah će ista oživiti ter lišće svoju prijašnju boju i čvrstoću dobiti. Tim je nadalje dokazano, da biljke vazda vođene čestice izparivaju kroz lišće svoje u ;?rak, što nazivljemo transpiracijom, koje potonje nestaje, ako biljka vehne, a u tom slučaju mora se neprekidno kroz korenje nadoknadjivati potrebita voda. Koja ogromna množina vođe sadržana je samo u nažih šumskih drvećih, odnosno u šumah, neka nam budu mjerilom iztraživanja Sachs-a,´^" po kojih se nalazi u drvu jelovine 58"63"/o samo vode od sveukupne tjelesnine u šupljikavih stranicah. Da dobijemo pako prilično mjerilo o potrebi vode unašihšumah, neka nam opet služi k tomu iztraživanje Dr. Franje pl. Hahnel-a,*" koji je potrošbu vode jednog ha. bukove visoke šume u „Wienerwaid-u" za vrieme od lipnja do studena izračunao, i to: za 115 god. sastojinu 303 stabla s 2,717.304 kg. za 50—60. god. sastojinu 1300 stabla s 2,330.900 kg. za 35. god. t. z. Buchenstangenholz 4000 stabala s 678.680 kg. U ljetnih danih transpirira po gornjih pođatcih navodno 1 ha. 115 god. bukove visoke šume svaki dan 25—30.000 kg. vode, 50—60 god. 15—20.000 kg. i 35 god. 5—6000 kg. vode. Ako dakle na temolju tih podataka množinu vode, koju naši bukvici potrebuju, u razmjer stavimo s množinom oborina, padših od mjeseca lipnja do studenoga, to ćemo prema gornjoj skrižaljci razabrati, da je palo oborina 1 ^^´^´\.^´^´´/ ; Porositatd. Hoizes. Arbeiten d. bot Instit. zu Wm-zburg. Bd. II. "^"^ Oeutralblatt f. d. g, For8twesen 1884. S. 407, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 35 <-- 35 --> PDF |
-- 267 — u godini 1880. -= 2,699.200 kg. 1884. = 3,364.300 „ 1885. =- 2,935.000 „ 1886. — 3,105.500 „ poprieČTio . , 3,026,000 kg.. Nu poznato je, da ova oborina, nad šumom padša, nedolazi do žnmskoga tla, već da se jedan dio iste zaustavlja u krošnjah, koji dio po dotičnih iz traživaiijih nadšumara Johneiva* ustanovljen je po prilici u bukovoj šumi sa 35-8, a u smrekovoj šumi s 83-2´*/o. Raznmjeva se samo po sebi, da ove brojke nisu od absolatne bitnosti, i da se njima dakle samo relativna vriednost prispodobe radi dati može. Nu kako svaki ekstrem, tako može i odviše kiše škodljivo dielovati na naše kulture, jer ako je tlo vođom previše kroz dulje vrieme nakvašeno, ne dopuštaju vodom napunjene pore tla pristup zraka k korenju biljka, odnosno posijanog sjemena, koji je potrebit istim za disanje; a posljedica je tomu, da sjeme i korenje mladih biljka u zemlji sagnije, a tim bivaju naše kulture krnjave, ako sasvim ne propadnu. Obratno pako upliva takodjer škodljivo na biljke, ako vodopare neima dostatno u zraku, ako se izhlapanje pomnoži, koje je naime kod suhog tla veće, nego li što se vode kroz korenje dobivati može. Prema tomu upliva mnogo zraka sa vodenom parom utoliko samo štetna, jer se u takovom zraku umanji na minimum, ako li sasvim nestane transpiracija, i tim biljke mnogo nianje usisaju vođenih raztopnina hranjivih tvari, i kroz to postane tvorenje sveukupnih tvari manje, nego li bi to usliedilo kod ^neprekidne transpiracije. Kako već prije napomenusmo, može i kiša škodljivo uplivati nadalje i u našem gospodarstvu, ako Ji preobilno i u nevrieme pada, a to osobito u dobi cvatanja naših šumskih drveća. Ako najme za vrieme cvatanja češće kiša pada, nakvase se praonici (Staubbeutel) pi´eveć ter se zatvore, a iz istih izbačene pelnde (Pollenkorner) jiopucaju, usljed ćesa se naplodjenje i zametak sjemena uništi. Iz toga dtije se lahko tumačiti izostanje plodnih godina, premda je drveće cvalo. Izmedju atmosferičkih oborina u obće razlikujemo: rosu, maglu, kišu, snieg, tuča i oluju. Rosu nazivljemo onu mokru oborinu, koja postane u blizini tla osobito na biljka u slici finih kapljica za vedrih i mirnih ljetnih noći. Nu rosa nije baš ograničena ^amo na dobu zore i mraka, već padati može u svako doba noći. Na mjestih, gdje vlada stien, može padati j´osa i prije napada sunca. Uzroci postanku rose nisu jošte definitivno ustanovljeni, te ima dvie različite teorije za razjašnjenje toga pojava u našoj atmosferi. CeutralblaU I d. g. Forstwesen 1878. S. 19. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 36 <-- 36 --> PDF |
,-— 268 - Tekar brltski liečuik Ch. W. Wells-" je postanak rose vjerojatno razjasnio na temelju svojih istraživanja u godini 1816. a od ono doba nije se u tom tumačenju važno inienjalo ništa. Isti liečnik Wells nakanio je bio iztraživati množinu postale rose. U tu svrhu načinio je male smotke iz vune po 10 grama i položio takove ii bašču preko noći, bez da jih je čim pokrio. Drugi dan vagao j,e te smotke i pronašao tako po većoj težini množinu rose. Kod tih iztraživanja položio jednoć jednu takovu smotku na nizku dasku, drugu pako izpod te daske. Kada drugi dan vagne te smotke, pronađje, da je ona smotka, koju je ostavio na daski nepokrivenu prema nebu, tri puta više rose upila, nego li ona izpod daske. A tim je ustanovio da sve, što je pokriveno prema nebu prieči postanak rose. Za svoja dalnja iztraživanja, povedena zajedno sMelloni-em,** poslužio se on s toplomjerou), položiv jednoga na travu a drugoga objesiv l´2m. u vis. Tim pronadje, da je u travu položeni toplomjer skoro 8** nižu temperaturu pokazao, nego li onaj u visini stojeći, nu da se je ta razlika umanjila, čim je onaj u travi; ležeći toplomjer i bližnju okolicu oko njega prekrio sa krovnastini kartunom i tako zapriečio i/sjevanje (Ausstrahlung) prema zraku. Tako isto postaje razlika manja, čim je oblak preko toga toplomjera prešao. Melloni pronašav nadalje kada je položio dva toplomjera, od kojih imao jedan običnu staklenku, drugi posrebrenu kuglicu, jedan do drugoga na travu, da onda potonji uvjek za 2^ više topline pokazivao, nego li prijašnji. Pošto toplomjer sa posrebrenom kuglom nije izsjevao nikakve topline, kazivao toplinu okolišnjeg zraka, te bje ona razlika od 2*^ uzrokom izsjevanja trave. Iz toga sudio je, da ako se je trava za 2^ prema okolišnjem zraku ohladila, to zrak s vieraenora i uz doticanje s travom preuzme temperaturu iste, ali trava izsjeva opet 2^ topline, koja se razlika medju travom i zrakom opet izjednačuje kao prvo, i tako pada toplina trave sve više i više do one granice, dokle ju opet izašlo sunce otopli, a koja granica je po iztraživanjih Pouillet-a*"^"* po prilici za 7" uža, nego li toplota zraka u o^aj čas. To pako biva samo kod nizkog zraka, jer u protivnom slučaju odtiskuje topliji zrak vazda hladniji. Ako h dakle temperatura trave padne izpod one okolnog zraka, tada se kondenzira u tom zraku nalazeća se vodena para i obori se u slici vodeiiih kapljica na travu. U vedrih noćih biva dakle izsjevanje topline prema zraku, bez da se ista nadomjesti. Okolne stvari moraju se dakle ohladiti i to ohladjenje može tako * Ch. W. Wells rodjen 1757. u Charlestown-u (južna Carolina) bio je ponajpnje rananiik u jednoj škotskoj pukovniji i od 1785. Jiečnik n Londonu, gdje je 1817. i umro. ** Melloni profesor, rodjen 1798. u Farmi, gdje je bio 1824 — 31. profesorom, nsUed sndjelovanja kod ustanka, pobjegao u Franeezku, gdje je živio do 1839., postade onda ravnateljem konzervatorija umjetnosti i obrta, umro 1854. u Portici-n. **^^´ Pouillefc rodj. 1790. bje profesor i onda ravnaMj konzervatorija Ar^s-et Metiers \i Panzu, gdje je 18G8, umro. ^ ´ |
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 2f)9 — daleko usliediti, da se u okolnoiii zraku rmla?;eća se vodena para kondenzira, kroz što postaje rosa- Nu pošto je sposoljnost izsjevaoja tjeiesa različita, to sliedi. da mora i množina padše rose biti različita. Po teoriji L. Staklaridge-a ter po njemu učinjenih opažanja na gospodarskom zavodu u Amhorsiu u Kansas-u, postaje rosa kondenziranjem para, koje izblapljiiju iz nutrinje tla na površinu zemlje u hladniji zrak. Da je rosa u suhom vremenu nuz vodu od velike koristi za uspjeh biljka, možemo već iz te okolnosti izvoditi, što nekoje biljke kao na pr. repa dodaje svojim žljebastim listom rosu ka korenju, a tim načinom dakle doniekle pojieva biljku. Iz toga nam se razjasnjuje nadalje i ta činjenica, da postaje zrak poslije zapada sunca mno^^o prije nad šumom i livadami hladniji, nego li nad tvrdom cestom ili u nutarnjosti gradova. Za mjerenje množine rose preporuča Dr. Jelinek u svojoj uputi za opažanje meteoroložkih pojava (Beč 1869.). da se rosa od jedne površine trave u tanku tkaninu iz vune upijati daje, i onda iz razlike težine proračuna upijenu rosu odnosno vodu, te računa 1 gr. rose (vode) jednako s 0´004201 pariz. linija.(ili po tabli XX. 1 par.´" = 2-255829 mm.) ili 0-009 mm. oborine. Po nnputku Sachs-a opet imaju se dotični predmeti, na pr. list od biljka oprezno od stabljike odrezati, te na njem se nalazećom rosom vagnuti, zatim na probijajućem papiru posušiti; razlikom u težini označiti ćemo množinu rose^ koju i´azliku težine vode preračunamo na mm. oborine. Rosa počimlje se tvoriti, kada pade toplina dotičnih tjeiesa pod t. z. rosnu točku (Tanpunkt) okolnoga zraka. Leži li sarla ta rosna točka izpođ 0" onda.se pretvore kondenzirane pare u ledene kristale i nastaje inje, U „Allgem. Forst u. Jngdzeitung 1881. str. 432. tumači tizrok i postanak ^oga pojava u atmosferi Vanhausen na temelju mnogogodišnjih opažanja tako, da mora za tvorenje inja nastati ekvatorijalni vjetar. Kada potonji u doticaj đodje sa polarnim vjetrom izluče se magle, koje akoprem se ohlade izpod 0", ipak se ne smrznu. Ako It te magle tjera vjetar na s mrazom obkoljene biljke, tada se na iste obore, smrzne i postaje tako inje; koje potonje opet odpano nastalom većom zimom ili uslied topline, kada polarni vjetar iztisne ekvatorijalni. Magla pako nije ništa drugo, nego li sgušćena vodena para u obliku malenih šupljih mjehurčiča, koji nastaju blizu zemlje i manje više vidik ograniče. Postanak je magle raznovrstan. Nad jezerih i riekah biva magla, kada je voda toplija nego li je zrak nad istom, to nastaje za proljeća i jeseni. Kod mirnog zraka podignu se pare od površine vode i odmah se sgustnu u hladnijem zraku. Sličan pojav pokazuje se nad vlažnim livađam i t d. Kako neznatni mogu biti uzroci postanka magle, pripovjeda nara Kamtz. koji iduc jednoč mjeseca rujna poslije kiše šetati u goru, kada bjehu svi vrhunci briegova gustom maglom^obkoljeni. Te magle su se na skoro razišle i sunce sjalo kroz oblak. U kratki čas podiglo se je nedaleko pred njim njekoliko maglenih pojasa na jednoj livadi. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 270 koji su se nakon kratkog časa opet izgubili Prispjev tamo mšao je nekoliko šestica livada jedna do druge. Samo jedna izmeđju tih livada bila je pokošena, đočim na svih drugih jošte stajala prili&no vehka trava, - Pomenuta magla pokaza se samo na toj pokošenoj livadi, i to samo onda, kada je na nju sunce upiralo. Na 8 cm. visine nad tlom košene livade pokazno psichrometar, kad bje sunce za oblakom sakrito 13´rR. Odmah zatim "poče sunce sijati, magla se je digla, a toplomjer kazivao (u stienu) na tlu 14-8*´R. a u visini od 4 stope USm. docim su se mjehurići magle brzo dizali. Kratko vrieme iza toga digla se temperatura na košenoj livadi nal5^R., a na nekošenoj kazivao toplomjer samo 13=4^ Iz toga uvideti je, da se tlo na pokošenoj livadi više stoplilo, i uslieđ toga bivalo je više vodene pare, nego h je mogao okolni zrak poprimiti. Na drugi naSin postaje magla tim, što t´^pliji i vlažniji zrak preko hladnijega tla kola. Kiša pako je oborina atraosferičke vođe u slici kapljica, koje mogn samo postati dokle je toplina nad 0^ jer kada ista padne izpođ 0^ tvori se ledene kristali, koji sačinjavaju snieg. Sve što upliva povoljno na kondenziranje atraosferiSke pare, upliva povoljno na tvorenje kiše. Kada se dakle vlažni i topli zračni vazđuhi ohlade, buđ da se hladnijim zrakom sdruže, buđ da se dignu do znatne visine i tamo se razšire, što biva uslied njihove topline, kondenzira se u tom slučaju para i nastaje onda kiša. Usuprot tomu neće nastati kiše, kada hladan zrak s vis´ne dole dolazi, ili se s toplim i suh!m zrakom pomješa. Kada biva kondenziranje atmosferičkih para kod temperature izpođ 0^, stvaraju se, kako već prije spomenusmo, ledeni kristali, koji se medjusobno spajaju u raznovrstne oblike, ter to nazivljemo sniegom, U našem pojasu pada suieg, kad je u zimi vedro nebo, kod čvrste zime i vjetra iztočnjaka naoblači se kod prilične temperature, i okrenu južni ili zapadni vjetxovi, mnienje njekih, da kod stroge zime nepađa snieg, nestoji. jer se opazilo u Jakutskir (u Sibiriji), da je tamo kod stroge zime od iG^G. a u Moskvi kod 20´´C- snieg padao. Cesto puta, kada zapane mnogo sniega kod temperature blizu 0" i snieg je kako se obično kaže mokar, može načiniti u šumi dosta štete. Tako na pr. pao je zimi 1875. u Tarnovskoj šumi (državna šuma spađajuća pod upravu u Gorici) zapalo sniega, i uslieđ nastavše kiše i ujedno smrzlice, prelomila se raladja stabla sasvim a od debljih stabala vršci na površini od kojih 500 juf Na vršcih stabala načine se ledene grude do 15 kg. Solika su malene neprozirne kuorlje sniega, koja se kod nas stvara većim dielom u proljeću kod ružnog vremena. Tuča ili grad sastoji se iz sam g leda, i ima zrna od razne veličine sve do golubnjeg jaja. Tuča pada kod nas većinom u toplijih mjesecih i biva u svako doba dana i noči. Tuča pojavlja se u atmosferi samo mjestimice, jer je poznato, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 39 <-- 39 --> PDF |
. ^ 2T1 — . da ima okolica, gdje tuca svake godine redovito pada, đo6irn opet u susjednoj okolici tuSe neima. Po opažanjih biva tuča češće iznad žurna listnjača nego li nad crnogoricom (Centralbl. f. d. g. Forstwesen 1879. str. 565.)- U mnogili sluftajevili su oni predieli, gdje tu6a češće biva, uxke doline, koje se protežu u duljinu. Da je tuča ili grad od velike štete za šumu, poznato je, jer uništi više put u kratki čas u šumi haraetom cviet i zametak ploda tako, da takove šume neurođe sa sjemenom. Glede tuče sakupio je Baurmeiste r veoma zanimive podatke i tumači taj atmosferički pojav u slieđećem: ,,Tuča pojavlja se već posebnim izgledom neba i oblaka. Kao god kod grmljavice iz početnih bielih Cirrus-ohlaka jedna crta oblaka t. z. Oumulo-stratus, koja prividno, dokle pocrne tuča, mirno stoji. a zatim raztvore se krajevi, te se vide pojasi od Cirrus - oblaka odstranjeni." „Fritsch" tvrdi, dn kada se pokalu Cirrus-oblaci, da je to sigurni znak velike grmljavice. Cirrus je po njegovom navodu i mnienju oblik najvišeg oblaka, koji se pokazuje na horizontu u daljini od ćak 37 milja. On je vidio jednoć u Beču samo jedan gornji segment takovog Cirrus-oblaka na horizontu a druofi dan već čulo se, kako je u Češkoj velika grmljavica i tuča bila. Volta je pako ustanovio, da je za tuču potrebito više naslaga, koju teoriju potvrdi i Kamtz na temelju vlastitih opažaja s tim dodatkom, da je debljina takovog oblaka osobito velika i navadja dalje, da se silna tuča pojavljuje jako uizkim oblakom, mrak se sve to više hvata, i to tako. da nije moguće većkrat vani čitati. Barometar pada redovito prije početka tuče brzo i nizko a kađkad još za trajanja tuče, svakako pako odmah iza iste digne se opet u vis. Toplomjer takođjer pada često već početkom tuče i pokazuje prema svojem prijašnjem stanju depressiju od 25^ C. Često preokrene se poslije tuče vrieme na dulje, a višekrat je zatim hladno Vjetar puše od svijuh strana, zrna tuče pako padaju sa raznih pravaca iz oblaka. Silne tuče prati često vjetar, koji naglo započme i s jakimi udarci puše sa svih krajeva. Jaka tuča, koja pohara većkrat daleke krajeve, miče se u razmjerno uzkom pojasom, nu od znatne duljine i veoma brzo. Maksimum tuča dogadja se u lipnju, maksimum solike u svibnju. Švicarski nadšumar Riniker iztrnživao je podatke o odvisnosti tuča prema l)Ovršini i pošumljenju u okružju Aargau u Švici, te kaže: „Tuča je pojav rajestne forme, često skopčana s daleko razprostranjenom grmljavicom, iza koje potonje sliedi slina električna pucnjava, vihor i oborina Na otvorenom prostoru, dakle u ravnici, nastaje tuča samo onda, kada grmljavica proćera nakon duljih vrućih dana oblake preko gole ili slabo pošumljene visine, koji oblaci se uplivom vjetrova iznad dubokih stopram posijanih i ugrijanih dolina zaustave. Nikada pako ne ima tuče iz grmljavice, koja je nadošla iznad sklopljenih visoko ležećih jelovih šuma. Bilo je već mnogo slučajeva, gdje su pojedine dobro pošumljene visočine uplivale na tuču tako, da se je oblak razišao i tim tuča ođvrnula, Nu i pojedine starije sastojine, bud u ravnici, bud osobito na sljemeni briegova, |
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 272 — preko kojih potonjih griBljavioe prelaze, već su dovoljne, da tuča odnosno oblak raztrgaju i odvrate." Premda ovi navodi o postajanju tuče itnaju samo mjestnu vriednost za okolicu Aargau-sku, to nam ipak pružaju podatke dosta jasne za opažanje tuče u vlastitoj okolici. Nu unatoč svih dojakošnjih opažaja, ostaje nam ipak pravi razlog 0 postanku tuce još sveudilj nejasan, akoprem bje baš taj pojav naravi po mnogih naravoslovcih dosada dovoljno proučen. Lavoslav pl. Buch tumači, da kada se jedan zračni stup više ugrije, nego li susjedni, onda dolazi dizajuć se u zrak u gornje ledene i>()jase, sačini oblak, a parne čestice srnrzBU se i obrate u snieg, koji se zatim polagano, spajajuć se s parom, i)rctvara u krugljice tuče, ter se u toj formi kao vii>eći oblak prilično dugo uzdržati mogu. Konačno preuzme mah težina krugljica, a onda se sve silom obori na zemlju. Glaischer i Flamariou mniju opet, da je glavniji uvjet za tvorenje tuče neobično brzo ohladnjenje zraka u visini. (Svršit <´e se.). XIIST^K:_ Družtvene viesti. Novi utemeijiteljni član šumarskoga dmžtva. Presvjotli gospodin M i ! a n G h y c z y d e e a d e m - A s s a e t A b 1 a n c z - K fi r t h, c. ki-. k oraornik i kr. ugar. minIster(jalni savjetnik i. sliiž., veleposjednik CVbarski, pristuj)!^,* je u hrvat.slav, šumiirsko družtvo kao utemeijiteljni član, položiv u to ime iznos od stotinu forinti. Zakoni i normativne naredbe. Pravo drvarije u obeinskoj šumi jest i posije provedene segregacije realno pravo, koje pripada svakdanjemu vlastniku urbar, selišta. Kr. podžupanija u Tnkovani izrekla je 7 listopada 1884, br. 3641 sliedeću odluku: Ivan K.. Karlo N.. Jakov G. i Eoza Kl. iz Babske pritužili sn se, da im prijašnji vlastniei njihove nepokretne imovine uzkvaćnju praVo drvarije u šumi obćine Novaki i Babska, koja je segregneijom tim obt^inam pripala. Davši kr. podžiipanija predmet ove pritužbe svestrano izpifcatij dokazalo se je : i. da je Bono K. iz Novaka god. 1874., još prije provedene segregacije, cielo svoje selištno pristojaliste t. j . kuću i ´^j^ selištnih zemalja prodao Jakovu G., a ovaj ga opet prepisao Franji K.. a on pritužitelja Ivanu K. — Bono K. je medjutim um;o, a njegova žena Kata udala se, 2a Tošu M. Drvariju na ovo selištno pristojališfce odpadajudu uživao je Ivan K. sve do prošle godine, dok mu je Kata M. sa svojim mužem neoduze, držeć, ako pravo drvarije i pravo na pašnjak nije zajedno sa selistnlmi zemljami prodano i to naročito u ugovor upisano, da ono kupcu tih zemalja ni nepripada. 2, Karlo N. je god, 1881,, dakle posije provedene segregacije, četvrt urbar, selišta od Martina B. k Novaka kupio. I on je do prošle godine na selište odpadšu |